Prije nekoliko tjedana, kad je krenula globalna priča o onom Chat GPT-u, priznajem, zaškakljala mi je znatiželju. Poželio sam ga i ja malo testirati, ali već pri prvom koraku odbilo me to što frajeri pitaju gomilu osobnih podataka koje nisam dao ni onoj mobitelećoj aplikaciji za brojanje koraka i utrošenih kalorija, pa kako bih onda nekom tamo umjetnom intelektualcu? Osim toga, gotovo svi ti podaci već postoje kojekuda po internetu, znam jer sam ih osobno, ovim prstima i pri zdravoj pameti ukucavao – pa što ih onda ne usrčeš automatski, čim upišem svoje ime i prijavim se s vlastite IP - adrese? Kao u onom vicu kad Mujo pozvoni vidovnjakinji a ona na parlafon pita "Ko je?", tako sam i ja rekao "E bem li te u inteligenciju!", pa odustao od daljnje zabave takve vrste u rijetkim trenucima opuštanja.
Međutim, ovog utorka shvativši da mi osobna inteligencija, čak ni u zbroju s mogućnostima samokontrole i, doduše invalidnim, sposobnostima autocenzure neće biti od bogzna kakve pomoći, ipak sam popustio i obratio se za pomoć artificijelnom razumu. Sve sam u prijavnici upisao, od konfekcijskog broja cipela i duljine luleka u najboljim danima (da, naravno, tu sam se pravio malo uzvišenijim, mislim – s brojem cipela) do profesionalne te privatne biografije i medicinske dokumentacije. I onda poštovanom Četu Džipitiju (da, po Vuku sam ga oslovio, da ga barem malo zbunim, nisam mogao odoljeti iako mi je pomoć bila nasušno potrebna) sročio sljedeći upit:
"Dragi moj Čete Džipiti, nadam se da ne smeta što se odmah obraćam s 'ti', potrebit sam tvoje svevideće mudrosti i naklonosti najslabijima. Nakanio sam, naime, napisati komentar o izvanrednoj konferenciji za medije nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića, posvećenoj slučaju blagopočivajućega pok. župnika Zlatka Rajčevca, za kojeg nitko živ izvan župe Sotin (ne znam župi ime nebeskog zaštitnika, ali mogu to pronaći sam, ne moraš se gnjaviti) ne bi nikad ni čuo da nije riječ o čovjeku protiv kojeg su svjetovne vlasti podigle optužnicu za višekratno spolno zlostavljanje maloljetnica. I da se jedan jedini novinar, kolega Hrvoje Šimičević iz tjednika Novosti, nije kao pijan plota uhvatio te priče i istraživanja okolnosti uslijed kojih spomenuti žudnik, pardon, župnik, ni na koji način – ni crkveni niti svjetovni – nije bio sankcioniran do dana kad je pošao počivati u miru Božjem.
Čete naš koji jesi na webesima, slutim da bi tvoja prva reakcija mogla biti u stilu 'ma možeš ti to i sam, znam da si već štošta i pisao i objavljivao', ali ovaj put doista ne mogu sam samcat. Htio bih, shvatit ćeš, sročiti tekst u kojem se ni u jednom slovu ne bi mogla prepoznati niti najmanja natruha zgađenosti i bijesa, htio bih tekst bez ijedne psovke, otvorene ili loše prikrivene, bez spominjanja skarednih riječi i sintagmi poput "đubrad", "banda parazitska", "stoka licemjerna", "nekažnjivi pedofili", "umreženi transvestiti" i sličnih.
Glede stila, pače izričaja, molio bih te da tekst bude što bliži onim dvolično-višeznačno relativizirajućim besmislicama kakve rabe najviši prelati Crkve u Hrvata. I ne samo Crkve, i ne samo u Hrvata. Razumiješ? Ne bih da bude ali nije da nisam, mada je u načelu izvučeno iz konteksta koji nije samo crnobijel ako sagledamo širu sliku i spomenemo se evanđeoskog otajstva, tako nešto, kužiš?
Prinosim ti kao žrtvu nekoliko suhih činjenica koje bi mogle biti od pomoći pri sastavljanju komentara:
- nadbiskup Hranić punih je 14 mjeseci od prve roditeljske pritužbe čekao da, već preglasno pritisnut iskazima i strogim upozorenjima svjedok(inj)a, prijavio DORH-u sotinskog župnika;
- najmanje je pet djevojčica cijelo jedno desetljeće, u ionako napaćenom Sotinu, istočnom predgrađu Vukovara, spolno zlostavljao spomenuti žudni župnik, ali je nadbiskup na njegovu sprovodu svejedno govorio o zlonamjernim klevetama na pokojnikov račun;
- župljani su od početka tražili da pedofila, koji je djevojčicama u sakralnom prostoru pokazivao ne samo lascivne fotografije nego i svoj (pravi, ne metaforički) pištolj, makne iz njihove župe, bilo kamo, ali mons. Hranić to nije učinio ni kad je njegov, hm, podređeni navršio 75 godina i stekao – osim jedva isprošene nadbiskupove prijave DORH-u - sve uvjete za svećeničku mirovinu;
- takvu svoju odluku nadbiskup Hranić u utorak je na pressici pravdao riječima: 'Nisam smatrao da je to nužno, eto. On je tada bio tipičan starac. Starca kad mičete iz njegovog životnog ambijenta, njemu se ruše svjetovi';
- najmlađa žrtva navedenog starca u životnom ambijentu imala je tek devet godina. I logično je za pretpostaviti da joj se, tako mladoj i neiskusnoj, nije srušio nijedan od svjetova.
Eto, Čete moj dragi, budi mi pastir i provedi me sigurno kroza sve zamke možebitnog otkliznuća u utuživost ili izopćenje.
U ufanju da ćeš mi se naći na pomoć, unaprijed ti čestitam neradni blagdan uskrsnuća našeg Spasitelja i Otkupitelja grijeha naših."
Tako sam, uistinu vam kažem, napisao Chat GPT-u. Prije poslanja, ni sam ne znajući zašto, isprintao sam si taj dopis. A kad sam stisnuo enter, samo par sekundi kasnije, ekran se skoro sav zabijelio, na njemu je pisalo "Error 666: turn off sve, motaj wires, over i aut"! I onda se sve živo samo pogasilo, ne samo u mome stanu, ne samo u mojoj zgradi.
Kažem, ne znajući ni sam zašto to činim, isprintao sam tu poslanicu umjetnoj inteligenciji. I sad je, evo, prepisujem na drugom kraju grada, gdje mi frendica šogorove strine, skrušena vjernica, ima ključeve župnog ureda i zna password don Hijacinta, pa ću probati iznova, krajnji je čas za slanje teksta. Razvidno je, pravo i spasonosno da sam pri kraju s time, ostalo je sad još samo da pritisnem enter, evo, pa ćemo vidj
