Ovih je dana pažnju privukla buka komentara samoproglašenog predvodnika liberalne žurnalistike u Hrvata, a na temu reakcije na fotografije (i)li tona Kolinde Grabar Kitarović.
Čovjek koji prigodničarski brani doajene obavještajne zajednice bivše države, povremeno korporativnu hrvatsku kliku pretvara u ordoliberale, odlučio je na efektan način pokušati obraniti svojega prikrivenog klijenta s Pantovčaka kao "sadržajnog političara".Od te silne buke nismo uspjeli razabrati objavu HDZ-ove kandidature Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu države.
Nije percepciji ove građanske političarke koja je za mnoge tek slučajno u HDZ-u pomogao niti način objave njene kandidature u maniri kakvog nerazvijenog srednjevjekovnog patrijarhalnog plemena, ali, ruku na srce, niti njena tendencija fotografiranja po raznim kriznim žarištima gdje je prisustvovala kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Rasprava, je li hrvatsko društvo spremno za predsjednicu, minirana je iz najmanje očekivanog tabora, iz udruge B.a.B.e., koje su se tako nevješto dale navući na tanak led iz Predsjedničkih dvora te priopćenjem omogućile nastavak rasprava o predsjednikovoj izjavi.
Je li, dakle, hrvatsko društvo vezano uz ikakav politički sadržaj ili je ono fokusirano na izvanjsku formu? Možda je sadržaj reduciran i toliko izoštren te je isključivo fokusiran na genitalije, pita se ovih dana jedan ugledni izdavač?! Kako bilo, u državi gdje se čak i novine koje bi trebale biti izdignute iznad bulevara hvale golim pjevačicama, manekenkama i nogometašima na naslovnicama, mislim kako je svakome jasno o čemu se tu zapravo radi.
Na političkoj razini sporna izjava koju je izrekao predsjednik Ivo Josipović na račun Kolinde Grabar Kitarović zapravo je kratki opis onoga kako sam vidi predsjedničku dužnost.
"Mislim da je vrlo važno da osim fotografije imamo i ton. Veselim se raspravama i mislim da je vrlo važno da naše građanke i građani za svakog vide tko su, što su i kako vide Hrvatsku", kazao je Josipović o svojoj protukandidatkinji.
Upravo je Josipović u svom mandatu počesto bio samo "fotografija", a ne i "ton", pa bi vjerojatno trebao biti među zadnjima koji bi se trebali služiti takvim argumentima u opisivanju političkih protivnika. Naime, niti od njega, tijekom cijeloga mandata nismo čuli previše relevantnih i konkretnih stavova o nekoj političkoj pojavi. O djelovanju da i ne govorimo!
Možda bi Kolinda Grabar Kitarović mogla biti osvježenje na toj funkciji, iako je doista činjenica da ne poznajemo dovoljno njezine stavove o najrelevatnijim političkim temama. Djelomično i zato što je ona zapravo već godinama izvan "slike" i "tona" hrvatske dnevne politike. Činjenica je i to da predsjednik prema Ustavu ima znatno veće ovlasti, poglavito u sigurnosnim i vanjskopolitičkim pitanjima, u odnosu na ono što su konzumirala zadnja dva stanovnika Predsjedničkih dvora.
Politička praksa zapadnih demokracija tek kao eksces poznaje situaciju u kojoj aktualni predsjednik ne izbori drugi mandat. O tome govori potpora koju aktualni predsjednik uživa kod birača, ali i moguća kandidatura Milana Kujundžića za predsjednika. Upravo bi on mogao odnijeti presudne glasove Kolindi Grabar Kitarović, za koju, u tom scenariju ne bi glasovali konzervativci iz vlastitog tabora, ali niti liberali iz prvoga odlomka bliski liberalnoj stranci koja i jest autor ideje kandidature Kolinde Grabar Kitarović.
Teško je povjerovati kako Tomislav Karamarko, kao isluženi obavještajac i "školovani" spletkar, spomenuto nije imao unutar svoga radara. U svjetlu konzervativnoga i nacionalnoga usmjeravanja kampanje za euroizbore nije li, možda, legitimno zaključiti kako bi novi mandat Ive Josipovića i HDZ-u zapravo odgovarao?! Imao bi legitiman politički cilj za napadati, prikrivajući prave društvene probleme, kroz nastavak ideološkog prepucavanja, a na drugoj bi strani dobio na koheziji vlastite stranke „trošeći“ jedinu ozbiljnu unuterstranačku prepreku za dugoročno vladanje vlastitom strankom?
