Kad sam još u ožujku napisao da je Britanija kakvu smo poznavali gotova, učinio sam to iz tri glavna razloga:
Prvo, masovno stavljanje milijuna zdravih ljudi u karantenu po (gotovo) prvi put u povijesti, zbog virusa koji za njih nije ni približno smrtonosan (i da, to je bilo poznato u ožujku), nikako ne može biti medicinska potreba i umjesto toga mora biti iz nekog drugog razloga. Kažem "gotovo", jer postojao je još jedan kratkotrajni pokušaj masovnog stavljanja zdravih ljudi u karantenu u Meksiku davne 2009. godine, ali taj je eksperiment završio nakon nepuna tri tjedna, kada je meksička vlada došla k sebi, shvativši golemu socijalnu i ekonomsku štetu koju bi nanijela vlastitoj zemlji. Mi nismo ni približno te sreće i već smo 8 mjeseci podvrgnuti psihološkom, ekonomskom i socijalnom suđenju (PEST), uključujući dva besmislena nacionalna zaključavanja; nošenje maski, koje je osmišljeno kako bi se produbio strah, testiralo našu poslušnost i natjeralo nas da hodamo uokolo poput poniženih zatvorenika; zajedno s krajnje apsurdnim diktatima, poput pravila gluposti ili kako se već naziva. Ako još uvijek netko ozbiljno misli da je to učinjeno iz zdravstvenih razloga, na Ebayu postoji - razumijem - više mostova koje se može jeftino kupiti.
Kao drugo, ograničenja ljudi, pod apsurdnom tvrdnjom da možemo kontrolirati viruse, morala su biti dugotrajnija nego što su nam govorili, jer koronavirusi ne nestaju samo tako. A budući da ne nestaju, promjene u socijalnom, ekonomskom i psihološkom stanju ljudi, obitelji, zajednica i cijelih naroda morale su biti seizmičke, pa čak i epohalne prirode. Tako se i pokazalo. 2020. nije samo još jedna godina; početak je nove ere, i zlokoban početak ni manje ni više.
Treće, davno mi je postalo sasvim jasno da su zapadna društva prešla iz stanja u kojem su ljudi mogli biti razumno uvjereni da ono što im govore vlade i mediji ima barem neke osnove u stvarnosti, u stanje u kojem se samoj stvarnosti mijenjao oblik i manipuliralo do te mjere da je sada uglavnom nemoguće biti siguran u to što jest, a što nije stvarno u građanskoj sferi. Sada živimo u svijetu nestvarnosti, gdje je istina pokopana i zaklonjena prilično opscenim brdom laži i obmana.
Komentar: Pogledajte: Kraj stvarnosti
Sasvim sam siguran da je, uz nekoliko iznimaka, većina ljudi koji su pročitali ono što sam napisao u ožujku mislilo da sam izgubio ono malo razuma što sam nekada posjedovao. Ali jednako sam siguran da mnogo više ljudi sada počinje shvaćati na što sam ciljao, a također se pitaju što se dogodilo s njihovom zemljom i hoće li je ikada dobiti natrag.
Ključni dio toga, zajedno s očitom potrebom za nacionalnim pokajanjem, jest ta treća točka. Često se vraćam komentaru koji se pripisuje Karlu Roveu, načelniku stožera Georgea W. Busha, budući da je to možda najbolje objašnjenje onoga što nam je učinjeno u posljednjih nekoliko desetljeća, a u 2020. se primjenjuje koncentrirana verzija i uzrokuje da svijet reagira velikim luđačkim, munjenim grčom:
Malo tko bi Rovea povezao s revolucionarnom žestinom, ali u ovoj izjavi postoji nešto izuzetno revolucionarno.
Prvo, pretpostavlja da su ljudski postupci isključivo u rukama čovjeka, bez pozivanja na Stvoritelja koji je u konačnici suveren.
Drugo, pretpostavlja da mala skupina ljudi ima pravo da oblikuju živote i sudbine onih kojima navodno upravljaju, pa tako sebe smatraju suverenima (Psalam 2 kaže da su to obmanute budale, što i jesu).
Treće, pretpostavlja da ta skupina nije podložna pravoj stvarnosti, poput nas ostalih, već da oni sami imaju alate, mogućnosti i pravo "stvaranja stvarnosti".
