U povodu predstojećeg Marsonikona 7, SF konvencije, razgovaram s Gordanom Sundaćem, surganizatorom. Kaže mi uvodno: "Čitam oduvijek. Još kao dijete me zanimala pisana riječ. Krajem srednje škole sam napisao djelo veličine romana kako bi vidio da li me i pisanje zanima te da li sam kadar završiti započeto. Nakon duže stanke sam odlučio obnoviti želju za pisanjem te otpočeo zajedničku suradnju s Lutzom na više projekata koja traje do danas. Objavio sam nekoliko priča u regionalnoj zbirci Marsonic, raznim internetskim zbirkama poput one u Kulturnom forumu, te sam koautor romana Drum promoviranog na Interliberu 2014 godine, a trenutno tražim izdavača za rukopis romana koji sam samostalno napisao.
U organizaciji Marsonikona sam od početaka konvencije. Prva je naime održana 2012.god. u zgradi gimnazije nakon čega se seli na sadašnje mjesto održavanja u Tvrđavu. Od prvog održavanja konvencije pa do sada predavanja, promocije i nastupe održalo je desetak gostiju iz Hrvatske, Bosne, Srbije i Crne Gore. Paralelno s predavačima, konvencija ugošćuje veći broj izlagača gdje se može naći širok izbor knjiga. Jedan od važnijih događaja u satnici Marsonikona je i promocija zbirke Marsonic koja sada već obilježava trinaest brojeva a čiji je cilj poticanje razvoja čitanosti i promicanje književnosti.
U svemu tome sam sudjelovao kao organizator u svim mogućim ulogama. Fotografirao sam konvenciju, dogovarao smještaj gostiju, organizirao ručkove, nabavku hrane i pića...uglavnom, bio leteći za sve što treba."
Za koji dan održat će se sedma po redu SF konvencija„Marsonikon“. Možeš li se za čitatelje sbperiskopa prisjetiti kako jesve započelo? Tko je pokrenuo inicijativu i kako je došlo do njene realizacije? Po čemu su se razlikovali prvi i šesti Marsonikon? Koju dosadašnju SF konvenciju možeš izdvojiti kao svojevrstan obrazac, kao događaj bez mane, koji je uspio u svakom smislu?
Idejni tvorci konvencije su Marina Gojković, Hrvoje Gažo, Krešimir Grčević i Ratko Martinović koji su pokrenuli cijeli projekt , a svi ostali poput Ivana Lutza, Leona Maglića, Marije Koudele, Kreše Gaže,Ivana Martinovića su se s vremenom priključivali pa tako i ja. Mene je nazvala Marina Gojković, bilo mi je razrednica u srednjoj školi, i pitala da napišem priču za prvi broj zbirke Marsonic s ciljem da se vidi da i Slav. Brod ima autora. Meni se strašno svidjela ta ideja i tako sam ušao u projekt. Taj Marsonikon mi je najdraži jer je jednostavno prvi, a takvi se pamte. Bez obzira na to, evolucija konvencije je narednih godina grabila dalje krupnim koracima pa se sve ostale bile bolje u organizacijskom smislu. Tokom tog vremena postala je međunarodna i ugostila veći broj gostiju iz regije a ne bi se mogao odlučiti koji je od Marsonikona bio baš potpuno kompletan. Jedno je sigurno, svaki slijedeći je sve bolji...
Ovogodišnja konvencija znanstvene fantastike bit će posvećena hororu, posebnom žanru u fiktivnim djelima čiji autori nastoje izazvati, strah, uznemirenost, nelagodu. SF i horor, s obzirom na meke žanrovske granice, međusobno ulaze u teritorije jedni drugih. Ipak, koji je rezon prevladao da se Marsonikon „zadužen“ za SF, bavi drugim žanrom? Da li možda zato jer je horor često blizak s antiutopijama, svojsvrsnim negacijama prosvjetiteljstva znanosti, njenom regresijom, slomom civilizacijskih vrijednosti i padom u očaj i strah?
