Preuzeto s portala autograf. Autor: Drago Pilsel.

Kolinda ”Apsolutno – ne, apsolutno – ne” Grabar Kitarović, dakle osoba koja na završnom sučeljavanju na RTL-u ponovi to ”apsolutno” ili ”apsolutno – ne” jedno trideset puta (nakon toga sam prestao brojati), još jednom se pokazala, naizgled, kao političarka bez ideja. Počevši od njena programa, koji je pokazala tek mjesec dana nakon što ga je usmeno predstavila, a koji je sastavljen od poželjnih ciljeva, ali bez ijedne konkretne mjere, sve je u njenoj kampanji bilo šuplje, namješteno, nakaradno, poput izjave da bi u Savskoj 66 ”bila svaki dan”. Ma, je li? Odlično rješenje za smještaj njenog novog Predsjedničkog ureda.

Napuhana lutka, nekonzistentna i neartikulirana, baš kao kada je, zboreći o fenomenu korupcije, Ivi Josipoviću odbrusila: ”Vi ste zadnja osoba koja bi….!!”

Samo malo! Koja bi – što? Koja bi mogla i trebala govoriti o korupciji i kriminalu?! Da, dobro ste pročitali, Kolinda Grabar Kitarović tvrdi da je Ivo Josipović ”zadnja osoba koja bi trebala (njoj) govoriti o korupciji” jerbo, poznata je stvar, Predsjednik Republike Hrvatske notorna je lopina.

Tu sam ostao bez teksta i shvatio da vam se moram ispričati, duboko i temeljito. Jer sam vas i ja možda nehotice varao.

Ma, kako to, poštovane čitateljice i čitatelji, još niste shvatili? Kako uspijevate da vas Ivo Josipović drži u takvoj zabludi, ono, da vjerujete kako je uzoran, neporočan i pravedan kada se zna da mu je otac ubijao hercegovačke fratre u Širokom brijegu i to baš kada se nalazio u izbjeglištvu Dalmatinaca spašenih od antifašista u Egiptu? Kako to da vjerujete da je Josipović nekorumpirana osoba kada se zna da je on lično i osobno zamračio 90 milijardi kuna i to baš tada kada je taj novac pokrala Vlada u kojoj je sjedila i svojom glavom kimala sirota Kolinda Grabar Kitarović zajedno sa satelitima te Vlade?

Žalim vaš slučaj jer ste prevareni i jer se zloupotrijebila vaša dobrota. Vi ste mislili da je HDZ-ovska pretvorba i privatizacija ”pljačka stoljeća”, a Kolinda Grabar Kitarović vas ispravlja i tumači vam da su to bili tek ”nepotrebni problemi”.

Izuzetno mi je neugodno što vas moram razuvjeriti jer ste vi mislili da je Ivo Jospović predano radio za dobrobit domovine, ali, ne, nije tako, ona, Kolinda Grabar Kitarović, je prava, najpametnija, najsposobnija i najmudrija.

Imali smo prilike čuti prvorazredna svjedočanstva o njenim kapacitetima.

Evo jedno baš iz njenih redova.

Patrik Šegota član je HDZ-a već 14 godina – kao predsjednik riječke mladeži, dopredsjednik županijske mladeži, član županijskog odbora seniora, član nacionalnog odbora mladeži na nivou države, te osoba koja je vodila volontere na razini RH za predsjedničku kampanju 2004./2005. U razgovoru za portal Index.hr je rekao i ovo:

 

”Što se tiče gospođe Grabar Kitarović, o njezinoj povezanosti sa Sanaderom također mogu osobno posvjedočiti, jer sam bio član predsjedništva GO dok je ona bila predsjednica GO. Gradska organizacija i stranka u njezino vrijeme, dok je bila predsjednica GO, vođena je – isključivo, apsolutno i bespogovorno – prema nalozima Ive Sanadera.

Predočit ću vam to kroz jednu situaciju koja to dobro ilustrira. Sanader je, u vrijeme koje je prethodilo Gotovininom uhićenju, izdao nalog svim organizacijama na terenu da se nikako ne podržava generala, navodeći kako je to stvar od državne i nacionalne važnosti. Mi smo otvorili raspravu na GO jer su neki članovi htjeli raspraviti to pitanje, što bi nam uvažavanje osnovnih standarda demokratičnosti trebalo jamčiti. Predsjednica GO Grabar Kitarović suzbila je svaki demokratski dijalog na toj sjednici i rekla kako se po nalogu Ive Sanadera nalog ima izvršiti te da je tu raspravi kraj.”

