Makartizam
Po rječnicima, radi se o političkoj persekuciji ('lov na vještice') koja se, koncem četrdesetih i početkom pedesetih godina XX stoljeća vodila u SAD protiv «komunista» (tako je i Čarli Čaplin proglašen komunistom i otjeran iz SAD!). Po svom duhu, samo sa suprotnim predznakom, makartizam je jednak staljinizmu, s tim što je staljinizam iščezao sa povijesne scene, dok je makartizam permanentno stanje Amerike utkano u njenu puritansku ideologiju kojoj je vječito potreban neki «zastrašujući» neprijatelj, bez kojeg ova velika zemlja ne bi mogla stalno voditi ratove i na taj način egzistirati.
Piše: Emil Vlajki
Manipulacija, debata, sila
Najgore od svega što se prezrenima u svijetu može desiti, to je da upadnu u zamke američkih centara za manipulaciju, a vezane za 'ljudska prava'. Znamo, naime, da svaki put kada Amerika bombardira neku siromašnu zemlju, da za to navodi neke «humanitarne» razloge kako bi opravdala svoje zločine. Svaki put se ustanovi da su ti razlozi bili lažni i da su glavni razlozi američkih vojnih intervencija ekonomski i geostrateški.
Ako, međutim, žrtve uđu u polemiku o tim lažnim razlozima, onda je to i te kako u interesu SAD-a. Polemika s njima je sterilna, jer dok se priča i vode debate, oni i dalje bombardiraju, okupiraju i eksploatiraju. Plus toga kontroliraju glavninu svjetskih medija, pa u njima mogu proturiti što god hoće. Čim SAD vide da netko, povodom njihovih zločina hoće da debatira, znaju da je takav protivnik nemoćan te postaju još gori i ciničniji. Ako se uzme u obzir da i američko javno mnijenje u ratnim trenucima uvijek podržava svoju vladu i da nakon toga uporno nastavlja vjerovati lažima američke administracije, onda je vjerovanje da se argumentima ono može uvjeriti u nešto drugo, čista iluzija.
«Nenasilje»
To je još jedna od zapadnih, prvenstveno američkih, ciničnih izmišljotina putem koje se formiraju dvostruke ličnosti na principu: ovca-vuk. Stvar je u tome, da se djeca koja su «hiperaktivna», «sklona nasilju» (normalna, malo življa djeca) smire i da se nauče da ne pribjegavaju nasilnim metodama! Dakle, čim je neko dijete malo življe, čitava se četa psihologa stušti oko njega i nastoji da ga «normalizira». Konačno, takvo dijete postaje «uzoran građanin»; reklo bi se, kud bolje!
Ali taj uzoran građanin, miran kao jagnje kad je u svojoj zemlji, pretvara se u vuka prilikom američkih vojnih pohoda protiv «komunističkih», «terorističkih» i inih zemalja. Ima dozvolu svoje vlade da po volji muči i ubija Panamčane, Vijetnamce, Kambođane, Afganistance, Sudance, Somalijce, Iračane, itd. Što ih više ubija, dobija više medalja i biva proglašavan večim humanistom i patriotom! Čak i kad čini pokolje civila u jednoj od «monstruoznih» zemalja, i kad nikakva druga interpretacija takvog čina nije moguća (My Lay, Vijetnam), biva proglašen herojem od strane vlastitih sugrađana!
Neokolonijalizam
Siromašne zemlje su politički (formalno) slobodne, ali su ekonomski pod kontrolom razvijenih i, posebno, Sjedinjenih Država. Novi načini eksploatacije vrše se preko sistema dugova, preko eksploatacije radne snage koja se plača i do 50 puta manje nego u razvijenim zemljama, preko ucjena i diktata koje vrše međunarodne financijske institucije, preko multinacionalnih korporacija, preko diktata siromašnima koji smiju proizvoditi samo poljoprivredne i polu sirovinske proizvode, itd. Skup ovih metoda zove se neokolonijalizam koji čini da zemlje-žrtve ostaju bez prirodnih bogatstava, da su sve nerazvijenije, da su u sve većoj tehnološkoj ovisnosti o Zapadu, da im dugovi enormno rastu, i slično. Povrh svega, i što je najciničnije, Siromašni se moraju zahvaljivati svojim gospodarima za «učinjene usluge».
