O MILANOVIĆU I KARAMARKU
Viktor Ivančić: "Sve što je Tomislav Karamarko do sada iznio i sve što je kod njega bilo u opticaju otkako je predsjednik HDZ-a, odnosno sve ono što je on inicirao, jasno je, vodi u neku varijantu fašizma. S druge strane Zoran Milanović koristi, pogotovo u zadnje vrijeme, istu nacionalističku matricu, koju bi htio ponuditi u nekom ljepšem izdanju nego što je iznose njegovi takmaci. Po mom mišljenju, Milanović je sada zapravo, po svojoj političkoj vokaciji, ono što bismo nekada nazivali poštenim HDZ-ovcem. On želi dobiti HDZ na izborima sa idejom dobrog HDZ-ovca i to je perverzija.
Predrag Lucić: Njih dvojica se toliko uvlače u kosi grob da bi im tamošnji stanovnik rekao – „momci gadite mi se“. Ipak nije ista stvar tko će doći na vlast. Karamarko prijeti otvorenom diktaturom, ustrojem mišljenja, nečim što vodi u jasnu fašizaciju. Milanović ne obećava ništa osim takozvanog lijevog koketmana s nacionalizmom. Viktor kaže, „pošteni HDZ-ovac“, a ja kažem da ako ima takvog onda neka im to bude Zoran Milanović. Ali nek' ga uzmu sebi.
Boris Dežulović: To kako ja vidim Zorana Milanovića, kako bi ti reka', je tako da je on šef predizborne kampanje Tomislava Karamarka, a Tomislav Karamarko je šef kampanje Zorana Milanovića. To je otprilike cijela priča o ovim izborima. Sada je samo stvar u varijablama: koji je od njih dvojice bolji i uspješniji voditelj kampanje za svog protivnika i onaj koji u trenutku izbora u tome bude imao bolji rejting dobit će izbore. To su izbori koji se mogu odigrati bilo kad, jer kampanja je trajna i stvar je samo je li Kolinda Grabar Kitarović dobro tempirala vrijeme kada je Milanović napravio dovoljno dobrog za Karamarka ili Karamarko za Milanovića. Ukoliko Karamarko dođe na vlast to će biti prava retuđmanizacija, ali u praksi. To je prilično izvjesno, samo je pitanje koliko će mu toga veliki gospodari dopustiti. Naravno da je retorika uvijek jedno, a praksa drugo, ali sjetimo se Ive Sanadera. Što nije izgovorila ta ikona jednog HDZ-a na splitskoj rivi u „doba“ Mirka Norca? Imali su i oni „šatoraše“, „glogoške“ pa je odjednom, malo kasnije, Srbima čestitao Uskrs. Drugačije će se stvari raditi kada se dođe na vlast, ali Karamarkova retorika ipak ima i neku praksu. Bojim se da nam se ne piše dobro. Isto tako se bojim da nam se crno piše ako mislimo da će nam biti bolje ukoliko Karamarko izgubi. To su stvari plus-minus jedan posto i prošli izbori su pokazali kako je i ona mantra da velika izlaznost ide na ruku SDP-u pogrešna. Kod Hrvata je u politici kao kod Nijemaca u nogometu - politika je sport u kojem sudjeluje četiri i pol milijuna ljudi i uvijek pobjeđuje HDZ.
"Uloga medija u prerdizbornom vremenu nepromjenjivo je štetna." (FOTO: Ladislav Tomičić)
O KOLINDI GRABAR KITAROVIĆ
Viktor Ivančić: Hrvati vole da imaju još neki politički faktor i ona koristi tu svoju funkciju isključivo kao mjesto govorništva, mjesto navijanja, a ta je funkcija, objektivno, nepotrebna. Hrvatska ne treba imati predsjednika, a druga stvar je da su njene formalne ovlasti zapravo takve da bi njen utjecaj trebao biti neznatan. To je sada naprosto mjesto govornice i ona s tog mjesta navija, jer što bi ona drugo radila, kad ništa drugo ne zna.
