Mjesto radnje: park u Gazi u koji su prije izraelske agresije dolazile tisuće Palestinaca s djecom, a danas je krcat improviziranim šatorima prisilno raseljenih, nesretnih ljudi iz svih krajeva ratom devastirane najnapučenije enklave na svijetu.
Vrijeme radnje: zadnji dani prosinca najpogibeljnije u Palestini 2024. godine. Rizikujući goli život pred izraelskim snajperistima i naoružanim dronovima, novinar globalne medijske kuće Al Jazeere s krupnim PRESS-om na prsima i na leđima – što mu ne jamči baš nikakvu sigurnost „zajamčenu“ međunarodnim propisima koji vrijede i za Izrael – pokazuje okom tv-kamere tragediju od koje se ledi krv u žilama. Kiša lije kao iz kabla. Teško do bola olovno nebo pritisnulo platnene domove što prokišnjavaju. Kaže novinar, temperatura se bliži ništici.
Ni u samom Izraelu nikomu nije jasno kako se Hamas uspio u vojno beznadnim okolnostima ne samo brzo reorganizirati već i uvesti reda u raznim dijelovima Pojasa GazeSkupine djece u prnjama, prozebli i mokri, stisnutih ramena, u plastičnim natikačama na golim nogama besciljno bauljaju blatom dubljim od gležnja među od koječega sklepanim nastambama. Iz nekih „šatora“ tu i tamo povija se oskudan se tračak dima uzaludno bori s vjetrom… Prizor iz noćne more. Tisuće nesretnih palestinskih obitelji, samaca, invalida, djece bez roditelja, bolesnika, starih i nemoćnih ljudi – tv-kamera svjedoči upečatljivije/potresnije od bilo kakvih riječi – skapava u blatu i vodi. Ta, je li, golema humanitarna tragedija strši kao jezivi greben iz nepreglednog oceana olovno mutne vode. Al Jazeera uživo iz pakla nečovječnosti. Reutersov izvjestitelj Hussam al-Masri izvještava kako su obilne kiše ovih dana poplavile tisuće šatora u izbjegličkim kampovima u Deir al-Balahu u središnjem te u Al-Mawasiju u južnom dijelu Gaze, a Izrael pojačava blokadu humanitarne pomoći tim ljudima.
Gaza i stotine tisuća Palestinaca svih dobi – više od 1000 dana podvrgnuti strašnom izraelskom genocidu bez presedana u svijetu nakon Drugoga svjetskog rata – naočigled bešćutne tzv. međunarodne zajednice i krajnje impotentnog UN-a dnevno umiru od gladi, bolesti i najubitačnijeg oružja pretežno made in USA. A Izrael i dalje bešćutno ubija, ranjava, razara već razoreno, protjeruje UN-ove humanitarce i, protivno svim navodno sporazumima, sprječava dostavu Gazi međunarodne pomoći u hrani i lijekovima. I ne može pobijediti Hamas ni vratiti preostalih cca 150 talaca.
Strahotne karakteristike genocida očituju se ne samo u izraelskom uskraćivanju palestinskom stanovništvu hrane, vode za piće, lijekova, električne struje i inih energenata već i u uništenju njihova zdravstvenog sustavaNekako, više nije šlagerska ili prime time vijest (!?) da su izraelski vojnici „danas u Pojasu Gaze ubili 63 palestinskih civila, među njima 21 dijete u dobi do 12 godina“. Jer, jučer su ih ubili 17, dan ranije 39, prethodnog dana 26…, pa to također nije bila šlagerska ili prime time vijest. Isti ubojice i isti stradali nedužni ljudi u svojoj okupiranoj domovini Palestini. Zapadni tzv. mainstream mediji – uključivo hrvatske na beziznimno režimskoj protupalestinsko-proizraelskoj nečovječnoj transfuziji – uglavnom su preskočili vijest kako je u samo jednom danu „u Gazi umrlo od hladnoće šest beba, jedna u dobi od tek 20 dana“.
