Kič je, po definiciji Hrvatskog jezičnog portala, djelo bez umjetničke vrijednosti, u izradi podilazi onome što se smatra popularnim, često i lošem ukusu i samo ga proizvodi; nazoviumjetnost, šund. Ovo sažeto jasno i precizno određenje pristaje kao saliveno snimljenim armirano-gipsanim labudovima u jednoj ulici u Malom Parizu. Ni bijeli, ni lijepi, ni dostojanstveni. Upravo privlače nestvarnom ružnoćom i imitacijom, pa se čovjek zaustavi snimiti ih. Pretpostavljamo da, po mišljenju vlasnika kuće, ispred koje plivaju u, zimom izmučenoj, travi, labudovi uljepšavaju prostor ispred nje, čak i cijelu ulicu.
Brod je krcat labudovima, zmijama, orlovima, konjima, psima i lavovima čuvarima na ulaznim vratima kuća kič ljudi. Druga su stvar vrtni patuljci u dvorištima i vrtovima. Oni su dio kolekcionarskih fantazmi, a potiču „veselje i društvenost ukućana“. Imati lava ili labuda ispred kuće, na javnom prostoru nije ekološka, nego estetska katastrofa, estetsko onečišćenje zajedničkog prostora.