Predrag Lucić: Mi smo sve to očekivali. Predstavljala nam se kao jedna fino odgojena gospođa s nekom međunarodnom karijerom, a ovo što smo vidjeli u ovih nekoliko mjeseci toj slici naprosto ne odgovara. Mislim da je njeno ponašanje u stvari nepristojno. Imali smo političare svakog tipa, svašta smo imali, ali nikad nismo imali da se netko ovako upinje mimo svojih ovlasti, da se gura negdje gdje mu nije mjesto i da se trudi to prikazati kao neki nužan posao za državu. To stvarno imali nismo. Ona je, čini se, malo izgubljena. Ipak je bila samo činovnik i radila po direktivama. Neću reći da i sada radi po direktivama, ali mislim da zapravo nema pojma što radi. Tu državničkog poteza još vidjeli nismo. Imamo nešto što nam se pokušava predstaviti kao historijska prekretnica, kao ona će nas iščupati iz regije, pa ćemo izaći s njom na Baltik i na Crno more, a ona će baš najviše biti u regiji, jer ovi regionalni državnici zato i jesu tu. Od njih to očekuju. Ne oni koji su ih izglasali, nego oni koji su njihovu izboru aplaudirali.
Boris Dežulović: Dakle, imamo predsjednicu države koja je pomoćnica glavnog tajnika NATO-a na neplaćenom dopustu. To je sve što treba reći i što treba znati o Kolindi Grabar Kitarović. Mi smo nakon Franje Tuđmana imali Stjepana Mesića, koji je potpuno demistificirao kult ličnosti, lidera, vođe, führera, maršala, poglavnika i vrhovnika u Hrvata te ga sveo na mjeru čovjeka. Potom smo imali Ivu Josipovića, koji je demistificirao i takvu ulogu predsjednika te je pretvorio u nešto što se ne bavi svojim poslom, dok smo sada dobili predsjednicu koja je sve to do kraja srozala i otprilike svela na mjeru naroda i države kojom predsjeda.
"Ako ima poštenog HDZ-ovca, neka to bude Milanović, ali neka ga uzmu sebi." (FOTO: Ladislav Tomičić)
O ULOZI MEDIJA U PREDIZBORNOM VREMENU
Viktor Ivančić: Jedni navijaju za jedne, a drugi za druge. Uloga medija je nepromjenjivo štetna. Što se tiče izbora mislim da njihova uloga nije bitna i da je debelo precijenjena. Mediji proizvode neke trenutačne štete, ali ipak ništa konkretno i dugoročno. Generalno danas navijaju nešto više za HDZ, ali to je nebitno. Bitno je da navijaju, a to nipošto ne bi smjeli.
Predrag Lucić: Ako gledamo ovo po mainstream novinama tu nekako cinculiraju, ali mislim da su ipak ponešto naklonjenije Kolindi, i to je najveće pumpanje. Obzirom da ovi iz HDZ-a vide da s Karamarkom baš i ne mogu graditi neku kampanju, onda gledaju da prikažu sve što radi Kolinda kao nešto što je prijelomno za zemlju i s čime bi valjda trebao biti kompatibilan i Karamarko.
Boris Dežulović: Kad sam dobio otkaz u Slobodnoj Dalmaciji rekao sam da se to priprema teren i to je sada potpuno jasno. Iako, mislim da i Karamarko i cijela ta ekipa oko njega precjenjuje ulogu medija. Da se medije u Hrvatskoj išta pita drugačija bi bila i politička i društvena slika, barem ako govorimo o mainstream medijima. Nemaju mediji uopće tako bitnu ulogu i mislim da je svaka para uložena u medije za tu svrhu potpuno bačena. Ovdje su karte već odavno podijeljene i potpuno bi ista stvar bila da od Nove godine do danas nisu izašle baš nijedne novine.
