Nismo štedjeli novac slušajući ih kad god smo mogli po restoranima i krčmama biše Jugoslavije, ali i u uglednom restoranu u Zagrebu, čiji vlasnik dobro zna kako, osim hranom, udovoljiti gostima. Oni svoju svirku ne naplaćuju po određenoj tarifi, nego: daj, što daš! I to je draž sudjelovanja u njihovom muziciranju.
Kada Goran Bregović sa svojim Orkestrom za vjenčanja i sprovode svira po svijetu, u dvoranama i crkvenim bazilikama, upravo jednom pjesmom „raznosi“ osjetila slušalaca. Ederlezi je to ili Đurđevdan, pjesma koja u romskoj izvedbi može iritirati samo malograđane i sitne nacionaliste koji misle da je stih: „ej, Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim…“ neki turbo treš kojega ulice hrvatskih gradova nisu dostojne. Zato je, na valu ustaškog crnila, Božić u Hrvatskoj obilježen i radikalnim protjerivanjem romskih svirača iz brojnih gradova jer, kako je rekao gradonačelnik Sinja, blizu Splita – po struci tekstilni radnik, a po zanimanju „branitelj“ – „Hrvatska nije Balkan, nego dio Srednje Evrope“, pa lično potjerao grupu romskih svirača iz središta grada. Ne zna on siroče ni što je Traviata, ni tko je Verdi, ali zna da Đurđevdan „nije primjeren Adventu“, makar su Romi većinski kršćanski narod i makar samo zarađuju neki sitniš, baš kao i prodavači bezvrijedne bižuterije koji upravo Božić koriste da zarade koju kintu.
Ali ta je prva zabrana izazvala onda lančanu reakciju i progon romskih svirača; jedan je revni građanin u Dubrovniku, začuvši Đurđevdan, promptno nazvao službe, a gradonačelnik potom otjerao Rome jer nije njihova svirka primjerena tako civiliziranom, evropskom gradu kakav je Dubrovnik. Isto se dogodilo i u Zadru, i u Osijeku, tamo još bolje znaju koliko štete ušima Osječana mogu nanijeti stihovi Đurđevdana – to jest „srpske glazbe“, kako su tu pjesmu nazvali – te su Rome priveli u policiju na ispitivanje i potom ih protjerali iz Evropske Unije, Hrvatske to jest, uz tromjesečnu zabranu ulaska u tu krasnu zemlju. I u Zagrebu je jako smetala romska svirka, pa još u vrijeme Adventa, i Romi su potjerani. Jedino su, kojega li čuda, neometano svirali u Splitu, lokalni su se desničari valjda negdje zapili, i Romi su odradili svoj posao na radost Splićana i stranih gostiju.
Zanimljivo, svi su se ovi progonitelji Roma pozivali na primjer Slovenije gdje je gradonačelnik Ljubljane zaključio da romska muzika nije primjerena srednjeevropskim ušima i, uz sve ostale, zabranio tim skupinama lutalica sviranje u tom gradu. Hrvatski desničari neće, međutim, uspoređivati recimo standard Slovenaca s hrvatskim, ali hoće dijeliti stav o progonu onih koji Đurđevdanom štete „našim kršćanskim vrijednostima“. Svakako, protekla je godina obilježena nasrtajima na sve što slobodno strši izvan nacionalističke matrice, a Romi su jedini preostali nakon što se ispraznio bazen opasnih ljevičara, Jugoslavena, književnika, političarki, žena općenito… Svima se njima gadno prijetilo, sve do poruka smrću, da bi se uoči Božića, kada bi svi ti veliki kršćani trebali biti milostivi i smjerni, grupa ustaša iskrcala pod prozorima stana gradonačelnika Zagreba, e kako bi mu zaprijetila jer je zabranio drugi koncert ikone hrvatstva, M.P. Thompsona. Sve uz kordon interventne policije kojoj nije palo na pamet da rastjera fašiste koji uznemiravaju sve stanare zgrade, kao što bi učinili da su se na istom mjestu ukazali Romi, pa zasvirali nježni Ederlezi. Naravno da se dopuštanjem takvih skupova zapravo javno objavljuju adrese stanovanja političara koji nisu po volji vladajućim desničarima i ustaškim skupinama, i dabome da se time dovode u opasnost i njihove obitelji.
Ali s druge strane, upravo to je mjera – ta produkcija sile pred zgradama „ljevičara i jugokomunista“ – tobožnje demokracije, selektivna njena upotreba koja, kao što smo vidjeli, ne važi za Rome koji pak ne provociraju, nikome ne prijete, tek svojom svirkom svakome normalnome uljepšavaju dan.
A onda smo uoči Nove godine doživjeli pravo otkrovenje. Ne, nije nam se u portunu ukazala Djevica Marija, nego je, nakon što je na koncertu najprije uzviknuo ustaški pozdrav „Za dom“, a publika mu uzdignutih desnica gromko uzvratila „Spremni“, najveći pjevač progovorio. Ej, progovorio je Thompson koji inače samo urla svoje kvazidomoljubne budnice, i to kako progovorio! Održao pravi politički govor, doduše s tek nekoliko jednosložnih, nabubanih rečenica, ali poruka je bila tako dobrodošla za njegovu veliku sljedbu koja je upravo to čekala sve ove godine. Da Mesija konačno kaže popu pop, a bobu bob! I ostrvio se dotični na zagrebačku vlast koju čine sve sami „jugokomunisti“ i „kukavelj“, koju valja smijeniti, ako ne na izborima, onda referendumom ili kako god. Možda nasiljem?
Stoga u takvom ambijentu Romi imaju biti sretni da ih fašisti samo tjeraju iz Hrvatske. A ne utjeruju u onaj logor gdje su preci tih istih ’42. pobili skoro čitavu romsku populaciju, njih 16 tisuća. Tu su, po želji zlotvora, šefova konclogora Jasenovac, Romi svirali. I trampili cijuk violine, raskoš harmonike, svoje umijeće, za još dan-dva… života.