Iako se moram prikloniti većini i reći da nažalost svjedočimo nazadovanju društva i krahu čitavog niza moralnih vrijednosti te svakodnevno svjedočimo više-manje negativnim vijestima to ipak nije razlog zašto je horor odabran kao tema ovogodišnje konvencije. Sf, horor i fantasy su bliski kao žanrovi, kako je rečeno ranije, i na odabir ove teme smo gledali kao zanimljiv eksperiment čiji je cilj promocija horora kao žanra. Veliki broj ljudi, nažalost, ga izbjegava ili osuđuje što je interesantna činjenica jer je strah duboko ukorijenjen u sve nas i kao takav koristan. Da nema straha, vjerojatno ne bi bilo ni ljudske vrste. Vjerujem da razlog tome leži u činjenici da ako kažeš da pišeš ili čitaš horore onda te svi smatraju luđakom što je ružna predrasuda koju treba iskorijeniti, jer ne treba zaboraviti činjenicu da su se baš u tom žanru našli klasici poput B.Stokera ili S.Kinga. Mene je osobno zanimalo kako ljudi pišu horore i došao sam na svoje jer je za zbirku Marsonic pristiglo preko trideset kvalitetnih priča gdje su sve konkurirale za ulaz u zbirku te je urednik Leon Maglić sigurno imao težak izbor.
Nije bilo potrebno pažljivo proučavati program Marsonikona kako bi se primjetilo da će konvencija ovaj put proteći bez etabliranih gostiju, velikih autora i izdavača, bez gostiju čija imena garantiraju kvalitetu, dobru posjećenost, prenošenje dragocijenih iskustava… u jednu riječ, koja su i komercijalni mamac?Kako to da ste se odlučili osloniti na domaće snage (Lutz, Martinović, Maglić, Sundać, Gažo, Grčević…)? Koji su razlozi? Uvjerenje da su lokalni nositelji programa dovoljno jaki ili nemate novca za izuzetne goste?
U ovom slučaju, ove godine, novac nije problem. U današnje vrijeme se to može rijetko čuti ali doista je tako. Naime, ove godine smo odlučili pojednostaviti organizaciju kako bi u jednom, rekao bi, obiteljskom okruženju organizirali konvenciju. Svaki Marsonikon je u organizacijskom smislu jako zahtjevan i traži ogromne napore tako da na kraju mi organizatori na sam dan konvencije imamo jako malo vremena za druženje što je na kraju krajeva i sam cilj svega. Ja sam osobno, ako se dobro sjećam, bio na otvorenju samo jednog Marsonikona jer jednostavno ne stignem od obveza. Bez obzira na to, vjerujem da domaće snage predavača neće iznevjeriti sve zainteresirane 9.06.
Kad već spominjem domaće snage, ne znam jesi li ti primjetio da su inače kod ovakvih i sličnih događanja najmanje angažirani ljudi iz prosvjete, posebno nastavanici i profesori književnosti? Kako to tumačiš? Uostalom, jeste li pokušali pridodati ih svom autorskom timu?Možda će se oni uključiti kad netko odluči znanstvenu fantastiku uvrstiti u lektiru i skinuti joj stigmu trivijalne književnosti? Ili, ako im napišete pripremu za predavanje?
Kao i svemu ostalom u društvu tako i ovdje postoji neka ideja koja se trudom i zalaganjem pretvori u projekt kojemu se onda svi poslije priključe. Tako je i Marsonikon započeo kao ideja skupine entuzijasta gdje su svi pridonijeli ono nešto zbog čega je taj projekt uspio. Paralelno s tim nikada ništa nije dobro završilo natjerivanjem ljudi da nešto čine. Marsonikon se kao književo konvencija uspješno razvija već godinama i vjerujem da će se predstavnici književne struke prepoznati u tome i priključiti. Sf doista nosi stigmu trivijalne književnosti, ali tu predrasudu treba razbiti. Kao što sam maloprije rekao da za čitatelje ili pisce horora kažu da su luđaci tako se često za fanove sf čuje da su čudaci koji vjeruju u vanzemaljce. Kad bude manje predrasuda a više otvorenijih ljudi tada ćemo u ovoj državi imati više čitatelja ova dva žanra.
