Može Marinko Krešić – predsjednik građanske udruge pretenciozna i već odavno kompromitirana naziva Hrvatski generalski zbor (HGZ) – govoriti što mu padne na pamet, uvjeravati tzv. sedmu silu u što želi, javnost se ne može oteti dojmu da ne govori istinu kako imenovanje HDZ-ova kandidata za predsjednika RH Dragana Primorca za počasnog generala, člana te generalske družbe nije navijačko i krajnje pristrano uplitanje u politiku. Ne samo zato što bivši HDZ-ov ministar obrazovanja i znanosti i sada tzv. počasni general (sic transit) nije ni dana proveo u borbenom sastavu, jer je za Domovinskog rata bildao karijeru u SAD-u – i vrag će znati otkud mu braniteljski status, kao i, brat bratu, 300.000 inih Primoraca u Registru hrvatskih branitelja?! – nego i stoga što mu je za vratom više vrlo neugodnih afera, on tvrdi da nema nijednu, koje ga moralno diskvalificiraju iz predsjedničke utrke za Pantovčak, na što se uopće ne obazire, ali i dodatno problematiziraju članstvo u HGZ-u. Jedna je afera milijunsko rasipništvo/dugovanje javnog novca spiskanog za osobni komfor u preuređenju ministarskog kabineta za premijerovanja sada uznika Ive Sanadera, a druga se tiče kupoprodaje stana u Splitu, u kojoj je Primorac sudjelovao zajedno sa svojom majkom. Bio je iskoristio velike povlastice da bi njegova majka netom po kupnji prodala stan po dvostruko višoj cijeni. Splitski je dogradonačelnik Bojan Ivošević to nekidan dokumentirao medijima preslikom uplatnica i pojašnjenjem, koje se nikako ne slaže s Primorčevim – objašnjenjem. Tipa “nisam kriv, sve je obavljeno transparentno i po zakonu”, pa…
To će reći, je li, Primorac je čiste savjesti u utrci za CRO predsjedničko mjesto u bivšoj Titovoj vili Zagorje i zaslužnih, junačkih prsa za objesiti domoljubni, počasni generalski čin. Nije nepoznato da su umirovljeni generali i oni koji se nazivaju generalima, iako nikad nisu unaprijeđeni u taj čin, velikom većinom HDZ-ove gore lišće. Recimo, lažni general Ivan Bobetko, sin smijenjenog u tzv. Hrvatskom proljeću zapovjednika Pete (ili Zagrebačke) armijske oblasti JNA, od 1991. godine HV-ova vojskovođe u Domovinskom ratu u nizu ratnih operacija u RH i BiH. Svojedobno je šef HGZ-a Pavao Miljavac gutao krupne knedle pred novinarima jer nije znao suvislo objasniti otkud Bobetku junioru generalski čin i što lažni generali traže u toj veteranskoj udruzi.
Generalski činovi šakom i kapom
Jeste da je HGZ udruga građana – gotovo kakve su i one obožavatelja ptica pjevica, skupljača salveta, pa numizmatičari, kolekcionari gramofonskih ploča ili neka od cca 1300 braniteljskih/stradalničkih udruga povezanih s Domovinskim ratom – ali ipak… jeste i to da su se generalski činovi u tom ratu i poraću dijelili šakom i kapom – osobito za “zasluge” po tzv. domoljubnoj (nacionalističkoj) liniji zapovijedanja, za razliku od tzv. partizanske (školovani časnici, prebjezi iz JNA), bez koje Domovinski rat ne bi završio pobjednički za hrvatske građane.
Aktualni je pak predsjednik HGZ-a Marinko Krešić dovoljno otpornog želuca, pa je spreman javno gutati knedle tipa Dragan Primorac, Zlatko Dalić, Ivica Tucak i Drago Prgomet, a da se ne zacrveni u licu zbog opet čuđenja u javnosti. Ne treba očekivati da je uopće kadar pozabaviti se resetiranjem uvjeta za učlanjenje u udrugu. Na stranu sada to da su se generalski činovi još za Tuđmanova autoritarizma dijelili šakom i kapom, pa je Bijedna Naša u postotku, je li, dobila više generala no što ih ima milijunska kineska vojska. Sic transit. “Ovo sada nema nikakve veze s predizbornom kampanjom za Pantovčak”, laže Krešić samomu sebi o 19. obljetnici HGZ-a, a počasni generali spremno poziraju fotoreporterima i TV-oku s “junačkom” ZNA SE desnicom na srcu.
