„Hvala na obnovi“, gorko zvuči prošlotjedna prosvjednička poruka iz Petrinje HDZ-Plenkovićevoj vladi. Debelokošci nisu ni trepnuli.
Pristojno uhranjenog i dobro raspoloženog premijera Andreja Plenkovića nije bilo srâm, nije se osjetio nelagodno pri dolasku na prednovogodišnju sjednicu vlade RH komedijaški izbjeći odgovor buljuku novinara, koji su ga na drugu obljetnicu banijske prirodne katastrofe pitali zašto je obnova još na mrtvoj točki, ljudi i treću zimu u kontejnerima, sela gotovo izumrla, a očaj, bijes i nevjerica napuštenih ljudi da je moguće toliko hladno srce vlastite države ključaju poput vulkana pred erupciju. Opčinjena ovih dana uvođenjem eura od Nove godine i ulaskom Bijedne Naše u schengenski prostor slobodnog kretanja ljudi i roba, što je postradalim žiteljima Banije petorazredna životna briga – ako i to dok se osjećaju trinaestim prasetom vlade tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – Plenkovića nije srâm. Ne samo pred žiteljima nesretne Banije od kojih su mnogi glasali za HDZ i zaslužni su za slast i mast što ih gurmanski kusa na vlasti, eto, već drugi mandat nego i pred „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“ (iz službene prepiske s EU-om, sic transit), koji su iz EU-blagajne dali gotovo milijardu bespovratnih eura za obnovu koje praktično nema.
Svi prigodničarski izgovori vladajućih zbog toga što objektivno nema na Baniji, u Zagrebu i okolici uvjerljivih obnoviteljskih rezultata ne drže voduNije ga srâm ni pred susjedima (npr. Srbija, Republika Srpska i Srpska pravoslavna crkva su podigli krov nad glavom dijelu banijskih obitelji), privatnim donatorima, udrugama, volonterima, iseljeništvu, Hrvatima iz daleka svijeta, ali ni pred državama koje su bile učinkovito sanirale štete i stradalnicima vratili krov nad glavom za manje od dvije godine. Nakon, je li, puno češćih i jačih potresa od banijskih magnitude 6,2 stupnja po Richteru (Italija, Češka, Turska, Albanija…). Treba uistinu imati vrlo debeo obraz i „čistu“ savjest, pa onako komedijaški (vidi tv-snimak), von oben i neukusnom gestikulacijom odgegati pokraj novinara, a drugi dan, na dvogodišnjicu razornih 6,2 stupnja po Richteru ne doći u Petrinju – simbol sramotne HDZ-Plenkovićeve i ignorancije buljuka izravno zaduženih za obnovu nesposobnih/neodgovornih političara s obiju strana Markova trga – među ogorčene žitelje grada, okolice i cijele Sisačko-moslavačke županije, koji su, napadno noseći na štapu premijerovu fotografiju, održali prosvjed provokativno-ironičnog naziva „Hvala vam na obnovi“.
Plenković je s Tomom Medvedom te svitom najbližih suradnika i HDZ-ovih lokalnih političara lani već bio doživio neugodnosti zbog izostanka obnove, pa sada puše na hladno? No, na zadnjoj ovogodišnjoj sjednici vlade nije se libio pametovati „statistikama“ i obećanjima za koje valja imati dobar probavni trakt i nijedno zrnce soli u glavi da bi ih se moglo probaviti: „Do sada je ova vlada izdvojila za različite interventne mjere i različitu pomoć radi olakšanja života stanovništvu u ovom kraju dvije milijarde kuna, plus aktivnost koja se odnosi na samu obnovu. Što se tiče dinamike obnove, jednim dijelom smo zadovoljni, drugim nismo. Dio kojim smo zadovoljni se odnosi na nekonstrukcijsku obnovu. Taj dio je prilično dobar i velik dio ljudi živi u normalnim uvjetima. Odmah nakon potresa smo ponudili ljudima da odu u normalan smještaj. Jedan dio ljudi je odabrao ostati blizu svojim kućama. Ono što nije dobro i čega smo svi svjesni je brzina konstrukcijske obnove i izgradnja zamjenskih kuća. To je jedna od temeljnih zadaća za 2023. godinu, da se ubrza taj segment obnove. Danas je na vladi odluka o 37 milijuna kuna za Petrinju te, dodatno, odluka za Sisačko-moslavačku županiju. Aktivnosti u odnosu na obnovu fokusirat će se 2023. godine i na Zagreb. I tu će se stvari ubrzati i dinamizirati“. Gotovo od riječi do riječi, taj se diskurs s državna sljemena i iz istog ureda čuo potkraj i pretprošle i prošle godine, pa…
