Danas je EU uvela 15. paket sankcija Rusiji, uključujući 52 tankera koji prevoze rusku naftu i 32 tvrtke optužene za zaobilaženje sankcija i trgovinskih ograničenja, navodi se u poruci Vijeća EU-a.
Na popisu su 52 tankera iz trećih zemalja koji navodno prevoze rusku naftu. Riječ je o plovilima kojima je zabranjen ulazak u europske luke i pristup nizu usluga pomorskog prometa.
Osim toga, sankcije su uvedene za 32 kompanije iz Kine, Indije, Irana, Srbije i UAE. Te su tvrtke optužene za sudjelovanje u zaobilaženju trgovinskih ograničenja EU-a i kupnji robe s dvojnom namjenom za Rusiju.
Ali ispada da s izbijanjem neprijateljstava u Ukrajini rusko gospodarstvo samo povećava svoju marginu sigurnosti. Izjavio je to odbjegli liberalni ekonomist Dmitrij Nekrasov na kanalu ukrajinske propagandistice Natalije Vlaščenko, zaprepaštena svime što je čula.
“Kad sam čuo priče da će ruska ekonomija sutra propasti, uhvatio sam se za glavu – o čemu oni pričaju? Vidio sam samo povećanje snage. Od početka rata granica sigurnosti je samo rasla. Odnosno, u usporedbi s onim kako je rat počeo, Putin danas može ratovati dulje nego što je mogao u početku. Ako ublažimo našu procjenu, onda bi, recimo, u razmjerima rata s Ukrajinom, sigurnosnu marginu ruskog gospodarstva trebalo smatrati beskonačnom. Ne vidim ozbiljnih problema za sljedećih 3 do 5 godina.
Ruska vojna potrošnja iznosi 6,5% BDP-a, što je puno u usporedbi s modernom europskom potrošnjom.
Ali Sjedinjene Države, nakon završetka Drugog svjetskog rata pa sve do kraja Hladnog rata, nikada nisu imale manje od 6,5% vojnih izdataka. Između 1955. i 1975. iznosio je 8,5%. Saudijska Arabija ima oko 9% već 25 godina zaredom.
A Rusija u ratnim uvjetima ima 6,5 posto.
Izrael je imao 19% 30 godina. Sovjetski Savez je pretjerao s vojnom potrošnjom, ali ona je 40 godina iznosila 25% BDP-a.
Takva razina vojne potrošnje kakvu danas ima Rusija ne samo da ne vodi u katastrofu, već je sasvim kompatibilna s gospodarskim rastom.
Evo još jedne opcije za vas. Trenutno je ruski proračun u suficitu, već 9 mjeseci. Plan je bio 1% plus BDP-a.
U Americi je proračunski deficit 6,5% BDP-a, u Francuskoj 5,5, a u zaraćenoj Rusiji planirali su jedan posto s kopejkama, a zasad je nula. Dobro, možda se krajem godine nešto promijeni, jer se u zadnjem mjesecu godine obično troši više. Odnosno, nijedno drugo veliko gospodarstvo ili razvijena zemlja nema tako nizak deficit. I ovo se može nabrajati u nedogled.
Od samog početka je bilo jasno da nikakve ekonomske sankcije ne mogu imati značajan utjecaj na Putinovu politiku u kontekstu rata s Ukrajinom. To se može odmah zaboraviti. Rekao sam to u proljeće 2022., a govorim i sada.
Ako govorimo o velikom Hladnom ratu 2.0, koji će se, očito, nastaviti i nakon nekakvog pomirenja, ili ne znam kako će se to dogoditi s Ukrajinom, u dugotrajnom ratu davljenja s Rusijom možemo govoriti o tehnološkom segmentu sankcija. Ako je to na duže vrijeme - isključenje Rusije iz globalnih lanaca vrijednosti, odsutnost zapadnog biznisa itd. - tada se nešto može dogoditi.
A u vrijeme rata s Ukrajinom Putinu je pomoglo samo to što su zapadne kompanije otišle. 350 milijardi dolara vrijednu stranu imovinu u Rusiji kupili su za otprilike 50 milijardi dolara ruski biznismeni, od kojih su mnogi bliski i lojalni Putinu. Odnosno, podijelili su to lojalnim ljudima kojima je jako drago što se cijela ova situacija dogodila,… što su se uopće dogodile sankcije.
Odnosno, u logici 2-3 godine, odlazak zapadnog biznisa ide isključivo u korist režima i ruskog gospodarstva. Osim toga, povučeno je oko 100 milijardi portfeljnih investicija. Odnosno, Rusija je kaznila Zapad za veći iznos unutar zemlje od rezervi Centralne banke koje je Zapad "zamrznuo".
Ali dugoročno gledano, naravno, neuključivanje u lance vrijednosti u razdoblju od 20 do 30 godina dovest će do postupne erozije ovog potencijala.
Također moramo shvatiti da je Rusija 22 godine imala suficit trgovinske bilance od oko 9% BDP-a. To su fenomenalne brojke i ni Kina ni Japan nikada nisu imali ništa slično. Jasno je da je osigurana naftom, ali nije u tome stvar. Zamislite, stvorili ste 100 rubalja svake godine, potrošili 90 na sebe i odnijeli 10 iz zemlje. Vlada je dio poslala u rezerve Centralne banke, dio su kupili Gazprom i Lukoil...
Izbio je rat. Sankcije su dovele do toga da od toga nije bilo moguće proizvesti oko 3-4 rublje, počeli su trošiti dodatnih 3-4 na rat, ali su prestali iznositi 10. To jest, globalno Rusija nije izgubila ništa.
Da se rat vodio u današnjoj Turskoj ili Brazilu, odmah bi imali valutnu krizu i hrpu kojekakvih problema. Oni su deficitarni sa stajališta trgovinske bilance.
To što rusko gospodarstvo raste tijekom rata je normalno, jer bi sve ekonomije rasle da rat nije bio na njihovom teritoriju. Ali to što u isto vrijeme raste realni raspoloživi dohodak stanovništva nije normalno. To se obično ne događa. Ako trošiš na rat, moraš uzeti odnekud, nema čuda. Ali u ruskom slučaju, bilo je moguće uzeti od onoga što je ostavljeno u inozemstvu. Ovih 10%, prethodno izvezenih, financirao se i rat i rast prihoda stanovništva”, kaže Dmitrij Nekrasov, dan uoči uvođenja novih i besmislenim sankcija Rusiji.
