Dok Europa i SAD nikada nisu bile usklađenije, 'Zapad', paradoksalno, također nikada nije bio usamljeniji.
Povremeno, jedna anegdota može gotovo u potpunosti sažeti trenutak u povijesti. Sljedeća je takva: 2005., Zbig Brzezinski, arhitekt Afganistana kao pogubnog sukoba za Sovjetski Savez i autor Velike šahovske ploče (eng. The Grand Chessboard; knjige koja je umetnula u američku vanjsku politiku Mackinderovu izreku "onaj tko kontrolira azijski heartland, kontrolira svijet"), sjeo je u Washingtonu s Aleksandrom Duginom, ruskim političkim filozofom i zagovornikom kulturne i geopolitičke renesanse "heartlanda" [Heartland je geopolitički pojam, koji označava značajan dio sjeveroistočne Euroazije, op. prev].
Brzezinski je već napisao u svojoj knjizi da, u odsustvu Ukrajine, Rusija nikada neće postati središnja sila; ali s njom, Rusija to može i hoće postati. Susret se dogodio uz foto-rekvizit šahovske ploče postavljene između Brzezinskog i Dugina (za promociju knjige Brzezinskog). Ovaj raspored sa šahovskom pločom potaknuo je Dugina da se zapita smatra li Brzezinski šah igrom za dvoje: "Ne, Zbig je uzvratio: to je igra za jednoga. Kad se šahovska figura pomakne; okreneš ploču i pomaknite šahovske figure druge osobe. U ovoj igri nema "drugoga", inzistirao je Brzezinski.
Naravno, jednostrana partija šaha bila je implicitna u Mackinderovoj doktrini: 'Onaj tko kontrolira heartland' bila je poruka anglo-silama da nikada ne dopuste ujedinjeni heartland. (To je, naravno, ono što se razvija svakog trenutka).
A u ponedjeljak je Biden kanalizirao Brzezinskog, dok se obraćao poslovnom okruglom stolu u SAD-u. Njegove primjedbe stigle su pred kraj njegovog kratkog govora u kojem je govorio o invaziji Rusije na Ukrajinu i američkoj ekonomskoj budućnosti:
"Mislim da nam ovo predstavlja neke značajne prilike da napravimo neke stvarne promjene. Znate, mi smo na prekretnici, vjerujem, u svjetskoj ekonomiji: [i] ne samo svjetskoj ekonomiji - u svijetu [koji] se događa svake tri-četiri generacije. Kako mi je neki dan jedan od najviših vojnih ljudi rekao na sigurnom sastanku, 60 milijuna ljudi je umrlo između 1900. i 1946. i od tada smo uspostavili liberalni svjetski poredak, a to je nešto što se nije već dugo dogodilo. Mnogo je ljudi umrlo, ali to nije ni blizu kaosa. A sada je vrijeme kada se stvari mijenjaju. Mi se krećemo, dogodit će se novi svjetski poredak; a mi ga moramo vodimo i moramo ujediniti ostatak slobodnog svijeta u tome".
Opet nema "drugog" na ploči. Kada su potezi odigrani, ploču se okreće za 180º kako bi se igralo s druge strane.
Radi se o tome da je pomno osmišljeni protunapad na Brzezinskov duh vremena službeno pokrenut u Pekingu zajedničkom izjavom da ni Rusija ni Kina ne prihvaćaju da Amerika sama igra šah bez drugih za pločom. To predstavlja odlučujući problem ove nadolazeće ere: otvaranje geo-politike. I zbog tog su problema ti isključeni "drugi" spremni zaratiti (jer ne vide drugog izbora).
Drugi šahist je istupio i inzistira da igra - Rusija. I treći je spreman: Kina. Ostali se u tišini postrojavaju kako bi svjedočili kako prolazi prvo uključenje u ovom geopolitičkom ratu. Čini se iz Bidenovih komentara, koji su gore citirani, da SAD namjerava upotrijebiti sankcije i potpuni, do sada neviđeni, opseg mjera američke riznice protiv disidenata Brzezinskog. Od Rusije treba napraviti primjer onoga što čeka sve izazivače koji traže mjesto za pločom.