 

A kažem vam, ništa ona ne pretjeruje kada veliča svoje diplomatske uspjehe jer to potvrđuju i oni iz njene ljute opozicije.

 

Tako, na primjer, saborski zastupnik HNS-a Goran Beus Richembergh u komentaru koji je objavljen na portalu dalje.com svjedoči i ovu izuzetnu aktivnost tadašnje veleposlanice u Washingtonu:

 

”Sjećam se da sam par tjedana prije našega odlaska nekoliko puta slao mailove na Veleposlanstvo, obavještavajući ih da namjeravamo doći i tražeći da nam potvrde mogućnost susreta s veleposlanicom Kolindom Grabar Kitarović, koja je na dužnost veleposlanice u Washingtonu stupila pola godine ranije, došavši s dužnosti ministrice vanjskih poslova u Sanaderovoj vladi. Tek par dana prije polaska na put potvrda o susretu je i stigla. Upornost se isplatila.

 

U Washingtonu je tog kasnog poslijepodneva padao snijeg. Baš nam je bilo hladno i pomalo naivno smo vjerovali da će gospođa veleposlanica po nas u hotel poslati službeni automobil. Ipak smo morali propješačiti, no u tome nismo vidjeli neki poseban problem. Kad smo stigli u Veleposlanstvo primljeni smo pomalo usiljeno, bez stvarne srdačnosti koja se uobičajeno i spontano javlja kad u dalekom svijetu sretnete nekoga iz domovine. Obzirom da nam se domaćica već s vrata pohvalila da je ”baš nedavno u posjeti bila delegacija Mladeži HDZ-a koju je vodila na ručak’, nekako se nismo mogli oteti dojmu da je baš u tome kvaka. Naime, nas troje zastupnika bili smo iz tada opozicijskih stranaka.

 

Poslužen nam je čaj, s nama su sjela i dvojica službenika Veleposlanstva, a gospođa Kitarović, potaknuta našim kurtoaznim pitanjem ”kako Vam je ovdje?’, bar dvadesetak minuta nije prestajala pripovijedati o mukama i nevoljama koje je prolazila u tih prvih šest mjeseci svoje službe oko selidbe obitelji, upisa djece u školu, angažmana supruga…

Tko zna koliko bi to trajalo da je nisam uljudno prekinuo i zamolio da se ipak malo konzultiramo oko nama važnih stvari. Naime, čekao nas je višednevni posjet Capitol Hillu te susreti s brojnim američkim dužnosnicima, među kojima i s nekolicinom kongresmena i senatora koji su ”naše gore list’….”

 

Ukratko, Grabar Kitarović je ispričala niz bedastoća o tim kongresmenima koji su se čudili kako to da ih u pola godine boravka u Washingtonu uopće nije kontaktirala, a važne su se stvari trebale napraviti – na primjer, privoliti SAD da izvrše pritisak na Sloveniju kako bi se deblokirali pregovori oko našeg ulaska u EU. Pročitajte sami jer svaka je rečenica vrijedna kako bismo znali cijeniti ovu našu najbolju ikad stvorenu dioplomatkinju i političarku (http://dalje.com/hr-hrvatska/beus-richembergh–moje-americko-iskustvo-s-kolindom-grabar-kitarovic/530088).

 

Hoće se reći, bila je jako vrijedna.

 

Elem, što da vam kažem? Da, osim što ste prevareni i osim što vas je Josipović pet godina držao bedacima, uopće ne shvaćate vrijednost iskustva Kolinde Grabar Kitarović u SAD-u i u NATO-u s obzirom na to da nam donosi fenomenalne ideje: vraćanje obaveznog vojnog roka, nabavu potrebne američke logistike za svu tu silu ročnika i, što je najvažnije, razvoj koncepta ”Domovinske sigurnosti”, patentiranog od strane onoga neshvaćenog i umnog mirotvorca Georgea W. Busha, koji je spasio od uništavanja cijele civilizacije, ponajprije one u Iraku i u Siriji, a svojim sugrađanima, kako je svjedočio Wikileaks, pokazao kako se pravi domoljub odnosni prema kulturi ljudskih prava.