„Zastrašujuće je malo napravljeno u obnovi potresom stradalih područja i boli vidjeti da je Republika Srpska (BiH) obnovila na Baniji više kuća no hrvatska vlada“, poručio je predsjednik RH Zoran Milanović s izvanredne konferencije za novinare. „Nakon dvije godine napravljeno je samo šest obiteljskih kuća, na osamdesetak ih se radi, dakle na manje od 100, pa ispada kako se nije napravilo ništa. Govori se o 4700 objekata, gdje su bili nadzirani radovi rekonstrukcije. To može biti poštanski sandučić ili dio dimnjaka. To je ništa. Ovo je zastrašujuće. Dobili smo novac iz EU-a, dijeli se nemilice. Hrvatska je u Uniji najlošija po realizaciji dostupnih sredstava. To su brojke. To više nije trend, to govori o odnosu prema poslu. Ja ne mogu držati odgovornim nikoga, osim vlade. Nakon rata se odmah gradilo, obiteljske su kuće nicale kao gljive poslije kiše. Mnogi ljudi iz graditeljstva tada su imali posla. To je bilo za vrijeme Tuđmana.
Postoji domaći i europski novac, postoje arhitekti i zidari, postoje i vojni kapaciteti (inženjerija) zatreba li pomoć, postoje i toliki domicilni ljudi koji znaju, mogu i hoće obnavljati svoje domove i javne objekte na Baniji, u Zagrebu i porušeno u susjednim županijama, a debelo preplaćene javnim novcem politikante u luksuznim limuzinama maknuti miljama daleko od kormila obnoveZa moje vlade smo imali Gunju i posao je obavljen za godinu dana. Tada nije bilo europskog novca, imali smo naš proračun koji je uvijek bio na rubu pucanja. Morali smo jako paziti kako i na što trošimo svaku kunu i euro. Ne znam zašto vlada nije išla u Petrinju. Ja sam išao tamo gdje me i vole i ne vole. I tamo gdje su zviždali. Plenković panično bježi od toga. Prvo je pacificirao Knin, odbacio je ljude na 200 metara pa smo se preselili na stadion da mu ne bi zviždali. Lani su ga u Petrinji gađali snijegom. On je tanka srca. To je naš posao, da te mrze. Ne vjerujem da će 2023. biti godina obnove. Više ne vjerujem u obnovu. Vjerovao sam dvije godine, pa ako još vjeruješ, onda si budala. Plenkovića morate pitati hoće li se potresom stradala područja ikad obnoviti. Mislio sam da će u godinu dana to biti riješeno i da će se onda s pravom hvaliti. Zašto to ne rade? To mogu protumačiti samo jednom epskom nesposobnošću i nedostatkom empatije prema tim najsiromašnijim građanima.“
Bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović, svojedobno reformistički HDZ-Plenkovićev koalicijski partner u vlasti, čovjek možda upućeniji od ikoga u larpurlartistički tip obnove razorene i Petrinje i cijele Banije, pa i šire, grubo je izravan: „S ovakvima na vlasti i ‘odgovornima’ za operativu, Petrinja i Banija nikad neće biti obnovljeni! Drž’te me za riječ: nikad!“ Nije vrag da je toga na neki čudan način svjesna i HDZ-ova mu nasljednica na gradonačelničkomu mjestu, mlađahna Magdalena Komes, pa se tako hrabro odvažila otvorenim pismom zgroziti i svoje sugrađane što su joj neoprezno dali glas na lokalnim izborima i cjelokupnu hrvatsku javnost: „Molim sve sugrađane da krenu putem saamoobnove (…). Tako se zaobilazi dugotrajniji postupak, koji mora provesti država, što je jedan od razloga sporosti obnove objekata za koje odavno postoje formalne odluke. Samoobnova od strane onih mlađih i agilnijih sugrađana omogućila bi uostalom da oni stariji i kojima je teže samostalno prije dođu na red preko organizirane obnove. Isto tako, molim građevinsku struku iz čitave Hrvatske, da se organizirano ponudi građanima koji će ići putem samoobnove“.