Hipotermija ovih dana ubija jednako kao izraelske avionske bombe i tisuće tenkovskih granata, smrtonosni dronovi, zločinačke egzekucije nasred ruševina… Izraelski zapovjednici, slijedom genocidne politike vjersko-konzervativne vlasti Benjamina Netanyahua – premijera pod uhidbenom tjeralicom Međunarodnoga kaznenog suda – odobravaju vojnicima „skupljanje bodova“ prema broju ubijenih Palestinaca. Bilo koje dobi i bilo kojeg spola. Krvosljedništvo kao u doba skupljanja skalpova u tzv. indijanskim ratovima kada su preci današnjih izraelskih mecena genocida nad Palestincima, Ameri, dojdeki u tzv. Novi svijet, podjednako zvjerskim genicidom, na povijesni užas, istrebljivali tzv. Prve stanovnike s njihovih također pradjedovskih ognjišta.
Ubij, zatri im sjeme u samoj kolijevci i prisvoji njihov dom!? Tom se krvožednom logikom nekakvoga starozavjetnog „prava“ na tzv. Obećanu zemlju nekažnjeno vodi cionistički pokret i prije no što je međunarodnom dopusnicom 1948. godine osnovana židovska država na palestinskom tlu. Kao otočić u arapsko-islamskom oceanu, koji pak nije želio, znao ili mogao živjeti u mirnom i višestrano korisnom dobrosusjedstvu!? Praksa nacističkog apartheida nad Palestincima – otimanje domova, obradive zemlje, masovna uhićenja, batinanja i zatvaranja bez suda i razloga čak i djece, progoni, raseljavanja obitelji, intenzivna gradnja židovskih naselja (tzv. kibuci) na otetomu kulminirala je agresijom na nenaoružanih cca 2,5 milijuna civila u Pojasu Gaze. Genocidom!
Ubij na licu mjesta, ozlijedi, opljačka, siluj u obližnjoj ruševini… – i nikom ništa!Genocidom pod izlikom rata protiv militantne palestinske organizacije Hamasa i tzv. prava na samoobranu (čime SAD i proamerički tzv. kolektivni Zapad „opravdava“ izraelski genocid, sic transit) budući da je Hamas 7. listopada 2023. upao u Izrael, pobio cca 1200 ljudi i oteo 250 talaca. Izraelski agresori su za osvetu ubili do sada blizu 50.000 civila (cca 40 posto djece u dobi do 12 godina) i ranili 110.000 Palestinaca, ubili nekoliko stotina novinara, liječnika, učitelja, humanitaraca, aktivista UN-a i inih međunarodnih institucija, razorili im svu egzistencijalno važnu infrastrukturu od stambenih zgrada, gospodarskih objekata i bolnica do škola, trgovina, prometnih i inih subjekata i postrojenja…
Gaze praktično više nema, a politička i vojna izraelska vlast i agresorske postrojbe u Gazi tretiraju preostale Palestince kao zvijeri na koje je dopušten lov bez ikakvih pravila. Ubij na licu mjesta, ozlijedi, opljačka, siluj u obližnjoj ruševini… – i nikom ništa! Neki video materijali izraelskih zvjerstava nad civilnim palestinskim stanovništvom u Gazi jezivo su svjedočanstvo o nečistoj savjesti tzv. međunarodne zajednice te krvavim rukama SAD-ove administracije i kukavičluka lidera proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada. Npr. slika zarobljenih muškaraca skinutih dogola, ruku svezanih na leđima koji sjede na tlu s glavama među koljenima nema veze s ratom, ali itekako ima sa zločinom protiv čovječnosti.