 

Ni u kojem slučaju nemojte nasjesti pričama kako će Vaso i Karamarko propisati što se i kako smije govoriti o Franji Tuđmanu i o Gojku Šušku, što pak o antifašistima, a što o Josipu Klemmu i družbi iz Savske. Sve su to laži komunističke klike i ostalih jugosmradova koji izmišljaju i podmeću, kao što je podmetnuto požrtvovnom domoljubu i aktivistu kampanje Kolinde Grabar Kitarović Jozi Baliću iz HSP-a Ante Starčević iz Šestanovca, kojemu je podvaljeno da je rekao: ”Svi glasati za Kolindu i meni dostaviti imena svih koji su glasali za lignju”!

 

To su odista ružna podmetanja. Takvo je podmetanje bilo i navesti da se potpredsjednica HDZ-ove Zajednice žena ”Katarina Zrinski” Rosanda Mijolović-Dukić na Facebooku obrušila na HTV-ovu voditeljicu sučeljavanja Danijelu Trbović ovim riječima: ”Imamo li mi pravo barem na jednog voditelja (koji nije protiv Hrvatske) ako plaćamo pristojbu kao i onih 5 posto Srba koji su večeras imali svoje voditelje? Prva stvar koju bih učinila kad bih ja bila na vlasti, srušila bih crvenu televiziju da nikada više Srbi u mojoj Hrvatskoj ne harače po mojim svetinjama. Bravo Kolinda, i u nemogućim uvjetima znaš se nositi sa svima!”

Hvala Bogu što su nas na vrijeme Viktor Ivančić, Marinko Čulić, Toni Gabrić, Matija Babić, Sandra Bartolović, Goran Borković, Milan Ivkošić, Tihomir Dujmović i mnogi drugi novinarski velikani upozorili na štetnu pojavnost Ive Josipovića i na važnost da otvorimo oči i da izaberemo kandidatkinju ”Za bolju Hrvatsku”.

 

Ali meni ipak nešto u cijeloj ovoj priči nije leglo. Upozorio me na taj detalj kolega Branimir Pofuk u svojoj kolumni ”Kontrapunkt” u subotu u Večernjem listu (imat ćete ju sutra na našem portalu, kao što je uobičajeno). Naime, da je na jednoj strani koliko-toliko civilizirana, koliko-toliko uljuđena, koliko-toliko demokratska i koliko-toliko još uvijek sekularna država svih njenih građana, dok mi se s druge strane nudi klero-nacionalistički okvir za potjernice protiv svih koji misle drugačije.

 

Budući da sam tri puta protjeran: iz Čičkova i Bančeva HHO-a, iz Društva katoličkih novinara Ivana Miklenića i ultrakatolika s portala Dnevno te, napokon, i iz Hrvatske u kojoj su tada ordinirali Ivić Pašalić i Hloverka Novak Srzić, moram reći da meni te potjernice ne prijaju. Prestar sam i presiromašan čovjek da si prijuštim izbjeglištvo, a rintam već 35 godina, pa bi bilo vrijeme i da me se pusti da sam biram i vrstu prijatelja i kvalitetu društva u kojem ću živjeti ono malo što mi je preostalo na ovome svijetu.

 

Znam, bit će da nisam dovoljno ”nacionalno osviješten čovjek”. Ali nisam ni ona aluzija na ženski spolni organ kao karakterna osobina.

 

Ja ću se u nedjelju solidarizirati s djevojčicom Aleksandrom Zec, s policajcem Josipom Reihl Kirom, s mojim nestalim bratom Brankom Pilselom, hrvatskim braniteljem, s kolegom Sinišom Glavaševićem, sa znanima i neznanima iz Ahmića, s najstarijom srpskom žrtvom ubijenom nakon ”Oluje” Savom Lavrnjić, čiji sam kostur svojeručno sahranio u selu Komić kod Udbine u veljači 1996., sa automehaničarem Milanom Levarom i s trojicom koji su jednoga važnog petka visjeli na Golgoti.

 

Hoću, i bit ću malen među malenima. Predugo gledam ove ”velike Hrvate”, a veliki su u krađama, u lažima, u mržnji i u destrukciji, kako bih propustio priliku dati glas projektu koji želi dobro, mir i radost.

 

Vi već znate kako ću glasati. Ja zaista ne želim čuti od svakog od vas pojedinačno da ste kojim slučajem dali svoj glas ništavilu.