Penava i Radić – mjera za mjeru u DP-u (foto Patrik Macek/PIXSELL)
Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta i gradonačelnik Vukovara, iznebuha je sazvao izborni sabor svoje stranke za 31. kolovoza, a ključni element tog manevra jest efekt šoka u redovima suprotstavljane unutarstranačke struje predvođene Marijem Radićem, osnivačem i sadašnjim zamjenikom predsjednika DP-a. Penavina je očita namjera da brzopotezno i u mjesecu u kojem je javnost najmanje zainteresirana za politička zbivanja u potpunosti ovlada strankom, odnosno da i službeno dokine svojevrsno dvovlašće u kojem Penava slovi za formalnog šefa, dok je Radić donedavno doživljavan kao stvarni predsjednik, onaj koji odlučuje o svemu važnom. Radić je svjesno i vješto poticao takvu percepciju u javnosti, no raspojasao se poslije parlamentarnih izbora, kad je postalo jasno da je HDZ-u koalicija s DP-om zapravo jedina opcija za formiranje većine i vlasti: otvoreno je preuzeo pregovarački proces u svoje ruke, s obrazloženjem da ima veliko iskustvo u pregovorima iz poslovnog svijeta.
Puklo je, barem prema onome što je dosad izišlo u javnost, na Radićevoj iznenadnoj odluci da odustane od ministarske dužnosti, premda je sam višekratno izjavljivao da će ući u Vladu. Suvlasnik Pevexa i još niza tvrtki te prijatelj i poslovni partner Pavla Vujnovca, vlasnika Fortenove i Prvog plinarskog društva, nije ni javnosti ni stranačkim kolegama dao uvjerljivo objašnjenje nagle promjene plana, ali jest istovremeno sebi pokušao dodijeliti položaj stranačkog koordinatora za unutarkoalicijske dogovore s HDZ-om. Penavin krug u tome je prepoznao Radićevu nakanu da iz sjene i mimo preuzimanja ikakve odgovornosti upravlja DP-om i sklapa dogovore s HDZ-om o potezima vlasti, pa su zatim jako zahladili odnosi predsjednika i njegovog zamjenika, koliko god su obojica nastojali opovrgnuti ono što je bilo očito. Povjerenje među njima sasvim je iščezlo, ako je u pravom smislu ikad i postojalo.
Radićeva skupina se ne čini naročito brojnom i ima malo vremena da osujeti svoju eliminaciju iz partijskog vodstva. Radić nije shvatio da se politikom na tako visokoj razini nije moguće baviti usput i ne može se riješiti sumnje da političku moć koristi kao sredstvo za ostvarivanje svojih i Vujnovčevih poslovnih interesa
U posljednjih mjesec-dva, predsjednik Domovinskog pokreta nije se konzultirao sa svojim zamjenikom ni oko čega, a donosile su se vrlo bitne kadrovske odluke. Radić je, inače, nestao iz javnosti. Već tri mjeseca, između ostalog, nije se očitovao o otkriću Drage Hedla s portala Telegram da mu je sredinom devedesetih suđeno zbog krađa po napuštenim kućama Srba u okolici Našica. Njegove interese zasad otvoreno brani jedino pogubljeni Velimir Bujanec, vodeći televizijski siledžija u Hrvata, koji je financijski ovisan o bogatom poduzetniku. Među viđenijim DP-ovcima sigurno ima još onih kojima je Radić materijalno i egzistencijalno pomogao – što osobno, što preko svojih firmi, što preko kase DP-a – no ovih dana ne daju glasa od sebe: imperativ političkog preživljavanja zahtijeva svrstavanje na stranu onoga tko se pokaže jačim.
"Jasno da ne mogu dopustiti da se unutarstranački izbori odvijaju u samoj kampanji za lokalne izbore, jer bi to bilo autodestruktivno i loše za stranku. Iskoristio sam trenutak kad sve miruje", iznio je Penava glavni razlog za naprasno zakazivanje izborne skupštine. Naravno da taj razlog ne drži vodu: lokalni izbori održat će se u svibnju sljedeće godine, što znači da nema opravdanja za žurbu i da su unutarstranački izbori komotno mogli biti, na primjer, u listopadu ili studenom te da su mogli biti najavljeni najmanje dva-tri mjeseca ranije. Penava je uspio uhvatiti na spavanju Radića i njegovu skupinu – koja se, inače, ne čini naročito brojnom – i ostavio im je malo vremena da se konsolidiraju i da osujete svoju eliminaciju iz partijskog vodstva, mada će to vjerojatno pokušati učiniti. Prema svemu sudeći, Penava kontrolira situaciju, jer da nije tako, ne bi žurio s izbornim saborom, a kontrola situacije u kontekstu DP-a znači presudan utjecaj na sastav delegata koji će birati budući stranački vrh.
Mario Radić raspolaže novcem, ali u prošlih četiri-pet godine nije shvatio da se politikom na tako visokoj razini nije moguće baviti usput – isti problem ima i Damir Vanđelić – jer se ne može riješiti sumnje, više ili manje utemeljene, da političku moć koristi ili želi iskoristiti kao sredstvo za ostvarivanje svojih i Vujnovčevih razgranatih poslovnih interesa. Novac i poslovni uspjeh nisu dovoljni za uspostavljanje liderskog autoriteta u političkoj stranci, jer politička stranka nije privatna firma u kojoj se gazdu bespogovorno sluša ili se riskira upis među nezaposlene. Radić, također, nije shvatio da u politici nitko ne može trajno biti siva eminencija, odnosno to se može samo dok oni koji su javno eksponirani i koji nose formalnu odgovornost ne steknu dovoljno samopouzdanja i ne uvide da ne moraju biti marionete.