Predsjednica nam je pomoćnica glavnog tajnika NATO-a na neplaćenom dopustu. (FOTO: Ladislav Tomičić)
O CENZURI U MEDIJIMA
Viktor Ivančić: Mislim da nije fer inzistirati na pitanju tko je taj koji instruira medije i urednike. Onaj tko na koncu cenzurira je urednik, a vidim da se u kritikama tih cenzura uglavnom više-manje preskaču urednici. Mi ćemo sad raspravljati o tome kakvi se to mehanizmi koriste da bi se pritiskalo jednog „majmuna“, a nećemo da kažemo - ej pa stani, to je majmun, on je taj koji cenzurira i treba krenuti od njega. Dakle, vlasnička struktura, urednička struktura, pa ćemo tek onda o Karamarku. Baš me briga kakav je Karamarko ako je medij strukturiran tako da ti možeš provoditi cenzuru. To je problem.
Predrag Lucić: Nešto slično smo viđali ranih devedesetih. Novinari od imena i prezimena su ostajali bez posla, neki od njih su bili zaštitni znakovi listova u kojima su radili. Umjesto njih su došli oni iz pričuvne ergele poslušnika, koji otvoreno stranački pišu, pišu u skladu s dežurnom nacionalističkom dogmom i onom ekonomskom koja ide uz to - dajte nam investicija. Bojim se da je to tek početak nekog procesa. Novine sebe vode u još veću nebitnost nego što je ona u kakvoj funkcioniraju, a o televizijama da i ne govorimo. Za novine sam ipak vezan cijeli život pa nekako mislim da tu najbolje prepoznajem stvari i siguran sam da je ovo što smo vidjeli posljednjih mjeseci tek uvod. Može biti još puno gore, pogotovo ako se mi kao novinari nastavimo ponašati kao da je to normalno. Nikad neće svi biti poslušni, uvijek će biti disonantnih glasova, ali nažalost nedostaje i solidarnosti i svijesti što bi trebao biti naš posao. Mi smo nekada ipak imali neku iluziju.
Boris Dežulović: Pazi, cenzura uvijek može dalje. Nije ovo najgora cenzura koju je svijet vidio. Uvijek ima prostora za dalje. Moje je temeljno pitanje potrebe te cenzure. Sad govorim čisto makijavelistički, jer zaista ne znam zašto bi se netko kod Hrvata bavio cenzurom. Hrvati su mobilizirani, kako bi rekao Ćiro Blažević, galvanizirani, već 1991. godine.
lupiga
Viktor Ivančić: "Sve što je Tomislav Karamarko do sada iznio i sve što je kod njega bilo u opticaju otkako je predsjednik HDZ-a, odnosno sve ono što je on inicirao, jasno je, vodi u neku varijantu fašizma. S druge strane Zoran Milanović koristi, pogotovo u zadnje vrijeme, istu nacionalističku matricu, koju bi htio ponuditi u nekom ljepšem izdanju nego što je iznose njegovi takmaci. Po mom mišljenju, Milanović je sada zapravo, po svojoj političkoj vokaciji, ono što bismo nekada nazivali poštenim HDZ-ovcem. On želi dobiti HDZ na izborima sa idejom dobrog HDZ-ovca i to je perverzija.
Predrag Lucić: Njih dvojica se toliko uvlače u kosi grob da bi im tamošnji stanovnik rekao – „momci gadite mi se“. Ipak nije ista stvar tko će doći na vlast. Karamarko prijeti otvorenom diktaturom, ustrojem mišljenja, nečim što vodi u jasnu fašizaciju. Milanović ne obećava ništa osim takozvanog lijevog koketmana s nacionalizmom. Viktor kaže, „pošteni HDZ-ovac“, a ja kažem da ako ima takvog onda neka im to bude Zoran Milanović. Ali nek' ga uzmu sebi.
