U pregovorima s HDZ-om, Domovinski pokret prošli se tjedan izborio za tri Vladina resora: poljoprivredu, gospodarstvo i demografiju. Ako je nekome laknulo što se nisu izborili za Ministarstvo kulture neka i dalje ostane sjediti jer Ivan Penava je izjavio da mu je drago što DP ima kontrolu nad cjelokupnim programom Vlade. Dao je naslutiti da će svoj program gurati i kroz druga ministarstva jednako kao što će HDZ i ostali partneri svoje programe provoditi kroz resore kojima će njegov pokret biti na čelu. H-Alter analizira što će ova simbioza značiti za budući status Povelje EU-a o temeljnim ljudskim pravima.
Program Domovinskog pokreta, kao i istupi stranke u javnosti, u pojedinim dijelovima znatno odudaraju od Europske povelje o temeljnim ljudskim pravima. Analiza jednoga i drugoga slijedi, a rezultati našega istraživanja izazivaju zabrinutost.
1. Snaženje svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu
Povelja EU o temeljnim pravima u glavi II, poglavlju „Slobode“, deklarira slobodu izražavanja i informiranja. „Svatko ima pravo na slobodu izražavanja,“, zapisano je u čl. 11. „To pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice. Poštuju se sloboda i pluralizam medija.“
U programu Domovinskog pokreta zapisano je: “Vlada će odmah početi raditi najprije na snaženju svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu u svim elementima kulture i medija, te još i na uklanjanju interesnih skupina koje su godinama radile na uvođenju globalističkih sadržaja u ovu problematiku.”
Financiranje tjednika i portala Novosti iz državnog proračuna sigurno će ostati predmetom rasprave u javnosti još neko vrijeme, budući da je dva dana nakon provedenih parlamentarnih izbora, 19. travnja, Savjet za nacionalne manjine donio odluku o raspodjeli sredstava za potrebe nacionalnih manjina u 2024. godini
“U suradnji s Ministarstvom znanosti izvršit će se revizija sredstava koja se dodjeljuju tjedniku Novosti, a i nekim drugim portalima i tiskovinama, zbog očite antihrvatske djelatnosti koju razvijaju godinama.”
Na press konferenciji 23. travnja Penava se posebno osvrnuo na Novosti. Mahao je naslovnicama topga tjedmnika govoreći da Novosti napadaju Franju Tuđmana i branitelje, poručivši: „Nemojte širiti mržnju za naše novce!“. Ubrzo su mu odgovorili ispred Hrvatskog novinarskog društva, predsjednik HND-a Hrvoje Zovko i novinar Novosti Hrvoje Šimičević. Zovko je rekao da DP prijeti svim medijima koji nisu podobni po njihovim kroatizacijskim mjerilima. Šimičević je izjavio da su Novosti samo početak. „Probijajući se, uz popriličan trud, kroz kvrgave i slabo opismenjene rečenice u njihovom predizbornom programu, na koncu se nametnuo zaključak da Domovinski pokret planira nezapamćen udar na cijeli medijski sektor u Hrvatskoj i na novinarske slobode. Neovisni medijski prostor, većinu novinara i medija u Hrvatskoj, oni nazivaju ‘takozvanim’. Najavljuju ‘uklanjanje interesnih skupina u svim elementima kulture i medija koje su godinama radile na uvođenju globalističkih sadržaja’. Kad kažu ‘u svim elementima kulture i medija’, oni doslovno misle na cijeli medijski sektor, ne samo medije u vlasništvu države’.“
Financiranje tjednika i portala Novosti iz državnog proračuna sigurno će ostati predmetom rasprave u javnosti još neko vrijeme, budući da je dva dana nakon provedenih parlamentarnih izbora, 19. travnja, Savjet za nacionalne manjine donio odluku o raspodjeli sredstava za potrebe nacionalnih manjina u 2024. godini. Ova odluka obuhvaća financiranje Srpskog narodnog vijeća koji raspodjeljuje dio dobivenih financija Novostima, koje izlaze u nakladi te udruge. Međutim, SNV je ujedno dobio sredstva za komemoracije koje bi DP preferirao izbrisati iz povijesti. Među njima su one povezane s Drugim svjetskim ratom, poput Banskog Grabovca na Petrovoj Gori, Spomen područja Gudovac, komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku, Dan Ustanka naroda Hrvatske u Srbu.
Ako se osvrnemo na neke druge portale i tiskovine “antihrvatske djelatnosti” kojima DP želi “revidirati sredstva” među njima se nalazi i H-Alter, koji se našao pod paljbom nakon što je objavio članak o promociji knjige Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu autora Mihovila Biočića. Reakcije nisu izostale – redakcija je primila niz optužujućih poruka. Vrijedi spomenuti i da je istaknuti aktivist za ljudska prava i predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić nakon nedavnog verbalnog napada na Trgu bana Josipa Jelačića za Index izjavio: “Godinu i pol, dvije, nisam dobivao nikakve prijetnje. Čak ni verbalne. Koji put netko nekakvu psovku te vrste dobaci, ali nikada tako grubo, krvoločno formulirano u zadnjih 20 godina nisam doživio.”