Ali to je pristup koji je u osnovi pogrešan. On proizlazi iz Kissingerove slavne izreke da "onaj tko kontrolira novac, kontrolira svijet". To je bilo pogrešno od samog početka: uvijek je bilo da onaj koji kontrolira hranu, energiju (ljudsku kao i fosilnu) i novac može kontrolirati svijet. Ali Kissinger je jednostavno zanemario prva dva potrebna uvjeta - a posljednji se utisnuo u mentalne sklopove Washingtona.
I ovdje je paradoks: kada je Brzezinski napisao svoju knjigu, bilo je to sasvim drugačije doba. Danas, dok Europa i SAD nikada nisu bile usklađenije, "Zapad", paradoksalno, također nikada nije bio usamljeniji. Protivljenje Rusiji možda se na početku činilo kao globalni ujedinitelj: da će se svjetsko mišljenje tako snažno suprotstaviti napadu Moskve, da će Kina platiti visoku političku cijenu zbog neuspjeha da se priključi protu-ruskoj kampanji. Ali se situacija ne odvija tako.
"Dok američka retorika optužuje Rusiju za 'ratne zločine' i humanitarnu krizu u Ukrajini i drugdje", primjećuje bivši indijski veleposlanik Bhadrakumar, "svjetske metropole gledaju na ovo kao na sukob između Amerike i Rusije. Izvan zapadnog tabora, svjetska zajednica odbija uvesti sankcije Rusiji ili čak demonizirati tu zemlju".
Islamabadska deklaracija objavljena u srijedu nakon 45. sastanka ministara vanjskih poslova pedeset sedam članica Organizacije islamske konferencije odbila je podržati sankcije Rusiji. Niti jedna država na afričkom kontinentu ili zapadnoazijskoj, srednjoazijskoj, južnoj i jugoistočnoj Aziji nije uvela sankcije Rusiji.
Komentar: Toliko o "izoliranoj Moskvi"...
Ovdje je možda još jedan čimbenik u igri: jer kad ove potonje države čuju fraze poput "Ukrajinci su svojim herojstvom izborili pravo da uđu u naš 'klub vrijednosti'", one namirišu dašak oslabljene "bjelačke" Europe koja se hvata za splavi za spašavanje.
Realnost je da su sankcije o kojima je Biden govorio u svom govoru već propale. Rusija nije zakazala; moskovska burza je otvorena; rublja se oporavlja; njihov tekući račun je u bezobrazno dobrom stanju i Rusija prodaje energiju po neočekivanim cijenama (čak i nakon popusta).
Ukratko, trgovina će se "preusmjeriti", a ne uništiti (što je prednost kada ste izvoznik robe koja je gotovo u potpunosti proizvedena lokalno - tj. ekonomija tvrđave).
Druga neobičnost u Bidenovoj politici jest ta da dok Clausewitzova doktrina (koje se Rusija uglavnom pridržava) zagovara uništenje "neprijateljskog centra gravitacije kako bi se postigla pobjeda", u ovom slučaju vjerojatno, zapadnjačku kontrolu globalne rezervne valute i sustava naplate. Međutim, danas su Europa i SAD ti koji ga sami razbijaju: i dodatno se zaključavaju u rastuću inflaciju i smanjenje gospodarske aktivnosti, u nekom neobjašnjivom napadaju moralnog mazohizma.
Kao što Ambrose Evans-Pritchard primjećuje za Telegraph: "Ono što je jasno jest to da je zapadna politika sankcija najgore od svih svjetova. Trpimo energetski šok koji dodatno napuhuje prihode Rusije za ratna zbivanja... Postoji sveprisutan strah od pobuna "žutih prsluka" diljem Europe, sumnja da prevrtljiva javnost neće tolerirati šok rastućih životnih troškova nakon što užasi Ukrajine izgube svoj novitet na TV ekranima".