Novi svjetski poredak
Izraz je od Hitlera, a u sadašnje doba tim se izrazom služi Amerika otkada je početkom devedesetih prošlog stiljeća dobila status jedine svjetske supersile. Za vrijeme Golfske krize, septembar 1990., predsjednik SAD, DŽordž Buš – otac, Izjavljuje u Kongresu da se Amerika ne bori za Kuvajt nego za novi svjetski poredak. Mjesec dana kasnije, izjavljuje istu stvar za vrijeme zasjedanja Ujedinjenih Nacija, a ponovo to evocira prilikom napada njegove zemlje na Irak.
Novi totalitarni poredak
To je ono što su SAD, njihovi europski 'vazali', skupa sa američkim marionetskim režimima u Trećem svijetu uspostavili na planetarnom nivou. U izvjesnom smislu, čitav je svijet postao koncentracioni logor kontroliran sa zapadnim političkim, ekonomskim i medijskim kompleksom. Iz ovoga, kao da nema izlaza, nema slobodne misli ni slobodnog ponašanja.. Ili se mora pokoriti ubistvenom američkom «humanizmu», ili se ispada smiješan, ignoriran, ucijenjen, pod prijetnjom, bombardiran. Društvene nauke i školski sistem su postali sredstvo neoliberalne ideologije te, uglavnom, proizvode «idiote profesije». CIA je službeno postala interpretator historije. Sve elektronske komunikacije u svijetu (telefoni, faksovi, e-mailovi) kontrolirane su od strane samo pet zemalja u svijetu na čelu sa SAD preko sistema 'Ešelon'. Ako netko u nekoliko najrazvijenijih zemalja svijeta kupi u knjižari neku knjigu koja je od strane vlasti označena kao 'ljevičarska', 'teroristička' i slično, biva odmah «uknjižen» u poseban informacijski sistem kao potencijalni politički kriminalac!
Pomoć
Razmotrimo cinizam izražen pred napad na Irak 2002. godine:
«Mi u Irak idemo radi nafte. Pobijedit ćemo i zaraditi pare. Nakon toga ćemo pomoći rekonstrukciju Iraka, jer tamo ima puno novca». (Ričard Lugar, SAD senator, Senatska saslušanja, 31. jula-1. augusta 2002., Senatski komitet za vanjsku politiku)
Kada SAD unište bombardiranjem i/ili ekonomski neku siromašnu zemlju, onda joj predlažu i/ili nametnu «pomoć» koja je najčešće u obliku kredita i uranja tu zemlju u još veću bijedu.
Pravda
Svi oni koji se suprotstavljaju Sjedinjenim Državama (države, ličnosti, pokreti) osumnjičeni su kao krivi. Naravno, farsično dokazivanje krivice, kao i u vrijeme staljinizma, vrši se uz pomoć sudova, tribunala koji su na platnom spisku Amerikanaca. Ti sudovi istovremeno optužuju, po potrebi nasilno privode, tuže, organiziraju procese i osuđuju. Savršen primjer za to je Haški tribunal za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.
Racionalizacija
To je duševno stanje najvećeg dijela onih koji su suočeni sa ekonomskim embargoima, «humanitarnim» bombardiranjima, okupacijom njihovih zemalja NATO-om i/ili Anglo-Amerikancima. Žrtve se, u tim slučajevima, ubjeđuju kako NATO i SAD imaju pravo da rade sva moguća zlodjela, te da su one, ustvari, krive za ono što im se događa!
Rat
Američka historija je u mnogo čemu historija ratova. Teodor Ruzvelt, predsjednik SAD: «Nijedan trijumf mira ne može biti ravan trijumfu rata».
Rat je način egzistencije Sjedinjenih Država. Nakon svog osnivanja, ova zemlja nije prestala ratovati: ratovi protiv Engleza, ratovi za proširenje teritorija (na račun Španjolske i Meksika), ratovi protiv Indijanaca, kolonijalni ratovi (Kuba, Filipini), dva svjetska rata, antikomunističke i «humanitarne» vojne intervencije. Samo nakon Drugog svjetskog rata, Amerika je izvela oko 300 (para)vojnih intervencija.