Pomozi si sâm da država ne mora jer, zapravo, ne želi i neće!? A da se, je li, „poduzetna“ hadezeovka sjetila u svom udobnom fotelju petrinjske gradonačelnice svojih boljestojećih sugrađana koji su si već prije dvije godine sami, svojim i novcem rodbine, prijatelja, kreditima, itsl. obnovili ili izgradili obiteljske kuće, znala bi da većina ostalih to nije u stanju ni uz najbolju volju. I nikakva im se „graditeljska struka“ neće sama ponuditi, ako unaprijed nemaju – a nemaju, garant! – za iskeširati makar akontaciju radi kupnje materijala, pokretanja strojeva i plaće radnicima. Ti, međutim, što su si već sami omogućili krov nad glavom odavno su pročitali u dušu HDZ-Plenkovićevu „obnoviteljsku“ larpurlartistiku, Tomu Medveda na čelu operativnog stožera, pa korupcijski kompromitirane mu desne ruke Darka Horvata i Borisa Miloševića te buljuk „obnoviteljskih uzdanica“ sve do aktualnog ministra Ivana Paladine, koji se ne želi izjasniti je li i on pao na Plenkovićevu tzv. transfer listu. Obnova zapravo nije ni počela, a on u starom vladinom stilu – obećava, pa obećava. Koči uzbrdo?
„Sad će Paladina biti kažnjen, ali on nije doveden da nešto napravi, već da ništa ne napravi“, ustvrdio je u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska ekonomist Neven Vidaković. „I onda će opet veliki premijer reći da to tako ne može i dovest će novog ministra.“ Karikaturalnom je obnovom Banije i svoga grada razočaran i gradonačelnik Gline Ivan Janković: „Pitanje je treba li nam sada opet neki Pedro, a potom sve po starom. Teško mi je doći među ljude koji više ne vjeruju državi da će im obnoviti domove, a najgore mi je kad odmahnu rukom, to mi je gore od šamara! Ljudima je teško gledati ovaj ping-pong između institucija i odgovornih političara. Još uvijek imamo tu priču o nekakvim naljepnicama od prije dvije godine koje više ne vrijede“. No, „vječnom“ političkom predstavniku blizu 200.000 Srba u RH i HDZ-Plenkovićevom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu (10.733 srpska glasa na izborima) – bez čije potpore ova vlada od početka ne bi opstala pet minuta – je li, nije nikakav šamar niti ga je srâm doći među ljude u Glini, glinskim i brojnim selima na Baniji, gdje je u neljudskim komunalnim i inim uvjetima ostala živjeti većinom nemoćna srpska starčad na imanjima koja već četvrt stoljeća propadaju. „Političari u luksiznim limuzinama prođu ovuda samo kad su izbori, traže naše glasove, naobećavaju nam svašta, a onda ih više nije briga za nas“, kazala je novinarima ljutita stanovnica porušenih Majskih Poljana, gdje je u potresu izgubilo život pet osoba.Od sedam ukupno na Baniji. I Pupovca također nije srâm pametovati uprazno u povodu druge jalove godišnjice „obnoviteljske“ HDZ-Plenkovićeve/vladine sramote nad sramotama. Vidjela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu?