Za DP-om očigledno ne zaostaje mnogo ni Plenković s obzirom da je početkom ovoga mjeseca verbalno napao novinarku Telegrama Doru Kršul. Ovakva retorika i postupci političara su, izgleda, stvorili pogodnu atmosferu, pa nije ni čudno da je i šira, desničarski usmjerena javnost osjetila društveno pogodan moment za širenje mržnje.
2. Znanost u službi hrvatske istine
Povelja EU o temeljnim pravima deklarira slobodu umjetnosti i znanosti. „Umjetnost i znanstveno istraživanje slobodni su. Poštuje se akademska sloboda“, zapisano je u članku 13.
U programu Domovinskog pokreta zapisano je:
“Politika sve više ugrožava akademske slobode.”
“Utjecaj samog (znanstvenog) rada, odnosno njegova citiranost ne vrednuje se, kao što se ne vrednuje niti svrhovitost provedenog istraživanja, naročito za određene grane znanosti, u smislu povijesne istinitosti ili transfera prema gospodarstvu i slično. Tako se stimulira l’art pour l’art -izam, forma zadovoljena, svrhovitost upitna.“
Nadalje, program Domovinskog pokreta zalaže se za “osnivanje povjerenstva koje će ubrzano raditi na reviziji humanističkog dijela sadržaja u svim udžbenicima koji su danas u upotrebi u hrvatskim školama, kako onim osnovnim tako i srednjim.”
U vezi DP-ove namjere vezane uz muzeje Domovinskog rata, valja podsjetiti da je dosadašnja HDZ-ova vlada već započela sprovoditi taj projekt, ali u susjednoj nam Bosni
U dijelu programa ističe se posebno važnost nastave povijesti u borbi za bolju prošlost: „DP izražava izrazitu zabrinutost dvjema činjenicama u nastavnim programima srednjoškolskog obrazovanja, a to su sadržaji udžbenika iz povijesti na općoj tj. nacionalnoj razini i paralelni obrazovni programi u područjima obuhvaćenima mirnom reintegracijom. Obje situacije čine gotovo nepopravljivu štetu čitavom hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti s obzirom na to da s jedne strane cijela populacija kroz obavezno školovanje ne dobiva istinite informacije i pravu sliku o položaju Hrvatske ni u Drugom svjetskom ratu, niti u Domovinskom ratu, ni u razdoblju komunističke diktature niti u razdoblju nakon Domovinskog rata.”
Domovinski pokret u dijelu programa najavljuje da će „inzistirati na projektu enciklopedije Domovinskog rata u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, koji nažalost još nema predznak Hrvatski.” U većim će gradovima, obećali su svojim biračima, „otvarati muzeje Domovinskog rata i hrvatskih branitelja te informativne centre o modernoj vojnoj i ratnoj povijesti, velikosrpskoj agresiji, obrani i načinu stvaranja moderne države.“ Ističu i svoju krilaticu „Hrvati moraju sami pričati svoju povijest iz Domovinskog rata.”
Portal Historiografija.hr nedavno je objavilo izjavu u vezi s DP-ovom željom za političkom intervencijom u udžbenike povijesti. Važno je napomenuti da je taj portal bio protiv uklanjanja udžbenika Zašto je povijest važna? – 4 iz kataloga za nastavu povijesti, o kojem je ranije ove godine izvještavao H-Alter. Imajući u vidu želju Domovinskog pokreta za revizijom svih udžbenika iz kataloga, Historiografija.hr je istaknuo da je “jedina dobra stvar u svemu tome to što bi takva hipotetska situacija koja uključuje pad svih mogućih stručnih standarda nužno morala izazvati reakciju cjelokupne historiografske zajednice”.
U vezi DP-ove namjere vezane uz muzeje Domovinskog rata, valja podsjetiti da je dosadašnja HDZ-ova vlada već započela sprovoditi taj projekt, ali u susjednoj nam Bosni, gdje sufinancira projekt Muzeja HVO-a na mjestu logora na Heliodromu kraj Mostara. Stoga bi nastojanja svojih budućih partnera za gradnju muzeja po Hrvatskoj bila samo nastavak na njihov već postojeći problematičan i relativistički (pa tako i revizionistički) pristup povijesti Domovinskog rata.
3. Redovna nastava jezika samo za Hrvat_ice
Povelja EU o temeljnim pravima deklarira i pravo na obrazovanje. „Svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom osposobljavanju. To pravo uključuje mogućnost besplatnog obveznog školovanja. Sloboda osnivanja obrazovnih ustanova, uz poštovanje demokratskih načela, te pravo roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima, poštuju se u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju ostvarivanje takve slobode i prava“, zapisano je u članku 14. Povelje.