Najnovija inovacija SAD-a su 'preventivni ratovi'. Evo riječi Donald Rumsfeld-a, američkog ministra obrane (31. januar 2002):
«Obrana Sjedinjenih Država zahtijeva prevenciju, unaprednu vojnu akciju. Obrana od terorizma u XXI stoljeću traži da mi prvi napadnemo neprijateljsku zemlju. Ponekad je jedina obrana neka dobra ofanziva».
Sega-generacija
'Sega' je jedan od programa video-igara i postao je simbol ponosa čitavih generacija američkih pilota. Izgleda, da ovi moderni ratnici nisu svjesni njihovog zločinačkog djelovanja. NJihov je jedini zadatak da pritiskaju na dugmad. Ustvari, osoba koja pritiska na dugme nije svjesna posljedica onoga što čini; ne može ni vidjeti ni čuti efekte njenog djelovanja...». Prilikom suvremenog masovnog uništavanja iz aviona, pored tehnike, veliku ulogu igra i ideološka indoktrinacija. Evo primjera iz vijetnamskog rata:
«Jedne su američke novine nedavno citirale riječi nekog pilota koji je priznao da su njegove kolege bombardirale vijetnamske civile, ali je istovremeno smatrao da su te misije bile 'plemenite' (borba protiv komunizma, E.V.) i, prema tome, potpuno opravdane».
Slobodna razmjena
Iako joj je Kina ozbiljan konkurent, Sjedinjene Države su postale najmoćnija ekonomska sila na svijetu. Kontroliraju glavne svjetske financijske i trgovinske institucije (MMF, Svjetsku Banku, Trgovinsku Svjetsku Organizaciju) kao i najvažnija financijska tržišta. NJihove multinacionalne korporacije monopoliziraju više od 50 % svjetskog tržišta. Sa ovakvom supremacijom, 'slobodna trgovina' koju forsiraju, može prvenstveno njima ići u korist, a na štetu nerazvijenih zemalja.
Strukturalne adaptacije
'Strukturalne adaptacije' nametnute Nerazvijenim zemljama od 'Međunarodnog monetarnog fonda' (MMF) i 'Svjetske banke' (SB), svodi se na grubo smanjivanje budžeta pogotovo u zdravstvu, obrazovanju i plaćama koje su ponekad manje od jednog dolara dnevno.
«Programi strukturalnih adaptacija nametnuti od MMF-a imaju krajnje negativne poslijedice na ishranu i društvenu situaciju velikog broja zemalja. Jedna značajna britanska nevladina organizacija, 'Oxfam' istražila je posljedice ovih adaptacija nametnutih Zambiji 1990. godine. U toj zemlji, za vrijeme 'adaptacija', nacionalni dohodak je stagnirao, ekonomska stabilnost se nije uspostavila, dohodak po glavi stanovnika je smanjen za 70 % tako da stanovništvo živi danas u krajnjoj bijedi».
Strepnja
To je uobičajeno psihološko stanje siromašnih zemalja. Mogu biti u svakom trenutku napadnute od SAD koje tvrde da u svijetu ima 60 terorističkih zemalja i da je njihovo pravo da u tim zemljama preventivno interveniraju! Pored ovoga, siromašne zemlje duguju 3000 milijardi dolara i njihova bogatstva su neprekidan plijen onih kojima duguju kao i svjetskih berzi; svaki pad dionica sirovina i poljoprivrednih proizvoda na tim berzama, automatski znači smrt hiljada djece. Nerazvijene mori glad, u njima se stalno provociraju etnički i vjerski konflikti, američke tajne službe (CIA, DIA, NSA, itd.) se neprekidno miješaju u njihove izborne procese. Koja će od zemalja Trećeg svijeta biti slijedeća žrtva, kad će biti napadnuta od SAD i kojim sredstvima, to jedino znaju planeri američke administracije. Smrtonosni teror američkog imperijalizma stoji kao Damoklov mač nad prezrenima na svijetu, permanentno pojačavajući njihovu strepnju.
