Uoči svoje posjete Italiji, ruski predsjednik Vladimir Putin je za talijanski dnevni list Corriere della Sera dao intervju u kojem se dotaknuo brojnih tema. Naravno, najviše je govorio o odnosima Rusije i Italije i Europske unije u cjelini, kao i proizvedenom sukobu s NATO savezom koji se na štetu rusko-europskih odnosa hrani ukrajinskom krizom.
"Nakon više od petnaest godina na vrhu Rusije kao predsjednik ili premijer i nakon 5538 dana na vlasti Vladimir Putin ne žali ništa. Dvije djevojke iz predsjedničkog ureda su nas dočekale na ulazu u Kule Spaskaja, ispred katedrale Sv. Vasilija Blaženog i otpratile nas unutar zidina Kremlja u palaču Senata gdje Putin ima svoj ured. Mjesto pripremljeno za intervju je bilo isto na kojem je Putinu ožujku primio Mattea Renzija, Predstavitelskij Zal, ovalnog oblika, blijedo zelenih zidova s ukrasi od bijele žbuke i zlata. Prostorom dominiraju brončane statue četiri ruska cara, Petra Velikog, Katarine Velike, Aleksandra II i Nikole I. Početku planirani sastanak za razgovor u 19 sati je pomjeren i konačno u 23:30 dolazi predsjednikov glasnogovornik Dmitrij Peškov. Ispričao se zbog kašnjenja i pripisao ga vladinim obveza. Rekao je da je predsjednik spreman. Vladimir Putin je ušao, ljubazno pozdravio i pozvao nas da sjednemo", piše Paolo Valentino, dopisnik lista Corriere della Sera iz Moskve.
Gotovo je dva sata noću kada smo stigli do kraja intervjua. Vladimir Putin je odgovorio je dva sata odgovarao na naša pitanja.
"Gospodine predsjedniče, postoji li jedna stvar koje vam je žao više nego bilo čega drugog u životu i ono što smatra pogreškom koju nikada nećete ponoviti?", pitao je urednik lista Corriere della Sera, Luciano Fontana.
Ruski predsjednik prilagođava svoju stolicu i čini se da su mu se oči odjednom zasjajile. Nekoliko sekundi ostaje u tišini, a zatim sa svojim glasom uvijek niskim glasom kaže: "Biti ću apsolutno iskren s vama. Sad se mogu sjetiti ničega. Očito je Gospodin moj život napravio tako da se nemam na što požaliti."
Corriere della Sera: Gospodine predsjedniče, Rusija je s Italijom uvijek imala intenzivne i povlaštene ekonomske i političke odnose. Međutim, ukrajinska kriza i sankcije su zasjenili te odnose. Mogu li posjet Rusiji premijera Mattea Renzija i vaš skori dolazak u Milano nekako preokrenuti taj trend i pod kojim uvjetima?
Vladimir Putin: To što su se odnosi sa zemljama Europske unije pogoršali nije kriva Ruska Federacija. Izbor nam je nametnut od strane naših partnera. Nismo bili mi ti koji su uveli određena ograničenja u trgovini i gospodarstvu. To je prvo učinjeno protiv nas i bili smo prisiljeni poduzeti protumjere. Međutim, odnosi između Rusije i Italije su zapravo uvijek bili povlašteni. Kako u politici, tako i gospodarstvu. U posljednjih nekoliko godina je naša međusobna trgovinska razmjena porasla 11 puta, dosegnuvši iznos od gotovo 49 milijardi dolara. 400 talijanskih tvrtki posluje u Rusiji. Aktivno radimo zajedno u energetskom sektoru. Italija je treći najveći kupac naših energetskih proizvoda. Ali isto tako surađujemo u području visoke tehnologije, istraživanju svemira i zrakoplovstvu. Gotovo milijun ruskih turista je posjetilo Italiji prošle godine i oni su potrošili oko milijardu eura. Na političkoj razini je između nas uvijek postojao odnos povjerenja. Kada je premijer bio Silvio Berlusconi, ideja Italije je bila stvaranje zajedničkog vijeća NATO-Rusija, savjetodavnog tijela koje je bez sumnje bilo važan čimbenik u osiguranju stabilnosti Europe. U tom smislu, Italija je dala i daje izuzetan doprinos razvoju dijaloga između Rusije i Europe, kao i s NATO savezom u cjelini. To je dovelo do posebnog odnosa između naših dviju zemalja. Posjet talijanskog premijera u Rusiji je bio vrlo važan signal spremnosti Italije za daljnji razvoj tih odnosa. Mi smo spremni i voljni krenuti naprijed u onoj mjeri koliko to budu htjeli naši talijanski partneri. Nadam se da će moj put u Milano pomoći ostvarenju tih ciljeva.
