Ovaj puta bit ću kratak iako ću početi s kićenom rečenicom obogaćenom osiromašenom dozom patetike. Kao nekadašnji uposlenik Strojarskog fakulteta u svojstvu znanstvenog novaka i asistenta u nastavi, a sada djelatnik Gimnazije “Matija Mesić”, dakle kao obrazovni djelatnik s iskustvom u radu u dva različita obrazovna ciklusa našeg obrazovnog sustava, ali i kao podpredsjednik Brodskog SDPa koji nad idejom Sveučilišta u našem gradu strepi kao budući roditelj nad još nerođenim djetetom (upozorio sam na patetiku : ), ne mogu pronaći odgovarajući način za iskazati što osjećam nakon što sam pročitao i poslušao sve objavljeno na temu osnivanja Sveučilišta u Slavonskom Brodu. Stoga odlučih ovdje nabaciti par rečenica u nadi da ću vidjeti/pročitati što ostali misle i osjećaju.
Sveučilište u Slavonskom Brodu. Ne možete poreći da je potencijalni naziv prilično zvučan. A i akronim je dobar. Npr: “Gdje studiraš?” – “Na SSBu”. SSB. Zvuči dobro. Solidno. Zvuči urbano. Ima neku posebnu čar. Ne zbog toga što sam subjektivan, što volim Slavonski Brod, grad u kojem sam odrastao, školovao se, grad u kojem živim, u kojem žive moja djeca koja će se isto tako u njemu školovati. I koja će možda doći u priliku u njemu i studirati. Ne, ne zbog toga. Zapravo u frazi “Sveučilište u Slavonskom Brodu” nije ime grada ono što tu zvuči moćno, već riječ sveučilište. Gradovi se mogu dijeliti po različitim kriterijima, najčešće prema broju stanovnika: mali grad, veliki grad, metropola. Ali postoji jedna klasifikacija u kojoj veličina nije bitna ;). Naime kada se u gradu osnuje sveučilište, tj. kada grad postane sveučilišni grad, tada on neovisno o površini, broju stanovnika i sl. postaje velik grad. Velik u očima njegovih stanovnika, u očima onih koji će studirati, u očima okruženja koje mu zbog toga počinje gravitirati. Postaje mlad. Postaje urban. Postaje sve ono što želimo da naš grad postane. Osnivanje sveučilišta može biti okidač koji će preokrenuti barem jedan dio negativnih trendova.
Prvi, zapravo nulti korak, pretkorak u osnivanju sveučilišta jest odluka o uvrštavanju grada u mrežu sveučilišnih gradova u RH. Presudni je to korak koji za sada nikoga ništa ne košta, za kojeg ne postoji niti jedan razlog da ga se opstruira. I umjesto da se iskoristi osigurana pozitivna politička volja za donošenje takve odluke, jer odluka se donosi u Saboru, u trenutku kada bi svi trebali vući na istu stranu, kada se ovoj inicijativi sasvim očekivano pridružio i grad koji je ionako puno davao kako bi visoko školstvo opstalo u njemu, naš župan istovremeno izbjegava sudjelovati u sastancima na koje šalje nižepozicionirane neupućene službenike, a lokalna akademska zajednica od drveta ne vidi šumu tjerajući vodu na mlin opozicijskom HDZu koji o ovoj temi mudro šuti nadajući da će sve šaptom pasti u vodu jer ne žele da se takav jedan potencijalni megauspjeh pripiše SDPu. A istovremeno licemjerno galame kako mladi odlaze. Moram priznati da sam razočaran, strahovito razočaran. Brođani, propadne li nam ova prilika, pitanje je hoćemo li imati drugu? Ne kažu uzalud: ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. A danas je trenutak u kojem je osnivanje sveučilišta jako blizu. Propustimo li taj trenutak danas, kako ćemo sutra odgovoriti na pitanje iz naslova? Zamislite tada autoironiju koja će se širiti eterom kad brodski maturanti stanu pjevati “Vivat academia! Vivant professores!”?
Sveučilište u Slavonskom Brodu. Ne možete poreći da je potencijalni naziv prilično zvučan. A i akronim je dobar. Npr: “Gdje studiraš?” – “Na SSBu”. SSB. Zvuči dobro. Solidno. Zvuči urbano. Ima neku posebnu čar. Ne zbog toga što sam subjektivan, što volim Slavonski Brod, grad u kojem sam odrastao, školovao se, grad u kojem živim, u kojem žive moja djeca koja će se isto tako u njemu školovati. I koja će možda doći u priliku u njemu i studirati. Ne, ne zbog toga. Zapravo u frazi “Sveučilište u Slavonskom Brodu” nije ime grada ono što tu zvuči moćno, već riječ sveučilište. Gradovi se mogu dijeliti po različitim kriterijima, najčešće prema broju stanovnika: mali grad, veliki grad, metropola. Ali postoji jedna klasifikacija u kojoj veličina nije bitna ;). Naime kada se u gradu osnuje sveučilište, tj. kada grad postane sveučilišni grad, tada on neovisno o površini, broju stanovnika i sl. postaje velik grad. Velik u očima njegovih stanovnika, u očima onih koji će studirati, u očima okruženja koje mu zbog toga počinje gravitirati. Postaje mlad. Postaje urban. Postaje sve ono što želimo da naš grad postane. Osnivanje sveučilišta može biti okidač koji će preokrenuti barem jedan dio negativnih trendova.
Prvi, zapravo nulti korak, pretkorak u osnivanju sveučilišta jest odluka o uvrštavanju grada u mrežu sveučilišnih gradova u RH. Presudni je to korak koji za sada nikoga ništa ne košta, za kojeg ne postoji niti jedan razlog da ga se opstruira. I umjesto da se iskoristi osigurana pozitivna politička volja za donošenje takve odluke, jer odluka se donosi u Saboru, u trenutku kada bi svi trebali vući na istu stranu, kada se ovoj inicijativi sasvim očekivano pridružio i grad koji je ionako puno davao kako bi visoko školstvo opstalo u njemu, naš župan istovremeno izbjegava sudjelovati u sastancima na koje šalje nižepozicionirane neupućene službenike, a lokalna akademska zajednica od drveta ne vidi šumu tjerajući vodu na mlin opozicijskom HDZu koji o ovoj temi mudro šuti nadajući da će sve šaptom pasti u vodu jer ne žele da se takav jedan potencijalni megauspjeh pripiše SDPu. A istovremeno licemjerno galame kako mladi odlaze. Moram priznati da sam razočaran, strahovito razočaran. Brođani, propadne li nam ova prilika, pitanje je hoćemo li imati drugu? Ne kažu uzalud: ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. A danas je trenutak u kojem je osnivanje sveučilišta jako blizu. Propustimo li taj trenutak danas, kako ćemo sutra odgovoriti na pitanje iz naslova? Zamislite tada autoironiju koja će se širiti eterom kad brodski maturanti stanu pjevati “Vivat academia! Vivant professores!”?
