Postupak je jednostavan. Djevojčici od tri do osam godina najprije se u usta ugura komad tkanine: kakva stara krpa ili par čarapa, recimo, odlično će poslužiti svrsi. Kako se curica ne bi otimala, jedan je čvrsto drži za ruke, dok joj druga dvojica drže raširene noge. Četvrti je tu da je ošamari ukoliko pruža otpor. Važno je da šamari ne bude prejaki, jer ne želimo da se dijete onesvijesti. Dobro je stoga imati pri ruci i koju kante vode.
Sada je red na seoskog šamana: on će djevojčici rastvoriti male usne na vaginalnom otvoru, a onda rasjeći ovojnicu klitorisa. Za taj zahvat najbolji je, jasno, kuhinjski nož, iako će izvrsno poslužiti i neki oštar lim, poklopac konzerve, komad stakla ili dobri stari žilet. Kako je razrezivanje ovojnice klitorisa razmjerno bolan zahvat, vrlo je vjerojatno da ćete tu potrošiti prvu kantu vode.
Nakon toga šaman će istim instrumentom djevojčici odstraniti vrh klitorisa ili, kad je već tu, cijeli klitoris zajedno s malom i velikom usnicom. Imate li kod kuće let-lampu, još bolje. Kako je pak paljenje klitorisa i usnica let-lampom razmjerno bolan zahvat, izvjesno je da ni to neće ići bez nekoliko šamara i kante vode.
Kad se djevojčica osvijesti, preostalo vaginalno tkivo valja vezati koncem – mada će sasvim dobar biti i komad žice – pažljivo joj pri tom ostavljajući mali otvor kako bi mogla mokriti, a kad dođe vrijeme i ispuštati menstrualnu krv. Kako pak i šivanje vagine žicom spada u razmjerno bolne zahvate, razumno je očekivati da će i tu trebati pokoji šamar i kanta vode. Svakako, šamari će pomoći još mjesec-dva nakon zahvata, koliko će djevojčica morati imati čvrsto zavezane noge da bi rana što bolje zarasla.
Hoće li joj, međutim, to biti preprekom za zdravi i čestiti seksualni život u braku? Naravno da neće, jer kad prvi put pusti menstrualnu krv i roditelji joj nađu prikladnog muža, šaman će zašivenu vaginu prije prve bračne noći vrlo jednostavno otvoriti nožem – ili limom, staklom, žiletom, svejedno – i ujutro opet zašiti žicom. Cijeli postupak zajedno sa šamarima i vodom ponovit će se, jasno, kod svakog spolnog odnosa i, još jasnije, svakog porođaja.
Tako, eto, u nekim dijelovima svijeta i danas izgleda obred prisilnog obrezivanja djevojčica: procjenjuje se da je na taj način osakaćeno više od stotinu i trideset milijuna žena. Zbog toga je prije nekoliko dana, donoseći direktivu protiv nasilja nad ženama, Europski parlament u tekst uključio sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne brakove. Pa ipak, iako je donesena golemom razumnom većinom, protiv direktive je ipak bilo teško shvatljivih tridesetak glasova, uz sedamdeset mudro suzdržanih.
I među njima, na čast i ponos Hrvata, tri njihova suzdržana glasa: Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić.
Da, suzdržani. Da, o prisilnim brakovima. Da, i sakaćenju djevojčica.
Ako se pitate zašto bi zaboga itko, pa makar bio Hrvat, bio suzdržan u raspravi o sakaćenju djevojčica – ako u kardiogenom šoku i nevjerici poželite vjerovati da su naši dični zastupnici skeptični oko direktive zbog neke njene skrivene feminističke ili rodne agende – još prije okruglo i točno deset godina, travnja 2014., cijelu vam je stvar objasnio Glas koncila.
“Djevojčicama se prije puberteta čupaju dražice da bi se budućoj ženi onemogućio doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vjerna supruga i vrijedna majka”, odgovorio je tada jednom svom ljubopitljivom čitatelju Glas koncila, istog onog Glasa koncila koji se u to vrijeme, vjerovali ili ne – vaša vjera, kako vidite, nije bitna – javno usprotivio i mamografiji, proglasivši narodni običaj dijagnosticiranja raka dojke štetnim za žene!
Zašto mamografija?! Ne mislite valjda da sam pitao? S rakom dojke žena je valjda “manje zahtjevna”. “Samo vjerna supruga”. Karcinom je doživotno jamstvo.
Znate uostalom i sami kakve su žene sa sisama i klitorisom. Takva hoće seks kad je nju volja, i dok katolički mužjak svrši – a znate koliko katoličkom mužjaku treba da svrši – već ona traži perilicu suđa, robotski usisivač, kontracepcijske pilule, vibrator i pravo glasa. Neće, naime, neobrezana dražica muža kojeg joj je odredio ćaća, nekog uglednog poduzetnika s lancem automat-klubova oko Zagreba i lancem svetog Benedikta oko vrata, nego onoga gologuzog studenta filozofije što glasa za Možemo. Može on moj kurac.