Smjene bez adekvatnih priprema, adekvatnog osmišljavanja i adekvatnog prepoznavanja toga što treba mijenjati neće donijeti rezultate, ali neke smjene će očito biti neizbježne„Sve je to odavno prelilo čašu strpljenja i vladi, i članovima koalicije i osobito nama iz SDSS-a i sada se mora napraviti rez koji će osigurati da se promjene počnu događati odmah i bez ikakvog čekanja“, birokratski se neukusno i uprazno žesti Milorad Pupovac umjesto da je mjesec-dva nakon što su volonteri, ljudi dobre volje iz cijele zemlje i inozemstva bili očitali humanitarnu lekciju Plenkovićevoj nesposobnoj vladi lupio šakom o premijerov stol i – ne prene li se smjesta iz bruxelleskog sna – povukao SDSS iz koalicije, srušio ignorante s vlasti i pružio izbornu šansu boljima. „Gubi se vrijeme, gubi se novac i zapravo se uništava pretpostavka za revitalizaciju tog područja. Smjena ministra graditeljstva Ivana Paladina je stvar koju će napraviti premijer nakon konzultacija koje će provesti. Smjene bez adekvatnih priprema, adekvatnog osmišljavanja i adekvatnog prepoznavanja toga što treba mijenjati neće donijeti rezultate, ali neke smjene će očito biti neizbježne. Koje će doista biti, to će trebati odlučiti sâm premijer. I neka kadrovska jačanja će biti neophodna. Ljudi koji će imati mnogo više imaginacije, posvećenosti i mnogo više smjelosti da ulaze u aranžmane koji će osigurati da procesi osiguravanja dokumenata, kvalitetnih izvođača, procesi nadzora kako se stvari odvijaju, procesi dinamičnog plana obnove i koordiniranosti budu potpuno jasno postavljeni i besprijekorno kontrolirani.“
Bla-bla-bla… Kakva vražja imaginacija, posvećenost, smjelost, itsl. – trice i kučine – beskrajno/mučno birokratiziranje dokumentima, izvođačima, procesima, nadzorima, dinamikama, planovima, koordinacijama, besprijekornošću, itsl. kad je stvar, rekli bi istočni susjedi, „jednostavna kao pasulj“. Zasukati rukave i navaliti na posao. Odmah, bez odlaganja i bilo kakvih izgovora. Postoji domaći i europski novac, postoje arhitekti i zidari, postoje i vojni kapaciteti (inženjerija) zatreba li pomoć, postoje i toliki domicilni ljudi koji znaju, mogu i hoće obnavljati svoje domove i javne objekte na Baniji, u Zagrebu i porušeno u susjednim županijama, a debelo preplaćene javnim novcem politikante u luksuznim limuzinama tipa Plenkovića, Medveda, Pupovca i takvih (sic transit) maknuti miljama daleko od kormila obnove. S njima dvije godine nije bilo sreće, pa ni sto sljedećih godina je neće biti.
Ako i ne znaju organizirati obnovu, ali su dobronamjerni i uistinu žele spriječiti da već treću zimu tzv. obični/mali ljudi, pa i novorođenčad, umiru u kontejnerima i očajavaju u beznađu kao pastorčad vlastite domovine, zašto nisu pitali Talijane kako su obnovili središnji dio zemlje nakon razornog potresa 2016. godine od čijih se 6,2 stupnja po Richteru dobrano zaljuljao i sami Rim i koji je odnio 247 života ili pak Čehe kako su uspjeli nakon samo devet mjeseci obnoviti i useliti ljude u njihove kuće u Južnoj Moravskoj, koju je 2021. godine opustošio razorni tornado. Snažan vjetar je nosio automobile, rušio zidove, trgao krovove kuća, čupao drveće… Za samo devet mjeseci, ljudi su u svojim kućama i stanovima, sela i gradovi funkcioniraju kao da katastrofe nije ni bilo, a stradalnici na Baniji i dvije godine po potresu žive u kontejnerima bez vjere u svoju državu i bez ikakve nade. HDZ-Plenkovićeva sramota do egzosfere, jer se prirodna kataklizma u Zagrebu, pa na Baniji dogodila baš za njegova mandata. Stradalnicima se živo fućka za njegovo više no komedijaško hiperboliziranje činjenice i svojatanje zasluga za ulazak RH u eurozonu i Schengen na čemu su uostalom radili i njegovi prethodnici.