Corriere della Sera: Vi ste upoznali mnoge talijanske premijere: Prodija, Berlusconija, D'Alemu, Amata, Montija, Lettu i sada Renzija. S kojim od njih je bilo najviše međusobnog razumijevanja? I ka prijateljstva utječu na međunarodne odnose?
Vladimir Putin: Bez obzira na naš položaj, mi smo prije svega ljudi i povjerenje među ljudima je vrlo važan faktor u radu i izgradnji odnosa na državnoj razini. Ali, kao što mi je rekao jedan od ljudi koje ste spomenuli, "vjerojatno sam jedina osoba koja je imala prijateljske odnose i s Berlusconijem i Prodijem". Za mene to i nije bilo teško. Objasnit ću vam zašto. Svi moji talijanski partneri su bili vođeni interesima Italije i talijanskog naroda i smatrali su da je zbog tih interesa bilo potrebno održavati dobre odnose s Rusijom. Mi smo to razumjeli i osjetili.To je najvažnija stvar. Uvijek sam osjećao iskrenu želju za izgradnjom međunarodnih odnosa, bez obzira na domaću političku situaciju.
Corriere della Sera: Vladimire Vladimiroviču, 10. lipnja dolazite u Milano povodom Dana Rusije kojeg obilježava Expo 2015. Tema je "Prehraniti planetu - Energija za život". Koji je ruski doprinos tim pitanju i što znači Expo u odnosima između država?
Vladimir Putin: Tema koju ste spomenuli je je bez ikakve sumnje jedan od ključnih problema s kojima se suočava čovječanstvo danas i organizatori su dobro učinili što su je odabrali. Time će skrenuti pozornost na iznalaženje načina kako taj problem i riješiti. Stanovništvo planete raste. Prema stručnjacima će nas 2050. biti 9 milijardi. Već sad, prema podacima UN-a, oko 850 milijuna ljudi širom svijeta pati od nedostatka hrane, a među njima gladuje i oko 100 milijuna djece. Kako će se to riješiti, ovisi o mnogim drugim pitanjima koja na prvi pogled nemaju veze s ovim problemom. Mislim na političku nestabilnost u mnogim svjetskim regijama, terorizam i tako dalje. Sve je međusobno povezano. Val ilegalnih migranata koji su danas stižu u Italiju i cijelu Europu je problem koji je također povezan s tim. Što se tiče doprinosa Rusije, mi za razne programe Ujedinjenih naroda u prehrani trošimo više od 200 milijuna dolara. Mnoge zemlje diljem svijeta su dobile potrebnu podršku ruskih resursa. Veliku pažnju posvećujemo razvoju poljoprivrede u našoj zemlji. Unatoč svim poteškoćama ruske ekonomije danas, naš poljoprivredni sektor raste ubrzano. U odnosu na prvi kvartal prošle godine po stopi od 3,4 -3,5%. Rusija je treća na svijetu po izvozu žitarica. I na kraju, naš potencijal u tom smislu je kolosalan. Imamo najviše uzoranih polja na svijetu i najveće rezerve slatke vode na svijetu.
Corriere della Sera: Kruži mišljenje da se Rusija osjeća "izdanom od strane Europe kao od ljubavnice". Što danas nije u redu u tim odnosima? Što očekuje Europa od svojih sankcija?