Po njijovoj agendi, međutim, to je prisilni brak. Prisilni brak? Krštenog Hrvata to odavno više ne čudi. Njima je i tradicionalni seks s nožem, krpom i šamarima silovanje.
I šta? Kurvetina onda u neutaživoj želji za doživljajem spolne naslade krene obilaziti ginekologe, širi pred njima noge kao kozaračko kolo, a kad joj spolna naslada pomuti i ono malo pameti među naušnicama, trči u bolnicu i već s vrata skida bluzu i grudnjak, pa nasladostrasno podvriskuje dok joj onkolog ručno mijesi sise. Ili ih bože prosti umeće u onaj RTG-aparat, da ih radiolog meči i gnječi kao tijesto za kruh.
Kojega gospođa, naravno, kod kuće nije stigla umijesiti jer se kurvala s doktorima.
Cijeli seoski skandal s obrezanim djevojčicama i Glasom koncila tada je brzo zaboravljen. Nitko – osim, jasno, par neobrezanih baba – nije se osobito ni uzrujao. Ta to je samo Crkva, tko nju uopće uzima ozbiljno, zar stvarno mislite da će šamani iz seoskih župa sutra djevojčicama žiletima rezati klitorise i šivati usnice žicom? Pa kad im za koju godinu nađu muževe, rašivati vagine dok ne rode po sedmoricu sinčića?
Deset godina kasnije, međutim, to bogami više nije Crkva i unjkavi Glas koncila. Deset godina kasnije to su vaši demokratski izabrani politički zastupnici. I to zastupnici stranaka koje svojim svjetonazorskim načelima ovih poslijezbornih dana pregovaraju o izvršnoj vlasti u državi, da u njoj sutra i izravno sudjeluju: Kolakušić i Sinčić iz Prava i pravde, koalicijskog partnera Domovinskog pokreta, i Ilčić iz Hrvatskih suverenista, koalicijskog partnera Mosta.
Da, onaj Ladislav Ilčić, violinist koji se proslavio priznanjem kako, suzdržan valjda po tom pitanju, nikad nije zagudio po veseljku. Da, isti onaj nekadašnji čelnik udruge Glas roditelja za djecu, koji je hrvatsku djecu od seksualnog odgoja u školama, baš kao i od cjepiva protiv HPV-a i raka maternice, branio člankom 63. Ustava Republike Hrvatske, po kojemu “roditelji imaju pravo samostalno odlučivati o odgoju djece”: taj, eto, glas – ponavljam, Glas roditelja za djecu! – bio je suzdržan u glasanju o direktivi protiv prisilnih brakova i sakaćenja djevojčica.
Možda je stoga zaista vrijeme da uradimo nešto za svoju djecu i postupimo po članku 63. Ustava RH, pa kako smo mislili na svoje kćerkice, da mislimo malo i na svoje sinčiće.
Kako, međutim, postupiti po Ustavu? Postupak je zapravo jednostavan.
Sinčiću od tri do trideset tri godine najprije se u usta ugura komad tkanine: kakva stara krpa ili par čarapa, recimo, odlično će poslužiti svrsi. Kako se pak ne bi ni otimao, treba mu čvrsto držati ruku i raširene noge, a ukoliko bude pružao otpor, nemojte ostati suzdržani. Važno je samo da šamari ne bude prejaki, jer ne želimo da se onesvijesti. Dobro je stoga imati pri ruci i kantu svete vodice.
Nakon toga treba čvrsto uhvatiti prepucij i prevući ga preko glavića, pa brzim i preciznim zahvatom odsjeći cijeli penis do korijena. Za taj zahvat najbolji je, jasno, kuhinjski nož, iako će izvrsno poslužiti i brusilica, cirkular ili obična pila. Kako je panektomija razmjerno bolan zahvat, vrlo je vjerojatno da ćete i tu potrošiti kantu svete vodice.
Penis se zapravo uklanja da ne smeta kod čupanja testisa: to se radi tako da se rasijeku mošnje ili, kad smo već tu, cijeli skrotum zajedno sa sjemenicima. Za to su najprikladnija stolarska kliješta, a izvrsno će poslužiti i škare za rezidbu voćki. Kako pak i orhidektomija spada u razmjerno bolne zahvate, izvjesno je da se ni tu neće trebati suzdržavati šamara i blagoslova svetom vodicom. Sinčiću na koncu treba preostalo tkivo zašiti koncem ili žicom, pažljivo pri tom ostavljajući malu rupicu kako bi sutra mogao pišati.
Nakon što ste tako riješili Sinčića, postupak valja ponoviti i s Kolakušićem i Ilčićem.
Hoće li im, međutim, odsijecanje penisa i mošnji biti preprekom za zdravi seksualni život u braku? Kako mislite “seksualni život”? Lišeni spolne naslade, naime, muškarci ostaju manje zahtjevni, samo vjerni muževi i vrijedni zastupnici Europskog parlamenta.
