Milanović, kao dio domaće odnarođene elite, o vlastitom društvu i dalje misli kao o neevropeiziranom i poluorijentalnom prostoru. Time samo pokazuje prezir prema ovdašnjoj i evropskoj stvarnosti






Naš vječno zbrčkani premijer Zoran Milanović od svojih napola domišljenih stavova nije odustao ni kad je ovog tjedna o mogućnostima zapošljavanja poslije studija razgovarao sa splitskim studentima. Najprije je ustvrdio da je ‘Hrvatska bolja zemlja nego što o njoj govorimo’ i dodao da smo već desetljećima ‘zemlja srednjeg i višeg srednjeg dohotka te da nikada nismo bili sirotinja i treći svijet, nego gornji dio drugog svijeta’. Samo rečenicu ili dvije iza toga, u posve drugom registru, studentima je predložio da odu van: ‘Idite van! Zapadna Europa zvuči ambiciozno jer je skuplja, ali uz dužno poštovanje, ondje ćete naučiti više nego u Istočnoj. Idite tamo gdje su bolji od vas i od mene, takvih još ima.’

Za početak, premijerove riječi mogu zvučati dosta cinično, posebno u situaciji kad će većina tih studenata ionako otići van, ali ne zato da nadogradi svoje znanje, nego kao novi gastarbajteri. Uz to, valjda bi uloga vodećeg političara trebala biti da omladini pokuša osigurati normalno školovanje i zapošljavanje u zemlji, a ne da ih šalje van. S druge strane, premijer se ponio i provincijalno, jer je reproducirao opozicijski par zapad – istok u kojemu je istok uvijek neobrazovaniji, nekulturniji i manje poželjan. Riječ je o davno ustanovljenoj samopodcjenjujućoj retorici ovdašnjih skorojevića u kojoj se sve nezapadno (Balkan, Istok) doživljava kao zazorno, opasno, neproduhovljeno i barbarsko.

Podsjetimo, sličnom su se retorikom domaći kulturnjaci služili prije dvadesetak godina, kad se u uvjetima disolucije Jugoslavije trebala legitimirati nova situacija, pa je u tu svrhu formirana opozicija Balkan – Srednja Evropa u kojoj je ova druga igrala ulogu hegemonijskog para. Milanović, kao dio domaće odnarođene elite, o vlastitom društvu i dalje misli kao o neevropeiziranom i poluorijentalnom prostoru. Time samo pokazuje prezir prema ovdašnjoj i evropskoj stvarnosti. A u potonjoj će studenti s početka priče, prije negoli na postdoktoratu u nekom kemijskom laboratoriju na zapadnom sveučilištu, završiti na pranju suđa u krčmi u nekoj od zapadnih metropola.



 

portalnovosti