Zašto na konvenciji nema dodjele nekakvih priznanja zaslužnima? Plaketa? Za knjigu, film, organizaciju?
Maloprije sam rekao da za ovaj Marsonikon novac nije problem ali za dodjeljivanje nagrade već je. Već prije nekoliko godina smo razmišljali ozbiljno o tome i odlučili pričekati još malo. Naime, postavilo se pitanje tko i po kojim kriterijima dodjeljuje nagrade jer često su se mogli vidjeti krajnje bizarni izbori književnih nagrada u Hrvatskoj i u sf žanru ili situacije gdje jedne te iste osobe stalno bivaju nagrađivane. Urednici ili kolegiji griješe, to je ljudski na kraju krajeva, pa se kao logičan zaključak nametnuo odabir čitatelja kao kriterija. U organizaciji Marsonikona smo razmišljali o nagradi koju bi čitatelji svojim glasovima birali kao svoj izbor jer zbog njih književnost i postoji. Za tako nešto će biti potrebno još vremena, i kako sam ranije rekao, novca.
Ti ćeš imati predavanje pod nazivom „Utjecaj Stephena Kinga na razvoj horora". Možeš li ga ukratko najaviti odnosno istaknuti svoju glavnu tezu?
Mislim da će se većina složiti da S. King ima nezaobilazno mjesto u književnosti prethodnog stoljeća bez obzira da li ga je netko čitao ili nije. On kao pisac spada u najčitanije ikada i to baš u žanru horora. Obzirom na to i temu Marsonikona sam odabrao taj naslov predavanja a cilj mi je ispričati, na primjeru Kinga, kako se ovaj žanr u stvari može jako lako približiti čitatelju. Planiram nešto ispričati o samom strahu i njegovoj prisutnosti u ljudima a nakon toga se okrenuti samom Kingu odnosno nizu anegdota iz njegovog života.
Zajedno s ekipom koja stvara fanzin „Svemirski Brod“ sačinjavate ujedinjene sf snage, važne predvodnike brodske i hrvatske urbane kulture. Ipak su vas autori turističke brožure Brodsko-posavske županije zaboravili. Nisu vas uvrstili u lipanj mjesec kao nesumnjivu turističku atrakciju. Kakav je inače odnos Marsonikonovaca s gradom Brodom i županijom? Jeli li pomoć grada smanjena ili se varam? Dobivate li pomoć ministarstva kulture?
Samo jedan ispravak...ekipa fanzina "Svemirski Brod" JE ekipa Marsonikona. U Hrvatskoj kultura nije baš na cijeni, ali slažem se da pokušavamo to promijeniti i pitanje je samo koliko i uspijevamo. Što se tiče neuvrštavanja u turističku brošuru, stvarno ne znam koji je razlog, osim možda nedostatka informacija s njihove strane o terminu održavanja Marsonikona. Ono što znam je da imamo maksimalno korektne odnose i sa Gradom i sa Županijom koji su i sponzori konvencije. Marsonikon ne dobiva pomoć ministarstva kulture.
Što osobno očekuješ ove godine? Pomake? U čemu?
Mislim da sam rekao ranije kako Marsonikon iz godine,bar meni osobno, postaje sve bolji i bolji pa svakako i ove godine očekujem pomak. Još više poznatih ljudi, više čitatelja, izdavača, gostiju i naravno još više druženja.
Zašto Marsonikon nema svoju web stranicu ili besplatni blog kao mjesto najava, rasprava i, prije svega, arhiviranja svega što se tiče konvencije?
