Ako u Hrvatskoj nemaš novca jadnik si da ne možeš biti jadniji. Po onoj orwellovskoj da "Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih", možemo zaključiti da se ništa nije promijenilo.
Očito da pravda i pravednost imaju svoju cijenu. Još uvijek se dobro sjećam one nesreće koja se povlačila po novinama gdje je klinac pregazio i ubio dvije tinejdžerice neprilagođenom vožnjom. Sina bogatih roditelja branili su činjenicom da je on uzoran građanin i student u Beču. Danas ako imaš love, ekspresno postaješ uzornim građaninom.U virtuali postoje kompjuterske igrice u kojima dobivaš bodove za pregaženog prolaznika na ulici. U stvarnosti je dovoljno da si dobro potkoženi "uzorni" građanin pa umjesto bodova dobiješ smanjenu zatvorsku kaznu manju od propisanog minimuma. Tako je i suvlasniku One2Playa Dejanu Mačešiću određen zatvor u trajanju od dvije godine iako je minimalna kazna tri. Tip je pijan pregazio Sinišu Smiljanića koji je vozio motor i ubio ga. Nakon toga je došlo do nekih nepravilnosti u istrazi i eto nam životinjske farme u pravosuđu.Neki dan gledam kako Čačić radi novinarsku oproštaljku prije odlaska u zatvor. Kao da odlazi u vojsku. Još su mu samo nedostajali harmonikaš i dobar prijatelj koji sve nudi šljivovicom s trobojnicom na grliću boce. Smuči ti se sve odmah. Pa ono suđenje Horvatinčiću gdje svjedok mijenja iskaz ili se radi o ''izgubljenima u prijevodu''. Što je s pravdom za Jasminu Čelicu koju je usmrtio svojim vozilom još jedan sin poduzetnika? Hrvatska je svojim presudama dovela pravdu do apsurda.
Zar ćemo morati gledati koji automobili voze cestom da bismo odahnuli kad ne vidimo kakvu nabrijanu grdosiju koju vozi neki samodopadni poduzetnik ili predstavnik zlatne mladeži? Dobrodošli u zemlju u kojoj lak na automobilu ima veću vrijednost od ljudskog života! Narod je s pravom zgrožen na ovako malu presudu Mačešiću. Lik će za koji dan otići u zatvor otvorenog tipa gdje će se učiti čarima slikarstva i botanike. Iako mu je oduzeta vozačka na pet godina on se i dalje vozika poput predatora iz kompjutorske igrice. Gdje je pravda? Roditelji pokojnog Siniše spremni su prodati svoj stan da bi istjerali pravdu na vidjelo. Teško. Kako se boriti protiv poduzetničkog lobija? Ako nemaš para, postaješ potrošna roba ovog društva. Gaze te na sve načine. Mačešić se nije udostojao ni izraziti sućut neutješnim roditeljima. Valjda čeka da se otrijezni.
Pijane budale opetovano čine prekršaje i prijete nam životima, a mi smo nemoćni promijeniti ovaj nepravedni usud. Ljudski život je cijenjen kao i prije sto godina. Glembajevska kočija i dalje nekažnjeno sije smrt. Kakva je ovo država u kojoj možeš biti pregažen, ubijen, zgažen, a da bogati ne plaču zbog toga? Tko si to uzima za pravo da sudi i oslobađa mimo pravde i pravednosti? Do kad će novac štititi zločine? Pomalo se osjećam naivnim kad pomislim da u ovoj zemlji sud djeluje neovisno. Eno, Janšu su u Sloveniji ohladili ekspresno. Kod nas ubojice za volanom maltene bivaju nagrađeni za svoje postupke. Sjedaju opet u svoja ubojita kola i krstare gradovima tjerajući nam strah u kosti. Nedavno jedne novine jednog ubojicu vozača predstavljaju kao nekog vjerskog karizmatika koji se okrenuo molitvama i meditaciji. Već ga vidim u blaženom izdanju gdje na raskrižju blagoslivlja automobile, semafor i prolaznike. Kako novac piše novu karakternu osobinu.
Dođeš u novine i tvoj svijet se mijenja. Nabolje. U crnoj kronici svako malo objave priču o nekom liku koji ima na stotine prometnih prekršaja i vozi bez vozačke dozvole. Još malo pa će ga i sportska rubrika pratiti u njegovom rušenju rekorda. Imamo bolesnu percepciju statusnih simbola. Ponosne tatice kupuju preskupe i prejake pile za svoju zlatnu dječicu, a onda se događaju ovakve tragedije u kojima mladost gine dok izabrani ostaju nekažnjeno uživati u svojoj slobodi.