Opet, možda ovo paradoksalno ponašanje možemo pripisati Kissingerovoj opsjednutosti moći novca i njegovom zaboravu na druge glavne čimbenike.
Sve je to dovelo do izvjesne nelagode koja se uvukla u koridore moći u nekim prijestolnicama NATO-a tijekom ukrajinskog sukoba: NATO neće intervenirati; neće implementirati zonu zabrane leta; i naglašeno je ignorirao novu molbu Zelenskog za dodatnu vojnu opremu. Navodno, ovo odražava "nesebičnu" gestu Zapada da izbjegne nuklearni rat. U stvarnosti, međutim, razvoj novog naoružanja može transformirati geopolitiku u trenutku (na primjer, ruski Kinzhal hipersonični pametni razbijač bunkera). Činjenica je da u cijelosti, NATO ne može vojno nadvladati Rusiju u Ukrajini.
Čini se da je Pentagon - za sada - pobijedio u ratu sa State Departmentom i započeo proces "ispravljanja narativa".
Usporedite ova dva američka narativa:
State Department je u ponedjeljak signalizirao da SAD obeshrabruju Zelenskog od ustupaka Rusiji u zamjenu za prekid vatre. Glasnogovornik je "vrlo jasno dao do znanja da je otvoren za diplomatsko rješenje koje ne dovodi u pitanje temeljna načela u središtu rata Kremlja protiv Ukrajine. Na pitanje da objasni svoju tvrdnju, Price je rekao da je rat "veći" od Rusije i Ukrajine. "Ključna je točka da su ovdje u pitanju principi koji su svugdje univerzalni". Price je rekao da Putin pokušava prekršiti "temeljna načela".
No, Pentagon je "bacio dvije bombe istine" u borbi s državom i Kongresom kako bi spriječio sukob s Rusijom: "Rusko ponašanje u brutalnom ratu govori drugačiju priču od široko prihvaćenog stava da Putin namjerava uništiti Ukrajinu i nanijeti maksimalnu civilnu štetu — i otkriva strateško balansiranje ruskog čelnika", izvijestio je Newsweek u članku pod naslovom "Putinovi bombarderi bi mogli opustošiti Ukrajinu, ali on se suzdržava. Evo zašto".
Jedan citira neimenovanog analitičara iz Pentagonove Obrambene obavještajne agencije (DIA) koji je rekao: "Srce Kijeva jedva da je dotaknuto. I gotovo svi dalekometni udari bili su usmjereni na vojne ciljeve. Umirovljeni časnik američkih zračnih snaga, koji sada radi kao analitičar za izvođača radova Pentagona, dodao je: 'Moramo razumjeti stvarno ponašanje Rusije. Ako se samo uvjerimo da Rusija bombardira neselektivno, ili [da] ne uspijeva nanijeti više štete jer njezino osoblje nije doraslo zadatku ili zato što je tehnički nesposobno, onda ne gledamo pravi sukob'".
Druga 'bomba istine' izravno potkopava Bidenovo dramatično upozorenje o kemijskom napadu pod lažnom zastavom. Reuters je izvijestio: "Sjedinjene Države još nisu vidjele nikakve konkretne naznake neminovnog ruskog napada kemijskim ili biološkim oružjem u Ukrajini, ali pomno prate tokove obavještajnih podataka za njih, rekao je visoki američki obrambeni dužnosnik".
Biden je pozicioniran u sredini, govoreći da je "Putin ratni zločinac", ali i da neće biti borbe NATO-a s Rusijom. "Sada je jedina završna igra", rekao je visoki dužnosnik administracije na privatnom događaju ranije ovog mjeseca, "kraj Putinovog režima. Do tada, sve vrijeme dok Putin ostane, [Rusija] će biti država-prognanik koja nikada neće biti dobrodošla natrag u zajednicu naroda. Kina je napravila veliku pogrešku misleći da će se Putin izvući".