Tako se rasprava o predsjedničkim izborima vraća u hrvatski politički mulj u kojemu "majstori" koji vode dvije najveće stranke imaju primarni zadatak eliminirati one koji bi im eventualno mogli parirati.
Nije percepciji ove građanske političarke koja je za mnoge tek slučajno u HDZ-u pomogao niti način objave njene kandidature u maniri kakvog nerazvijenog srednjevjekovnog patrijarhalnog plemena, ali, ruku na srce, niti njena tendencija fotografiranja po raznim kriznim žarištima gdje je prisustvovala kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Rasprava, je li hrvatsko društvo spremno za predsjednicu, minirana je iz najmanje očekivanog tabora, iz udruge B.a.B.e., koje su se tako nevješto dale navući na tanak led iz Predsjedničkih dvora te priopćenjem omogućile nastavak rasprava o predsjednikovoj izjavi.
Je li, dakle, hrvatsko društvo vezano uz ikakav politički sadržaj ili je ono fokusirano na izvanjsku formu? Možda je sadržaj reduciran i toliko izoštren te je isključivo fokusiran na genitalije, pita se ovih dana jedan ugledni izdavač?! Kako bilo, u državi gdje se čak i novine koje bi trebale biti izdignute iznad bulevara hvale golim pjevačicama, manekenkama i nogometašima na naslovnicama, mislim kako je svakome jasno o čemu se tu zapravo radi.
Na političkoj razini sporna izjava koju je izrekao predsjednik Ivo Josipović na račun Kolinde Grabar Kitarović zapravo je kratki opis onoga kako sam vidi predsjedničku dužnost.
"Mislim da je vrlo važno da osim fotografije imamo i ton. Veselim se raspravama i mislim da je vrlo važno da naše građanke i građani za svakog vide tko su, što su i kako vide Hrvatsku", kazao je Josipović o svojoj protukandidatkinji.
Upravo je Josipović u svom mandatu počesto bio samo "fotografija", a ne i "ton", pa bi vjerojatno trebao biti među zadnjima koji bi se trebali služiti takvim argumentima u opisivanju političkih protivnika. Naime, niti od njega, tijekom cijeloga mandata nismo čuli previše relevantnih i konkretnih stavova o nekoj političkoj pojavi. O djelovanju da i ne govorimo!
Možda bi Kolinda Grabar Kitarović mogla biti osvježenje na toj funkciji, iako je doista činjenica da ne poznajemo dovoljno njezine stavove o najrelevatnijim političkim temama. Djelomično i zato što je ona zapravo već godinama izvan "slike" i "tona" hrvatske dnevne politike. Činjenica je i to da predsjednik prema Ustavu ima znatno veće ovlasti, poglavito u sigurnosnim i vanjskopolitičkim pitanjima, u odnosu na ono što su konzumirala zadnja dva stanovnika Predsjedničkih dvora.
Politička praksa zapadnih demokracija tek kao eksces poznaje situaciju u kojoj aktualni predsjednik ne izbori drugi mandat. O tome govori potpora koju aktualni predsjednik uživa kod birača, ali i moguća kandidatura Milana Kujundžića za predsjednika. Upravo bi on mogao odnijeti presudne glasove Kolindi Grabar Kitarović, za koju, u tom scenariju ne bi glasovali konzervativci iz vlastitog tabora, ali niti liberali iz prvoga odlomka bliski liberalnoj stranci koja i jest autor ideje kandidature Kolinde Grabar Kitarović.
Teško je povjerovati kako Tomislav Karamarko, kao isluženi obavještajac i "školovani" spletkar, spomenuto nije imao unutar svoga radara. U svjetlu konzervativnoga i nacionalnoga usmjeravanja kampanje za euroizbore nije li, možda, legitimno zaključiti kako bi novi mandat Ive Josipovića i HDZ-u zapravo odgovarao?! Imao bi legitiman politički cilj za napadati, prikrivajući prave društvene probleme, kroz nastavak ideološkog prepucavanja, a na drugoj bi strani dobio na koheziji vlastite stranke „trošeći“ jedinu ozbiljnu unuterstranačku prepreku za dugoročno vladanje vlastitom strankom?
Tako se rasprava o predsjedničkim izborima vraća u hrvatski politički mulj u kojemu "majstori" koji vode dvije najveće stranke imaju primarni zadatak eliminirati one koji bi im eventualno mogli parirati.
Izvor: seebiz
