[caption id="attachment_108059" align="alignnone" width="460"] Jame su snimljene s ulaza u kafić[/caption]
Prije nešto više od dvije godine na ovom portalu zabilježili smo sukob Grada Slavonskog Broda i obrtnice Anke Šakić, vlasnice ugostiteljskog objekta „Mali Pariz“ u Kumičićevoj ulici. Članak smo u tom smislu i naslovili:
E, sad, bilo zaista dobro da ga pročitate, kao neophodan pogled u retrovizor u vožnji koja se, nažalost, nastavlja kao daljnje nasrtanje grada na rečeni kafić. Za one koji za to nemaju strpljenja, citirat ćemo neke njegove dijelove.
Nakon dvije godine, vrag im opet ne da mira, kako kaže narod, pa su odlučili, nakon što su zaista ukinuli jednu zebru, a drugu iscrtali ispred samog ulaza u kafić, ispred istog ulaza u kafić iskopati dvije rupe, navodno za semafore koji će ovaj puta zaštiti pješake/učenike iz tri obližnje škole. Iz razgovora s gospođom Šakić saznajemo da su jame iskopali na prvi dan nove školske godine i ostavili ih da bezobrazno zjape, bez postavljenih rokova kada će posao završiti. Toliko o brizi Grada za sigurnost učenika. Naime, pred arhitektima navodnih prometnih poboljšanja nalazilo je cijelo proljeće i ljeto, ali oni su svoj naum odlučili započeti baš prvog ponedjeljka u rujnu mjesecu, kada se pojačava promet općenito, a posebno kao kretanje učenika prema i iz škola. Osim toga, radovi se vrše dva metra od ulaza u kafić, tik do terase kafića, ometajući mu poslovanje. Dobro da zemlju nisu ubacili na sam šank! Radi se inače o neadekvatnom izboru mjesta za semafor i zebru i neodgovornom i indolentnom tempiranje radova. Ali, tko bi im to mogao dokazati?! Tko bi im mogao predložiti da je zebri i semaforu mjesto na suprotnoj strani raskrižja? Boli njih briga, kako o takvima (opet) kaže mudri narod, za opstanak i poslovanje obrtnika! Po njima, obrtnika još uvijek ima dovoljno, i zašto bi im se izlazilo ususret, bez obzira što se obrti masovno zatvaraju i što ljudi odlaze iz Broda. Dokle će se trpjeti neuviđavnost i bahatost gradskih vlasti? Do kada će voditi svoj inat prema ljudima od kojih žive? 
Prije nešto više od dvije godine na ovom portalu zabilježili smo sukob Grada Slavonskog Broda i obrtnice Anke Šakić, vlasnice ugostiteljskog objekta „Mali Pariz“ u Kumičićevoj ulici. Članak smo u tom smislu i naslovili:
Grad Slavonski Brod vs Caffe bar “Mali Paris”: Priča o sili i nepravdi u nasrtaju na obrtnika
E, sad, bilo zaista dobro da ga pročitate, kao neophodan pogled u retrovizor u vožnji koja se, nažalost, nastavlja kao daljnje nasrtanje grada na rečeni kafić. Za one koji za to nemaju strpljenja, citirat ćemo neke njegove dijelove.
