Roman Drum dvojice nerazdruživih autora, Ivana Lutza i Gordana Sundaća, žanrovski nedvojbeno pripada spekulativnoj fikciji koja se bavi spoznajnim utjecajima na objektivnu stvarnost u korelaciji sa začudnim sposobnostima stvaranja novih predodžbi bez oslanjanja na zbiljsko. Drum je komponiran kao kompleksni spoj jedinstvenih znastvenofantastičnih podžanrova i obrazaca koji nemaju u potpunosti raspoznatljive dodirne točake odnosno granice. Generalno, sadržaj romana bavi se temom alternativne povijesti u koju su uključeni motivi budućnosti čovječanstva, putovanje kroz vrijeme, te motivi religije. Roman je dominantno fantastičan, jer su iskustvo i realne okolnosti podređeni nadnaravnim pojavama i tajnama.
U marketinškom predstavljanju na koricama knjige, Drum je definiran kao prožimanje nadrealističkog horora i futurističkog trilera, što je tek djelomično točno, budući da autorima nije na prvom mjestu izazivanje uznemirenosti, straha, nelagode i isticanje prisustva nekoga zlog, niti u radnji romana ne stavljaju osnovni naglasak na suspense, iznenađenja, obrate i detekcijske elemente. Oni koriste prokušane formalne metode i trikove horora i trilera kako bi u romanu istaknuli ono osnovno – koliko je opasna, dugotrajna i neizvjesna (bila) potraga za istinskim Bogom kojim oduvijek manipuliraju crkva i njeni službenici, da bi koristoljubivo podčinili vjernike, te kako je Historija ustvari niz obračuna tajnih subjekata, vremenski ograničenih, koji ovise o ishodu odnosa ideologiziranih protivničkih snaga. Sadržaj romana niz je opisa zona sumraka u koje upadaju junaci, a u kojima se pokatkad osjeća kozmička strava.
Reforme, Oko, seoski Drum kao sjecište vremenskih smjerova, devetnaesto stoljeće, suvremeno doba, Bebrin, Prag, Beč, Dublin, smjeli, snalažljivi junaci, jeziva djeca kao posljedica vremenskih miješanja, zapreteni odnosi moći i otpora, mračne sile, ideali iznad osobne sigurnosti – koordinate su za snalaženje na mapi otkrivanja i življenja u novom svijetu, karti protivljenja postojećem, neprihvatljivom, istrošenom, porobljavajućem.
Izboriti se za izravno osjećanje Boga, bez moćnih, parazitskih posrednika za junake romana bio bi početak nove Povijesti, njen novi tok. Reforme su vizija alternativne povijesti odnosno njeno oslobođenja od falsifikata, a drum je trasa za ulazak u nove vremensko-prostorne dimnezije, mjesto skoka za promjene. Autori ne spekuliraju detaljima za kontrafaktualnu historiju, oni samo nude uzbudljive puteve do njih.
Postavljajući u središte priče zapise, knjige, svjedočenja, Lutz i Sundać, potpuno nesvjesni reperkusija takvog svog umjetničkog, ali i društvenog angažmana, zapravo potvrđuju da „Bog se u svetu pojavljuje samo kroz knjige“, slično razmišljanjima Svetislava Basare u njegovom romanu Na gralovom tragu.
Od furioznog prvog poglavlja do epiloškog smiraja osjeća se da radnju vode sigurne, vješte spisateljske ruke. Uvjerljivo strukturiranje romana po poglavljima, vješto građenje vremenskih i prostornih okvira priče, pripovjedačke vizure sudionika, znalačko stvaranje atmosfere, nevjerojatno sugestivni i detaljni opisi mjesta radnje, kretanja, odjeće, prirode, vremenskih prilika, psihologije aktera, uz obilje svježih stilskih figura koje moćno ilustriraju sveprisutnu simboličnost, govori o tome da se radi o nesumnjivim književnim talentima, zrelim autora koji znaju baratati spisateljskim instrumentarijem, od oblikovanja rečenica do kompozicije. Roman svjedoči o njihovoj snažnoj poetici koja se trudi zanemariti determinante žanra, donoseći čitateljima kao svaka avantura velika uzbuđenja.
Osjeti se u svakoj rečenici da su strastveno željni pisanja kao što mladi psi imaju potrebu nekontrolirano trčati u svom prvom dodiru s hladnim, mekim snijegom. Stoga se može primjetiti da su Lutz i Sundać bez sustezanja povlađivali vlastitom zadovoljstvu stvaranja, tako da su napisali nekoliko desetaka stranica viška. Ni oni ni urednici nisu posegnuli za disciplinirajućim mjerama kraćenja i zgušnjavanja teksta. Nereduktivnost u tom smislu ponegdje knjigu pretvara u stilske vježbe koje slabe njenu koherentnost. Drum nema korijenitih novina ni po sadržaju ni po stilizaciji, ali, također, nema ni naratorske proizvoljnosti pod alibi-nazivnikom nekakve nadahnute improvizacije. Roman obiluje „revitalizacijom steretipa“ žanra, ali i snažnim dokazima da autori posjeduju formalne vještine koje se najbolje očituju kao uspješno stvaranje atmosfere začudnog. S obzirom da bljeskovi autorske inventivnosti s pozicija domišljatih spekulativnih tematskih pretenzija, ipak uspijevaju osvijetliti nemale parcele već viđenog, roman definitivno pripada onim knjigama koje, usprkos navedenim slabostima, poticajno i pametno promišljaju kulturu i stvarnost kao borbu za povećanje prostora slobode.