Do kad ćemo imati bezobzirne pijane poduzetnike na cestama? Da se razumijemo, i u najpravednijim državama bogati se uglavnom izvlače nekažnjeno. Kad dokazi i zakon stoje na strani malog čovjeka, kad sve vodi prema očekivanoj presudi, zar ćemo uistinu i dalje trpjeti glembajevski obrat? Kad se dogode ovakve presude ne tražimo samo preispitivanje presude i postupka, već i samog suda koji je donio ovakvu presudu. Dosta nam je da novac sudi i presuđuje.
Želimo državu jednakih pred zakonom. Ljudi su ogorčeni. Do kad će lovaši nekažnjeno nastaviti živjeti? Zar treba ulica biti ta koja će uzeti pravdu u svoje ruke? Postajemo farsa od države!
Zar ćemo morati gledati koji automobili voze cestom da bismo odahnuli kad ne vidimo kakvu nabrijanu grdosiju koju vozi neki samodopadni poduzetnik ili predstavnik zlatne mladeži? Dobrodošli u zemlju u kojoj lak na automobilu ima veću vrijednost od ljudskog života! Narod je s pravom zgrožen na ovako malu presudu Mačešiću. Lik će za koji dan otići u zatvor otvorenog tipa gdje će se učiti čarima slikarstva i botanike. Iako mu je oduzeta vozačka na pet godina on se i dalje vozika poput predatora iz kompjutorske igrice. Gdje je pravda? Roditelji pokojnog Siniše spremni su prodati svoj stan da bi istjerali pravdu na vidjelo. Teško. Kako se boriti protiv poduzetničkog lobija? Ako nemaš para, postaješ potrošna roba ovog društva. Gaze te na sve načine. Mačešić se nije udostojao ni izraziti sućut neutješnim roditeljima. Valjda čeka da se otrijezni.
Pijane budale opetovano čine prekršaje i prijete nam životima, a mi smo nemoćni promijeniti ovaj nepravedni usud. Ljudski život je cijenjen kao i prije sto godina. Glembajevska kočija i dalje nekažnjeno sije smrt. Kakva je ovo država u kojoj možeš biti pregažen, ubijen, zgažen, a da bogati ne plaču zbog toga? Tko si to uzima za pravo da sudi i oslobađa mimo pravde i pravednosti? Do kad će novac štititi zločine? Pomalo se osjećam naivnim kad pomislim da u ovoj zemlji sud djeluje neovisno. Eno, Janšu su u Sloveniji ohladili ekspresno. Kod nas ubojice za volanom maltene bivaju nagrađeni za svoje postupke. Sjedaju opet u svoja ubojita kola i krstare gradovima tjerajući nam strah u kosti. Nedavno jedne novine jednog ubojicu vozača predstavljaju kao nekog vjerskog karizmatika koji se okrenuo molitvama i meditaciji. Već ga vidim u blaženom izdanju gdje na raskrižju blagoslivlja automobile, semafor i prolaznike. Kako novac piše novu karakternu osobinu.
Dođeš u novine i tvoj svijet se mijenja. Nabolje. U crnoj kronici svako malo objave priču o nekom liku koji ima na stotine prometnih prekršaja i vozi bez vozačke dozvole. Još malo pa će ga i sportska rubrika pratiti u njegovom rušenju rekorda. Imamo bolesnu percepciju statusnih simbola. Ponosne tatice kupuju preskupe i prejake pile za svoju zlatnu dječicu, a onda se događaju ovakve tragedije u kojima mladost gine dok izabrani ostaju nekažnjeno uživati u svojoj slobodi.
Do kad ćemo imati bezobzirne pijane poduzetnike na cestama? Da se razumijemo, i u najpravednijim državama bogati se uglavnom izvlače nekažnjeno. Kad dokazi i zakon stoje na strani malog čovjeka, kad sve vodi prema očekivanoj presudi, zar ćemo uistinu i dalje trpjeti glembajevski obrat? Kad se dogode ovakve presude ne tražimo samo preispitivanje presude i postupka, već i samog suda koji je donio ovakvu presudu. Dosta nam je da novac sudi i presuđuje.
Želimo državu jednakih pred zakonom. Ljudi su ogorčeni. Do kad će lovaši nekažnjeno nastaviti živjeti? Zar treba ulica biti ta koja će uzeti pravdu u svoje ruke? Postajemo farsa od države!
Izvor: SEEbiz
