Kao i svakog ljeta, unazad petnaest godina, gradska vlast Slavonskog Broda svim se silama trudi, već u predsezoni, zadovoljiti potrebe i zahtjeve brojnih turista pristiglih sa svih strana svijeta. Grad Brod, za ljetnih mjeseci, bude premali za snažno nastupanje i dolazak putnika koji su upravo njega odabrali za odredišno mjesto svog zadovoljstva. A razloga za njihov odmor i razonodu sve je više. Brod je čuvena turistička kontinentalna meka, a ponuda je je raznovrsna i razmjerno jeftina. Pogodite tko nam sve dolazi biti na gostovanju? Nabrojat ću samo neke skupine gostiju: Filipinci, Libijci, Rusi (svake godine dolazi legendarni tovariš Jevđo i druzja), Mlađahni Francuzi s damama u izvjesnim godinama (po ugledu na francuskog predsjednia Macrona), Anglosaksonci (svaki peti je regrutirani agent MI6 i CIA), Mađari, Slovenci, grupe veselih Iraca (ili sam trebao napisati vesele grupe Iraca?), Vijetnamci, Japanci sa starinskim fotoaparatima oko vrata, Kanađani s teglicama javorovog sirupa (sjetite se kako smo mi išli u Mađarsku s vegetom i bocama rum punča), Nijemci koji non stop pitaju je li u blizini Sutjeska, Australijanci puni isprika zbog potupaka njihove vlade prema Đokoviću (ne shvaćaju oni plemensku podijeljnost Balkana), Španjolci, Kongoanci (u kontrolu), Česi, Poljaci u procesijama i mnogi drugi...
Brod ih, najviše preko internacionalog aerodroma na Jelasu, oba kolodvora i riječne luke, dočekuje otvorenog srca i novčanika, s pjesmom i plesom za pedeset i više plesača (kolo). Turizam je najvažnija gospodarska uzdanica Broda. Smještajni kapaciteti su dostatni u odnosu na potražnju. Može istovremeno noćiti 5 000 turista u najluksuznijim hotelima, a da ne spominjem neprebrojane krevete u hostelima, dva privatna apartmanska naselja, sobe u privatnom vlasništvu, bungalove u više kampova.... Jela su originalna, međunarodno-domaća: ćevapi, burek, sarma, gulaš, pizza, hot dog, paštašuta, fiš paprikaš, čobanac, gravče na tavče... i po narudžbi. Od kulturnih sadržaja, organski povezanih s gradskim lokacijama, izdvajam, zna se: najzagađeniji zrak u Europi (turistički Split oduvijek vonja na toć i friškinu, a novoturistički Brod na pišaku i sumporni dioksid), rekordna zastupljenost kružnih tokova, voda ispod podvožnjaka nakon što padne nešto kiše više (malo imitiramo Veneciju), svirka domaćih i gostujućih glazbenika ama baš na svakom uglu, prekoputna pozicija bolnice i pogrebnog društva, benzinska crpka u samom središtu grada, prostrani, pametno i labirintski koncipirani parkinzi, raritetna vina, ponajviše iz nekadašnjeg Jasinja, kojeg su uklonili turistički vizionari i dobronamjerni uhode stranih banaka, stalni postav Muzeja Brodskog Posavlja, Poloj krcat pijeskom i autohtonim komarcima, pogled (od branika o branika) na Bosnu, prekosavski teritorij - izgubljeni zavičaj mnogih novodoseljenih Brođana u novovjekoj povijesti i... vatomet. Turisti vole vatromet kao majmun bananu. I povodljivi domorodački Brođani isto vole tradicionalnu kulturu u vidu vatrometa.
Brod tada postaje veliki stan u kome je korzo dnevni boravak, razni ugostiteljski objekti spavaća soba, kuhinja i kupatilo, a mračne ulice toaleti (zidovi uzdisaja i plača). U tom namjenskom prostoru za turističko stanovanje, mokrenje je najveći problem. Gdje god da se zaputiš, na putu su ti lokve. Preskakanje lokvi u Brodu je postao sport za iznurivanje i kondiciju. Prekomjerno mokrenje na putu je razvojnim planovima i izvornim idejama gradonačelnika. Ništa nas ne smije iznenaditi niti spriječiti na putu u napredak, govori taj mudri tvorac turističkog Broda. Inače, a naročito u vrijeme turističke sezone, piša se tamo i gdje se smije i gdje se ne smije. Razulareno ponašanje turista izazvalo je ćudoredne građane Broda, koji su se, prvo, za pomoć obratili gradonačelniku, a onda su zajedno, predvođeni svećenicima, krenuli u patrole, na urino-prekršitelje koje su polijevali prikupljenom mokraćom i govorili im (na svim jezicima, molim): „Sada znate kako je nama i našim suhim, povijesnim zidovima!“.