Izrael danonoćno raketira improvizirana šatorska naselja u kojima je smrt stalna stanovnica. Iscrpljene, bolesne i gladne ljude s malom djecom i novorođenčadi zamotanom u prnje, uplakane žene i invalide tjeraju s kraja na kraj Pojasa Gaze, pa natrag, gore-dolje, itsl. Bez milosti i ikakva ljudskog osjećaja ili obzira prema ijednom zarezu, je li, tzv. međunarodne pravne stečevine, koje su svima u tzv. velikom svijetu puna usta, ali koja ne vrijedi za – Palestince. A kiša ovih kasnojesenjih i prvih zimskih dana nemilosrdno pada kao da će Noin potop i studen stišće do srži kostiju. Koga je briga za narod koji u okupiranoj domovini kopni naočigled svih i tko u tzv. velikom svijetu uopće želi ne samo viknuti „dosta!“ židovskoj državi nego i kazniti ju prekidom svih bilateralnih odnosa!? Baš svih.
Reporteri globalne medijske kuće Al Jazeere, čijih je petero palestinskih novinara ovih dana glavom platilo u ciljanomu izraelskom atentatu eda bi ih Netanyahu spriječio svjedočiti slikom i riječju agoniji ljudi u Palestini te nečistoj savjesti čovječanstva, jedini su novinari koji 24 sata s lica mjesta ne propuštaju izvijestiti ni o jednom dijelu palestinske tragedije. Židovi, koji su jedva-jedvice preživjeli tzv. konačno rješenje u Drugom svjetskom ratu, prakticiraju isti i još gori istrebljivački nacizam potkraj prve četvrtine 21. stoljeća. Nečuveno! Prizori patnje, pravog pakla stotina tisuća prisilno raseljenih Palestinaca u prošlih 14 mjeseci lede krv u žilama svakomu s imalo osjećaja za pravdu i temeljno ljudsko pravo da slobodno živi kao svoj na svomu. Palestinu je do sada priznalo 143 od 193 zemlje članice EU-a, uključivo susjednu Sloveniju, ali ne i Hrvatska, iako je predsjednik RH Zoran Milanović to izričito zahtijevao od CRO vlade.
RH se kukavički ne bi štel mešat’, sic transit!? Zemlja koja još vida rane zbog nedavne velikosrpske agresije i koja se grlato u Uniji obara na rusku tzv. specijalnu operaciju za denacifikaciju Ukrajine!? Šalje Kijevu i oružje i novac, ali mučki šuti o izraelskom genocidu nad Palestincima. Kao i na inomu proameričkom tzv. kolektivnom Zapadu, prešućuje se izraelsko uništenje bolnice Kamal Adwan u sjevernoj Gazi, uhićenje i maltretiranje medicinskog osoblja te neizvjesna sudbina odvedenog direktora te bolnice Hussama Abu Safije. Nije poznato gdje se nalazi i što se događa s njim budući da o tomu šute i izraelski izvori. Neki pak pušteni uhićenici iz bolnice Kamal Aswan tvrde da su ih Izraelci tukli štapovima i palicama, mučili na tzv. ispitivanjima, držali na hladnoći, psihički i fizički životinjski zlostavljali… I opet nikomu ništa!?
UN pak optužuje Netanyahuovu vladu i vojni vrh da nastavljaju sustavno ometati sve vrsti pomoći Palestincima u Pojasu Gaze – gdje ljudi umiru zbog nestašice osnovnih životnih namirnica, lijekova i pod dnevnim napadima okupatorske izraelske vojske – te zahtijeva hitno oslobađanje doktora Hussama Abu Safije. U međuvremenu je u izraelskom zatvoru umrlo u nejasnim okolnostima još pet uhićenika iz Gaze. Nakon samo dana bombardiranja opkoljenoga izbjegličkog kampa Jabalije u sjevernoj Gazi, gdje je ubijeno najmanje 27 Palestinaca, izraelska je vojska je u napadu usmrtila još četvoricu.