I evo ga - suština svega: Dopustite da se pokolj u Ukrajini nastavi; sjedite i gledajte kako "herojski Ukrajinci iskrvare Rusiju"; učiniti dovoljno za održavanje sukoba (pružanjem pokojeg oružja), ali nedovoljno za njegovo eskaliranje; i odigrati to sve kao herojsku borbu za demokraciju, kako bi se zadovoljilo javno mnijenje.
Poanta je da se to ne odigrava na taj način. Putin bi mogao iznenaditi sve u DC-u napuštanjem Ukrajine kada se ruska vojna operacija završi. (Usput, kada Putin govori o Ukrajini, on obično odbaci zapadni dio koji je Staljin dodao kao ukrajinski).
A i s Kinom također ne ide po planu. Blinken je, kao opravdavanje novih sankcija nametnutih Kini, prošlog tjedna rekao: "Posvećeni smo obrani ljudskih prava diljem svijeta i nastavit ćemo koristiti sve diplomatske i ekonomske mjere za promicanje odgovornosti".
Sankcije su uvedene jer se Kina nije odrekla Putina. Samo zato. Međutim, jezik odgovornosti i (pomirenja) koji se koristi može se shvatiti samo kao izraz "woke" suvremene kulture. Dovoljno je prikazati neki aspekt kineske kulture kao politički nekorektan (kao rasistički, represivni, mizoginistički, suprematistički ili uvredljiv) i on odmah postaje politički nekorektan. A to znači da Uprava može svojevoljno navesti bilo koji od tih aspekta kao da zaslužuje sankcioniranje.
Problem se opet vraća na odbijanje Zapada da prihvati "druge" za šahovskom pločom. I što drugo da Kina napravi, nego da slegne ramenima na takve gluposti.
Biden je, u svom govoru na Okruglom stolu, unaprijed postavio - još jednom - novi svjetski poredak; sugerirao je da dolazi Veliki reset.
Ali možda je u igri "suočavanje s resetom" drugačijeg poretka; onakav reset koji će vratiti mnoge stvari na ono što je donedavno zapravo i djelovalo. Politika i geopolitika se u svakom trenutku mijenjaju.
sott
Povremeno, jedna anegdota može gotovo u potpunosti sažeti trenutak u povijesti. Sljedeća je takva: 2005., Zbig Brzezinski, arhitekt Afganistana kao pogubnog sukoba za Sovjetski Savez i autor Velike šahovske ploče (eng. The Grand Chessboard; knjige koja je umetnula u američku vanjsku politiku Mackinderovu izreku "onaj tko kontrolira azijski heartland, kontrolira svijet"), sjeo je u Washingtonu s Aleksandrom Duginom, ruskim političkim filozofom i zagovornikom kulturne i geopolitičke renesanse "heartlanda" [Heartland je geopolitički pojam, koji označava značajan dio sjeveroistočne Euroazije, op. prev].
Brzezinski je već napisao u svojoj knjizi da, u odsustvu Ukrajine, Rusija nikada neće postati središnja sila; ali s njom, Rusija to može i hoće postati. Susret se dogodio uz foto-rekvizit šahovske ploče postavljene između Brzezinskog i Dugina (za promociju knjige Brzezinskog). Ovaj raspored sa šahovskom pločom potaknuo je Dugina da se zapita smatra li Brzezinski šah igrom za dvoje: "Ne, Zbig je uzvratio: to je igra za jednoga. Kad se šahovska figura pomakne; okreneš ploču i pomaknite šahovske figure druge osobe. U ovoj igri nema "drugoga", inzistirao je Brzezinski.
Naravno, jednostrana partija šaha bila je implicitna u Mackinderovoj doktrini: 'Onaj tko kontrolira heartland' bila je poruka anglo-silama da nikada ne dopuste ujedinjeni heartland. (To je, naravno, ono što se razvija svakog trenutka).