Teror
Iako je zastrašujuće ono što Amerika radi po svijetu, ipak je najstrašnija činjenica što najveći dio američke nacije bezrezervno podržava njihove političke elite, njihove zločine i laži. Američko javno mnijenje je podržavalo vijetnamski rat do 1970. godine kada je broj poginulih američkih vojnika prešao četrdeset tisuća. 2004. godine, Amerikanci su ponovo izabrali Buš-a za predsjednika usprkos njegovih laži oko Iraka i usprkos nelegalnoj vojnoj akciji prema istoj zemlji.
Terorizam
To je prvenstveno ono što Sjedinjene Države čine po svijetu. One ne poštuju nikakve uzuse, nikakvo međunarodno pravo, nikakav moral, ni jedan ljudski život u zemljama prema kojima imaju ekonomske i strateške interese. Jedino što razumiju i poštuju je čista sila.
Cinično i smiješno je to, što se SAD, navodno, bore protiv islamskog terorizma, pošto su one te koje su isti inicirale i aktivno podržavale osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok su devedesetih godina podržavale islamski terorizam na Balkanu.
Tržište(«slobodno»)
Generalno gledajući, «...tržišna racionalnost uništava savjest, otuđuje čovjeka...Ona guši slobodu koja se ni sa čim ne bi smjela gušiti, slobodu koja ne poznaje granice, enigmatičnu slobodu individue ». LJudsko biće je, na taj način, reducirano na funkcioniranje, postaje jednodimenzionalno, predvidljivo, programirano, vidi u drugima samo konkurente koje treba pobijediti, želi društvenu promociju i profit po svaku cijenu. Neoliberalna konkurencija svih protiv sviju koja za osnovu ima zakon jačega, podcjenjuje sve one koji nisu «uspjeli», i najopćenitiji je izraz univerzalne prostitucije, terora i strepnje. U takvom kontekstu, danas se najčešće čuje: 'Nemam vremena za gubljenje', 'To je neracionalno', 'To ne donosi dobitak', i slično. Emocije skoro da ne postoje; sve je u funkciji računice, profitabilnosti.
Na međunarodnom planu, «slobodno tržište» je osnov modernog ropstva koje svake godine prouzrokuje milijune žrtava. Tržište je uzrok i ratovima. Na primjer, američki predsjednik Klinton je javno izjavio da je osnov Kosovskog rata 1999. godine, tržište i «slobodna razmjena».
Uništavanje srpstva
To što se Amerika na čelu Zapada okomila na srpstvo, ima u osnovi njenu volju da, nakon propasti SSSR-a, ne dozvoli kvalitetno ujedinjenje Europe. Da bi postigli taj cilj, SAD su uradile tri stvari:
-Izazvale su, rušenjem Jugoslavije, seriju balkanskih ratova. Rušenje Jugoslavije počelo je konkretno sa zakonom kojeg su SAD donijele u novembru 1990., kojim se ukidala svaka pomoć Jugoslaviji i zaledila njena sredstva u stranim bankama, a nastavila pomoć secesionističkim republikama: Sloveniji i Hrvatskoj;
-Stvarale su na Balkanu islamske entitete-države, u ratu 1991-95 prvenstveno su pomagale muslimane;
-Obnovile su hladni rat protiv Rusije.
Srbi su, unutar ovih procesa morali stradati ne samo zato što su bili prisutni, u znatnim procentima, u čitavoj Jugoslaviji, već i radi toga što SAD nisu nikada Srbima vjerovale; smatrale su da će se u slučaju njihovog konflikta sa Zapadom Srbi radije prikloniti Rusima.
Načini kojima je NTD predvođeno SAD-om uništavali srpstvo su slijedeći:
-NJihovom demonizacijom od kojih je mit o Srebrenici najpoznatiji;
-Ekonomskim embargoima;
-Bombardiranjem prvenstveno civilnih ciljeva koje je vršio NATO;
-Okupacijom srpskih teritorija;
-Uspostavljanjem marionetskih političkih ekipa na srpskim područjima;
-Financiranjem kvislinških, petokolonaških „nevladinih“ i „humanitarnih“ organizacija na srpskim područjima;
-Stvaranjem ad hoc međunarodnog suda (Haški Tribunal) za kažnjavanje zločina na tlu bivše Jugoslavije, a pokazalo se da su se od tri zaraćene strane uglavnom Srbi procesuirali.
