Foto: antifašistički vjesnik

Etnomentalitet bi morao evoluirati u skladu s mišljenjima naše djece, a ne naših djedova. Svijet ide prema naprijed zato jer vrijeme ide prema naprijed. Naš svijet ovakvim etnomentalitetom ide prema naprijed u pravcu natrag i to jednostavno logika ne trpi i zato mladost bježi od nas glavom bez obzira.

Današnji problem devastirane, zadužene, dezorganizirane i duboko demotivirane populacije koja još nije pobjegla iz ovog nereda Hrvatske jest problem takozvanih  „etnobiznismena“. Hrvata po profesiji koji ne moraju nužno biti po nacionalnosti Hrvati.

Sad nam je i tamo neki lik s hitler brkovima medijski podoban za slikati se  po novinama i davati izjave…, medijski su nam dobri  i njih petnaest plus jedan  s megafonom koji spaljuju nekakve „visokotiražne“ srpske novine…, a najbolji nam je „etnobiznismen“ lik koji kao deklarirani pripadnik muslimanske vjere, ali i hrvatske znanstvene povijesti i sljedbenik tekovina NDH radi destrukciju kompletne političke scene u Hrvatskoj….

–  on kao znanstvenik povjesničar otvoreno tumači i zastupa „povijesnu istinu“ da smo danas kao Hrvati izgubili ono što smo nekad imali unutar NDH – zajedničku vojnu formaciju s muslimanskim vojnicima koji se zajedno s Hrvatima bore za nacističku fašističku ideju o rasnoj superiornosti u odnosu na Srbe, Židove, Rome…, a koji su pobijeni 1945,6,7,8. od komunista FNRJ.

–  To je lako provjeriti i pročitati jer je njegov „ogroman“ znanstveni opus Hasanbegovića turboznačajnih jedanaest članaka štampanih pod Hasanbegovićevom uredničkom jurisdikcijom u doslovno dva časopisa, plus  sudjelovanje u dvije knjige na istu temu i isto vrijeme od 1900. do nekoliko godina iza rata. Nikad citiran znanstvenik H.Z., ali medijima zanimljiv –  jer dokazuje tezu o ustašoidnom hrvatskom narodu. Naročito TV N1. Ne kompromitira on svoju vjeru, niti Bosnu i Hercegovinu.

On kompromitira hrvatski narod i Republiku Hrvatsku.

Zahvaljujući medijskim pravilima da je „dobro imati i drugačiji stav“ – uspio je Hasanbegović postati novi „etnobiznismen“.

On je – osiguran dužnosničkim primanjima RH – najveći razarač hrvatskog političkog konsenzusa koji nastoji uspostaviti Plenkovićeva krhka Vlada.

Ali, imamo mi i „povijest etnobiznisa“ koja je starija od hrvatskog ratnika H.Z.  s ustaškom kapom koji bojište nije niti „pomirisao“ iako su poginuli heroji HOS-a mahom bili njegovoga godišta

– taj je tip 1991. bio punoljetan, ali je  marljivo studirao dok je bjesnio rat.

Kad je 1993. Trg Bana Jelačića bio prepun muslimanskih majki, djece, staraca koje je Hrvatska država nastojala spasiti od pogroma u Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini  – Hasanbegović je davao „moralnu“ podršku HOS – u

- pozirajući na fotografiji s borcima za uspostavu nove nezavisne hrvatske države sa svim ustaškim odjevnim simbolima.

Kako je takav lik postao uzdanica hrvatske ekstremne desnice to je misterij…

- to nam može objasniti samo mentalni sklop onog lika koji imitira Hitlera, a navodno se bori za pravednu hrvatsku državu s pokličem za dom spremni i rehabilitaciju odbjeglog poglavnika Pavelića Ante koji je navodno  „otpirjao“ s povećom količinom zlatnih rezervi i tako postao preteča „etnobiznisa“ u Hrvata.

Da ne bismo ostali samo na Hrvatima katolicima i na hrvatskim državljanima muslimanske vjeroispovijesti …., svojevremeno je jedan  bistrooki hrvatski „biznismen“ i  predstavnika Srba Pupovca  u Hrvatskoj nazvao pejorativno „etnobiznismenom“.

- Obrazloženo je da gospodin Milorad „dobiva“ velike novce od Hrvatske zato jer zastupa etničke Srbe u etnički većinskoj državi Hrvata. Navodno je on upravo iz tog razloga – „dobivanja velikih novaca“ surađivao – kao predstavnik manjine –  u svim dosadašnjim vladama od razdoblja Tuđmana preko razdoblja Račana i sve tako redom do Sanadera, Milanovića, Karamarka, Oreškovića, Plenkovića…,

Kako imati osobne koristi od stvaranja hrvatske države?  Kako imati koristi od etničke pripadnosti? Prvo se mora postati „politički faktor“.

Evo nekoliko primjera kojih se najlakše sjetiti jer su bili po svim medijima:

Prvi predsjednikov savjetnik s dva prezimena od kojih je jedno zapravo ime – jest „etnobiznismen“ nastao iz savjetničkih pozicija.