Strahotne karakteristike genocida očituju se ne samo u izraelskom uskraćivanju palestinskom stanovništvu hrane, vode za piće, lijekova, električne struje i inih energenata već i u uništenju njihova zdrarvstvenog sustava. Iz spaljene bolnice Kamal Awdan – iz koje su Izraelci odveli u nepoznato direktora s medicinskim osobljem i dijelom pacijenata – još izbijaju plameni jezici i gusti dim, a okupatorski vojnici uništavaju još tri glavne bolnice na sjeveru Pojasa Gazeu koje su radile u nemogućim uvjetima s minimalnim resursima. Reutersov novinar Dawoud Abu Alkas poslao u je u svijet 29. prosinca 2024. zastrašujuće snimke posljedica napada na bolnicu Al-Wafa. To zorno ilustrira izraelski zločinački scenarij za onemogućavanja svake medicinske pomoći Palestincima. Ne samo u sjevernom dijelu Pojasa Gaze.
Ako ih već ne mogu sve pobiti oružjem – koje im u ogromnim količinama dnevno stiže iz SAD-a i zemalja proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada – ubrzat će to masovne smrti izgladnjivanjem te uskratom i najosnovnije medicinske pomoći!? Prije uništenja Kamala Awdana, ista je sudbina pogodila indonežansku bolnicu Al-Awda, pa baptističku Al-Ahliju, ali i bolnicu za rehabilitaciju Al-Wafu u Gazi. Genocidan je cilj uništiti baš sve sastavnice života i prisiliti preživjele Palestince da se isele!? Tomu služe i višestruke opsade palestinskih izbjegličkih kampova, čime se okruženim ljudima sustavno pogoršava ionako nemoguće uvjete života. Židovima treba isto što je prije gotovo stoljeća trebalo nacističkim arijevcima, tzv. Lebensraum, prostor za sve nove i nove kibuce na palestinskoj zemlji.
Predsjedavajući Međunarodnog povjerenstva za potporu palestinskim pravima (ICSPR) Salah Abdel Ati tvrdi da je uništenje zdravstvenog sustava u Pojasu Gaze dio izraelskog tzv. Plana generala u nakani da se sjeverni dio Pojasa potpuno isprazni od preostalih Palestinaca nakon što se većina iselila na početku izraelske agresije. „To je isti obrazac zločina klasificiran kao masakr kao i 217 već počinjenih na početku sadašnjih vojnih operacija: ubojstvom više od 5000 civila, ranjavanje cca 13.000 i raseljavanjem 200.000 žitelja izbjegličkih kampova Jabalije, Beit Lahiye i Beit Hanouna“, kazao je Abdel Ati novinaru Al Jazeere. „Ne isključujem mogućnost da izraelski okupator proširi taj razorni scenarij na grad Gazu – gdje su počela razaranja bolnice Al-Wafa – radi potpune kontrole nas sjevernim dijelom Pojasa Gaze, nasilne demografske promjene i širenje tampon zone radi naseljavanja novih židovskih doseljenika.“
Nema veze, je li, što su bolnice propisno označene kao medicinske ustanove i formalno zaštićene tzv. međunarodnim pravom, Izrael mari za to kao za lanjski snijeg. Silom najviše američkog oružja, teritorijalno se i etnički proširuje na palestinskoj krvi, leševima i pradjedovskom teritoriju koji nikad nije pripadao židovskom narodu. Glede&unatoč, izraelsku se vojsku optužuje u zdravorazumskom dijelu svijeta za ratne i zločine protiv čovječnosti, a u Izraelu pak za neuspjehe na bojnom polju. U više od 1000 i kusur dana zvjerskog ubijanja ljudi i sustavnog uništavanja njihovih nastambi u Pojasu Gaze, Hamas nije pobijeđen, preostali taoci nisu vraćeni svojim obiteljima, a država Izrael s političkim i vojnim vrhom (pod tjeralicama zbog genocida!) je na međunarodnoj optuženičkoj klupi.