Boris Dežulović: To kako ja vidim Zorana Milanovića, kako bi ti reka', je tako da je on šef predizborne kampanje Tomislava Karamarka, a Tomislav Karamarko je šef kampanje Zorana Milanovića. To je otprilike cijela priča o ovim izborima. Sada je samo stvar u varijablama: koji je od njih dvojice bolji i uspješniji voditelj kampanje za svog protivnika i onaj koji u trenutku izbora u tome bude imao bolji rejting dobit će izbore. To su izbori koji se mogu odigrati bilo kad, jer kampanja je trajna i stvar je samo je li Kolinda Grabar Kitarović dobro tempirala vrijeme kada je Milanović napravio dovoljno dobrog za Karamarka ili Karamarko za Milanovića. Ukoliko Karamarko dođe na vlast to će biti prava retuđmanizacija, ali u praksi. To je prilično izvjesno, samo je pitanje koliko će mu toga veliki gospodari dopustiti. Naravno da je retorika uvijek jedno, a praksa drugo, ali sjetimo se Ive Sanadera. Što nije izgovorila ta ikona jednog HDZ-a na splitskoj rivi u „doba“ Mirka Norca? Imali su i oni „šatoraše“, „glogoške“ pa je odjednom, malo kasnije, Srbima čestitao Uskrs. Drugačije će se stvari raditi kada se dođe na vlast, ali Karamarkova retorika ipak ima i neku praksu. Bojim se da nam se ne piše dobro. Isto tako se bojim da nam se crno piše ako mislimo da će nam biti bolje ukoliko Karamarko izgubi. To su stvari plus-minus jedan posto i prošli izbori su pokazali kako je i ona mantra da velika izlaznost ide na ruku SDP-u pogrešna. Kod Hrvata je u politici kao kod Nijemaca u nogometu - politika je sport u kojem sudjeluje četiri i pol milijuna ljudi i uvijek pobjeđuje HDZ.
"Uloga medija u prerdizbornom vremenu nepromjenjivo je štetna." (FOTO: Ladislav Tomičić)
O KOLINDI GRABAR KITAROVIĆ
Viktor Ivančić: Hrvati vole da imaju još neki politički faktor i ona koristi tu svoju funkciju isključivo kao mjesto govorništva, mjesto navijanja, a ta je funkcija, objektivno, nepotrebna. Hrvatska ne treba imati predsjednika, a druga stvar je da su njene formalne ovlasti zapravo takve da bi njen utjecaj trebao biti neznatan. To je sada naprosto mjesto govornice i ona s tog mjesta navija, jer što bi ona drugo radila, kad ništa drugo ne zna.
Predrag Lucić: Mi smo sve to očekivali. Predstavljala nam se kao jedna fino odgojena gospođa s nekom međunarodnom karijerom, a ovo što smo vidjeli u ovih nekoliko mjeseci toj slici naprosto ne odgovara. Mislim da je njeno ponašanje u stvari nepristojno. Imali smo političare svakog tipa, svašta smo imali, ali nikad nismo imali da se netko ovako upinje mimo svojih ovlasti, da se gura negdje gdje mu nije mjesto i da se trudi to prikazati kao neki nužan posao za državu. To stvarno imali nismo. Ona je, čini se, malo izgubljena. Ipak je bila samo činovnik i radila po direktivama. Neću reći da i sada radi po direktivama, ali mislim da zapravo nema pojma što radi. Tu državničkog poteza još vidjeli nismo. Imamo nešto što nam se pokušava predstaviti kao historijska prekretnica, kao ona će nas iščupati iz regije, pa ćemo izaći s njom na Baltik i na Crno more, a ona će baš najviše biti u regiji, jer ovi regionalni državnici zato i jesu tu. Od njih to očekuju. Ne oni koji su ih izglasali, nego oni koji su njihovu izboru aplaudirali.
Boris Dežulović: Dakle, imamo predsjednicu države koja je pomoćnica glavnog tajnika NATO-a na neplaćenom dopustu. To je sve što treba reći i što treba znati o Kolindi Grabar Kitarović. Mi smo nakon Franje Tuđmana imali Stjepana Mesića, koji je potpuno demistificirao kult ličnosti, lidera, vođe, führera, maršala, poglavnika i vrhovnika u Hrvata te ga sveo na mjeru čovjeka. Potom smo imali Ivu Josipovića, koji je demistificirao i takvu ulogu predsjednika te je pretvorio u nešto što se ne bavi svojim poslom, dok smo sada dobili predsjednicu koja je sve to do kraja srozala i otprilike svela na mjeru naroda i države kojom predsjeda.