U marketinškom predstavljanju na koricama knjige, Drum je definiran kao prožimanje nadrealističkog horora i futurističkog trilera, što je tek djelomično točno, budući da autorima nije na prvom mjestu izazivanje uznemirenosti, straha, nelagode i isticanje prisustva nekoga zlog, niti u radnji romana ne stavljaju osnovni naglasak na suspense, iznenađenja, obrate i detekcijske elemente. Oni koriste prokušane formalne metode i trikove horora i trilera kako bi u romanu istaknuli ono osnovno – koliko je opasna, dugotrajna i neizvjesna (bila) potraga za istinskim Bogom kojim oduvijek manipuliraju crkva i njeni službenici, da bi koristoljubivo podčinili vjernike, te kako je Historija ustvari niz obračuna tajnih subjekata, vremenski ograničenih, koji ovise o ishodu odnosa ideologiziranih protivničkih snaga. Sadržaj romana niz je opisa zona sumraka u koje upadaju junaci, a u kojima se pokatkad osjeća kozmička strava.
Reforme, Oko, seoski Drum kao sjecište vremenskih smjerova, devetnaesto stoljeće, suvremeno doba, Bebrin, Prag, Beč, Dublin, smjeli, snalažljivi junaci, jeziva djeca kao posljedica vremenskih miješanja, zapreteni odnosi moći i otpora, mračne sile, ideali iznad osobne sigurnosti – koordinate su za snalaženje na mapi otkrivanja i življenja u novom svijetu, karti protivljenja postojećem, neprihvatljivom, istrošenom, porobljavajućem.
Izboriti se za izravno osjećanje Boga, bez moćnih, parazitskih posrednika za junake romana bio bi početak nove Povijesti, njen novi tok. Reforme su vizija alternativne povijesti odnosno njeno oslobođenja od falsifikata, a drum je trasa za ulazak u nove vremensko-prostorne dimnezije, mjesto skoka za promjene. Autori ne spekuliraju detaljima za kontrafaktualnu historiju, oni samo nude uzbudljive puteve do njih.
Postavljajući u središte priče zapise, knjige, svjedočenja, Lutz i Sundać, potpuno nesvjesni reperkusija takvog svog umjetničkog, ali i društvenog angažmana, zapravo potvrđuju da „Bog se u svetu pojavljuje samo kroz knjige“, slično razmišljanjima Svetislava Basare u njegovom romanu Na gralovom tragu.
Od furioznog prvog poglavlja do epiloškog smiraja osjeća se da radnju vode sigurne, vješte spisateljske ruke. Uvjerljivo strukturiranje romana po poglavljima, vješto građenje vremenskih i prostornih okvira priče, pripovjedačke vizure sudionika, znalačko stvaranje atmosfere, nevjerojatno sugestivni i detaljni opisi mjesta radnje, kretanja, odjeće, prirode, vremenskih prilika, psihologije aktera, uz obilje svježih stilskih figura koje moćno ilustriraju sveprisutnu simboličnost, govori o tome da se radi o nesumnjivim književnim talentima, zrelim autora koji znaju baratati spisateljskim instrumentarijem, od oblikovanja rečenica do kompozicije. Roman svjedoči o njihovoj snažnoj poetici koja se trudi zanemariti determinante žanra, donoseći čitateljima kao svaka avantura velika uzbuđenja.
Osjeti se u svakoj rečenici da su strastveno željni pisanja kao što mladi psi imaju potrebu nekontrolirano trčati u svom prvom dodiru s hladnim, mekim snijegom. Stoga se može primjetiti da su Lutz i Sundać bez sustezanja povlađivali vlastitom zadovoljstvu stvaranja, tako da su napisali nekoliko desetaka stranica viška. Ni oni ni urednici nisu posegnuli za disciplinirajućim mjerama kraćenja i zgušnjavanja teksta. Nereduktivnost u tom smislu ponegdje knjigu pretvara u stilske vježbe koje slabe njenu koherentnost. Drum nema korijenitih novina ni po sadržaju ni po stilizaciji, ali, također, nema ni naratorske proizvoljnosti pod alibi-nazivnikom nekakve nadahnute improvizacije. Roman obiluje „revitalizacijom steretipa“ žanra, ali i snažnim dokazima da autori posjeduju formalne vještine koje se najbolje očituju kao uspješno stvaranje atmosfere začudnog. S obzirom da bljeskovi autorske inventivnosti s pozicija domišljatih spekulativnih tematskih pretenzija, ipak uspijevaju osvijetliti nemale parcele već viđenog, roman definitivno pripada onim knjigama koje, usprkos navedenim slabostima, poticajno i pametno promišljaju kulturu i stvarnost kao borbu za povećanje prostora slobode.