Uvriježilo se razmišljanje da je Radić predvodnik tzv. tehnokratske struje, koja je popustljivija prema HDZ-u, a da je Penava na čelu frakcije kojoj je važnija radikalno desna i protusrpska zadrtost. No Penava je krajnje miroljubiv prema Plenkoviću i lako s njime postiže dogovore o kadrovima, dok Radićev glasnogovornik Bujanec iz sve snage napada Plenkovića
Što se tiče DP-ova parlamentarnog kluba, koji trenutno broji 11 zastupnika, većina će u slučaju raskola, prema onome što se sad može doznati, stati uz Penavu. Nije jasno hoće li to biti dovoljno da HDZ-ova koalicija zadrži minimalnu parlamentarnu većinu od 76 glasova ili će premijer Andrej Plenković morati u potragu za glasovima koji će eventualno nedostajati, jer nije realno da će obje DP-ove frakcije ostati u savezu koji tvori vlast, premda ne treba sasvim isključiti ni tu sumanutu mogućnost.
Teško je proniknuti u suštinske političke razloge sukoba Penave i Radića, dakle, ako ostavimo po strani evidentni osobni animozitet i osobno nepovjerenje. Teško je vidjeti točke njihova razilaženja u pogledu političkih ideja i strateških pitanja. Dosad se bilo uvriježilo razmišljanje da je Radić predvodnik tzv. tehnokratske struje, koja je ponajprije zainteresirana za biznis i materijalne interese te je utoliko popustljivija prema HDZ-u kad je riječ o ideologiji, a da je Penava na čelu frakcije kojoj je važnija radikalno desna i protusrpska zadrtost nego kooperativan odnos s HDZ-om i gledanje svog posla. No ispostavlja se da baš i nije tako.
Penava je krajnje miroljubiv prema Plenkoviću i lako s njime postiže dogovore o kadrovima, dok Radićev glasnogovornik Bujanec iz sve snage napada Plenkovića, optužuje Penavu da se pretvorio u HDZ-ova slugu i da uništava Domovinski pokret za Plenkovićev račun. Iz kruga bliskog Radiću u medije se puštaju priče da je Penava, ako dođe do osipanja u saborskoj postavi DP-a, spreman ostati u vlasti u koju bi se vratio SDSS.
Ranije se, pak, iz Penavina okruženje širio glas da je Radić maksimalno požurivao sklapanje vlasti s HDZ-om i da nije pokazao svoje navodne pregovaračke sposobnosti. Sva je prilika, dakle, da u ovoj priči nemamo posla sa stavovima i promišljanjem vlastite političke pozicije: ni jedna od strana nema kapaciteta za išta više od kratkovidnog grabljenja vlasti i moći te za baratanje najprizemnijim tehnikama i najprimitivnijim strastima u dohvaćanju onoga zbog čega su ušli u politiku. S jedne strane, naravno, to olakšava posao Andreju Plenkoviću u vođenju koalicije; s druge strane, rekosmo, mogli bi mu se dogoditi – vjerojatno kratkotrajni i svakako premostivi – problemi s većinom u Saboru, ovisno o tome kako će se unutarstranački izbori u DP-u odraziti na brojno stanje DP-ova parlamentarnog Kluba zastupnika.
Hoće li Plenković morati u potragu za nedostajućim glasovima u Saboru (Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL)
Jedino vidljivo mjesto političkog prijepora dviju frakcija, i mjesto potencijalne krize u odnosima DP-a i HDZ-a, jest model DP-ova sudjelovanja u predsjedničkim izborima. "Stranačka tijela donijet će odluku o stavu DP-a prema izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Ono što mogu reći jest ista priča koju sam vrtio uoči parlamentarnih izbora, a to je da Možemo! i SDSS nisu opcije koje možemo podržati.
S druge strane, tijela će donijeti odluku kakva treba biti. U ovom trenutku, sve što vam mogu reći u domeni je nagađanja", kazao je Penava prošlog tjedna. Tri su solucije u prvom krugu: izići sa svojim kandidatom; podržati Dragana Primorca, kandidata s podrškom HDZ-a; poduprijeti nekog drugog kandidata, a šef DP-a zasad ostavlja teoretsku mogućnost da taj bude i Zoran Milanović, sadašnji predsjednik Republike koji je dobio potporu SDP-a. U drugom krugu opcije su dvije: podrška jednom od kandidata ili poziv glasačima da biraju prema svojoj savjesti. Radićevoj struji, kao ni vodstvu HDZ-a, ne sviđa se Penavino odugovlačenje: misle da time ide na ruku Milanoviću, a u prilog svom mišljenju mogu navesti njegove izjave da je u kontaktu i u dobrim odnosima s predsjednikom države. Radić i njegova grupacija, ali i neki koji su bliži vukovarskom gradonačelniku, smatraju da je DP-u naštetilo i da mu šteti to što ga se na bilo koji način povezuje s Milanovićem.
Penava, međutim, očito ima svoju računicu, koja se možda tiče lokalnih izbora u Vukovaru, ili se s Milanovićem naprosto našao na osobnoj razini. Kako god bilo, Domovinski pokret sigurno neće podržati Milanovića u bici za drugi predsjednički mandat, niti bi Milanoviću generalno koristila ta podrška, no HDZ-ovu kandidatu Primorcu naškodilo bi već to da Domovinski pokret istakne svog čovjeka za predsjedničku dužnost i da u drugom krugu pozove svoje birače da glasaju onako kako misle da je ispravno. Penava je najbliži takvom scenariju, ali nije izgledno da će ustrajati na tome ako bude doveden u pitanje ostanak DP-a u koaliciji na vlasti. A mogao bi biti, s obzirom na to koliko je Plenkoviću stalo do Milanovićeva poraza.