Četvrto, pretpostavlja da su oni spremni besramno lagati kako bi prouzročili tu stvarnost.
Peto, pretpostavlja da će među tim lažima biti tragača za istinom, ali da će se ovi jadnici koprcati dok neprestano pokušavaju temeljito ispitati jučerašnju pripovijest, dok su oni koji mijenjaju oblik stvarnosti povukli tepih ispod njihovih nogu premještanjem pripovijesti prema lažima sutrašnjice.
Komentar: Pogledajte: Politički motiviran Kult masovne hipnoze upravo se ubrzao
I upravo to se događa. Nedavni primjer za to može se naći u činjenici da je za brojke, koje su iskorištene za uvođenje milijuna Britanaca u drugi katastrofalni i nepotrebni nacionalni lockdown, pokazano da su lažne. To čak nije ni predmet spora. Je li to dovelo do otkazivanja lockdown-a i da mediji traže istragu? Ne, jer je pripovijest pomaknuta, a ono što je navodno važnije od zahtijevanja da se zaustavi ova besmislica, jest je li djevojka druga de Pfeffela rekla drugarici de Pfeffel da smijeni Cummingsa, itd. Ako želite, možete satima isticati da se lockdown temelji na laži, koristeći se pedantnim, mukotrpnim radom, predstavljenim što je uvjerljivije moguće, ali osim nekoliko čudaka poput mene, koga je briga? Vlada i Globalna Pravda (poznatiji kao mainstream mediji) pomaknuli su priču i stvaraju svoje nove "stvarnosti", što sada uključuje sve vrste bombardiranja oko "cjepiva". I premda prosječna osoba na nekoj razini zna da joj se neprestano laže, obmane i laži su tako velike da je većini ljudi zapravo ugodnije da ih prihvati, nego uzeti u obzir duboko neugodnu istinu o prirodi društva u kojem sada žive. Lakše se nositi s lagodnim lažima nego s neugodnim istinama - ako nemate principe i ako ste beskičmenjak, to jest.
Komentar: Pogledajte: Covid-19 'lockdown': Bajke za djecu i teške istine za odrasle
I u tome je problem. Oni koji mijenjaju oblik stvarnosti mijenjaju stvarnost, ljudi poput mene pronicljivo je proučavaju i propituju, ali kako to činimo, oni su već krenuli dalje, stvorili su svoje nove stvarnosti, što učvršćuje prethodne laži gradeći na njima kao da su istina, tako da im mnogi radije vjeruju i upiru prst "teoretičar zavjere" prema onima koji provode pronicljivo proučavanje.
Kad bih morao sažeti 2020. godinu, rekao bih da se čini kao da živimo u distopičnom svijetu kojeg zamišlja pretili "teoretičar zavjere" u podrumu, u svom 17. neobjavljenom romanu, ali gdje većina ljudi podrugljivo označava "teoretičarima zavjere" sve one koji istaknu da izgleda kao da živimo u njegovoj knjizi. Naravno, njima se zapravo treba smijati. Samo ukazujemo na to kako je smiješna i nakaradna fabula debelog čovjeka, dok oni to zapravo proživljavaju, vjeruju u to i očito u tome uživaju.
Ali uspjeh ovih "povijesnih glumaca", tih "kreatora stvarnosti", tih "mijenjača oblika", u potpunosti se oslanja na jedno: da broj ljudi koji razumno proučavaju njihove postupke ostaje mali. Ako se to dogodi, mogu nekažnjeno nastaviti igrati svoju bolesnu igru tretiranja ljudi poput ljudske stoke, etiketirajući one koji proučavaju i propituju njihove postupke kao ekscentrike i zavjerenike. Samo ako kritična masa ljudi to počne ispitivati je njihov despotski i demonski projekt potkopan jer će tada biti izloženi kritičkom nadzoru ljudi kojima su oči širom otvorene, kojima su angažirane sive stanice i čiji je broj dovoljan da to dokažu.