- On je – vjerojatno – savjetovao Predsjednika tako dobro da mu je jedna strana banka navodno „dala“ kredit  na iznos njegovih „sto tisuća mjesečnih plaća“, konkretnih 23 milijuna eura/maraka/dolara…, u biti – nije niti važno čega –  jer je sad optužen upravo za taj iznos, ali „vrlo nepravedno i zakašnjelo“ – kako je on sam obrazložio….

Sljedeći „etnobiznismen“ je jedan hrvatski general nepravedno osumnjičen za trgovinu naftom s Unproforom, ali i šire… . On je „čist ko suza“ –  jer je s Unproforom trgovao legalno kao što je legalno i legitimno bio logističar hrvatske vojske i sasvim je normalno da i danas radi s naftom, normalno je da se preselio u London i normalno je da tamo u „središtu biznisa“ danas širi svoje poslovanje bez etikete „etno“.

Etnobiznisom su se nakon spomenutih počeli baviti svi koji su nekako sudjelovali u stvaranju Hrvatske. Tu kad bi se nabrajalo bilo bi potrebno potrošiti deset stranica gusto tipkanih imena za koje je to dokazano… Ne mislim na ratnike i heroje u borbi. Iako i njih su nekolicinu „instrumentalizirali“ u taj jedinstveni „etnoorkestar“….

S obzirom da smo danas pod upravom europskih institucija koje nam zadaju konkretne okvire postojanja…,  od visine dopuštenog deficita u budžetu,  preko strogo kontroliranih  poticaja za izgradnju europske infrastrukture na području Hrvatske – do količine zaduženja ili razina komunikacija i razina količine poslovanja izvan EU – jedini „etnobiznismeni“ koji su ostali „kratkih rukava“ jesu borci za Hrvatsku koje niti Tuđman nije tolerirao: fanovi NDH i fašista. Ali, da bi postao „etnobiznismen“ moraš biti „politički faktor“ – pa se i to sredilo preko Bujanca, Dujmovića i sličnih PR biznismena u obliku „voditelja“ pojedinih emisija na određenim televizijama u privatnom vlasništvu i po utjecajima raznijeh keš end keri prilika poput onih s Tompsonom koji „ne pjeva“ za lovu…

Kako to obično biva – kad nema mačke miševi kolo vode – kaže narodna poslovica. Nema mačke? Očito Plenković nema dovoljno energije – za sad.

Ohrabrujuće je da sve više ljudi koji su još uvijek ostali u Hrvatskoj uviđa da ih se nastoji opet varati na osnovi našeg etnomentaliteta.

U pasivnim krajevima prevladava zatupljivanje s nezavisnom državom iz drugog svjetskog rata koja je u osnovi promašena –  jer nisu Hrvati baš zaluđeni s idejom da se trebaju protjerati svi Srbi, da treba mrziti Židove i biti u strahu od Islama. Sve je to propagirala ustaška država po nalogu naci ideologije, Hitlera, a zbog nemoći male Hrvatske u odnosu na fašističku mašineriju koja je imala namjeru pokoriti cijeli svijet. Danas ih ima sedamnaest i pol takvih, ali ako ih slikaš svaki dan u medijima – čini se da je to mišljenje u Hrvata…, glupost, ali televizija emitira sve kad se plati koncesija i kad se plati sadržaj…, no problem…

U većim gradovima – taktika zaglupljivanja još je banalnija jer se pojavljuju nekakvi „novi pogledi na povijest“, „nove paradigme“ –  od strane oštećenih iz razdoblje drugog svjetskog rata. Istina je:

- Pobijeni su bez suda mnogi liječnici, profesori, kulturnjaci, direktori poduzeća, privatni vlasnici tvornica, atraktivnih kuća na Tuškancu, Pantovčaku, Donjem gradu i mnogi drugi nevini – sve je to učinila Armija druga Tita u ime partije. „Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je“ – stara je poslovica…

Lukavci kao što je Hasanbegović izračunali su matematički koliko ima takvih oštećenih ljudi i obećali su im satisfakciju za stradanja njihovih bližnjih.

- Micanje Trga Maršala Tita – to je bilo obećanje za 10000 glasova…

Izračunali su i da je izlaznost na lokalnim izborima ispod 50% pa tako ispada da na kraju oni postaju „politički faktor“ ako dobiju samo malo više od 7% glasova. I uspjelo im je. Dobra fora, ljigava, ali uspješna…

Destabilizacija Hrvatske, fašizacija, medijska infantilnost i opća beznačajnost četiri milijuna ljudi unutar 500 milijuna ljudi Europske Unije pruža mogućnost „lova u mutnom“ i zato smo tu gdje jesmo. Mali smo.

Hrvatska „kifla“ nikad nije odgovarala Mađarskoj što dokazuje povijest, nije odgovarala niti Srbiji jer su imali problema pod Turcima, Austrija je vječno koristila Hrvate kao vojni štit, a Talijani su oduvijek pretendirali na našu obalu i otoke. Bosna i Hercegovina lijepo je zaokružena država, ali je zbog rata postao dominantan faktor Islama čije su zemlje u najboljoj namjeri pružale pomoć.