Danas se kaže da ako se nešto nije pojavilo na fejsu onda se to nije niti dogodilo i mi se držimo toga. Tamo se može naći stranica Marsonikona i stranica zbirke Marsonic te ako netko želi može po slobodnom izboru postaviti pitanje, pokrenuti raspravu ili ostaviti obavijest. Na istim stranicama postoje slike koje su svojevrsna arhiva svega što se dogodilo u posljednjih šest godina.
Čini mi se da vam je marketing siromašan i bez faktora iznenađenja. Razlog je možda u tome što se baš u svemu oslanjate na svoj krug. Ne bi li trebalo zapaliti grad inventivnim najavama, ali ne na lutkarski način kao što to rade organizatori Dana Ivane Brlić Mažuranić?
Marketing nam nije siromašan jer smo tek počeli. Šalim se. Većinom se po pitanju marketinga oslanjamo na lokalne medije koji su nam izašli u susret poput Periskopa, ali vjerujem da problem ne leži u inovativnosti već o onome o čemu sam ranije govorio, o interesu za kulturu. Većina vijesti kod nas se svodi na golišave starlete i korumpirane političare. Ili, ne daj Bože, da je obrnuto, jer bi to onda baš zadiralo u sferu horora. I obzirom na to, rijetko tko prati književnost i kulturu. Bez obzira na sve Marsonikon ima medijski plan a dalje je pitanje samo koliko će ljudi to pročitati a koliko će ih doista doći na Marsonikon.
Kakv je Vaš odnos s ostalim entuzijastima i profesionalcima u Hrvatskoj? Dolaze li i ove godine kao gosti?
Svi zaljubljenici u književnost blisko surađuju jer imaju isti cilj. U osom slučaju to je promicanje kulture čitanja u Hrvatskoj. Obzirom na to ne sumnjam da će odaziv biti popriličan da da će se pretresati razne teme. Ne mogu nikada reći koliki će ih biti broj ali znam da nikada ne iznevjere.
Što posjetitelji mogu očekivati izvan programa? Pivo će biti hladno kao i uvijek?
Izvan programa postoji Kazamat koji, tako da kažem, ima svoj program. Tamo se uvijek daleko od gradske buke može potražiti dobra knjiga, ali isto tako niz delicija u slavonskom stilu, sudjelovati u raspravi i upoznati nove ljude. Druženje s zainteresiranima za književnost jamči dobru zabavu daleko od obveza i stresa. I da...pivo će biti hladno.
U organizaciji Marsonikona sam od početaka konvencije. Prva je naime održana 2012.god. u zgradi gimnazije nakon čega se seli na sadašnje mjesto održavanja u Tvrđavu. Od prvog održavanja konvencije pa do sada predavanja, promocije i nastupe održalo je desetak gostiju iz Hrvatske, Bosne, Srbije i Crne Gore. Paralelno s predavačima, konvencija ugošćuje veći broj izlagača gdje se može naći širok izbor knjiga. Jedan od važnijih događaja u satnici Marsonikona je i promocija zbirke Marsonic koja sada već obilježava trinaest brojeva a čiji je cilj poticanje razvoja čitanosti i promicanje književnosti.
U svemu tome sam sudjelovao kao organizator u svim mogućim ulogama. Fotografirao sam konvenciju, dogovarao smještaj gostiju, organizirao ručkove, nabavku hrane i pića...uglavnom, bio leteći za sve što treba."
Za koji dan održat će se sedma po redu SF konvencija„Marsonikon“. Možeš li se za čitatelje sbperiskopa prisjetiti kako jesve započelo? Tko je pokrenuo inicijativu i kako je došlo do njene realizacije? Po čemu su se razlikovali prvi i šesti Marsonikon? Koju dosadašnju SF konvenciju možeš izdvojiti kao svojevrstan obrazac, kao događaj bez mane, koji je uspio u svakom smislu?