U konačnici, to se svodi na jednostavno pitanje: Hoće li dovoljno ljudi zapravo izvući glavu iz pijeska, isključiti Stroj za pranje mozga koji se nalazi u kutu njihovih dnevnih soba i zapravo početi kritički razmišljati o tome što se događa, tako da se "kreatore stvarnosti" drži odgovornima i zaustavi? Ili su jednostavno zadovoljni nastavljanjem prihvaćanja tih lagodnih laži, odbacujući neugodne istine, i tako se zateknemo kako klizimo dalje u Zemlju nestvarnosti, gdje vladaju sjene i gdje moćna skupina odvratnih tehnokrata upravlja gotovo svakim aspektom našega života od trenutka kada se probudimo do trenutka kada odemo spavati?
Prava stvarnost ili gruba nestvarnost?
Neudobna istina ili utješne laži?
Ljudska stoka ili slobodna bića?
Ovo su izbori koji su pred nama. Hoćemo li odbiti projekt koji nas pretvara u neko drugo mjesto, u drugi narod; ili ćemo pokorno prihvatiti našu ulogu kao Voljni robovi Covid države?
Dodatak:
Želio bih vam preporučiti ovaj izvrsni intervju s profesorom dr. Sucharitom Bhakdijem. Doktor Bhakdi jedan je od najkvalificiranijih ljudi na planetu da donese malo racionalnosti i razuma u Covid-gluposti, i to na svoj artikuliran, pobjedljiv i duboko suosjećajan način, razotkrivajući lockdown, društveno distanciranje i glupost nošenja maski.
Prvo, masovno stavljanje milijuna zdravih ljudi u karantenu po (gotovo) prvi put u povijesti, zbog virusa koji za njih nije ni približno smrtonosan (i da, to je bilo poznato u ožujku), nikako ne može biti medicinska potreba i umjesto toga mora biti iz nekog drugog razloga. Kažem "gotovo", jer postojao je još jedan kratkotrajni pokušaj masovnog stavljanja zdravih ljudi u karantenu u Meksiku davne 2009. godine, ali taj je eksperiment završio nakon nepuna tri tjedna, kada je meksička vlada došla k sebi, shvativši golemu socijalnu i ekonomsku štetu koju bi nanijela vlastitoj zemlji. Mi nismo ni približno te sreće i već smo 8 mjeseci podvrgnuti psihološkom, ekonomskom i socijalnom suđenju (PEST), uključujući dva besmislena nacionalna zaključavanja; nošenje maski, koje je osmišljeno kako bi se produbio strah, testiralo našu poslušnost i natjeralo nas da hodamo uokolo poput poniženih zatvorenika; zajedno s krajnje apsurdnim diktatima, poput pravila gluposti ili kako se već naziva. Ako još uvijek netko ozbiljno misli da je to učinjeno iz zdravstvenih razloga, na Ebayu postoji - razumijem - više mostova koje se može jeftino kupiti.
Kao drugo, ograničenja ljudi, pod apsurdnom tvrdnjom da možemo kontrolirati viruse, morala su biti dugotrajnija nego što su nam govorili, jer koronavirusi ne nestaju samo tako. A budući da ne nestaju, promjene u socijalnom, ekonomskom i psihološkom stanju ljudi, obitelji, zajednica i cijelih naroda morale su biti seizmičke, pa čak i epohalne prirode. Tako se i pokazalo. 2020. nije samo još jedna godina; početak je nove ere, i zlokoban početak ni manje ni više.
Treće, davno mi je postalo sasvim jasno da su zapadna društva prešla iz stanja u kojem su ljudi mogli biti razumno uvjereni da ono što im govore vlade i mediji ima barem neke osnove u stvarnosti, u stanje u kojem se samoj stvarnosti mijenjao oblik i manipuliralo do te mjere da je sada uglavnom nemoguće biti siguran u to što jest, a što nije stvarno u građanskoj sferi. Sada živimo u svijetu nestvarnosti, gdje je istina pokopana i zaklonjena prilično opscenim brdom laži i obmana.
Komentar: Pogledajte: Kraj stvarnosti
Nema sumnje da nas se gura da prihvatimo ono što Klaus Schwab, izvršni predsjedatelj Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), naziva COVID-19: Veliki reset, što uključuje potpuno prihvaćanje elektroničkog, on-line života.
On-line učenje, on-line vijesti, on-line sve - samo idiot (od grčke riječi idiotes, privatna osoba koja ne obraća pažnju na javna događanja) neće vidjeti što se promovira. A tko kontrolira elektronički život i internet? Ne vi, ne ja, već moćnici na vlasti, obavještajne agencije i elita moći.