Među njima, na nacionalnu sramotu, nije – jamačno ne bi pristao ni biti – “službeni” heroj Domovinskog rata Đuro Kovačević Ajant, čija je ratna priča uoči vukovarskog 18. studenoga Aleksandru Stankoviću u HTV-ovu formatu “Nedjeljom u 2” o domoljublju, čovječnosti i nehumanosti rata digla na noge svu čovjekoljubivu Hrvatsku i susjedstvo koje prati tu kultnu TV-emisiju. Velika je i sveta, najsvetija stvar biti čovjekom u ratu. Ajant je bio čovjek s velikim Č u najstrašnijim raljama Domovinskog rata, istinski heroj – zaslužan generalskog čina prije npr. Ivana Tolja i takvih – vrijedan makar tzv. počasnog članstva u HGZ-u prije Dragana Primorca, Zlatka Dalića, Ivice Tucka i Drage Prgometa.
Đure Kovačevića Ajanta u ovim se komemorativno-obljetničkim danima studenoga – kada su političarima i režimskim medijima prepuna usta, je li, “zahvalnosti hrvatskim braniteljima za slobodu koju danas uživamo”, sic transit – nije sjetio nikakav profesionalni “domoljub” iz Banskih dvora, iz tzv. Visokog doma, iz ZNA SE središnjice na Trgu žrtava fašizma ili generalska sljedba Marinka Krešića. A tisuće su bile Ajanti kada je trebalo, hrabri i nesebični, a samozatajni ljudi, ne samo Hrvati i ne samo katolici, koji, za razliku od trojice vladajućih na državnom sljemenu što su izbjegli sudjelovati u obrani zemlje u Domovinskom ratu – premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i predsjednik Republike Zoran Milanović – nisu ni pokušali unosno kapitalizirati “žrtvu hrvatskih branirtelja”. Ali su zato, Milanović puno manje, vrlo glasni kad je riječ o ratno-braniteljsko-domoljubnim temama i obljetnicama.
Indikativ je u tom smislu i predizborno-komemorativnom kontekstu HGZ-ov potez dodjele tzv. počasnoga generalskog članstva upravo toj četvorici (HDZ-ovih) “zaslužnika”. Tako da se i stranački znâ tko su, što su, zašto su i, dakako, čiji su?! I to nema veze s izborima glede&unatoč kojih nijedna anketa ne daje HDZ-ovom kandidatu Primorcu prednost pred Zoranom Milanovićem. A stvar je i politikantski jasna da ne može biti jasnija: nakon što je u Primorčevu predizbornom interesu čak zlorabio Oružane snage RH (afera NATO-ove misije NSATU za potporu Ukrajini), instituciju predsjednika RH i Zorana Milanovića proglasio “proruskom agenturom u Hrvatskoj”, Plenković je sada u nečasnoj kompi s Marinkom Krešićem posegnuo za zloporabom “generalske” (nisu svi generali i članovi HGZ-a) veteranske udruge eda bi nešto sugerirao biračkom tijelu. “Džaba ste krečili”, kažu jarani.
Slika pred novinarskim aparatima i TV-okom postrojenih tzv. počasnih generala nepostojeće vojske – sa znakovitom, je li, ZNA SE desnicom na prsima – govori više od tisuću Krešićevih, Plenkovićevih i riječi svekolike im trbuhozboračke sljedbe. Također govori o Plenkovićevim namjerama za progurati svoj/stranački politički interes po svaku cijenu. Da se takve namjere baš ne bi vidjele i s egzoplaneta Keplera-452b, počasni general Dragan Primorac – čiji “znanstveni” i braniteljski doprinos nije usporediv ni sa zaslugama otorinolaringologa i bivšeg HDZ-ova političara Drage Prgometa, kamoli sa sportskim rezultatima dvojice izbornika nacionalnih reprezentacija – dobio je u HGZ-u društvo zaslužnoga “vatrenog” Zlatka Dalića i vaterpolskog stratega Ivice Tucaka. Jeste da to uglavnom neće navesti biračku većinu da okrene palac gore Primorcu, no lijepo se vidi.