U programu Domovinskog pokreta zapisano je:
“DP smatra da je sasvim razumljivo i u skladu s civilizacijskim dosezima njegovati kulturu i običaje svih nacionalnih manjina, i zalagati se da se isto osigurava hrvatskim manjinama u drugim zemljama. No, programi za provedbu takvih aktivnosti se trebaju organizirati kao izvanškolske aktivnosti nakon redovite nastave po hrvatskom obrazovnom programu, u slobodno vrijeme“
DP smatra da materinjem jeziku nema mjesta u redovnoj nastavi – osim ako si Hrvat_ica, naravno
Među predloženim mjerama DP predviđa “ukidanje paralelnih obrazovnih programa na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, uz slobodno dodatno provođenje obrazovnih programa nacionalnih manjina u vidu izvanškolskih aktivnosti”.
Ustavno pravo nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje na materinjem jeziku osigurano je odredbom članka 11. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ta odredba predviđa da se “odgoj i obrazovanje pripadnika obavlja u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te u drugim školskim ustanovama s nastavom na jeziku i pismu kojim se služe”. U istom članku stoji da je “pravo i obveza učenika koji se odgajaju i obrazuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uče hrvatski jezik i latinično pismo prema utvrđenom nastavnom planu i programu“
Primjer Srpske pravoslavne opće gimnazije Kantakuzine Katarine Branković u Zagrebu ilustrira kako se ovo pravo provodi u praksi. Ta gimnazija, smještena u zagrebačkom naselju Sveti Duh, prosječno ima 37 sati nastave tjedno, s uključenim srpskim jezikom. Za usporedbu, XII gimnazija u Zagrebu prosječno ima 33 sata nastave tjedno. Vjerske ili manjinske srednje škole imaju sve kurikulumom prepisane predmete uz materinji jezik, tako da manjine imaju veće opterećenje od ostalih učenika. Razumjeli bismo da je DP-ov program imao želju rasteretiti školarce nacionalnih manjina, no DP smatra da materinjem jeziku nema mjesta u redovnoj nastavi – osim ako si Hrvat_ica, naravno.
4. Diskriminacija stranih radnika
Povelja EU o temeljnim pravima u Glavi III, poglavlju „Jednakost“, deklarira zabranu diskriminacije. „Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija“, zapisano je u članku 21. Povelje. „Unutar područja primjene Ugovorâ i ne dovodeći u pitanje bilo koju njihovu posebnu odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija na temelju državljanstva.“
DP se u svojem programu zalaže za ”osnivanje povjerenstva koje će izvršiti kroatološku analizu udžbenika i publikacija u Republici Srbiji kao i priručnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj
U DP-ovu programu istaknuto je da se “Domovinski pokret zalaže za uspostavljanje strožih kriterija za ostvarivanje prava na privremeni rad u Republici Hrvatskoj. To bi uključilo obavezno poznavanje hrvatskog jezika, strožu provjeru i nostrifikaciju obrazovnih kvalifikacijskih dokumenata kao i liječničke preglede.”
5. Kulturno, vjersko i jezično unificiranje
Povelja EU o temeljnim pravima u deklarira Kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost, što je sročeno kratkom i jasnom rečenicom u članku 22: „Unija poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost.“
DP se u svojem programu zalaže za ”osnivanje povjerenstva koje će izvršiti kroatološku analizu udžbenika i publikacija u Republici Srbiji kao i priručnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nakon obavljenih analiza objavit će se detaljni izvještaj na osnovu kojega će se poduzimati mjere otklanjanja očitih grešaka i svjesnih krivotvorenja, a uz to radit će se na zaustavljanju svojatanja hrvatskih kulturnih sadržaja u Srbiji i Crnoj Gori.” Nadalje, “Srbija mora prestati sa svojatanjem dubrovačke književnosti, s negiranjem hrvatskog jezika, s rehabilitacijom četništva, ali i s provedbom ideologije tzv. Srpskoga svijeta koja predstavlja novi naziv za staru ideju ‘Velike Srbije’.”
Rezime: Što više DP-a, to manje ljudskih prava
Nedavni politički događaji i izjave Domovinskog pokreta izazvali su ozbiljnu zabrinutost u vezi s slobodom medija, izražavanja i obrazovanja. Nakon što DP nije dobio ministarstvo kulture, jasno je dao do znanja svoje namjere koje izazivaju kontroverze i strahovanja. Njihovi prijedlozi o reviziji financiranja medija i „kroatizaciji“ udžbenika povijesti, kao i intervencija u znanost i kulturu, zaslužuju oštre kritike ali i upozorenja od zabrinutih medija, znanstvenika i civilnog društva zbog očiglednog uzleta radikalizacije društva.
Situacija je dodatno zakomplicirana nedavnim incidentima verbalnog nasilja nad novinarima i aktivistima, što je produbilo podijeljenost i osjećaj nesigurnosti u javnosti. Postupci političkih lidera, uključujući i premijera Plenkovića, koji su podržali ili doprinijeli ovakvom ponašanju, dodatno potiču govor mržnje.
Očito je da su temeljne vrijednosti slobode izražavanja, medija i obrazovanja stavljene pod ozbiljan upitnik, a dok se situacija razvija, jasno je da će ove teme i dalje ostati u fokusu javnosti i biti predmet rasprave i djelovanja – ne samo u političkim krugovima, već i među građanima koji se zalažu za očuvanje demokratskih standarda i ljudskih prava.
