Dramolet u tri čina, u kojem će kao i obično puška sa zida opaliti tek u trećem činu, a riječ je naravno o mogućem stečaju Agrokora koji će se tada po mišljenju mnogih ipak dogoditi, gledali smo jučer u Saboru. Prvi čin bio je opoziv Marića – neuspješan; drugi čin jučerašnji pokušaj opoziva Vlade – opet neuspješan; a treći čin ćemo pričekati dok ne prođe tih 15 magičnih mjeseci.
Dotad, ne znaš je li gora blamaža HDZ-a ili SDP-a. Ne znaš koji se gore sramoti – onaj koji bahato drži cijeli ovaj nakaradni sustav na okupu s tankih 78 ruku, ili onaj drugi koji svaka tri mjeseca pokreće akciju za koju unaprijed zna da će biti neuspješna. Dok se istovremeno publika u Londonu (čitaj Ivica Todorić) zavalila u fotelje, gricka kokice i gleda reality show u kojem je baš on glavna zvijezda, ali iza zasvjese, kao neki Čarobnjak iz Oza, mistični lik o kojem sve ovisi, svi ga se boje, a nitko ga se nikad nije usudio srušiti. Dok nije razobličio sam sebe. Trčeći.
Jučerašnja sjednica Sabora dokazala je da nikakve promjene opet neće biti. Unatoč tome što je na trenutke uspio biti i samouvjeren i ohol prema HDZ-ovcima, Davor Bernardić ipak je glavni gubitnik jučerašnjeg showa. Najtragičnije je da to vide i HDZ-ovci, a onako usput u javnost je isplivala i jučerašnja Beljakova ideja da se pokuša sastaviti neka nova oporbena većina, koju međutim ne bi vodio Bernardić nego netko drugi. HDZ-ov Davor Ivo Stier shvatio je, vjerojatno ispravno, da se Bernardića gurnulo u ovo kako bi ga se kasnije opet u vlastitoj stranci, SDP-u, pokušalo svrgnuti, a očito je Beljak taj koji sebe vidi u ulozi tog novog oporbenog lidera. Tužno je po SDP kao pokretača ove inicijative da mu HDZ-ovci moraju držati lekcije o tome da se u SDP-u ne zna što radi desna, a što lijeva.
Ključno je pitanje stoga je li SDP trebao opet kretati u avanturu s potpuno izvjesnim ishodom, a to je pobjeda Plenkovića i njegove većine. Naime, bit priče je da stečaja Agrokora zasad nema i praktički nije pružen nijedan novi dokaz o tome da je bilo novog kriminala ili korupcije oko Agrokora. A Plenković je ostao gdje je i bio, miran u Banskim dvorima. Upravo spoznaja da kontrolira većinu, ma koliko tanka bila, Plenkoviću je omogućila da se opet svisoka ruga SDP-ovim zastupnicima, a naročito Marasu, da je »jedan divan zastupnik o kojem će u budućnosti pričati svojoj djeci«, dok Bernardića sprda s njegovim već znamenitim zeljem.
Rugao se i drugima, pa je tako Bunjcu iz Živog zida rekao: »Baš se pitam odakle ste se vi u Saboru stvorili i čudim se ljudima koji takvima daju svoj glas«, a nije ga zbunila ni činjenica da ga predsjednica nastavlja kritizirati, uz tvrdnje da je Hrvatska u izvanrednom stanju. Izvanredno stanje traži izvanredne mjere, kaže staro pravilo. No, ne i u Hrvatskoj. Ovdje se o biti stvari nitko ne pita, sve se svodi na Tomislava Sauchu i njegovu ruku, a kako je on naučen da uvijek bude u većini, tada si dopušta da čak i on sada sprda Bernardića nazivajući ga »velikom trubom«.