Vladimir Putin: Ako imate odnos sa ženom i prema njoj nemate nikakvih obveza, onda nemate nikakvih prava od nje tražiti da ispunjava bilo kakve obveze. Međutim, mi Europu nikada nismo tretirali kao "ljubavnicu". Sada govorim vrlo ozbiljno. Europi smo uvijek smo nudili dugoročan odnos, ali danas imam dojam da Europa s nama pokušava izgraditi čisto materijalne odnose i isključivo u njenu korist. Na primjer, unatoč brojnim sporazumima, govorim o energiji, zabrani pristupa europskim tržištima za naše robe u području nuklearne energije. Ili nevoljkost da se prizna legitimnost naših akcija i surađuje u integracijskim zajednicama post-sovjetskom prostoru. Mislim na carinsku uniju koja je sada postala Euroazijska ekonomska unija, jer kada se integriraju europske zemlje, to se smatra normalnim, ali ako mi u post-sovjetskom prostoru radimo isto, zašto se to onda to tumači kao želja Rusije za obnovom svojevrsnog carstva? Ne razumijem takav pristup. Prije nekog vremena sam govorio o potrebi stvaranja jedinstvenog ekonomskog prostora od Lisabona do Vladivostoka. U stvari, prije mnogo godina je nešto slično govorio čak i francuski predsjednik De Gaulle. Tada nitko nije imao primjedbe i svi su rekli kako se to mora pokušati učiniti. No, što se zapravo događa? Uzmite za primjer Ukrajine. Sporazum Ukrajina i EU o pridruživanju predviđa da Kijevu integrira svoj energetski sustav u Europu. To je ono što se očekuje u budućnosti. Ako se to dogodi, mi ćemo biti prisiljeni potrošiti između 8 i 10 milijardi eura za izgradnju novih električne linije kako bi zadovoljili domaće potrebe Rusije. Ali zašto to činiti, ako vjerujemo u stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora od Lisabona do Vladivostoka? EU želi integrirati cijeli istočni post-sovjetski prostor u zajednički ekonomski prostor s Europom. Ponavljam po treći put, ako govorimo o prostoru od Lisabona do Vladivostoka, zašto onda izrezati jedan dio i stvoriti nove granice između Rusije i preostalog zapadnog dijela, uključujući Ukrajinu i Moldaviju?
Corriere della Sera: Ali vaši postupci u Ukrajini su označili početak krize u odnosima sa Zapadom.
Vladimir Putin: Koji su korijeni krize u Ukrajini? Čini se da razlog nije razmjeran s današnjom tragedijom i velikim brojem žrtava u jugoistočnom dijelu zemlje. Zbog čega je nastala ovako oštra kritika? Bivši ukrajinski predsjednik Janukovič je rekao kako je potrebno razmisliti o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju s EU, možda kako bi ga promijenio i posavjetovao se s Rusijom, glavnim trgovinskim i ekonomskim partnerom Ukrajine. To je bio izgovor za početak nereda u Kijevu koje su aktivno podržavali naši partneri iz Europe i Amerike. Uslijedio je državnu udar, apsolutno neustavna akcija. Nove vlasti su se obvezale da će potpisati sporazum, ali s odgađanjem njegove primjene do 1. siječnja 2016. Zapitajmo se čemu su služili državni udar, građanski rat i ekonomski slom zemlje, ako će ishod biti isti? Mi se uopće nismo protivili potpisivanju sporazuma između Ukrajine i EU. Ali, naravno, željeli smo sudjelovati u izradi konačne odluke, jer je Ukrajina tada i još je uvijek dio zone slobodne trgovine Zajednice nezavisnih država i postoje međusobne obveze koje proizlaze iz tog ugovora. Kako je moguće ignorirati tu činjenicu i to ne poštovati? Ne mogu to razumjeti. Pitam to i mnoge od mojih kolega, uključujući europske i američke.
Corriere della Sera: I što oni kažu?
Vladimir Putin: Kažu da su stvari izmakle kontroli. 21. veljače 2014. je potpisan sporazum između predsjednika Janukoviča i oporbe o budućnosti zemlje, uključujući i izbore. Taj se sporazum morao provesti, tim više što su ga jamčila tri europska ministri vanjskih poslova. Da su Amerikanci i Europljani onima koji provodili neustavne radnje rekli: "Ako preuzmete vlast državnim udarom, nećemo vas podržati ni pod kojim okolnostima. Idite na izbore i pobijedite!", situacija bi se razvijala u potpuno drugačijem smjeru. Pogotovo jer je bilo 100% sigurno da će pobijediti na izborima. Zato vjerujem da je razlog za ovu krizu u potpunosti umjetan, a način na koji su pratili ovaj proces, to je potpuno neprihvatljivo. Ponavljam, to nije bila naša namjera i mi smo jednostavno morali reagirati na ono što se događa.
Corriere della Sera: Ne mislite li da je u Ukrajini došlo vrijeme da Rusija preuzme inicijativu u svoje ruke i u potrazi za rješenjem učini neke ustupke?