Idejni tvorci konvencije su Marina Gojković, Hrvoje Gažo, Krešimir Grčević i Ratko Martinović koji su pokrenuli cijeli projekt , a svi ostali poput Ivana Lutza, Leona Maglića, Marije Koudele, Kreše Gaže,Ivana Martinovića su se s vremenom priključivali pa tako i ja. Mene je nazvala Marina Gojković, bilo mi je razrednica u srednjoj školi, i pitala da napišem priču za prvi broj zbirke Marsonic s ciljem da se vidi da i Slav. Brod ima autora. Meni se strašno svidjela ta ideja i tako sam ušao u projekt. Taj Marsonikon mi je najdraži jer je jednostavno prvi, a takvi se pamte. Bez obzira na to, evolucija konvencije je narednih godina grabila dalje krupnim koracima pa se sve ostale bile bolje u organizacijskom smislu. Tokom tog vremena postala je međunarodna i ugostila veći broj gostiju iz regije a ne bi se mogao odlučiti koji je od Marsonikona bio baš potpuno kompletan. Jedno je sigurno, svaki slijedeći je sve bolji...
Ovogodišnja konvencija znanstvene fantastike bit će posvećena hororu, posebnom žanru u fiktivnim djelima čiji autori nastoje izazvati, strah, uznemirenost, nelagodu. SF i horor, s obzirom na meke žanrovske granice, međusobno ulaze u teritorije jedni drugih. Ipak, koji je rezon prevladao da se Marsonikon „zadužen“ za SF, bavi drugim žanrom? Da li možda zato jer je horor često blizak s antiutopijama, svojsvrsnim negacijama prosvjetiteljstva znanosti, njenom regresijom, slomom civilizacijskih vrijednosti i padom u očaj i strah?
Iako se moram prikloniti većini i reći da nažalost svjedočimo nazadovanju društva i krahu čitavog niza moralnih vrijednosti te svakodnevno svjedočimo više-manje negativnim vijestima to ipak nije razlog zašto je horor odabran kao tema ovogodišnje konvencije. Sf, horor i fantasy su bliski kao žanrovi, kako je rečeno ranije, i na odabir ove teme smo gledali kao zanimljiv eksperiment čiji je cilj promocija horora kao žanra. Veliki broj ljudi, nažalost, ga izbjegava ili osuđuje što je interesantna činjenica jer je strah duboko ukorijenjen u sve nas i kao takav koristan. Da nema straha, vjerojatno ne bi bilo ni ljudske vrste. Vjerujem da razlog tome leži u činjenici da ako kažeš da pišeš ili čitaš horore onda te svi smatraju luđakom što je ružna predrasuda koju treba iskorijeniti, jer ne treba zaboraviti činjenicu da su se baš u tom žanru našli klasici poput B.Stokera ili S.Kinga. Mene je osobno zanimalo kako ljudi pišu horore i došao sam na svoje jer je za zbirku Marsonic pristiglo preko trideset kvalitetnih priča gdje su sve konkurirale za ulaz u zbirku te je urednik Leon Maglić sigurno imao težak izbor.
Nije bilo potrebno pažljivo proučavati program Marsonikona kako bi se primjetilo da će konvencija ovaj put proteći bez etabliranih gostiju, velikih autora i izdavača, bez gostiju čija imena garantiraju kvalitetu, dobru posjećenost, prenošenje dragocijenih iskustava… u jednu riječ, koja su i komercijalni mamac?Kako to da ste se odlučili osloniti na domaće snage (Lutz, Martinović, Maglić, Sundać, Gažo, Grčević…)? Koji su razlozi? Uvjerenje da su lokalni nositelji programa dovoljno jaki ili nemate novca za izuzetne goste?