No indiktivno je za generalsku družbu oko Marinka Krešića i ZNA SE politike da su – ako su se već sjetili vaterpola – Ivicu Tucaka legendi tog sporta Ratku Runjiću. Tucak, istina, jeste veliki izbornik, kapa do zemlje, ali Ratko je – veći. I u nacionalnom i u međunarodnom smislu. “Nesreća” je Runjićeva ne samo to što politički nije HDZ-ov fan nego i to što je po etničkoj pripadnosti Srbin?! E sad, maniš zasluge za CRO državu – s 11 nastupa na Olimpijskim igrama apsolutni je rekorder hrvatskog sporta; 21 medalja, od kojih 10 zlatnih na najvažnijim natjecanjima u Europi i svijetu – politički i nacionalno nema uvjete za tzv. počasnoga generala?!
Što bi, je li, rekli “naši” da neki sportski umirovljenik Ratko Runjić, Srbin – ako bi uopće pristao na politikantsku manipulaciju svojim časnim imenom i rezultatima od kojih zastaje dah – bude počasni član HGZ-a?!
Uvreda zdravom razumu
“Kakav želudac moraju imati moji suborci da mogu istrpjeti ono čemu svjedočimo: da baš sada, pred početak kampanje za izbor predsjednika države HGZ imenuje počasnim članom čovjeka koji niti je bio u ratu niti u Hrvatskoj, već ni manje ni više nego u Americi od ’91. do ’96” – ljutito je reagirao Mostov saborski zastupnik, sinjski gradonačelnik i kandidat za predsjednika RH Miro Bulj. “I taj čovjek mrtav hladan sebe naziva braniteljem! A tek ovi koji mu počasno kliču i kažu kako se neće baviti politikom, a političara, kandidata HDZ-a imenuju svojim počasnim članom. I još kažu da vojska ne bi trebala biti uključena u politiku. Ali što očekivati od države koja je nastala na obrambenom Domovinskom ratu da bi joj sada bila na čelu trojica koja se nisu odazvali pozivu na obranu domovine? Netko bez dlake na jeziku rekao bi da nam državu vode trojica dezertera, a ja ću biti malo blaži: državu nam vode trojica ljudi koja su prespavala rat. Možda je u takvoj državi Primorcu mjesto u HGZ-u. Dok narod ne odluči uzeti stvari u svoje ruke.” Marija Selak-Raspudić, neovisna saborska zastupnica i također kandidatkinja za predsjednicu RH, još je neposrednija: “Naglašavanje da je Primorac uvelike pridonio Domovinskom ratu vrijeđanje je svih branitelja, svih koji su bili na prvim crtama ratišta i zdravog razuma svih građana. Pokušaj instrumentalizacije Hrvatske vojske da bi se ostvarila pobjeda na izborima upravo je ono protiv čega se borim svojom kandidaturom.”
Predsjednik HGZ-a pak Marinko Krešić neuvjerljivo pobija kritičare time da je “Upravni je odbor HGZ-a još u svibnju odlučio o dodjeli počasnog članstva, a sada je samo održana svečanost u sklopu Dana HGZ-a. Tada nismo uopće gledali, znali niti sanjali da će Dragan Primorac biti HDZ-ov ili bilo čiji predsjednički kandidat. Zbog njegovih zasluga i znanstvenog rada počašćeni smo da je naš član.” Nije šija nego vrat. “Generali”, je li, nepostojeće, HDZ-ove politikantske vojske nikom ne trebaju, a HGZ-ova navijačka “počast” baš HDZ-ovu predsjedničkom kandidatu neće Primorca približiti biračkom srcu. Čak ni srcu braniteljskog naroda.
Dapače, mnogi će mu iz inata okrenuti leđa jer je većini građana Bijedne Naše već puna kapa lažnjaka svake vrsti. Znâ biti nezgodan taj birački narod kad ga se silom uvjerava u nešto u što ne vjeruje. Nije veslo sisao.