- Anka Šakić, dugogodišnja vlasnica ugostiteljskog objekta „Mali Pariz“ u Kumičićevoj ulici, nije mogla ni pretpostaviti kada je Gradu Slavonskom Brodu 30. prosinca 2014. godine podnijela rutinski, obnavljajući Zahtjev za zakup javne površine za postavljanje ljetne terase, da će na odgovor čekati preko pola godine. Anka Šakić, koje je i predsjednica Udruženja obrtnika Slavonski Brod, nije mogla ni naslutiti da će odgovor transparentnog Grada poslije tolikog čekanja biti negativan
-
Iz dopisa koji je Anka Šakić 12. lipnja 2015. godine uputila Tei Tomas, zamjenici gradonačelnika, vidljivo je što je sve bezuspješno poduzimala i koliko ju je sve koštalo kako bi na vrijeme dobila dozvolu i šansu nastaviti raditi i zarađivati. Raspolažu li ti ljudi koji se olako igraju ljudskim sudbinama moralnu čvrstoću i uravnoteženi stav uvažavanja, ili se radi o moralnom raspadu, čije posljedice trpe poslovni subjekti? Stoga molimo da upravo taj dopis koji smo smjestili u GALERIJU čitatelji svakako pročitaju. Trebaju, naravno, pogledati i sve ostale priloge. Ističemo da je nakon njenog pismenog obraćanja dogradonačelnici, 17. lipnja 2015. godine dostavljen odgovor Upravnog odjela za gospodarstvo, u kome stoji da je napisan 10. lipnja 2015. godine. Usporedite datume i vidjet ćete da se radi o preudumišljajnom bazobrazluku koji nastoji biti u gabaritima formalne korektnosti, ali, s obzirom na sve što se prethodno nije učinilo, ostaje u toru nemoralnog spletkarenja.
- Čemu su se ONI domislili kako bi de iure i praktički naškodili obrtnici?
Rečeni Upravni odjel i Komunalno redarstvo mišljenja su da treba ukinuti dva pješaka prelaza u Kumičićevoj (prema Tehničkoj školi i prema Industrijskoj školi) i postaviti samo jedan, i to na mjestu/pravcu koji ide baš ravno na Caffe bar „Mali Paris“, jer da je to u sklopu poboljšanja protoka prometa. Znači, riječ je o potencijalnom poboljšanju prometa vozila, ali ne i poboljšanja „prometa“ i sigurnosti pješaka, uglavnom učenika iz dvije navedene škole kojima se usvojenim rješenjem oduzima dosadašnja izvjesna prednost kod prelaženja prometno ove veoma frekventne ulice. Za Caffe bar “Mali Paris” ad hoc rješenjem Upravnog odjela, završava mogućnost postavljanja ljetne terase na 10 m2.
Nakon dvije godine, vrag im opet ne da mira, kako kaže narod, pa su odlučili, nakon što su zaista ukinuli jednu zebru, a drugu iscrtali ispred samog ulaza u kafić, ispred istog ulaza u kafić iskopati dvije rupe, navodno za semafore koji će ovaj puta zaštiti pješake/učenike iz tri obližnje škole. Iz razgovora s gospođom Šakić saznajemo da su jame iskopali na prvi dan nove školske godine i ostavili ih da bezobrazno zjape, bez postavljenih rokova kada će posao završiti. Toliko o brizi Grada za sigurnost učenika. Naime, pred arhitektima navodnih prometnih poboljšanja nalazilo je cijelo proljeće i ljeto, ali oni su svoj naum odlučili započeti baš prvog ponedjeljka u rujnu mjesecu, kada se pojačava promet općenito, a posebno kao kretanje učenika prema i iz škola. Osim toga, radovi se vrše dva metra od ulaza u kafić, tik do terase kafića, ometajući mu poslovanje. Dobro da zemlju nisu ubacili na sam šank! Radi se inače o neadekvatnom izboru mjesta za semafor i zebru i neodgovornom i indolentnom tempiranje radova. Ali, tko bi im to mogao dokazati?! Tko bi im mogao predložiti da je zebri i semaforu mjesto na suprotnoj strani raskrižja? Boli njih briga, kako o takvima (opet) kaže mudri narod, za opstanak i poslovanje obrtnika! Po njima, obrtnika još uvijek ima dovoljno, i zašto bi im se izlazilo ususret, bez obzira što se obrti masovno zatvaraju i što ljudi odlaze iz Broda. Dokle će se trpjeti neuviđavnost i bahatost gradskih vlasti? Do kada će voditi svoj inat prema ljudima od kojih žive?
