U Grčkoj je uspostavljen prividni mir. Čini se kako se situacija smiruje nakon što je Atena, pod pritiskom zemalja iz eurozone predvođenih Njemačkom, usvojila niz restriktivnih mjera koje se eufemistički nazivaju mjerama štednje. Što će se tamo događati, još će se pisati. U ovom tekstu ukratko ćemo podsjetiti na misli ispisane u hrvatskim medijima o grčkoj vladi, Grcima i ljevici.
Denis Kuljiš: "Kad bi oni opet mogli postati skromni seljaci s otoka, koji još drže magarce kao temeljni transport, sve bi bilo u redu."
Denis Kuljiš (o Grčkoj): "Balkan gori od Beograda."
Velimir Šonje: "Dva salonska socijalista – Cipras i Varufakis – koji su do pred samo nekoliko mjeseci skupljali simpatije neupućenih nekonvencionalnim potezima poput pokazivanja srednjeg prsta Angeli Merkel (koristeći kao platformu za to jedno provincijalno okupljanje obezglavljenih ljevičara), konačno su se suočili s političkom i financijskom realnošću vođenja prezadužene zemlje."
Velimir Šonje: "Kao da je dovoljno Angeli pokazati srednji prst i pobrati pljesak publike u tamo nekoj europskoj provinciji."
Borislav Škegro: "Stečajni upravitelj Cipras. Da, to je najtočniji opis radnog mjesta trenutnog demokratski izabranog grčkog premijera. Zemlja je u stečaju, netko ga mora provoditi. Nema boljeg kandidata za to od deklariranog ljevičara i umišljenog salonskog revolucionara."
Nenad Bakić: "Lažni ljevičar i uhljeb, populist Cipras će imati velikih problema ekvilibrirati između suludih obećanja koja je dao i onoga što mora isporučiti."
Borislav Ristić: "Zapad je, dakle – točnije, Washington – ponovno odlučio 'držati iznad vode' jednog komunističkog lidera, kako ne bi izletio iz EU i eventualno odletio u naručje Rusiji i kako bi se očuvala neokrznuta američka ideološka tvorevina zvana Europska unija."
Borislav Ristić: "Da stvar bude još gora, građani Europe će i dalje, uz dopuštenje svojih poslušničkih parlamenata, plaćati grčke fantazije o komunističkoj revoluciji i kapitalističkom standardu, a takvi socijalistički mokri snovi će se i dalje nazivati 'reformama'."
Nino Raspudić: "Sada, kad su došli pred zid, veliki grčki frajeri Cipras i Varufakis kmeče, raspisuju referendum i šalju svaki dan pismo u Bruxelles cjenkajući se sve poniznije oko uvjeta pomoći."
Ivo Banac (o Sirizinim liderima): "Po nekim mišljenjima, privlačna im je posebna primjena Nashovog ekvilibrija po pravilima iz filma 'Buntovnik bez razloga', u kojemu je dobtinik onaj tko zadnji iskoči iz jednog od dva automobila što jure prema provaliji."
Gojko Drljača: "A Grcima, očigledno, mnogo toga nije prihvatljivo, smatraju se barem nešto vrednijim i posebnijima nego neki drugi narodi i do te mjere da su spremni (Varufakis) na shizofrene prijetnje odsijecanjem vlastite ruke ako bi ta 'poludjela' ruka potpisala 'neprihvatljiv' sporazum."
Gojko Drljača: "Najjadnija karta na koju igraju pristaše Sirize i njihova salonsko-ljevičarska internacionala je empatija, ljudska potreba za zaštitom slabijih, solidarnost."
Romano Bolković (o Varufakisu): "Tu postoji prešutni dosluh publike i aktera: i on i auditorij zapravo priželjkuju neku instant-revoluciju; on bi postao ikonička figura Ljevice, a oni bi dobili Događaj svoje generacije. Još nešto ih veže: obračun bi pratili posredno, putem medija. Ginuli bi drugi."
Željko Kardum: "Za sve probleme prosječni Grci krive prethodne, navodno korumpirane, Vlade i beskrupuloznu Njemačku. Ne žele ispuniti prije preuzete financijske obveze jer ih smatraju lihvarskim."
Vedrana Pribičević: "Simpatizeri Sirize i salonski socijalisti diljem svijeta vole se vraćati u povijest kada traže argumente zbog kojih Grčka ne bi trebala platiti svoje dugove."
