Antifašizam je civilizacijska tekovina. Civilizacijske tekovine su temelj kulture, zajednička baština i opće dobro. To je ujedno i polazišna točka za dalje, orijentir i preduvjet napretka.
Zagrebački bend Pips, Chips & Videoclips 14. jula će nastupiti na Jägermeister main stage OK festa, koji se tradicionalno organizuje na Tjentištu. Ovaj bend je na sceni tri decenije i jedno vrijeme je bio među popularnijim rok grupama u regionu. Snimili su osam studijskih albuma. Frontmen Pipsa Dubravko Ivaniš Ripper u razgovoru za BUKU govorio je o ovom nastupu, svojoj muzičkoj karijeri i planovima.
Ove godine svirate na Tjentištu. Da li ste ranije bili na tom mjestu?
Ovo nam je prvi puta da sviramo na Tjentištu. Pričali su nam da je predivno mjesto i odličan festival!
Tu se odigrala jedna jako važna bitka u 2. svjetskom ratu. Šta vama znači to područje i ta tematika vezana za borbu protiv fašizma i nacizma?
Antifašizam je civilizacijska tekovina. Civilizacijske tekovine su temelj kulture, zajednička baština i opće dobro. To je ujedno i polazišna točka za dalje, orijentir i preduvjet napretka.
Mislite li da će pošast fašizma i nacizma ikada biti pobijeđena?
Pobijeđena je, barem su takve informacije došle do mene, prije gotovo 75 godina. Krhotine i anakronizme treba notirati, ali baveći se samo njima ispuštamo ono bitno – ono što se dešava upravo sad i što slijedi sutra. Ne vjerujem da će proći više od pola stoljeća do trenutka kad će čovječanstvo u bitnoj mjeri kolonizirati neka svemirska tijela u bližem ili daljnjem kozmičkom susjedstvu. Bojim se da bi nas to moglo omesti u namjeri da se u miru i tada bavimo 2. svjetskim ratom na ovim prostorima.
Da se sada malo vratimo na muziku. Gdje su Pipsi sve ovo vrijeme, reklo bi se da niste aktivni kao prije nekih desetak godina?
Prije desetak godina bila su prilično zeznuta vremena za nas. Nakon Walta, zadnjih pet – šest godina stvari su došle na svoje mjesto. Pipsi su šarmantno zreli bend, imamo svoju vojsku, izrazito je poštujemo. Siguran sam da su pred nama dobre pjesme i dobra perspektiva.
Da li je rokenrol malo ušao u fazu dremanja?
Vjerojatno ste u pravu. Starci u pravilu dosta drijemaju, ali treba ih slušati što pričaju kad su budni, jer vremenom čovjek omudri, stavi stvari u balans. Rokenrol je muzika 20. stoljeća, njegov peak je prošao, to je prirodni proces. Pipsi svakako sviraju i rokenrol, ali nikada svoj bend nisam držao u nekoj ladici, niti me folderiranje kao takvo zanima.
Šta vama znači rokenrol u životu, da li je on način života ili samo profesija?
Rokenrol me odgojio u formativnim godinama, ali u međuvremenu sam ga prerastao. Od početaka smo mišung najrazličitijih influenci. Otišli smo puno dalje, metamorfozirali. Rokenrol je svakako u našem genu, pa kad mu se tu i tamo vratimo, veseli nas i fora je. Bitan je uvijek proces, stalno preispitivanje, stalna mjena. Ideal mi je pisati pjesme u kojima sve izvrnemo naopačke. Tako ostaješ svjež, tako budeš živ. Puno se bavimo muzikom, skoro tri desetljeća, a muzika je zbilja ogromna, stoga za nas nema svetih gralova ni svetih krava. Muzika je prvenstveno poslanje, a tek potom profesija.
Nekada se mislilo da se muzikom može mijenjati svijet i dizale su se revolucije preko rokenrola i raznih pokreta, hipi i slično. Da li ste vi ikada bili u tom nekom "điru" da ste mislili da možete nešto da promijenite svojim pjesamama?
Okej, ovo zaista nije vrijeme revolucija niti u revoluciju vjerujem. Ipak, naše pjesme jesu promijenile svijet. Važno je gdje stojite kad nešto promatrate. Pjesme koje smo pisali napisale su i odgojile i nas same. Postali smo bolji ljudi i jako se trudili usrećiti druge. Sigurno je svijet s dobrim songovima bolji nego što bi bio bez njih, u to uopće ne sumnjam.
Prethodno pitanje sam postavio jer ste vi ranije pisali pjesme za široke narodne mase, navijačke himne i slično. Dakle, rokenrol može da se iskoristi i u te neke populističke svrhe. Šta vi mislite o tom vremenu kada ste bili među popularnijim muzičarima u regionu?
Nikada nisam pisao pjesme za široke narodne mase. Ne zato što to ne bih htio, možda i bih, ali nažalost nisam toliko vješt. Isto tako, klonim se uzaludnog trošenja vremena na razglabanje o onom što je bilo. Ne žalim ni za čime, niti prije niti sada.
Čime bi se bavili da niste muzičari i da li imate neke hobije?
Muzikom se bavim, odnosno ona se bavi sa mnom preko 40 godina. Ona mi je prijatelj i krvnik. Dala mi je sve i uzela zauzvrat dosta. Imamo vrlo ambivalentan odnos. Baveći se muzikom, preciznije baveći se muzikom u bendu htio ili ne našao sam se u sijaset situacija koje s njom nemaju nikakve veze, ali valjalo ih je prebroditi i nešto novo pritom naučiti. Svaka Pips inkarnacije; pjesme, albumi, majice, plakati, spotovi, gadgeti, društvene mreže, P&A pa sve do PR-a – svime time sam se bavio gotovo u svim fazama. Zahvalan sam na tom iskustvu.