A u ponedjeljak je Biden kanalizirao Brzezinskog, dok se obraćao poslovnom okruglom stolu u SAD-u. Njegove primjedbe stigle su pred kraj njegovog kratkog govora u kojem je govorio o invaziji Rusije na Ukrajinu i američkoj ekonomskoj budućnosti:
"Mislim da nam ovo predstavlja neke značajne prilike da napravimo neke stvarne promjene. Znate, mi smo na prekretnici, vjerujem, u svjetskoj ekonomiji: [i] ne samo svjetskoj ekonomiji - u svijetu [koji] se događa svake tri-četiri generacije. Kako mi je neki dan jedan od najviših vojnih ljudi rekao na sigurnom sastanku, 60 milijuna ljudi je umrlo između 1900. i 1946. i od tada smo uspostavili liberalni svjetski poredak, a to je nešto što se nije već dugo dogodilo. Mnogo je ljudi umrlo, ali to nije ni blizu kaosa. A sada je vrijeme kada se stvari mijenjaju. Mi se krećemo, dogodit će se novi svjetski poredak; a mi ga moramo vodimo i moramo ujediniti ostatak slobodnog svijeta u tome".
Opet nema "drugog" na ploči. Kada su potezi odigrani, ploču se okreće za 180º kako bi se igralo s druge strane.
Radi se o tome da je pomno osmišljeni protunapad na Brzezinskov duh vremena službeno pokrenut u Pekingu zajedničkom izjavom da ni Rusija ni Kina ne prihvaćaju da Amerika sama igra šah bez drugih za pločom. To predstavlja odlučujući problem ove nadolazeće ere: otvaranje geo-politike. I zbog tog su problema ti isključeni "drugi" spremni zaratiti (jer ne vide drugog izbora).
Drugi šahist je istupio i inzistira da igra - Rusija. I treći je spreman: Kina. Ostali se u tišini postrojavaju kako bi svjedočili kako prolazi prvo uključenje u ovom geopolitičkom ratu. Čini se iz Bidenovih komentara, koji su gore citirani, da SAD namjerava upotrijebiti sankcije i potpuni, do sada neviđeni, opseg mjera američke riznice protiv disidenata Brzezinskog. Od Rusije treba napraviti primjer onoga što čeka sve izazivače koji traže mjesto za pločom.
Ali to je pristup koji je u osnovi pogrešan. On proizlazi iz Kissingerove slavne izreke da "onaj tko kontrolira novac, kontrolira svijet". To je bilo pogrešno od samog početka: uvijek je bilo da onaj koji kontrolira hranu, energiju (ljudsku kao i fosilnu) i novac može kontrolirati svijet. Ali Kissinger je jednostavno zanemario prva dva potrebna uvjeta - a posljednji se utisnuo u mentalne sklopove Washingtona.
I ovdje je paradoks: kada je Brzezinski napisao svoju knjigu, bilo je to sasvim drugačije doba. Danas, dok Europa i SAD nikada nisu bile usklađenije, "Zapad", paradoksalno, također nikada nije bio usamljeniji. Protivljenje Rusiji možda se na početku činilo kao globalni ujedinitelj: da će se svjetsko mišljenje tako snažno suprotstaviti napadu Moskve, da će Kina platiti visoku političku cijenu zbog neuspjeha da se priključi protu-ruskoj kampanji. Ali se situacija ne odvija tako.
"Dok američka retorika optužuje Rusiju za 'ratne zločine' i humanitarnu krizu u Ukrajini i drugdje", primjećuje bivši indijski veleposlanik Bhadrakumar, "svjetske metropole gledaju na ovo kao na sukob između Amerike i Rusije. Izvan zapadnog tabora, svjetska zajednica odbija uvesti sankcije Rusiji ili čak demonizirati tu zemlju".
Islamabadska deklaracija objavljena u srijedu nakon 45. sastanka ministara vanjskih poslova pedeset sedam članica Organizacije islamske konferencije odbila je podržati sankcije Rusiji. Niti jedna država na afričkom kontinentu ili zapadnoazijskoj, srednjoazijskoj, južnoj i jugoistočnoj Aziji nije uvela sankcije Rusiji.
Komentar: Toliko o "izoliranoj Moskvi"...