U ovom slučaju, ove godine, novac nije problem. U današnje vrijeme se to može rijetko čuti ali doista je tako. Naime, ove godine smo odlučili pojednostaviti organizaciju kako bi u jednom, rekao bi, obiteljskom okruženju organizirali konvenciju. Svaki Marsonikon je u organizacijskom smislu jako zahtjevan i traži ogromne napore tako da na kraju mi organizatori na sam dan konvencije imamo jako malo vremena za druženje što je na kraju krajeva i sam cilj svega. Ja sam osobno, ako se dobro sjećam, bio na otvorenju samo jednog Marsonikona jer jednostavno ne stignem od obveza. Bez obzira na to, vjerujem da domaće snage predavača neće iznevjeriti sve zainteresirane 9.06.
Kad već spominjem domaće snage, ne znam jesi li ti primjetio da su inače kod ovakvih i sličnih događanja najmanje angažirani ljudi iz prosvjete, posebno nastavanici i profesori književnosti? Kako to tumačiš? Uostalom, jeste li pokušali pridodati ih svom autorskom timu?Možda će se oni uključiti kad netko odluči znanstvenu fantastiku uvrstiti u lektiru i skinuti joj stigmu trivijalne književnosti? Ili, ako im napišete pripremu za predavanje?
Kao i svemu ostalom u društvu tako i ovdje postoji neka ideja koja se trudom i zalaganjem pretvori u projekt kojemu se onda svi poslije priključe. Tako je i Marsonikon započeo kao ideja skupine entuzijasta gdje su svi pridonijeli ono nešto zbog čega je taj projekt uspio. Paralelno s tim nikada ništa nije dobro završilo natjerivanjem ljudi da nešto čine. Marsonikon se kao književo konvencija uspješno razvija već godinama i vjerujem da će se predstavnici književne struke prepoznati u tome i priključiti. Sf doista nosi stigmu trivijalne književnosti, ali tu predrasudu treba razbiti. Kao što sam maloprije rekao da za čitatelje ili pisce horora kažu da su luđaci tako se često za fanove sf čuje da su čudaci koji vjeruju u vanzemaljce. Kad bude manje predrasuda a više otvorenijih ljudi tada ćemo u ovoj državi imati više čitatelja ova dva žanra.
Zašto na konvenciji nema dodjele nekakvih priznanja zaslužnima? Plaketa? Za knjigu, film, organizaciju?
Maloprije sam rekao da za ovaj Marsonikon novac nije problem ali za dodjeljivanje nagrade već je. Već prije nekoliko godina smo razmišljali ozbiljno o tome i odlučili pričekati još malo. Naime, postavilo se pitanje tko i po kojim kriterijima dodjeljuje nagrade jer često su se mogli vidjeti krajnje bizarni izbori književnih nagrada u Hrvatskoj i u sf žanru ili situacije gdje jedne te iste osobe stalno bivaju nagrađivane. Urednici ili kolegiji griješe, to je ljudski na kraju krajeva, pa se kao logičan zaključak nametnuo odabir čitatelja kao kriterija. U organizaciji Marsonikona smo razmišljali o nagradi koju bi čitatelji svojim glasovima birali kao svoj izbor jer zbog njih književnost i postoji. Za tako nešto će biti potrebno još vremena, i kako sam ranije rekao, novca.
Ti ćeš imati predavanje pod nazivom „Utjecaj Stephena Kinga na razvoj horora". Možeš li ga ukratko najaviti odnosno istaknuti svoju glavnu tezu?
Mislim da će se većina složiti da S. King ima nezaobilazno mjesto u književnosti prethodnog stoljeća bez obzira da li ga je netko čitao ili nije. On kao pisac spada u najčitanije ikada i to baš u žanru horora. Obzirom na to i temu Marsonikona sam odabrao taj naslov predavanja a cilj mi je ispričati, na primjeru Kinga, kako se ovaj žanr u stvari može jako lako približiti čitatelju. Planiram nešto ispričati o samom strahu i njegovoj prisutnosti u ljudima a nakon toga se okrenuti samom Kingu odnosno nizu anegdota iz njegovog života.
