Umjesto da sbplus (odnedavno plus), kao vodeći dvožupanijski news portal, nakon nedavnog grafičkog izbjeljivanja zubi, botoksiranja, kvarcanja tena i presađivanja kose, pokaže kako je promijenio i svoje unutarnje postavke (čitaj: karakter), kako je reducirao psihopatske i sociopatske poremećaje u smislu odstupanja od normalnog i prihvatljivog, on ih je čak udvostručio, postavši još udaljeniji od poželjnog pragmatizma, razuma, ravnoteže i poniznosti. Portal opet vodi hiperagresiju protiv određenih javnih osoba, a za račun Mirka Duspare, gradonačelnika Slavonskog Broda, ne odsutaje od nezdrave interesne i plaćeničke sljepljenosti s gradskim vlastima (ja vama novac, vi meni tekstove podrške), forsira nasrtljivi populizam i nečuvenu neosjetljivost prema drugima - do nepristojnosti.
Ova tri teksta s dna novinarskog zanata, dokaz su medijske bezobraštine koja se objavljuje pod nazivnikom kritike socijalno-psiholoških i političkih pravila, običaja i reda ponašanja u lokalnoj sredini:
To se zove bahatost: Najveći brodski uhljeb pljunuo u lice gradonačelniku Duspari i gradskim vijećnicima
Na naslovnicu možeš kao dobar ili kao zao: Donosimo ono što je vijećnica Lemaić pokušala zatajiti
I to smo čuli:Vijećnica Lemaić gradonačelnika Dusparu, ustvari, proglasila nacionalnim veleizdajnikom
U svjetlu medijskih uzanci o načinu izražavanja, postavlja se pitanje kako je informiranje građana, koji jednim dijelom plaćaju rečeni portalski pogon, moglo postati tako bezobzirno, nepismeno i samoporažavajuće? To je demonstracija čiste brutalne nekontroliranosti, nepromišljenosti, besmislenosti i neodgojenosti. Nagrađena urednica portala Željka Gavranović (usput: šire se glasine da je njena nagrada posljedica lobiranja Drage Hedla, suradnika plusa, u HND-u), očito nije ni pročitala neka poglavlja bontona, a kamoli da se po njemu ponaša. Ona vijećnika Pudića vrijeđa deset puta više nego što on svojim (prvim?) kašnjenjem na sjednicu vrijeđa članove GV. Proglašava ga uhljebom i neradnikom provodeći tako naputke gazde Zovaka i gradonačelnika, a nijednom riječju ne podsjeća da je isti taj Pudić bio prst na vagi kada je u postizbornoj kombinatorici trebalo podržati Dusparu. On ga je podržao i Duspara je, zahvaljujući njemu, ponovno uzeo vlast. Tada je on bio uzoran, dosljedan mladić i poželjan partner Duspari. Kakav vazalski odnos novinarke prema nalogodavcima!!! Čitajte te splačine u kojima ona Pudića uporno snima, uvlači mu se u privatnost i to ističe ističe kao svoje istraživačke kvalitete. Dao bih se kladiti da će, nakon što ekipa Pudića opet dovede u red odnosno sredi i na ovakav način, kako bi se ponašao prema zadatim očekivanjima, te u smislu nedvosmislenog odrađivanja zauzvratnog poklona koji je dobio (zapošljavanje u Komunalcu), urednica Gavranović, nekim svojim tekstićem, Pudiću vratiti dignitet i zasluge. Do tada, evo najogavnijeg citata godine: Želeći građanima demonstrirati njegov rad u Gradskom vijeću, vijećnika Pudića smo fotografirali neko vrijeme. Kako novinari ne bi mogli pratiti njegov nerad i potpunu isključenost iz rada Gradskog vijeća, u jednom je trenutku Pudić (zbog naše upornosti?!) napustio prostoriju. Možda, kako ne bi bilo vidljivo da njega interesira tek njegova velika plaća za nerad i službeni auto kojim misli statusno nadomjestiti nedostatak kompetencija te prikriti temeljne karakterne osobine - bahatost bez ikakvog pokrića.
I to se zove hrabrost prozivalačkog ponižavanja, a kada ti leđa drže gazda i gradonačelnik. Prejadno!