Vladimir Putin: Mi smo to već uradili. Razmislite o dokumentu dogovorenom u Minsku, kojeg zovemo Minsk II. To je jedini način da se riješi stvoreni problem. Mi se s tim nikada ne bi složili da nismo smatrali da je Sporazum iz Minska pošten i pravedan. Naravno, mi ćemo s naše strane činiti sve što možemo da utječemo na vlasti samoproglašenih republika - one u Donjecku i Lugansku. No, ne ovisi sve o nama. Danas naši partneri u Europi i Sjedinjenim Državama moraju izvršiti odgovarajuću pritisak na vlasti u Kijevu i od njih tražiti da provedu sve što je dogovoreno u Minsku. Ključna točka političkog rješenja je da u prvoj fazi prestanu vojne akcije i da se povuče teško naoružanje. U principu je to učinjeno. Na žalost, postoje sukobi i žrtve, ali nema velikih vojnih akcija i strane su razdvojene. Sada moramo početi provoditi mjere iz Minska. Konkretno, mora se provesti ustavna reforma koja jamči autonomiju pojedinim područjima nepriznatih republika. Tada će se morati donijeti zakon o općinskim izborima i zakon o oprostu. Sve to stoji u sporazumu i mora se surađivati s narodnim republikama Donjeck i Lugansk. Problem je u tome što su vlasti u Kijevu s njima ne žele ni sjesti za isti pregovarački stol. Mi nemamo utjecaja na to, ali naši europski i američki partneri da. Nema potrebe da nas plaše sankcijama. Mora se pokrenuti i ekonomska i socijalna obnova ovim područja, gdje je u tijeku humanitarna katastrofa, a svatko se pretvara da se ništa ne događa. Rusija je zainteresirana i tražit će punu i bezuvjetnu provedbu svih odredbi Sporazuma iz Minska. Ne postoji drugi način. Sjećam se da su čelnici samoproglašene republike javno izjavili da se pod određenim uvjetima, odnosno realizacijom ugovora Minsk II, spremni razmotriti mogućnost da ih se smatra dijelom ukrajinske države. Vjerujem da bi ovaj stav trebao biti prihvaćen kao preduvjet za početak ozbiljnih pregovora.
Corriere della Sera: Hoćete reći da dijelovi istočne Ukrajine nisu pripremili scenarij pripojenja kao na Krimu?
Vladimir Putin: Scenarij Krima nema veze s ruskim stavom, nego željom ljudi koji tamo žive. Svi naši postupci, uključujući i uporabu sile, za cilj nisu imali oteti Krim Ukrajini, ali ljudima koji tamo žive dati priliku da izraze svoje mišljenje o tome kako žele organizirati svoj život. Ako je to bilo dopušteno kosovskim Albancima, zašto isto braniti Rusima, Ukrajincima i Tatarima na Krimu? Vjerujem u dobroj vjeri da su promatrači vidjeli da su ljudi gotovo jednoglasno glasali u korist ujedinjenja s Rusijom. Rješenje pitanja Krima se temelji na volji naroda. U Donjecku i Lugansku su ljudi glasovali za neovisnost i situacija je drugačija. No, najvažnija stvar je da se poštuje stav ljudi i njihova volja izražena na izborima. Ako netko želi da ta područja ostanu u Ukrajini, onda tim ljudima mora dokazati da će im u ujedinjenoj zemlji život biti bolji, ugodniji i sigurniji, te da će njihovoj djeci biti zajamčena budućnost. Ali, ljude je nemoguće u to uvjeriti s oružjem. To su pitanja koja se mogu riješiti samo na miran način.
Corriere della Sera: Govoreći o miru, zemlje bivšeg Varšavskog pakta koje su sada članice NATO saveza, kao što su baltičke zemlje i Poljska, osjećaju prijetnju koja im dolazi od Rusije. NATO je zbog toga odlučio stvoriti snage za brzu intervenciju. Ima li Zapad razloga za bojazan od ''ruskog medvjeda"? I zašto je Rusija koristi tonove koji imaju naznake sukoba?