6yka
Zagrebački bend Pips, Chips & Videoclips 14. jula će nastupiti na Jägermeister main stage OK festa, koji se tradicionalno organizuje na Tjentištu. Ovaj bend je na sceni tri decenije i jedno vrijeme je bio među popularnijim rok grupama u regionu. Snimili su osam studijskih albuma. Frontmen Pipsa Dubravko Ivaniš Ripper u razgovoru za BUKU govorio je o ovom nastupu, svojoj muzičkoj karijeri i planovima.
Ove godine svirate na Tjentištu. Da li ste ranije bili na tom mjestu?
Ovo nam je prvi puta da sviramo na Tjentištu. Pričali su nam da je predivno mjesto i odličan festival!
Tu se odigrala jedna jako važna bitka u 2. svjetskom ratu. Šta vama znači to područje i ta tematika vezana za borbu protiv fašizma i nacizma?
Antifašizam je civilizacijska tekovina. Civilizacijske tekovine su temelj kulture, zajednička baština i opće dobro. To je ujedno i polazišna točka za dalje, orijentir i preduvjet napretka.
Mislite li da će pošast fašizma i nacizma ikada biti pobijeđena?
Pobijeđena je, barem su takve informacije došle do mene, prije gotovo 75 godina. Krhotine i anakronizme treba notirati, ali baveći se samo njima ispuštamo ono bitno – ono što se dešava upravo sad i što slijedi sutra. Ne vjerujem da će proći više od pola stoljeća do trenutka kad će čovječanstvo u bitnoj mjeri kolonizirati neka svemirska tijela u bližem ili daljnjem kozmičkom susjedstvu. Bojim se da bi nas to moglo omesti u namjeri da se u miru i tada bavimo 2. svjetskim ratom na ovim prostorima.
Da se sada malo vratimo na muziku. Gdje su Pipsi sve ovo vrijeme, reklo bi se da niste aktivni kao prije nekih desetak godina?
Prije desetak godina bila su prilično zeznuta vremena za nas. Nakon Walta, zadnjih pet – šest godina stvari su došle na svoje mjesto. Pipsi su šarmantno zreli bend, imamo svoju vojsku, izrazito je poštujemo. Siguran sam da su pred nama dobre pjesme i dobra perspektiva.
Da li je rokenrol malo ušao u fazu dremanja?
Vjerojatno ste u pravu. Starci u pravilu dosta drijemaju, ali treba ih slušati što pričaju kad su budni, jer vremenom čovjek omudri, stavi stvari u balans. Rokenrol je muzika 20. stoljeća, njegov peak je prošao, to je prirodni proces. Pipsi svakako sviraju i rokenrol, ali nikada svoj bend nisam držao u nekoj ladici, niti me folderiranje kao takvo zanima.
Šta vama znači rokenrol u životu, da li je on način života ili samo profesija?
Rokenrol me odgojio u formativnim godinama, ali u međuvremenu sam ga prerastao. Od početaka smo mišung najrazličitijih influenci. Otišli smo puno dalje, metamorfozirali. Rokenrol je svakako u našem genu, pa kad mu se tu i tamo vratimo, veseli nas i fora je. Bitan je uvijek proces, stalno preispitivanje, stalna mjena. Ideal mi je pisati pjesme u kojima sve izvrnemo naopačke. Tako ostaješ svjež, tako budeš živ. Puno se bavimo muzikom, skoro tri desetljeća, a muzika je zbilja ogromna, stoga za nas nema svetih gralova ni svetih krava. Muzika je prvenstveno poslanje, a tek potom profesija.
Nekada se mislilo da se muzikom može mijenjati svijet i dizale su se revolucije preko rokenrola i raznih pokreta, hipi i slično. Da li ste vi ikada bili u tom nekom "điru" da ste mislili da možete nešto da promijenite svojim pjesamama?
Okej, ovo zaista nije vrijeme revolucija niti u revoluciju vjerujem. Ipak, naše pjesme jesu promijenile svijet. Važno je gdje stojite kad nešto promatrate. Pjesme koje smo pisali napisale su i odgojile i nas same. Postali smo bolji ljudi i jako se trudili usrećiti druge. Sigurno je svijet s dobrim songovima bolji nego što bi bio bez njih, u to uopće ne sumnjam.
Prethodno pitanje sam postavio jer ste vi ranije pisali pjesme za široke narodne mase, navijačke himne i slično. Dakle, rokenrol može da se iskoristi i u te neke populističke svrhe. Šta vi mislite o tom vremenu kada ste bili među popularnijim muzičarima u regionu?
Nikada nisam pisao pjesme za široke narodne mase. Ne zato što to ne bih htio, možda i bih, ali nažalost nisam toliko vješt. Isto tako, klonim se uzaludnog trošenja vremena na razglabanje o onom što je bilo. Ne žalim ni za čime, niti prije niti sada.
Čime bi se bavili da niste muzičari i da li imate neke hobije?
Muzikom se bavim, odnosno ona se bavi sa mnom preko 40 godina. Ona mi je prijatelj i krvnik. Dala mi je sve i uzela zauzvrat dosta. Imamo vrlo ambivalentan odnos. Baveći se muzikom, preciznije baveći se muzikom u bendu htio ili ne našao sam se u sijaset situacija koje s njom nemaju nikakve veze, ali valjalo ih je prebroditi i nešto novo pritom naučiti. Svaka Pips inkarnacije; pjesme, albumi, majice, plakati, spotovi, gadgeti, društvene mreže, P&A pa sve do PR-a – svime time sam se bavio gotovo u svim fazama. Zahvalan sam na tom iskustvu.
6yka
