Diljem Francuske, Njemačke, Španjolske i drugih država EU-a sve veći jaz između europskih čelnika i građana počeo je izbijati na ulice. Čelnici planiraju trošiti više na oružje, pripremati se za rat i stegnuti remen građanima, a građani brinu gdje živjeti, kako zadržati posao i kako se školovati.
U Španjolskoj su posljednjih tjedana marševi zbog stanovanja, u Francuskoj studentski nemiri i štrajkovi u javnom sektoru, u Njemačkoj demonstracije protiv vojnog regrutiranja i otpuštanja u industriji. Useljavanje je dodatno rasplamsalo bijes zbog stanovanja i preopterećenih službi, a mogućnost uvođenja vojnog roka tjera mlade Nijemce da se pitaju u čijim se ratovima od njih očekuje da se bore.
Zahtjevi se razlikuju, ali sve ih povezuje ista pritužba — uz one koji samo traže izliku za izazivanje nereda. Vlade ne slušaju. Umjesto da domaće probleme stave na prvo mjesto, europski čelnici biračima poručuju da prihvate manje i žrtvuju više, dok izdvajaju milijarde za pripreme za samoubilački rat s Rusijom. To čine iako Moskva, pa čak i same europske obavještajne službe, opetovano tvrde da neposredne opasnosti nema.
Španjolska, preskupa i puna bijesa
Španjolska stambena kriza izbacila je desetke tisuća ljudi na ulice. Nakon godina nekontroliranog rasta najamnina, iseljenje 87-godišnje žene iz stana u Madridu u kojem je živjela 70 godina postalo je prošlog mjeseca okupljalište za sve kojima je dosta što si ne mogu priuštiti vlastiti dom i što vlada ne rješava krizu pristupačnosti stanovanja.
Iseljenje je potaknulo demonstracije diljem Španjolske, potom masovne marševe i prosvjedni kamp u središtu Madrida koji i dalje traje. Parlament je nakon toga odbio hitne mjere zaštite stanara, što je dodatno raspirilo vatru; prošlog vikenda desetke tisuća ljudi izašlo je na ulice približno 50 gradova.
Najamnine su se u Španjolskoj u posljednjem desetljeću gotovo udvostručile jer rast stanovništva potaknut useljavanjem i dalje nadmašuje stambenu izgradnju. Bez migracije, stanovništvo se u međuvremenu samo nastavilo smanjivati.
Pritisak je još vidljiviji u Ceuti, španjolskoj enklavi u Sjevernoj Africi, gdje je krajem srpnja oko 72 000 ljudi prešlo iz Maroka na područje s otprilike 84 000 stanovnika. Iako se većina vratila, tisuće su ostale, preplavivši smještajne kapacitete i opteretivši javne službe.
Stanovnici su izašli na ulice zahtijevajući strožu kontrolu granice i brže deportacije, optužujući Madrid da ih je napustio. Prosvjedi su prerasli u sukobe s policijom, a bijesni su mještani rušili improvizirane migrantske kampove.
Vladina obećanja o uspostavi reda nisu nimalo smirila frustraciju zajednica koje su prepuštene same sebi da snose posljedice.
Francuska, škola je završila
Učitelji, zdravstveni radnici, vatrogasci i prometni djelatnici pridružili su se brojnim štrajkovima u Francuskoj posljednjih tjedana, a rastući studentski pokret dodao je i blokade škola. Protesti se preklapaju zbog plaća, rezova u potrošnji, javnih usluga i uvjeta u školama.
Školski protesti počeli su sredinom rujna. Studenti traže više učitelja, manje razrede, obnovu zapuštenih zgrada i lakši raspored nastave. Ove je godine ukinuto tisuće nastavnih radnih mjesta, a daljnji rezovi planiraju se i za iduću godinu.
Oko 266.000 ljudi pridružilo se u utorak demonstracijama diljem zemlje. U tri tjedna uhićeno je više od 6.500 osoba, a ozlijeđene su stotine studenata i policajaca, među njima i 15-godišnjak koji je izgubio šaku zbog policijske granate te 16-godišnjak koji je, prema navodima, izgubio vid na jedno oko nakon što ga je pogodio gumeni metak.
Kako je pokret rastao, protestima su se pridružile nasilne skupine: palile su autobuse, napadale hitne službe i oštećivale škole. Diljem Francuske spaljene su ili opljačkane 24 škole.
Slične demonstracije proširile su se i na susjednu Belgiju, gdje se studenti protive reformama obrazovanja, višim troškovima prijevoza i rastućim školarinama. U Liègeu su blokade škola popraćene vandalizmom, požarima i uhićenjima.
Rezovi u Francuskoj ne prestaju
Studentske demonstracije uslijedile su nakon širih protesta koji već tjednima potresaju Francusku. Djelatnici javnog sektora bune se zbog pritiska na plaće i usluge, što dodatno pogoršavaju cijene goriva koje strmoglavo rastu.