Ovdje je možda još jedan čimbenik u igri: jer kad ove potonje države čuju fraze poput "Ukrajinci su svojim herojstvom izborili pravo da uđu u naš 'klub vrijednosti'", one namirišu dašak oslabljene "bjelačke" Europe koja se hvata za splavi za spašavanje.
Realnost je da su sankcije o kojima je Biden govorio u svom govoru već propale. Rusija nije zakazala; moskovska burza je otvorena; rublja se oporavlja; njihov tekući račun je u bezobrazno dobrom stanju i Rusija prodaje energiju po neočekivanim cijenama (čak i nakon popusta).
Ukratko, trgovina će se "preusmjeriti", a ne uništiti (što je prednost kada ste izvoznik robe koja je gotovo u potpunosti proizvedena lokalno - tj. ekonomija tvrđave).
Druga neobičnost u Bidenovoj politici jest ta da dok Clausewitzova doktrina (koje se Rusija uglavnom pridržava) zagovara uništenje "neprijateljskog centra gravitacije kako bi se postigla pobjeda", u ovom slučaju vjerojatno, zapadnjačku kontrolu globalne rezervne valute i sustava naplate. Međutim, danas su Europa i SAD ti koji ga sami razbijaju: i dodatno se zaključavaju u rastuću inflaciju i smanjenje gospodarske aktivnosti, u nekom neobjašnjivom napadaju moralnog mazohizma.
Kao što Ambrose Evans-Pritchard primjećuje za Telegraph: "Ono što je jasno jest to da je zapadna politika sankcija najgore od svih svjetova. Trpimo energetski šok koji dodatno napuhuje prihode Rusije za ratna zbivanja... Postoji sveprisutan strah od pobuna "žutih prsluka" diljem Europe, sumnja da prevrtljiva javnost neće tolerirati šok rastućih životnih troškova nakon što užasi Ukrajine izgube svoj novitet na TV ekranima".
Opet, možda ovo paradoksalno ponašanje možemo pripisati Kissingerovoj opsjednutosti moći novca i njegovom zaboravu na druge glavne čimbenike.
Sve je to dovelo do izvjesne nelagode koja se uvukla u koridore moći u nekim prijestolnicama NATO-a tijekom ukrajinskog sukoba: NATO neće intervenirati; neće implementirati zonu zabrane leta; i naglašeno je ignorirao novu molbu Zelenskog za dodatnu vojnu opremu. Navodno, ovo odražava "nesebičnu" gestu Zapada da izbjegne nuklearni rat. U stvarnosti, međutim, razvoj novog naoružanja može transformirati geopolitiku u trenutku (na primjer, ruski Kinzhal hipersonični pametni razbijač bunkera). Činjenica je da u cijelosti, NATO ne može vojno nadvladati Rusiju u Ukrajini.
Čini se da je Pentagon - za sada - pobijedio u ratu sa State Departmentom i započeo proces "ispravljanja narativa".
Usporedite ova dva američka narativa:
State Department je u ponedjeljak signalizirao da SAD obeshrabruju Zelenskog od ustupaka Rusiji u zamjenu za prekid vatre. Glasnogovornik je "vrlo jasno dao do znanja da je otvoren za diplomatsko rješenje koje ne dovodi u pitanje temeljna načela u središtu rata Kremlja protiv Ukrajine. Na pitanje da objasni svoju tvrdnju, Price je rekao da je rat "veći" od Rusije i Ukrajine. "Ključna je točka da su ovdje u pitanju principi koji su svugdje univerzalni". Price je rekao da Putin pokušava prekršiti "temeljna načela".
No, Pentagon je "bacio dvije bombe istine" u borbi s državom i Kongresom kako bi spriječio sukob s Rusijom: "Rusko ponašanje u brutalnom ratu govori drugačiju priču od široko prihvaćenog stava da Putin namjerava uništiti Ukrajinu i nanijeti maksimalnu civilnu štetu — i otkriva strateško balansiranje ruskog čelnika", izvijestio je Newsweek u članku pod naslovom "Putinovi bombarderi bi mogli opustošiti Ukrajinu, ali on se suzdržava. Evo zašto".