Tamo danas interese ima Islamski svijet i nije čudno da Srbi ne žele takav utjecaj gdje su u većini kao što niti Hrvati ne pristaju na dominantan položaj Islamske kulture na područjima gdje ima barem malo hrvatskog stanovništva jer obećana im je ravnopravnost unutar zajedničkog teritorija BIH.

Kako god promatrali situaciju i događanja unutar Hrvatske države uvijek je to u Hrvatskoj povezano s domicilnim srpskim stanovništvom i  tradicionalno dobrim odnosima prema Islamu –  a Bosna i Hercegovina je sastavljena od tri konstitutivna naroda s činjenicom da je u RS-u, u Banja Luci Srpski, u Mostaru je pat pozicija u kojoj je ovih dana voda doslovno svima „do grla“ i nitko tu ništa ne može sa sigurnošću predvidjeti –  dok je na preostalom teritoriju Islam dominantan s naglaskom na zvučnike i dominaciju vjere kao mjere vladanja što nije odlika multinacionalne zajednice više kultura, vjera i naroda, još je dalje od građanske države koju zagovaraju svi politički „etnobiznismeni“ u BIH.

Zaključno rečeno „etnomentalitet“ je jedina prepreka stvaranju pravednije i praktičnije harmonije u Hrvatskoj, ali i na cijelom prostoru gdje žive Hrvati, a ista je situacija i sa Srbima koji također žive i u Hrvatskoj i u BIH.

Bošnjaci bi željeli građansku BIH, ali takvu da svaki dan zvučnicima mogu pozivati vjernike Islamske vjeroispovijesti. To baš ovi drugi i ne odobravaju….

Ako religijsku pripadnost pospremimo u vlastite osobne privatne prostore možda i imamo šanse da se uvažavamo i poštujemo. Na to bi pristali svi – ako se većinski narod u BIH tako predloži.

Usput rečeno u lijepoj našoj –  crkveni krugovi, razni opusi dei, razne udruge „za obitelj“, udruge „protiv upotrebe cjepiva i kontracepcije“, kao i pokreti za Isusa u učionicama, a protiv odgoja školske djece o spolnosti i protivnici uvođenja reforme u školu – svi oni tvrde i dokazuju da 90% Hrvata misli kao i oni.

To su, valjda, posljednji „etnobiznismeni“ koji žele materijalizirati svoju „borbu za samostalnu i suverenu Hrvatsku“. Samo, slabi su „politički faktori“- sva sreća…

Takvih „futurista“ ne nedostaje niti u Srbiji pa sanjaju o Srbima kao „nebeskom narodu“, ima ih i u Islamskom svijetu pa sanjaju o blagostanju na „onom“ svijetu, ali sve bi to trebalo staviti u realne okvire i napraviti realnu „novu paradigmu“ na ovim prostorima. I nacionalno i religijski. Bez etno varijante.

Takva nova paradigma sastojala bi se od privatnog odnosa prema religiji, realnog odnosa prema proizvodnji i jednakog odnosa svih stanovnika prema „etnomentalitetu“.

Etnomentalitet bi morao evoluirati u skladu s mišljenjima naše djece, a ne naših djedova. Svijet ide prema naprijed zato jer vrijeme ide prema naprijed. Naš svijet ovakvim etnomentalitetom ide prema naprijed u pravcu natrag i to jednostavno logika ne trpi i zato mladost bježi od nas glavom bez obzira.

Logična je pretpostavka da će uskoro vladanje Hrvatskom – ako se Plenković posklizne na bezbrojne kore od banana „etnobiznismena“ – preuzeti najpopularniji političar u Hrvatskoj, a po relevantnom istraživanju ta osoba je – Nitko.

Ima li smisla zaključiti da niti u Srbiji nije bolje? A tek u Bosni i Hercegovini?

Bolje da se ovdašnji dogovore o ovdje izrečenom nego da se ne dogovore jer kad bi se nekako dogovorili – mirna Bosna – kako narod voli reći…., jer razlog za dogovor je sljedeći:

Ne sumnja nitko da će taj dolazeći Nitko biti ujedno i dovoljno veliki Nitkov.

Upravo iz navedenih razloga ne vidim prepreku da Hrvatska kao članica EU intenzivno i pošteno po pravilima dobre vjere u poslovanju i dobrih susjedskih odnosa ne započne novu eru i približavanje i prema BIH i prema Srbiji.

Svima bi to koristilo, a nikome štetilo.

Naravno, ako Hasanbegović i onaj lik s hitler brčićima ne preuzmu vlast – što mi se čini kao nemoguća misija unatoč sjajnom glumcu Tomu. C.

Imamo i mi velike glumce, ali za sad samo glume. Čekamo da počnu igrati ulogu i da prestanu glumiti etnobiznismene za svoje male interese. Svi.

Ma gdje bili. Ma koje nacionalne pripadnosti. Ma koje vjere.

 

tacno