Genocidan režim Benjamina Netanyahua pak grubom policijskom silom suzbija masovne prosvjede u zemlji i jednostavno se ne obazire ne samo na lične širom svijeta nego ni na zahtjeve Udruge obitelji izraelskih talaca da se spor s Hamasom riješi političkim dogovorom i tako njihovi najmiliji vrate kući. Bivši šef izraelskog Mossada, jedne od najučinkovitijih tajnih službâ na svijetu, Danny Yatom, kazao je tamošnjem listu Maarivu kako „smo već odavno trebali zaključiti da uporaba sile ugrožava živote talaca. Treba postići dogovor o razmjeni zarobljenika i napustiti Pojas Gaze, a uvijek će biti moguće vratiti se tamo. Izraelu je potreban politički plan – kakav trenutno ne postoji – za razmontiranje Hamasove vlasti u Gazi“.
Yatomovo reagiranje glede&unatoč izraelskoga vojnog, ali i političkog neuspjeha uslijedilo je netom što se saznalo da je tzv. Islamski pokret otpora (Hamas) pogubio šestoricu izraelskih zarobljenika kao osvetničko reagiranje na ubilačku operaciju Netanyahuove vojske u četvrti Talal-Sultan u gradu Rafahu na jugu Pojasa Gaze. Zarobljenici su navodno bili zatočeni u tunelu na tom području. Izraelski premijer pak inatljivo ustraje na genocidnom „discipliniranju“ ne toliko Hamasa – Netanyahu se hvali da ga je uništio/pobijedio, pa čemu onda intenziviranje agresije!? – već na istrjebljenju cijeloga palestinskog naroda u Palestini. Neprihvatljivo!
Brigada je Al-Qassam pak, vojno krilo tzv. Islamskog pokreta otpora („pobijeđenog“ Hamasa!? – sic transit), objavljuje fotku Netanyahuova sina Yaira razgaćenoga na plaži u Miamiju (SAD), s porukom: „Ovo je Yair u Miamiju, daleko od opasnosti (daleko!? – naciljan objektivom baš kao možebitno nečijim snajperom, op. a.). Što onda tjera Netanyahua, dok sjedi na plaži u Miamiju u SAD-u“. Što ga tjera? „Izrael će nastaviti svoje neumorne napore dok ne vrati sve otete taoce“, priopćio je. Uz napomenu da je Hamas taj koji sabotira posredničke pregovore Katara, Egipta i SAD-a o ratu u Pojasu Gaze. Istodobno, izraelski list Yedioth Ahronoth prenosi izjave zapadnih dužnosnika o tomu da je „pobijeđeni“, je li, Hamas neočekivano „uspio vratiti većinu svojih sposobnosti za upravljanje stanjem u Pojasu Gaze, osobito u središtu enklave kao što su Al-Mawasi, A-Nuseirat i Deir al-Balah“.
Čak je i pred očima izraelskih vojnika, koji nisu reagirali u incidentima, eliminirao kriminalne skupine što su pljačkale konvoje s humanitarnom pomoći. Zapadni su političari i vojni analitičari, oslanjajući se isključivo na izraelske izvore, bili uvjereni da se Hamas više nikad neće oporaviti i da je moguće bez njega trasirati poslijeratnu budućnost Pojasa Gaze. Kad ono… „Pobijeđeni“ se Hamas osovio na noge. Izrael se pak bio globalno prokazao kao genocidno strašilo s Bliskog istoka od kojega zazire svatko s makar dva zrna soli u glavi, a Međunarodno kazneno sudište u Haagu ima pune ruke posla s Benjaminom Netanyahuom, bivšim ministrom obrane Yoavom Gallantom i takvima… Ni u samom Izraelu nikomu nije jasno kako se Hamas uspio u vojno beznadnim okolnostima ne samo brzo reorganizirati već i uvesti reda u raznim dijelovima Pojasa Gaze.