Vladimir Putin: Rusija s nikim ne razgovara prijetećim tobom. Kao što je rekao Otto von Bismarck: "Nisu važni govori, nego potencijal!" Što kažu realni potencijali? Vojna potrošnja u SAD-u je veća od vojne potrošnje svih zemalja u svijetu zajedno. Cjelokupna potrošnja NATO saveza je 10 puta veća od one u Ruskoj Federaciji. Rusija praktički više nema vojnih baza u inozemstvu. Naša politika nema globalni karakter, ofenzivni ili agresivan. U vašim novinama imate kartu svijeta koja pokazuje sve američke vojne baze. Pogledajte je i vidjet ćete razliku. Dopustite mi da vam dam neke primjere. Ponekad se ističe kako naši zrakoplovi lete iznad Atlantskog oceana. No, zrakoplovne ophodnje udaljenih strateških područja su činili samo SSSR i SAD u vrijeme Hladnog rata. No, nova Rusija ih je u ranim devedesetima ukinula, dok su naši američki prijatelji nastavili letjeti skroz do naših granica. Iz kojeg razloga? Tako smo prije nekoliko godina obnovili ova prelijetanja i zbog toga se sada ponašamo agresivno? U obalama Norveške su u stalnoj službi američke podmornice. Vrijeme koje je potrebno raketi da iz tih podmornica dođe do Moskve je 17 minuta. Sada želite reći da se mi ponašamo agresivno? Spomenuli ste proširenje NATO saveza na istok. S druge strane, mi se nigdje ne širimo, a infrastruktura NATO saveza je sada na našim granicama. Koji je dokaz naše agresivnosti? Konačno, SAD su jednostrano izašli iz Sporazuma o proturaketnoj obrani (ABM) koji je bio kamen temeljac međunarodnog sigurnosnog sustava. Je li i to dokaz naše agresivnosti? Sve što radimo je jednostavno odgovor na prijetnje protiv nas. Mi to činimo u ograničenom opsegu, ali moramo jamčiti sigurnost Rusije. Ili bi netko mogao očekivati naše jednostrano razoružanje? Jednom sam predložio našim američkim partnerima da zajedno izgradimo tri obrambena proturaketna sustava. Jedan u Rusiji, jedan u Europi i treći u Sjedinjenim Državama. Međutim, taj je prijedlog bio odbijen. Tada su rekli da je to skupo i ne zna se učinkovitost takvog sustava. No, naravno, kako bi se osigurala strateška ravnoteža, mi ćemo razvijati naše strateške i ofenzivne potencijale, kao i sustave sposobne za prevladavanje proturaketne obrane. Moram reći da smo u tom smjeru napravili značajan napredak.
Corriere della Sera: Poričete prijetnje NATO savezu?
Vladimir Putin: Samo osoba koja nije pri zdravoj pameti ili koja sanja možete zamisliti da će Rusija jednog dana napasti NATO savez. Podržavati tu ideju nema smisla i to je potpuno neutemeljeno. Možda je nekome u interesu da raspiruje te strahove. Možemo samo pretpostaviti. Na primjer, Amerikanci ne žele daljnje zbližavanje Rusije i Europe. To kažem samo kao hipotezu. Pretpostavimo da SAD žele zadržati svoje vodstvo u atlantskoj zajednici. Kako bi to osigurali, oni trebaju vanjsku prijetnju i neprijatelja. Iran očito nije bio dovoljno zastrašujuća prijetnja. Trebao je netko tko može izazvati taj strah? Odjednom se dogodila kriza u Ukrajini i Rusija je bila prisiljena reagirati. Možda je sve učinjeno namjerno, ne znam. No, mi to nismo učinili. Želim vam reći: ne bojte se Rusije. Svijet se toliko promijenio da razumni ljudi danas ne mogu zamisliti vojni sukob na takvoj razini. Imamo druge stvari koje treba činiti, uvjeravam vas.
Corriere della Sera: Oko Irana, međutim, surađujete s SAD-om. Zbog toga vas je John Kerry posjetio u Sočiju i ima li kakvih pokazatelja u tom smislu, ili griješimo?
Vladimir Putin: Ne, niste u krivu i tu ste u pravu. S Amerikom ne surađujemo samo na iranskom nuklearnom programu, nego i u drugim važnim područjima. Unatoč činjenici da su Amerikanci izašli iz ugovora ABM,svejedno nastavljamo dijalog o kontroli naoružanja. Mi nismo samo partneri, nego i saveznici u pitanjima neširenja oružja za masovno uništenje i, bez sumnje, u borbi protiv terorizma. Postoje i druga područja suradnje. Evo, i tema kojoj je posvećen Expo je još jedan primjer našeg zajedničkog rada.
Corriere della Sera: Vladimire Vladimiroviču, 9. svibnja je Rusija slavila 70. godišnjicu pobjede u Velikom domovinskom ratu u kojem je zemlju i Europu oslobodila od nacizma. Niti jedna druga zemlja kao Rusija u njemu nije platila toliku cijenu krvi. No, na Crvenom trgu s vama nije bilo zapadnih lidera. Smatrate li taj nedolazak manjkom poštovanja prema ruskom narodu? Što za ruski identitet danas znači to sjećanje?