Jedan citira neimenovanog analitičara iz Pentagonove Obrambene obavještajne agencije (DIA) koji je rekao: "Srce Kijeva jedva da je dotaknuto. I gotovo svi dalekometni udari bili su usmjereni na vojne ciljeve. Umirovljeni časnik američkih zračnih snaga, koji sada radi kao analitičar za izvođača radova Pentagona, dodao je: 'Moramo razumjeti stvarno ponašanje Rusije. Ako se samo uvjerimo da Rusija bombardira neselektivno, ili [da] ne uspijeva nanijeti više štete jer njezino osoblje nije doraslo zadatku ili zato što je tehnički nesposobno, onda ne gledamo pravi sukob'".
Druga 'bomba istine' izravno potkopava Bidenovo dramatično upozorenje o kemijskom napadu pod lažnom zastavom. Reuters je izvijestio: "Sjedinjene Države još nisu vidjele nikakve konkretne naznake neminovnog ruskog napada kemijskim ili biološkim oružjem u Ukrajini, ali pomno prate tokove obavještajnih podataka za njih, rekao je visoki američki obrambeni dužnosnik".
Biden je pozicioniran u sredini, govoreći da je "Putin ratni zločinac", ali i da neće biti borbe NATO-a s Rusijom. "Sada je jedina završna igra", rekao je visoki dužnosnik administracije na privatnom događaju ranije ovog mjeseca, "kraj Putinovog režima. Do tada, sve vrijeme dok Putin ostane, [Rusija] će biti država-prognanik koja nikada neće biti dobrodošla natrag u zajednicu naroda. Kina je napravila veliku pogrešku misleći da će se Putin izvući".
I evo ga - suština svega: Dopustite da se pokolj u Ukrajini nastavi; sjedite i gledajte kako "herojski Ukrajinci iskrvare Rusiju"; učiniti dovoljno za održavanje sukoba (pružanjem pokojeg oružja), ali nedovoljno za njegovo eskaliranje; i odigrati to sve kao herojsku borbu za demokraciju, kako bi se zadovoljilo javno mnijenje.
Poanta je da se to ne odigrava na taj način. Putin bi mogao iznenaditi sve u DC-u napuštanjem Ukrajine kada se ruska vojna operacija završi. (Usput, kada Putin govori o Ukrajini, on obično odbaci zapadni dio koji je Staljin dodao kao ukrajinski).
A i s Kinom također ne ide po planu. Blinken je, kao opravdavanje novih sankcija nametnutih Kini, prošlog tjedna rekao: "Posvećeni smo obrani ljudskih prava diljem svijeta i nastavit ćemo koristiti sve diplomatske i ekonomske mjere za promicanje odgovornosti".
Sankcije su uvedene jer se Kina nije odrekla Putina. Samo zato. Međutim, jezik odgovornosti i (pomirenja) koji se koristi može se shvatiti samo kao izraz "woke" suvremene kulture. Dovoljno je prikazati neki aspekt kineske kulture kao politički nekorektan (kao rasistički, represivni, mizoginistički, suprematistički ili uvredljiv) i on odmah postaje politički nekorektan. A to znači da Uprava može svojevoljno navesti bilo koji od tih aspekta kao da zaslužuje sankcioniranje.
Problem se opet vraća na odbijanje Zapada da prihvati "druge" za šahovskom pločom. I što drugo da Kina napravi, nego da slegne ramenima na takve gluposti.
Biden je, u svom govoru na Okruglom stolu, unaprijed postavio - još jednom - novi svjetski poredak; sugerirao je da dolazi Veliki reset.
Ali možda je u igri "suočavanje s resetom" drugačijeg poretka; onakav reset koji će vratiti mnoge stvari na ono što je donedavno zapravo i djelovalo. Politika i geopolitika se u svakom trenutku mijenjaju.
sott