Takozvani analitičari iz brodskih portala iznijeli su (je li možebitno sugestivniji izraz „iznjedrili"?) zaključak kako je zapišanosti grada pridonio a) mali broj javnih klozeta, i b) previsoka pišarina - cijena korištenja prostora za olakšavanje. Ove godine po prvi put u eurima. Bilo je i strogih Brođana koji su predlagali da je bolje da se turisti olakšaju, ako ne mogu regularno, u nogavicu hlača, kao u Amarcordu mentalno poremećeni Tittin stric Teo, nego po kultnom korzu, u Savu (Brođani su eko-trendseteri), po haustorima privatnih kuća ili po nečijem automobilu. Ti potonji pišaju prislonjeni uz aute. Ono, da se prisutni/nazočni ne dosete. Jednom rukom mašu prolaznicima, a u drugoj, skrivenoj, poput vatrogasnog šmrka, drže kitu. Kako se snalazi čučeća ženska čeljad, sam dragi bog zna. Molim vas, prestanite (ih) zamišljati, nastavite čitati. Sex, droga, RNR i pišalina. Mnogi u nuždi, nosili su kartone 1x0,5 m2 i, kada bi ih potjeralo, stavljali su ih ispred sebe. Uz idiotsko olakšavajući izraz liza, ispuštali iz sebe svoj problem, baš kao muška publika na koncertu Stonesa u Zagrebu 1998-e. Najveću cijenu turističkog booma plaćali su ugostitelji. Jednom sam čuo turista iz Austrije koji je konobaru poplavljenog WC-a u kafiću, uzvratio: „Što se buniš, samo ti vraćam biru koju sam kupio maloprije!“
Gradonačelnik je predizborno nekoliko puta obećao, u cilju rješavanja problema naraslog pišostaja, izgraditi veći broj urinarno-turističkih prostora (poštovani štioče, pročitaj francuski satirični roman Clochemerle Gabriela Chevalliera!). Treba li uopće isticati da se ni o tom pitanju prvi čovjek Grada nije htio dogovoriti s oporbom? Sve on želi sam, pa i priskrbiti si zasluge oko mokrenja. I pored očitih problema na koje nailaze u raju, turisti su oduševljeni mrežom javnih zahoda. Ponegdje su WC školje pozlaćene (kao saksofon Mike Špiljaka), a prostori oslikani djelima prestižnih brodskih likovnjaka. Poneki zaljubljenicu u interijere ne isprazne se do kraja, samo da bi nastavili pražnjenja, i tako vidjeli još dva tri javna nužnika. To ih, bogme, košta, ali pruža mogućnost da pročitaju inspirativne poruke i vide čarobne urinarne freske. Ipak, ne treba zaboraviti da je većina WC-a onečišćena i začepljena! Biti čistačica u javnom wc-u, biti baba sera, prestižno je zanimanje u Brodu za koje se traže veze. „Samo da je više urinarne discipline“, žali se sredovječna higijeničarka Mara u urednoj roza kuti. „Muškarci šaraju, umjesto da malo bolje usmjere nastojanja svojih organa “, primjećuje.
Spomenuti portalski analitičari konstatiraju da Brod sve više nalikuje Siciliji. Naime, tamo su (naročito u Palermu) u zalogajnicama i gostionama, pića, pizza i srdele umjerenih cijena, ali je nevjerojatno skupa naplata pišanja, jer nužnike pod svojim okriljem drži mafija. Tako će biti i u Brodu, ako nastavi bujati kao turističko središte regije, pardon, regiona. Bit će ono: odluči se, dragi turisto, hoćeš li u pisaor, ili (na) porciju ražnjića. Kad su organizirani, dobiju popust zbog zajedničkog korištenja zalogajnice i pisoara. Ta mjesta kolokvijalno se nazivaju turističkim oborima.
Što o nemalom problemu misle komunalni redari, nisam uspio dobiti izravnu izjavu. Jedino što se zna da preko svog sindikata traže izdržljivije gumene kabanice i covid-rukavice kao nužnu i osnovnu higijensko-tehničku opremu i zaštitu, jer se prekinuti, iznenađeni šorajući turisti znaju okrenuti prema njima. Oni jako dobro znaju što u praksi znači brodska parola KOLIKO TURIZMA, TOLIKO MOKRAĆE, KOLIKO MOKRAĆE TOLIKO JAČI NAPREDAK.
________________________