Zajedno s ekipom koja stvara fanzin „Svemirski Brod“ sačinjavate ujedinjene sf snage, važne predvodnike brodske i hrvatske urbane kulture. Ipak su vas autori turističke brožure Brodsko-posavske županije zaboravili. Nisu vas uvrstili u lipanj mjesec kao nesumnjivu turističku atrakciju. Kakav je inače odnos Marsonikonovaca s gradom Brodom i županijom? Jeli li pomoć grada smanjena ili se varam? Dobivate li pomoć ministarstva kulture?
Samo jedan ispravak...ekipa fanzina "Svemirski Brod" JE ekipa Marsonikona. U Hrvatskoj kultura nije baš na cijeni, ali slažem se da pokušavamo to promijeniti i pitanje je samo koliko i uspijevamo. Što se tiče neuvrštavanja u turističku brošuru, stvarno ne znam koji je razlog, osim možda nedostatka informacija s njihove strane o terminu održavanja Marsonikona. Ono što znam je da imamo maksimalno korektne odnose i sa Gradom i sa Županijom koji su i sponzori konvencije. Marsonikon ne dobiva pomoć ministarstva kulture.
Što osobno očekuješ ove godine? Pomake? U čemu?
Mislim da sam rekao ranije kako Marsonikon iz godine,bar meni osobno, postaje sve bolji i bolji pa svakako i ove godine očekujem pomak. Još više poznatih ljudi, više čitatelja, izdavača, gostiju i naravno još više druženja.
Zašto Marsonikon nema svoju web stranicu ili besplatni blog kao mjesto najava, rasprava i, prije svega, arhiviranja svega što se tiče konvencije?
Danas se kaže da ako se nešto nije pojavilo na fejsu onda se to nije niti dogodilo i mi se držimo toga. Tamo se može naći stranica Marsonikona i stranica zbirke Marsonic te ako netko želi može po slobodnom izboru postaviti pitanje, pokrenuti raspravu ili ostaviti obavijest. Na istim stranicama postoje slike koje su svojevrsna arhiva svega što se dogodilo u posljednjih šest godina.
Čini mi se da vam je marketing siromašan i bez faktora iznenađenja. Razlog je možda u tome što se baš u svemu oslanjate na svoj krug. Ne bi li trebalo zapaliti grad inventivnim najavama, ali ne na lutkarski način kao što to rade organizatori Dana Ivane Brlić Mažuranić?
Marketing nam nije siromašan jer smo tek počeli. Šalim se. Većinom se po pitanju marketinga oslanjamo na lokalne medije koji su nam izašli u susret poput Periskopa, ali vjerujem da problem ne leži u inovativnosti već o onome o čemu sam ranije govorio, o interesu za kulturu. Većina vijesti kod nas se svodi na golišave starlete i korumpirane političare. Ili, ne daj Bože, da je obrnuto, jer bi to onda baš zadiralo u sferu horora. I obzirom na to, rijetko tko prati književnost i kulturu. Bez obzira na sve Marsonikon ima medijski plan a dalje je pitanje samo koliko će ljudi to pročitati a koliko će ih doista doći na Marsonikon.
Kakv je Vaš odnos s ostalim entuzijastima i profesionalcima u Hrvatskoj? Dolaze li i ove godine kao gosti?
Svi zaljubljenici u književnost blisko surađuju jer imaju isti cilj. U osom slučaju to je promicanje kulture čitanja u Hrvatskoj. Obzirom na to ne sumnjam da će odaziv biti popriličan da da će se pretresati razne teme. Ne mogu nikada reći koliki će ih biti broj ali znam da nikada ne iznevjere.
Što posjetitelji mogu očekivati izvan programa? Pivo će biti hladno kao i uvijek?
Izvan programa postoji Kazamat koji, tako da kažem, ima svoj program. Tamo se uvijek daleko od gradske buke može potražiti dobra knjiga, ali isto tako niz delicija u slavonskom stilu, sudjelovati u raspravi i upoznati nove ljude. Druženje s zainteresiranima za književnost jamči dobru zabavu daleko od obveza i stresa. I da...pivo će biti hladno.