Svi prigodničarski izgovori vladajućih zbog toga što objektivno nema na Baniji, u Zagrebu i okolici uvjerljivih obnoviteljskih rezultata ne drže vodu. Da su, recimo, raspisali međunarodni javni poziv za obnoviti postradala područja za novac koji stoji na raspolaganju i koji će još doći te da su na tom natječaju dobili posao Kinezi, Banija i Zagreb bi već blistali, a ljudi bi u svojim domovima zadovoljno na izmaku 2022. godine – ako ne i prije – slavili i Božić i Novu godinu. Iskustvo izgradnje Pelješkog mosta više je no primjerno u CRO okolnostima, a kineska infrastrukturna postignuća po svijetu projektom tzv. Novog puta svile još mnogo više. Za razliku od domaćih graditeljskih kilavaca, korupcijski ruzinavih političara, birokracije toksičnih navika cijepljenih protiv empatije, itsl., recimo, Kinezima ne bi u poslu nedostajalo ni materijala, ni organizacije niti radnika, pa…
E sad, da uistinu Kinezi angažirani u obnovi – ne baš Sjevernokorejci, koji su još brži, učinkovitiji i jeftiniji u tim poslovima; vidi nove četvrti u Pjongjangu ili pak gradilišta u srednjoj Europi, gdje danonoćno rade vojnički ustrojene sjevernokorejske radne brigade – kako bi, je li, premijer Plenković izašao pred oči Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen, a ova Josephu Robinette „Joe“ Bidenu, Jr.!? Ni pomisliti na taj smrtni grijeh? „Danas (na dvogodišnjicu potresa na Baniji, op. a.) cijeli dan slušam i gledam jadna izmotavanja članova HDZ-ove vlade o temi obnove“, objavila je na FB-u saborska zastupnica GLAS-a i bivša ministrica graditeljstva u SDP-Milanovićeoj vladi Anka Mrak-Taritaš, koja je u rekordnom vremenu obnovila poplavljenu Gunju, Rajevo Selo i okolicu. „Pitaju ih novinari je li ih srâm. Kao da bi bili gdje jesu da ih je srâm.“ A baš nitko od njih što su iritantno pametovali iz velike daljine nije imao dvije čiste, zajedno s Miloradom Pupovcem, je li, stati pred baku Stanu Bjelajac iz Majskih Poljana – kao što je imala reporterka televizije N1 Hrvatska Ivana Tomić – pa čuti kako ona i snaha imamo pet kuća:
„Drvenu koju je gradio Grad Ogulin, kontejner koji smo dobile od šerifa za zamrzivače i ormar, kuću koju je gradio Grad Beograd, moju staru kuću koja ostaje kao spomenik vlastima i kontejner od Grada Vrgorca. Ogulinci su stigli praviti kuću, a gradonačelnik Vrgorca već je kupio kontejner i namještaj za nas četvero i čekao da dođe. Najprije je došao kontejner Vrgorca, a kuća se gradila. Od države sam tražila dopuštenje za rušenje stradale kuće – bila je crvena, pa žuta, pa opet crvena i sad je opet žuta – ali ništa. Bio je ovdje ministar Paladina, obećao da će to biti riješeno, a nije. Možda je rekao za osam dana, ne znam, imam zapisano sve to. Više ne znam ni kako se zovem od problema i svega sa strane. Naknadno se nije javio. Kuća nije srušena, a počeli su graditi novu. Trebala je biti na istom mjestu, a stara nije srušena. Sad mi je geodet izbrisao staru kuću, kaže nema je u vlasničkom listu. Pozivam geodeta da mi vrati moju kuću na mjesto, jer je sve išlo za Zagreb. Ako to ne bude za mjesec dana, netko će ići u zatvor. Geodet je u prekršaju. Previše je laži. Ovi svi lažu i mažu, svi od Gline do Zagreba, svi. Meni ne treba ništa, neka daju onima kojima su do sada davali, neki su dobivali preko reda, zna se koji su dobivali“.
Dvije godine tuge, razočaranja svojom državom i bijesa. Banija ima malo lude sreće, pa ih je zima ovih dana malo mazi toplijim vremenom no što je normalno u ovo doba. Bez smrzavice i ledih svijeća na kontejnerima. Ovima pak na sljemenu vlasti, koji obećavaju vile i kule i nije ih srâm što obećanja nisu održali niti će održati Plenkovićevo o „vladinoj temeljnoj zadaći konstrukcijske obnove i izgradnje zamjenskih kuća 2023. godine“ ne samo na Baniji nego i u Zagrebu, toplo je i udobno. Možda jest bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović malo pretjerao obnoviteljskim „nikad“, a nasljednica Magdalena Komes mu dala za pravo svojim „izgradite si kuće sami, ne nadajte se državi“ i teško se moralno srozala, međutim, srušena Banija ulazi u treću godinu kao u mračan tunel kojem se ne vidi svjetlo na izlazu. „Hvala na obnovi“, gorko zvuči prosvjednička poruka iz Petrinje HDZ-Plenkovićevoj vladi. Debelokošci nisu ni trepnuli.