"Ako ima poštenog HDZ-ovca, neka to bude Milanović, ali neka ga uzmu sebi." (FOTO: Ladislav Tomičić)
O ULOZI MEDIJA U PREDIZBORNOM VREMENU
Viktor Ivančić: Jedni navijaju za jedne, a drugi za druge. Uloga medija je nepromjenjivo štetna. Što se tiče izbora mislim da njihova uloga nije bitna i da je debelo precijenjena. Mediji proizvode neke trenutačne štete, ali ipak ništa konkretno i dugoročno. Generalno danas navijaju nešto više za HDZ, ali to je nebitno. Bitno je da navijaju, a to nipošto ne bi smjeli.
Predrag Lucić: Ako gledamo ovo po mainstream novinama tu nekako cinculiraju, ali mislim da su ipak ponešto naklonjenije Kolindi, i to je najveće pumpanje. Obzirom da ovi iz HDZ-a vide da s Karamarkom baš i ne mogu graditi neku kampanju, onda gledaju da prikažu sve što radi Kolinda kao nešto što je prijelomno za zemlju i s čime bi valjda trebao biti kompatibilan i Karamarko.
Boris Dežulović: Kad sam dobio otkaz u Slobodnoj Dalmaciji rekao sam da se to priprema teren i to je sada potpuno jasno. Iako, mislim da i Karamarko i cijela ta ekipa oko njega precjenjuje ulogu medija. Da se medije u Hrvatskoj išta pita drugačija bi bila i politička i društvena slika, barem ako govorimo o mainstream medijima. Nemaju mediji uopće tako bitnu ulogu i mislim da je svaka para uložena u medije za tu svrhu potpuno bačena. Ovdje su karte već odavno podijeljene i potpuno bi ista stvar bila da od Nove godine do danas nisu izašle baš nijedne novine.
Predsjednica nam je pomoćnica glavnog tajnika NATO-a na neplaćenom dopustu. (FOTO: Ladislav Tomičić)
O CENZURI U MEDIJIMA
Viktor Ivančić: Mislim da nije fer inzistirati na pitanju tko je taj koji instruira medije i urednike. Onaj tko na koncu cenzurira je urednik, a vidim da se u kritikama tih cenzura uglavnom više-manje preskaču urednici. Mi ćemo sad raspravljati o tome kakvi se to mehanizmi koriste da bi se pritiskalo jednog „majmuna“, a nećemo da kažemo - ej pa stani, to je majmun, on je taj koji cenzurira i treba krenuti od njega. Dakle, vlasnička struktura, urednička struktura, pa ćemo tek onda o Karamarku. Baš me briga kakav je Karamarko ako je medij strukturiran tako da ti možeš provoditi cenzuru. To je problem.
Predrag Lucić: Nešto slično smo viđali ranih devedesetih. Novinari od imena i prezimena su ostajali bez posla, neki od njih su bili zaštitni znakovi listova u kojima su radili. Umjesto njih su došli oni iz pričuvne ergele poslušnika, koji otvoreno stranački pišu, pišu u skladu s dežurnom nacionalističkom dogmom i onom ekonomskom koja ide uz to - dajte nam investicija. Bojim se da je to tek početak nekog procesa. Novine sebe vode u još veću nebitnost nego što je ona u kakvoj funkcioniraju, a o televizijama da i ne govorimo. Za novine sam ipak vezan cijeli život pa nekako mislim da tu najbolje prepoznajem stvari i siguran sam da je ovo što smo vidjeli posljednjih mjeseci tek uvod. Može biti još puno gore, pogotovo ako se mi kao novinari nastavimo ponašati kao da je to normalno. Nikad neće svi biti poslušni, uvijek će biti disonantnih glasova, ali nažalost nedostaje i solidarnosti i svijesti što bi trebao biti naš posao. Mi smo nekada ipak imali neku iluziju.
Boris Dežulović: Pazi, cenzura uvijek može dalje. Nije ovo najgora cenzura koju je svijet vidio. Uvijek ima prostora za dalje. Moje je temeljno pitanje potrebe te cenzure. Sad govorim čisto makijavelistički, jer zaista ne znam zašto bi se netko kod Hrvata bavio cenzurom. Hrvati su mobilizirani, kako bi rekao Ćiro Blažević, galvanizirani, već 1991. godine.
lupiga
