Neki dan, hodajući jedno 500 m istočno od spomenika papirnato-gigantskoj rodi ili rodici, koja je ispala rodetina, došao sam do Slavonije 2. Odjednom sam bio okružen klupama i to od dasaka. Zaključio da su na istoku sve daske na broju, a mi ih na zapadu sanjamo. Da li sam u Švicarskoj? Tu cigle nisu crvene kao kod nas na zapadu na Slavoniji 1.
Idem da vidim 50 metara od svoga Griničkog meridijana, iliti rode, jesu li napokon stigle daske.
Oko tri kilometra jugoistočno od početnog meridijana – rode – otvoren je tranzitni kamp Bijeliš za izbjeglice, koji bježe zbog debilane zvane rat. Bilo je nekih suludih pokušaja okupljana protiv prihvata izbjeglica. Odaziv je bio jadan , svi okupljeni stali su u jedan kadar, tako ni za Šimu Strikomana ne bi bilo posla sa snimanjem milenijske fotografije prosvjednika. Jedan je samo razlog, jedva ih je bilo za napuniti prostor pet sa pet metara.
Tisuće uplašenih i izgladnjelih počeli su stizati u kamp. Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen. Ti ljudi nisu ekstremisti nego su pojedine budale ekstremisti i među nama i među njima. Ti ljudi samo sanjaju bolje sutra, a tko smo mi da se petljamo u tuđe snove? Pitam se tek kako je tim ljudima koji su ostali bez ičega i dobar dio Europe ih želi 2015. g. dočekati sazidovima. Mi nismo takvi i nadam se da nećemo ni biti.
Sjetim se 1993. ili 1994. godine kako su nas dočekali u Milanu. Nas Brođane, tada klince. Samo moramo poći od sebe kako bi se osjećali da da su nas dočekivali žicom s žiletima? Završi ja u Italiji, ali da se vratim do sdašnje i ovdašnje rode.
Trideset metara južno od rode otvorena je najveća kineska trgovina (bivši Presoflex) u Slavonskom Brodu. Drago mi je da bar ta trgovina osigurava egzistenciju za nekoliko obitelji.
Moje naselje, nekada naselje radnika, postalo je naselje čemera i jada. Na dječjem igralištu dvije klupice i da bude nevjerovatno, obje nemaju daske.
Roditelji doslovno nemaju gdje sjesti dok gledaju svoju djecu. Pošto je tu stanovništvo starije i sjedalački raspoloženo, ponajviše iz objektivnih razloga. Kad već grad baca pare i već godinama i popravlja puknutu cijev i asfalt na istom mjestu, zar ne bi bilo jeftinije postaviti novu cijev?
Gradonačelniče, a nama i dalje fale daske na tri klupe. A nekima i u glavi.
Idem da vidim 50 metara od svoga Griničkog meridijana, iliti rode, jesu li napokon stigle daske.
Oko tri kilometra jugoistočno od početnog meridijana – rode – otvoren je tranzitni kamp Bijeliš za izbjeglice, koji bježe zbog debilane zvane rat. Bilo je nekih suludih pokušaja okupljana protiv prihvata izbjeglica. Odaziv je bio jadan , svi okupljeni stali su u jedan kadar, tako ni za Šimu Strikomana ne bi bilo posla sa snimanjem milenijske fotografije prosvjednika. Jedan je samo razlog, jedva ih je bilo za napuniti prostor pet sa pet metara.
Tisuće uplašenih i izgladnjelih počeli su stizati u kamp. Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen. Ti ljudi nisu ekstremisti nego su pojedine budale ekstremisti i među nama i među njima. Ti ljudi samo sanjaju bolje sutra, a tko smo mi da se petljamo u tuđe snove? Pitam se tek kako je tim ljudima koji su ostali bez ičega i dobar dio Europe ih želi 2015. g. dočekati sazidovima. Mi nismo takvi i nadam se da nećemo ni biti.
Sjetim se 1993. ili 1994. godine kako su nas dočekali u Milanu. Nas Brođane, tada klince. Samo moramo poći od sebe kako bi se osjećali da da su nas dočekivali žicom s žiletima? Završi ja u Italiji, ali da se vratim do sdašnje i ovdašnje rode.
Trideset metara južno od rode otvorena je najveća kineska trgovina (bivši Presoflex) u Slavonskom Brodu. Drago mi je da bar ta trgovina osigurava egzistenciju za nekoliko obitelji.
Moje naselje, nekada naselje radnika, postalo je naselje čemera i jada. Na dječjem igralištu dvije klupice i da bude nevjerovatno, obje nemaju daske.
Roditelji doslovno nemaju gdje sjesti dok gledaju svoju djecu. Pošto je tu stanovništvo starije i sjedalački raspoloženo, ponajviše iz objektivnih razloga. Kad već grad baca pare i već godinama i popravlja puknutu cijev i asfalt na istom mjestu, zar ne bi bilo jeftinije postaviti novu cijev?
Gradonačelniče, a nama i dalje fale daske na tri klupe. A nekima i u glavi.
