Nije kasno
Koliko samo ima stihova u kojima
pjesnici preklinju boga, kunu sudbinu,
tražeći krivce za pad u ponor nesreće;
ili, proklinju tvorca, optužujući sile koje
ih zaustaviše na putu prema spokoju.
Ja krivim zemlju slavonsku što me nije
više privukla na svoje majčinske grudi,
zaštitila od nepogoda, što je dopustila
da uludo trošim vrijeme na umjetna svjetla
dok sunce obasjava šume, polja i vrelim
dlanovima zagrijava njeno mirisno tijelo.
Krivim zemlju plemenitu što nije žarkim
bojama pokrivala moja otkrivena leđa,
što nisam jeo hranu od zanosa i minulog.
Ali, nije kasno za ljubav, zemljo slavonska.
važno je izreći
čita prkosnog blogera s uvjerenjima
na suprotnoj strani od stavova
ulizivačkih, plaćeničkih eu medija.
a piše preuzetno... Bahmut je ruski –
Zašto je bitka toliko trajala i što dalje?
uvažava njegovu odlučnost za oprečnost.
potom pomisli na svog prijatelja
koji nikada nije izrekao svoje mišljenje
o ni jednoj jedinoj njegovoj pjesmi,
koji mu nijednom nije dao ni ideju
što i kako da napiše za portal.
ne uvažava njegovu dosljednost
ne uzimanja u obzir obzirnost.
zapažanja
do čega ti je više stalo?
da primijete kada si odsutan?
da te uoče kada si prisutan?
što ti pričinjava veću bol?
da te ne vide kad si tu?
da ne zapaze kada te nema?
prije no što odgovoriš trebao bi
znati što i nicolas chamfort:
imam tri vrste prijatelja:
one koji me vole, one koji
ne obraćaju pažnju na mene
i one koji me mrze.
sven adam ewin
predugo već bard neznani ne javlja se
iz usporednog svemira poezije i mreža.
Je li sve gotovo ili gradi nove kulise,
saznati se ne može i to je istina najteža.
uvažavan kao spremnica široka i duboka
za nakupljenje lirskog tumačenja života;
zna se samo da je velik, a sve drugo odoka,
sven adam ewin poznato-nepoznata divota.
_____________________