Vladimir Putin: Rat je jedna od tragičnih stranica naše povijesti. Slavimo te dane svečano i tužno i mislimo na generacije kojima je, pobijedivši nacizam, zajamčena sloboda i neovisnost. Također mislim da nitko nema pravo zaboraviti tu tragediju. Prvo, zato što moramo osigurati da se nešto slično nikada ne ponovi. To nisu prazne riječi i nije strah koji se ne temelji ni na čemu. Primjerice, danas ima onih koji negiraju holokaust. Oni pokušavaju naciste i njihove suradnike pretvoriti u heroje. Terorizam je danas umnogome sličan nacizmu i u suštini nema razlike. Kolege o kojima ste govorili zbog trenutne teške ekonomske situacije i međunarodnih odnosa nisu vidjele da su stvari mnogo ozbiljnije i povezane su ne samo s prošlošću, nego i potrebom da se borimo za našu zajedničku budućnost. To je bila njihova odluka. No, proslava je prvenstveno naša. Da li razumijete? U tim danima se sjetimo ne samo onih koji su se protiv fašizma borili u Sovjetskom Savezu, nego i svih naših saveznika, sudionika pokreta otpora i u samoj Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Mi odajemo počast svim ljudima koji se nisu štedjeli u borbi protiv nacizma. Naravno, mi znamo da je, žrtvujući najviše života, Sovjetski Savez dao odlučujući doprinos toj pobjedi. Za nas to nije samo vojna pobjeda, nego i moralna. Gotovo sve naše obitelji su izgubile svoje najmilije. To je nemoguće zaboraviti.
Corriere della Sera: Vi ste vrlo popularni u Rusiji, ali vas u inozemstvu i vašoj zemlji optužuju da vladate autoritarno. Zašto je tako teško biti opozicija u Rusiji?
Vladimir Putin: Što tu ima teško? Ako oporba dokaže da može riješiti probleme u nekom okrugu, regiji ili cijeloj državi, mislim da će to ljudi primijetiti. Broj političkih stranaka smo povećali nekoliko puta, a prethodnih godina smo liberalizirali pravila za njihovo osnivanje i primjetan je napredak na regionalnoj i nacionalnoj političkoj sceni. Jednostavno morate biti dobri i zna raditi s biračkim tijelom, s građanima.
Corriere della Sera: No, glavni ruski televizijski kanali gotovo nikad ne razgovaraju s predstavnicima oporbe?
Vladimir Putin: Kada bi znali privući interes, onda bi ih puno više intervjuirali. O političkoj borbi vam mogu reći da je poznato da se u njoj koriste sva sredstva. Sjetite se samo nedavne povijesti Italije.
Corriere della Sera: Gospodine predsjedniče, Grčka danas ima vrlo teške odnose s Europom. Ako Grčka izađe iz eurozone, hoće li joj Rusija dati političku podršku i pružiti ekonomsku pomoć?
Vladimir Putin: Mi razvijamo odnose s Grčkom, bez obzira na to je li članica Europske unije i NATO saveza, ili je u eurozoni. S tom zemljom imamo povijesne odnose i dobru suradnju, ali je suvereni izbor grčkog naroda hoće li ostati u određenim savezima ili zajednicama. Mi ne znamo što će se dogoditi u budućnosti i nagađati sada bi bilo pogrešno i kontraproduktivno i za europsko gospodarstvo i Grčku.
Corriere della Sera: U ovoj sobi vas gledaju četiri ruska cara. Koji vas povijesni lik najviše nadahnjuje?
Ovdje se Vladimir Putin nasmijao, jer zna da je ovo trik pitanje, jer je često govorio da je njegov omiljeni car Aleksandar III, prema kojem "Rusija ima samo dva saveznika: svoju vojsku i svoju mornaricu".
No, ovaj put je upozorio: "Kad mi postave ovo pitanje, pokušavam ga izbjeći kako ne bi bilo različitih tumačenja. Dakle, radije kažem da ne pokušavam imati idole. Držim da moj rad mora biti u interesu ruskog naroda i mora se temeljiti na svemu što se nakupilo u prošlost, ali imajući u vidu i uvjete života danas. Bilo u našoj povijesti, bilo u europskoj i svjetskoj, postoje mnogi primjeri vrijednog iskustva. No, svi ti ljudi su živjeli i radili u određenim okolnostima. Glavna stvar je biti iskren prema samom sebi i prema ljudima koji su vam povjerili ovaj posao."
FOTO - Dopisnik iz Moskve Paolo Valentino i glavni urednik lista Corriere della Sera Luciano Fontana s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom
altermainstreaminfo