Od 2017. plaće u javnom sektoru porasle su za 5 posto, dok je kumulativna inflacija dosegnula 24 posto. Vladin predloženi proračunski paket vrijedan 54 milijarde eura (60,4 milijarde dolara), koji uključuje rezove u potrošnji i zamrzavanja koja pogađaju mirovine i naknade, samo je produbio bijes.
Pročitajte i ovoŠef njemačke obavještajne službe uhićen zbog špijuniranja za Mossad i otmice djeteta
Drugi su protesti također doveli u pitanje nastavak financiranja Ukrajine, a prosvjednici tvrde da bi taj novac trebao ići za bolnice, obrazovanje i niže poreze na gorivo.
Odvojeni skupovi u više od 20 gradova usprotivili su se i zakonu koji bi policijskim pucnjevima dao pretpostavku zakonitosti, što bi, tvrde kritičari, otežalo pozivanje policajaca na odgovornost.
Njemački radnici u autoindustriji prosvjeduju zbog povijesnih rezova radnih mjesta
U Njemačkoj su radnici i studenti izašli na ulice dok Berlin provodi mahnitu vojnu izgradnju usred sve dublje industrijske krize u kojoj stotine tisuća ljudi gube egzistenciju, a mladići se suočavaju s mogućnošću poziva u vojsku.
Oko 45.000 studenata pridružilo se krajem rujna protestima u stotinjak gradova i mjesta, noseći transparente s natpisima „Nećemo se boriti u vašim ratovima“ i „Obrazovanje umjesto bombi“.
Vlada u međuvremenu nastavlja s planovima da do 2035. poveća oružane snage na više od 260.000 aktivnih vojnika i 200.000 pripadnika pričuve, u skladu s opsjednutošću kancelara Friedricha Merza stvaranjem „najjače konvencionalne vojske u Europi“.
Više od 12.000 ljudi zatražilo je status prigovarača savjesti u prvih osam mjeseci ove godine – više od tri puta više od ukupnog broja za cijelu prošlu godinu.
Otpor vojnim planovima ne staje na papiru. Tisuće ljudi prosvjeduju na ulicama, a političari se zalažu za povratak na obvezno služenje vojnog roka ako dragovoljno regrutiranje ne uspije popuniti postrojbe. Mladići se već moraju prijaviti za moguću službu.
Desetke tisuća radnika u automobilskoj industriji prosvjedovale su zbog opsežnih otpuštanja i prijetnji tvornicama. Volkswagen planira ukinuti 100.000 radnih mjesta u svim svojim markama, a drugi proizvođači smanjuju proizvodnju ili je sele u inozemstvo.
Njemačke industrijske nevolje pogoršao je gubitak jeftine ruske energije koja je njezinim proizvođačima omogućavala konkurentnost. Veći troškovi energije, američke carine i kineska konkurencija pritišću poduzeća i ugrožavaju radna mjesta u cijelom sektoru.
Proizvođačima oružja, međutim, berlinski prioriteti i najnoviji proračun za obranu od 108,2 milijarde eura išli su u prilog. Dok su dionice Volkswagena pale više od 75 posto od vrhunca 2021., dionice Rheinmetalla porasle su više od 1.100 posto od početka 2022. Jedna tvornica Volkswagena trebala bi se čak preusmjeriti na proizvodnju vojne opreme za izraelsku tvrtku koja se bavi oružjem.
Više oružja i više straha
No dok ulice gore i prosvjednici traže olakšanje, europski čelnici ne odustaju od vojnih ambicija.
U Francuskoj je Macron usred masovnih prosvjeda u utorak objavio vijest o testu nuklearne rakete, podijelivši fotografiju na kojoj gleda lansiranje leđima okrenut kameri. Dok su njegovi birači marširali za bolje životne uvjete, njegova je poruka bila da Francuska mora biti strašna da bi ostala slobodna.
U Njemačkoj su se Merz i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte smješkali i mahali suočeni sa zvižducima i povicima „ubojice” i „krv na vašim rukama” nakon što je vojni savez prošlog tjedna primio Vestfalsku nagradu za mir. Dužnosnici su unutar ceremonije hvalili vojnu snagu kao temelj mira.
Ti se prioriteti oblikuju i u proračunskim pregovorima u Bruxellesu. Njemačka i pet drugih država EU-a zatražile su rezove u sljedećem proračunu bloka, nastojeći žrtvovati financiranje poljoprivrednika i siromašnijih regija u korist sve veće vojne potrošnje.
Opravdanje je navodna prijetnja budućeg ruskog napada. Moskva je više puta zanijekala takve planove, a čak je i finski predsjednik priznao da njegove obavještajne službe ne vide nikakvu neposrednu vojnu prijetnju.
Ipak, pripreme za taj hipotetski sukob, na koji europski čelnici gotovo i računaju, i dalje imaju prednost pred rastućim problemima koji ljude već izvode na ulice.