Sasvim sam siguran da je, uz nekoliko iznimaka, većina ljudi koji su pročitali ono što sam napisao u ožujku mislilo da sam izgubio ono malo razuma što sam nekada posjedovao. Ali jednako sam siguran da mnogo više ljudi sada počinje shvaćati na što sam ciljao, a također se pitaju što se dogodilo s njihovom zemljom i hoće li je ikada dobiti natrag.
Ključni dio toga, zajedno s očitom potrebom za nacionalnim pokajanjem, jest ta treća točka. Često se vraćam komentaru koji se pripisuje Karlu Roveu, načelniku stožera Georgea W. Busha, budući da je to možda najbolje objašnjenje onoga što nam je učinjeno u posljednjih nekoliko desetljeća, a u 2020. se primjenjuje koncentrirana verzija i uzrokuje da svijet reagira velikim luđačkim, munjenim grčom:
"Sad smo carstvo i kad djelujemo, stvaramo našu stvarnost. I dok vi proučavate tu stvarnost - pronicljivo, kao što sigurno hoćete - mi ćemo opet djelovati, stvarajući druge nove stvarnosti, koje također možete proučavati i tako će se stvari riješiti. Mi smo glumci povijesti ... a vama će svima biti ostavljeno da samo proučavate ono što mi radimo".
Malo tko bi Rovea povezao s revolucionarnom žestinom, ali u ovoj izjavi postoji nešto izuzetno revolucionarno.
Prvo, pretpostavlja da su ljudski postupci isključivo u rukama čovjeka, bez pozivanja na Stvoritelja koji je u konačnici suveren.
Drugo, pretpostavlja da mala skupina ljudi ima pravo da oblikuju živote i sudbine onih kojima navodno upravljaju, pa tako sebe smatraju suverenima (Psalam 2 kaže da su to obmanute budale, što i jesu).
Treće, pretpostavlja da ta skupina nije podložna pravoj stvarnosti, poput nas ostalih, već da oni sami imaju alate, mogućnosti i pravo "stvaranja stvarnosti".
Četvrto, pretpostavlja da su oni spremni besramno lagati kako bi prouzročili tu stvarnost.
Peto, pretpostavlja da će među tim lažima biti tragača za istinom, ali da će se ovi jadnici koprcati dok neprestano pokušavaju temeljito ispitati jučerašnju pripovijest, dok su oni koji mijenjaju oblik stvarnosti povukli tepih ispod njihovih nogu premještanjem pripovijesti prema lažima sutrašnjice.
Komentar: Pogledajte: Politički motiviran Kult masovne hipnoze upravo se ubrzao
U posljednjih nekoliko desetljeća Amerikanci su redovito gledali dramatične epizode političkog teatra na televiziji. Upotreba riječi "epizoda" posebno je prikladna jer su dramatične scene uzastopne i neprekidno emitirane na elektronskim ekranima. Drama je dizajnirana da izazove emocije, potakne ljutnju i ujedini ili podijeli naciju kako bi, u konačnici, izazvala promjenu.
I upravo to se događa. Nedavni primjer za to može se naći u činjenici da je za brojke, koje su iskorištene za uvođenje milijuna Britanaca u drugi katastrofalni i nepotrebni nacionalni lockdown, pokazano da su lažne. To čak nije ni predmet spora. Je li to dovelo do otkazivanja lockdown-a i da mediji traže istragu? Ne, jer je pripovijest pomaknuta, a ono što je navodno važnije od zahtijevanja da se zaustavi ova besmislica, jest je li djevojka druga de Pfeffela rekla drugarici de Pfeffel da smijeni Cummingsa, itd. Ako želite, možete satima isticati da se lockdown temelji na laži, koristeći se pedantnim, mukotrpnim radom, predstavljenim što je uvjerljivije moguće, ali osim nekoliko čudaka poput mene, koga je briga? Vlada i Globalna Pravda (poznatiji kao mainstream mediji) pomaknuli su priču i stvaraju svoje nove "stvarnosti", što sada uključuje sve vrste bombardiranja oko "cjepiva". I premda prosječna osoba na nekoj razini zna da joj se neprestano laže, obmane i laži su tako velike da je većini ljudi zapravo ugodnije da ih prihvati, nego uzeti u obzir duboko neugodnu istinu o prirodi društva u kojem sada žive. Lakše se nositi s lagodnim lažima nego s neugodnim istinama - ako nemate principe i ako ste beskičmenjak, to jest.