Uništavanju srpstva zdušno su pomagale sve europske zemlje, a prvensveno Austrija, NJemačka i Vatikan. Posebno je značajna uloga bila Vatikana koji je kako duhovno, tako i materijalno pomagao otcjepljenje Hrvatske i Slovenije, i krvoproliću koje je tim povodom slijedilo.
Kako bi se i simbolički verificirala i zaokružila ova fašistička konstrukcija realnosti, u Hrvatskoj je ranih devedesetih, najpopularnija novokomponirana pjesma bila „Danke Dojčland“, a u okupiranoj Prištini 1999., Albanci su cvijećem i oduševljenjem, kao i 1941. kada su dočekivali Nijemce, dočekali okupatorske NATO tenkove kojima je komandirao američki general, Vesli Klark. On je, u Hitlerovom maniru, riskirajući na prištinskom aerodromu konfrontaciju sa Rusima, umalo izazvao Treći svjetski rat.
Danas, u obnovljenom hladnom ratu Zapada protiv Rusije, dobre su i demokratske samo one zemlje koje sprovode antirusku politiku ili kukavički okreću leđa Rusiji ne obazirući se na dosadašnje historijske, vjerske, jezičke i druge snažne spone kao i na zajedničku antifašističku borbu. Ustvari, neki primjeri novoprimljenih zemalja u EU govore o tome da je jedan od uvjeta za prijem u „Evropu“ posjedovanje antiruskog (i) fašističkog duha.
Zamorci
U praksi Sjedinjenih Država radi se o tome, da njihove elite, radi «racionalnosti» (moguć biološki ili atomski napad na SAD), podvrgavaju tuđe i vlastite građane biološkim i radioaktivnim eksperimentima. Tako je, u XX stoljeću, 300 000 građana SAD bilo podvrgnuto ovakvim eksperimentima, a da to te osobe uopće nisu znale; mislile su da idu na rutinske liječničke preglede! Broj žrtava tih eksperimenata nikad se ne će saznati.
U inozemstvu, SAD su otvoreno brutalne stvarajući prave «prirodne» laboratorije . Prvo bombardiraju neku zemlju, a onda tamo šalju ekipe psihologa i ekologa da bi ustanovile posljedice njihovog uništavanja dotične zemlje!
Zločini (ratni)
Ratni zločini su sastavni dio američkog «prosvjetiteljskog» djelovanja. U XX stoljeću, ubili su (in)direktno, i iz «humanitarnih razloga», više milijuna ljudi! (Vijetnam, Laos, Kambodža, Indonezija, Irak, itd.). Ali, već smo rekli da njihovi zločini ne podliježu međunarodnim sankcijama; za njih međunarodno pravo ne vrijedi!
Koncem prošlog stoljeća, SAD su uspostavile po čitavoj Evropi niz logora za mučenje svojih zatvorenika.
Međutim, ono što je još stravičnije kod SAD, to je činjenica, da one vlastite zločine pažljivo, hladnokrvno pripremaju i izvršavaju jednako kao što su to nacisti radili..
Zločini protiv mira i protiv čovječnosti
Kada Sjedinjene Države napadnu Jugoslaviju/Srbiju 1999. godine bez odgovarajuće odluke Savjeta Sigurnosti, da vrše flagrantni zločin protiv mira. Isto tako, kada se upuste u ratne pohode protiv određenih zemalja kako bi tamo, na primjer, suzbile «komunizam», onda to jasno spada u zločine protiv čovječnosti.
Nažalost, u međunarodnom pravu izrazito nedostaje ekonomski teror kao dio zločina protiv čovječnosti. Tako su Sjedinjene Države zbog embarga kojeg su nametnule Iraku, samo od 1991-1995 (prema UNICEF-u) prouzrokovale smrt od oko 500 000 djece.
