Franz Kafka: O čitanju

Pon, 21 Srpanj 2014 Objavio: sbperiskop

Franz Kafka, u pismu prijatelju Oskaru Pollaku 1904. godine

Sve u svemu, mislim da moramo čitati samo one knjige koje nas grizu i ubadaju. Ako nas knjiga koju čitamo ne potrese poput udarca u glavu, zašto se uopšte mučiti pročitati je?

Da bi nas učinila sretnima, kao što ti kažeš?

Dobri Bože, bili bismo isto tako sretni kad uopće ne bismo imali knjiga; knjige koje nas čine sretnima mogli bismo, vrlo lako, i sami napisati.

Nama trebaju knjige koje nas pogađaju poput najbolnije nesreće, poput smrti nekoga koga volimo više nego što volimo sami sebe, koje čine da se osjećamo kao da su nas prognali u šumu, daleko od bilo kakve ljudske prisutnosti, poput samoubojstva.

Knjiga mora biti sjekira za zamrznuto more u nama.

U to čvrsto vjerujem.

Izvor: 6yka

6 Komentara

Komentirati možete samo kao prijavljeni korisnik

Prijava

Occupy SB 21.07.2014 10:09

Upravo sam ostavio komentar ispod SSU-ove IBM koji na svoj način govori nešto slično ovome što Kafka govori o čitanju. Nakon toga pročitah ovu Kafkinu opservaciju s kojom se slažem "do koske". Trebamo nova pitanja i nove odgovore, jer ćemo inače poluditi od predvidljivosti. Smirenost će nas umiriti i umrtviti. Hedonizam je smrt duha.

Siga 21.07.2014 10:12

Duh treba hranu, i lijek, a ne otrov.

Occupy SB 21.07.2014 10:16

Duh treba poticaj i oživljavanje, a ne uspavanku i anesteziju :) (I eutanaziju)

Occupy SB 21.07.2014 10:17

Nekada je asketsko odricanje hranjivije od životinjskogh pretrpavanja.

Siga 21.07.2014 10:27

Ako si mislio na moj komentar, totalno si fulao.

Siga 21.07.2014 09:46

Nikako, nikako ne. Knjiga mora usrećiti, ili barem propitati i upozoriti, zato mora postojati, usred nesreća oko nas. Kome treba nesreća na nesreću, da se tješi?! Ali stil, profinjenost, slojevitost, erudicija, to je nešto drugo, to oplemenjuje. (Jeftinoća, banalnost, namjera ili manipulacija koju podmeće pisac odbijaju i prljaju duh čitatelja.)
Knjiga za koju sam požalila što sam je ikada pročitala, a koja u maniri Kafkinog razmišljanja o čitanju "pogađa poput najbolnije nesreće" je Bijeli hotel, D.M. Thomasa, u kojoj nas glavni ženski lik, Lisa Erdman, vodi na svoje stratište u Babji Jar. Bolje da je nikada nisam pročitala.