Druga dva teksta, srodna s prvim po uskosti, zadrtosti, nesnošljivosti, posvećena su Slavici Lemaić, nezavisnoj vijećnici. Radi se o uzgojenoj aroganciji, animozitetima spram konstruktivnih ljudi i bahatosti, na hranjivoj podlozi nepokajane, neobuzdne sbplusovštine, koja se prema drugima odnosi biciklistički: one dolje/ispod gazi, a prema onima iznad se savija. Obeshrabruje nedostatak neovisnosti novinara (Željka Gavranović i Ivan Baričević), njihova pokornost i neprofesionalnost. Vlastitu „politiku“ borbe s neistomišljenicima, kao što je opravdano zaslužna i dosljedna kritičarka gradonačelnikovog činjenja i nečinjenja, Slavica Lemaić, samopropagandu, čišćenje, u smislu ignoriranja, informacijskog prostora, kršenje pravila socijalne pristojnosti, imroviziranje kako bi zabašurili da ne uče, neuvažavanje različitosti – oni proglašavaju kao iznimnost i novinarski elitizam, a radi se o gušenju rasprave i nametanje vlastitih identiteta pravednih i kvalificiranih. Oni to nisu, jer da jesu, citirali bi pitanja koja je Slavica Lemaić na aktualnom satu postavila Duspari.
Učinit ću to ja, postavljajući pitanje lažovima gdje ona to spominje izdaju i veleizdaju?
Pitanje:
Zašto iz gradskog proračuna poklanjate milijune za građevinske objekte u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji dok se istovremeno zgrade u staroj gradskoj jezgri raspadaju, a tisuće građana u Slavonskom Brodu još uvijek čekaju na vodovod, kanalizaciju i na gradnju i rekonstrukciju ostale komunalne infrastrukture?
Objašnjenje koje je dala na GV:
Na službenoj Internet stranici Grada SB u rubrici „Gradska uprava“ nalazi se podrubrika „Sponzorstva i donacije“ u kojoj se nalazi popis svih gradonačelnikovih donacija od 2013. pa do kraja 2021. godine. Kada se zbroje svi ti iznosi darovani za građevinske objekte izvan Slavonskog Broda dobije se višemilijunski iznos koji je teško točno utvrditi jer pored mnogih darovanih stavki ne piše gdje se točno nalaze.Na popisu je i infrastrukturni objekt u Beogradu.
S takvim poklanjenjem novca gradonačelnik je nastavio i ove godine pa tijekom 2022. godine darovao ukupno 250 tisuća kuna za infrastruktrurni projekt u BIH. Istovremeno se u Tvrđavi Brod zbog zapuštenosti urušila zgrada male barutane, toranj-vidikovac Vatrogasnog doma je u stanju raspadanja, a toranj male crkve je pocrnio zbog neodržavanja pročelja. Pročelja brojnih starih zgrada su u derutnom stanju, a čak i zgrade na korzu izgledaju oronulo. Nitko vas ne proziva što ste darovali 870 tisuća kuna za obnovu vrtića u Petrinji jer njima je stvarno trebala pomoć, ali je apsolutno neprihvatljivo da poklanjate milijune iz gradskog proračuna dok istovremeno Slavonski Brod ima tolike neriješene probleme. Brodskom gradonačelniku bi Slavonski Brod i Brođani morali biti na prvom mjestu.
Što tu nije jasno izvještačima koji su konsternirani Dusparinim nesnalaženjem na sjednici u smislu nedavanja odgovarajućeg odgovora? Sve je tu jasno, ali oni odrađuju, poput lovačkih pasa, svoju lavežnu zaštitarsku ulogu. Oni su isključivi, selektivni u prezentiranju činjenica, sračunato ograničavajući u pristupu, kako bi dali pomoćna krila nalogodavcima. Možda oni ne pripadaju psihopatima, možda su privatno simpa ljudi, ali u postojećem operativno-ideološkom okruženju, praktičari su glupe mržnje, dirigiranih insinuacija i predumišljajne idiosinkrazije, sve suprotno istinskom novinarstvu. Možda su takvi postali, bez suptilnosti i stila, bez samopoštovanja, zbog silne dnevne produkcije tekstova na portalu. Ta produkcija ravna je obilnoj produkciji znoja trkača na duge staze. Ali, trkači se po završetku trke operu od smrada, a naši novinari nastavljaju bjesomučo trčati. U boj, u boj za poslušnički kruh svoj!
