Kad sam neki dan izjurio iz kupaonice,gotovo potpuno nag, ganjajući pseto koje je upravo zapišalo novi perzijski tepih,kineskog porjekla kupljen na akciji „ sve po 10 kuna“, rekoše mi ukućani da sam lud poput onog fizičara Arhimeda. Naknadnom analizom postupaka i utvrđivanjem okolnosti shvatio sam da se zaista mogu poistovjetiti s njim samo još da otkrijem nešto revolucionarno. Kad. Eureka ! I to se desi.
Arhimedov otac Fidija rukovodio se načelom da sinu treba dati znanje u ruke i neka on čini s njim što mu volja. Isto kao i moj Mrke. Temeljne odrednice i dileme razrješio mi je još u najranijoj dobi : Nkad kravata, nikad stalni posao i zapamti sine : „ Tko igra za raju i zanemaruje taktiku završiti će karijeru u nižerazrednom Vratniku“. Također sam naučio razlikovati krčku od paške janjetine, da se u belotu nikada ne treba otvarati iz „ solo farbe“, kako je izvjesni Markovina doživio duboku starost unatoč činjenici da nikada u životu nije prespavao u krevetu, te sve prednosti i vrline Kutjevačke graševine i Ožujskog piva.
Životni put nije me vodio po aleksandrijskim knjižnicama , poput slavnog prethodnika, nego „ „od nemila do nedraga“ ( čitaj : od Ličkog šora, preko Podvinja pa skroz do Malog Parisa ). Koncentracija genija nam je skoro ista. Ni ja ništa ne vidim osim problema, a u zadnje vrijeme sve češće zaboravljam na jelo , poput samog Arhimeda iz Sirakuze. Doduše , o mjerenju krugova, lopti, valjku i paraboli ne znam baš puno, ali zato o kravama muzarama , šarenim bikovima i zlatnim krunama mogu napisati doktorat. Sve je ovo uvod u otkriće zbog kojega bi bio u stanju gol protrčati koji krug po Korzu :
Budući da se naša nacija plasirala na nogometno prvenstvo u Brazilu, te kako su navijačke pripreme za put krenule, a vremena baš nisu za daleka putovanja ( udarila kriza , udri i ti nju ) ne bi bilo zgorega ozbiljno razmisliti o slijedećoj soluciji. Vlada gospodina Milanovića na čelu s markantnim Linićem steže remen i štedi na svakom koraku. Čak se i birokratske plaće smanjuju pa predlažem da i svi mi koji namjeravamo ići u Brasil odustanemo od puta i uplatimo u državni proračun 15-ak tisuća kuna, a utakmice možemo gledati i od kuće. S obzirom da se očekuju izrazito nepovoljne vremenske okolnosti za to doba godine ( snijeg, poledica ) to će možda biti i najbolje. Štoviše ne moraju na put krenuti ni reprezentativci nego mogu svoje mjesto ustupiti nekoj od selekcija koje bi rado igrale, a nisu se kvalificirale. Bez prvenstva su ,naime, ostale zemlje s mnogo bogatijim i stabilnijim ekonomijama od naše ,poput Danske, Češke, Švedske, Turske, Islanda , Norveške, Lihtensteina. Svi bi se oni rado pojavili u Brazilu i odigrale koju minutu, ali tko im je kriv što se nisu plasirali. Može se reći i ovako : Oni imaju para, a ne znaju igrati, a mi koji to znamo nemamo love. Pa zašto onda da nekome od njih ne ustupimo svoje mjesto uz odgovarajuću novčanu satisfakciju ? Dobre strane ovoga projekta su evidentne svakom prosječnom poznavatelju (ne)nogometnih (ne)prilika. Napunili bi praznu državnu blagajnu te se ne bi morali klatarati i sekirati po stranim zemljama. Bolje i to nego da prodajemo otoke i uvozimo tuđi nuklearni otpad.
Svjetske nogometne čelnike , gospodu Blatera i Platinija , mislim, ne bi bilo teško uvjeriti na takve radnje , jer i oni su od krvi i mesa, a rado bi nas izbjegli i zaobišli jer smo dobri nogometaši ,a nismo baš veliko i zanimljivo tržište. Kadrova za odraditi ovu operaciju ( samo da nije pošteno ) u našem nogometu našlo bi se unatoč što su neki u prdekani, a neki već intenzivno pakuju ćebad i hozentregere.
Olimpijsko načelo „ brže, više, jače „ davno je iznevjereno na ovim prostorima pa bi jedina nepravda bila prema selektoru Kovaču i igračima, ali biti će još prilika za natjecanje pogotovo za ove mlađe. Nogometaše se može materijalno obeštetiti sa ponekom nekretninom koja se nalazi pod hipotekom države, a biti će oduzeta poreznim dužnicima i onima koji su se nepravedno obogatili. Najviše bi opet „popušili „ navijači, ali s obzirom da se Bosanskohercegovačka reprezentacija plasirala na isto natjecanje mogli bi navijati za Sušićevu ( Ne sam Safete...) družinu .
Prijedlog je da ovo postane stereotip za slijedeća prvenstva u svim kolektivnim sportovima dok se ne izvučemo iz krize, a do tada dragi Arhimede popij i ti nešto da ne gledaš jad očima.