Rijetko nakaradna i besplodna rasprava dogodila se u Saboru. Kinopredstava, zabava za narodne mase, uvredljiva i niska razina diskursa u kojem ima i premijerove stražnjice, i njegove seksualne orijentacije, i Beljakovih m...*, i velikih i malih truba. A čini se da se ipak najbolje zabavlja Todorić, u najnovijoj epizodi serije »Je'l me netko tražio«. Ovo nije slučajna država. Ovo je namjerna država, ali namijenjena samo odabranima. Za sve ostale ovo je sprdnja-država.
novilist
Dotad, ne znaš je li gora blamaža HDZ-a ili SDP-a. Ne znaš koji se gore sramoti – onaj koji bahato drži cijeli ovaj nakaradni sustav na okupu s tankih 78 ruku, ili onaj drugi koji svaka tri mjeseca pokreće akciju za koju unaprijed zna da će biti neuspješna. Dok se istovremeno publika u Londonu (čitaj Ivica Todorić) zavalila u fotelje, gricka kokice i gleda reality show u kojem je baš on glavna zvijezda, ali iza zasvjese, kao neki Čarobnjak iz Oza, mistični lik o kojem sve ovisi, svi ga se boje, a nitko ga se nikad nije usudio srušiti. Dok nije razobličio sam sebe. Trčeći.
Jučerašnja sjednica Sabora dokazala je da nikakve promjene opet neće biti. Unatoč tome što je na trenutke uspio biti i samouvjeren i ohol prema HDZ-ovcima, Davor Bernardić ipak je glavni gubitnik jučerašnjeg showa. Najtragičnije je da to vide i HDZ-ovci, a onako usput u javnost je isplivala i jučerašnja Beljakova ideja da se pokuša sastaviti neka nova oporbena većina, koju međutim ne bi vodio Bernardić nego netko drugi. HDZ-ov Davor Ivo Stier shvatio je, vjerojatno ispravno, da se Bernardića gurnulo u ovo kako bi ga se kasnije opet u vlastitoj stranci, SDP-u, pokušalo svrgnuti, a očito je Beljak taj koji sebe vidi u ulozi tog novog oporbenog lidera. Tužno je po SDP kao pokretača ove inicijative da mu HDZ-ovci moraju držati lekcije o tome da se u SDP-u ne zna što radi desna, a što lijeva.
Ključno je pitanje stoga je li SDP trebao opet kretati u avanturu s potpuno izvjesnim ishodom, a to je pobjeda Plenkovića i njegove većine. Naime, bit priče je da stečaja Agrokora zasad nema i praktički nije pružen nijedan novi dokaz o tome da je bilo novog kriminala ili korupcije oko Agrokora. A Plenković je ostao gdje je i bio, miran u Banskim dvorima. Upravo spoznaja da kontrolira većinu, ma koliko tanka bila, Plenkoviću je omogućila da se opet svisoka ruga SDP-ovim zastupnicima, a naročito Marasu, da je »jedan divan zastupnik o kojem će u budućnosti pričati svojoj djeci«, dok Bernardića sprda s njegovim već znamenitim zeljem.
Rugao se i drugima, pa je tako Bunjcu iz Živog zida rekao: »Baš se pitam odakle ste se vi u Saboru stvorili i čudim se ljudima koji takvima daju svoj glas«, a nije ga zbunila ni činjenica da ga predsjednica nastavlja kritizirati, uz tvrdnje da je Hrvatska u izvanrednom stanju. Izvanredno stanje traži izvanredne mjere, kaže staro pravilo. No, ne i u Hrvatskoj. Ovdje se o biti stvari nitko ne pita, sve se svodi na Tomislava Sauchu i njegovu ruku, a kako je on naučen da uvijek bude u većini, tada si dopušta da čak i on sada sprda Bernardića nazivajući ga »velikom trubom«.
Rijetko nakaradna i besplodna rasprava dogodila se u Saboru. Kinopredstava, zabava za narodne mase, uvredljiva i niska razina diskursa u kojem ima i premijerove stražnjice, i njegove seksualne orijentacije, i Beljakovih m...*, i velikih i malih truba. A čini se da se ipak najbolje zabavlja Todorić, u najnovijoj epizodi serije »Je'l me netko tražio«. Ovo nije slučajna država. Ovo je namjerna država, ali namijenjena samo odabranima. Za sve ostale ovo je sprdnja-država.
novilist