Komentar: Pogledajte: Covid-19 'lockdown': Bajke za djecu i teške istine za odrasle
Uvijek postoje bajke za djecu i teške istine za odrasle. Bajka se nudi kako bi se ljudi osjećali ugodno i sigurno. Istina je, s druge strane, ono što jest - nije nešto što se može oblikovati i iskriviti da bi se stvorio 'pravilan osjećaj'. Odrasli koji ostaju kao djeca, vjerujući u bajke, opasni su jer poduzimaju ili podržavaju akcije koje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za njih i za društvo u cjelini.
I u tome je problem. Oni koji mijenjaju oblik stvarnosti mijenjaju stvarnost, ljudi poput mene pronicljivo je proučavaju i propituju, ali kako to činimo, oni su već krenuli dalje, stvorili su svoje nove stvarnosti, što učvršćuje prethodne laži gradeći na njima kao da su istina, tako da im mnogi radije vjeruju i upiru prst "teoretičar zavjere" prema onima koji provode pronicljivo proučavanje.
Kad bih morao sažeti 2020. godinu, rekao bih da se čini kao da živimo u distopičnom svijetu kojeg zamišlja pretili "teoretičar zavjere" u podrumu, u svom 17. neobjavljenom romanu, ali gdje većina ljudi podrugljivo označava "teoretičarima zavjere" sve one koji istaknu da izgleda kao da živimo u njegovoj knjizi. Naravno, njima se zapravo treba smijati. Samo ukazujemo na to kako je smiješna i nakaradna fabula debelog čovjeka, dok oni to zapravo proživljavaju, vjeruju u to i očito u tome uživaju.
Ali uspjeh ovih "povijesnih glumaca", tih "kreatora stvarnosti", tih "mijenjača oblika", u potpunosti se oslanja na jedno: da broj ljudi koji razumno proučavaju njihove postupke ostaje mali. Ako se to dogodi, mogu nekažnjeno nastaviti igrati svoju bolesnu igru tretiranja ljudi poput ljudske stoke, etiketirajući one koji proučavaju i propituju njihove postupke kao ekscentrike i zavjerenike. Samo ako kritična masa ljudi to počne ispitivati je njihov despotski i demonski projekt potkopan jer će tada biti izloženi kritičkom nadzoru ljudi kojima su oči širom otvorene, kojima su angažirane sive stanice i čiji je broj dovoljan da to dokažu.
U konačnici, to se svodi na jednostavno pitanje: Hoće li dovoljno ljudi zapravo izvući glavu iz pijeska, isključiti Stroj za pranje mozga koji se nalazi u kutu njihovih dnevnih soba i zapravo početi kritički razmišljati o tome što se događa, tako da se "kreatore stvarnosti" drži odgovornima i zaustavi? Ili su jednostavno zadovoljni nastavljanjem prihvaćanja tih lagodnih laži, odbacujući neugodne istine, i tako se zateknemo kako klizimo dalje u Zemlju nestvarnosti, gdje vladaju sjene i gdje moćna skupina odvratnih tehnokrata upravlja gotovo svakim aspektom našega života od trenutka kada se probudimo do trenutka kada odemo spavati?
Prava stvarnost ili gruba nestvarnost?
Neudobna istina ili utješne laži?
Ljudska stoka ili slobodna bića?
Ovo su izbori koji su pred nama. Hoćemo li odbiti projekt koji nas pretvara u neko drugo mjesto, u drugi narod; ili ćemo pokorno prihvatiti našu ulogu kao Voljni robovi Covid države?
Dodatak:
Želio bih vam preporučiti ovaj izvrsni intervju s profesorom dr. Sucharitom Bhakdijem. Doktor Bhakdi jedan je od najkvalificiranijih ljudi na planetu da donese malo racionalnosti i razuma u Covid-gluposti, i to na svoj artikuliran, pobjedljiv i duboko suosjećajan način, razotkrivajući lockdown, društveno distanciranje i glupost nošenja maski.
sott