EPP i Ursula Röschen/Ružica von der Leyen nisu rješenje europske kvadrature izbornog kruga. Baš kao ni HDZ i Andrej Plenković u Bijednoj Našoj.
Očekivano i već najavljeno, konvencija je Europske pučke stranke (EPP) neki dan u Bukureštu potvrdila Ursulu Röschen/Ružicu von der Leyen – bivšu njemačku ministricu obrane sada na kraju dužnosti predsjednice Europske komisije – za kandidatkinju te najjače političke skupine u Uniji na lipanjskim izborima za drugi mandat. Nije prošlo nezapaženo da je na tajnim europučanskim izborima – na kojima, „demokratski do daske“, Von der Leyen nije imala protukandidata, pa se i nije moglo glasati za nekoga drugog – 79 europučana izjasnilo protiv toga da neuspješna predsjednica „europske vlade“ obnaša još jedan mandat. „Sada idemo među građane osvojiti im srca i duše!“ – uskliknula je EPP-ova kandidatkinja, a CRO su mediji pod HDZ-ovom kontrolom, predvođeni režimskom tzv. javnom kućom HRT-om, hvalospjesno podboltali Ursulino slavodobitno uzdizanje ruku uvis egzaltiranim istupom CRO premijera s govornice podno verzala ANDREJ PLENKOVIĆ, HDZ visine pola Burj Khalifa. U maniri povijesnih likova kronično „u ime mog naroda“ autoritarnih/diktatorskih režima, Plenković je napadno pucao od zahvalnosti „dragoj Ursuli“ (iz službene prepiske, sic transit) zbog svega što je „učinila za Hrvatsku“.
Nedovoljno promišljene strategije oko zelene tranzicije sada dolaze na naplatu, dinamizirane oštrom geopolitičkom borbom Zapada s Rusijom koja energetiku nedvojbeno koristi kao svoje moćno oružjeGlumatački je smiješno, namješteno dizao glas, bljeskao očima poput svjetionika na Palagruži, spominjao pandemiju virusa SARS-CoV-2, pa Schengen i eurozonu… te obećao pobjednički HDZ-ov treći mandat na skorašnjim parlamentarnim izborima u svojoj zemlji. Što će reći, je li, „mi smo europučani vladari europejskom Hrvatskom, nitko nam ništa ne može“. Jest da je HDZ – zbog kolateralnih sudara oporbenih ega bez pokrića, nerealnih političkih ambicija i očitih nesposobnosti, itsl. – gotovo sigurno izborni pobjednik i 2024. godine, ali otkud to Plenković znâ toliko unaprijed? Smrdi li to na neki alkemijski (pred)izborni laboratorij ZNA SE opcije u kojemu legendarna baba Anđa revno ustaje iz groba i miješa, je li, dobitne sastojke za proizvodnju „zlata“ u glasačkim kutijama!? HDZ-ove opet izborne pobjede, jer bez te pobjede ni Plenkoviću više nema političke glave iznad vode budući da je, kako sada stvari stoje, po svoj prilici izvisio iz EPP-ove kadrovske križaljke s unosnim rukovodnim mjestima na sljemenu eurounijske birokracije.
Ostaje vidjeti, međutim, hoće li pak izvisiti i Ursula Röschen/Ružica von der Leyen u sudaru s protukandidatima/kinjama za čelnika/cu Europske komisije, što će ih nedvojbeno predložiti druge jake političke grupacije u Europskom parlamentu. Činjenica jest da Von der Leyen nema čime uspješnim izaći pred birače. Njezina tzv. zelena politika doživjela krah, i to kao nepodnošljiv teret osjećaju svi u Uniji, što sada upravo kulminira u Uniji „traktorskom revolucijom“ poljodjelaca u gotovo svim zemljama od Belgije i Francuske do Grčke i Italije. A Von der Leyen je tzv. zelenim projektom došla na EU-vlast. Uvelike i Plenkovićevom pregovaračkom zaslugom, pa mu se smjesta odužila izmišljenim, je li, osmim mjestom potpredsjednice Europske komisije (HDZ-ova kontroverzna Dubravka Šuica) za denokraciju i demografiju, sic transit, ali i nekim tranšama europskog novca za sanaciju šteta od potresa u Zagrebu i na Baniji.
Na Zapadu upravo svjedočimo rekordnom rastu inflacije, deindustrijalizaciji, ubrzanom rastu nezaposlenosti, padu burzi, širenju prosvjeda uz realnu mogućnost njihovog prerastanja u nerede za što se pojedine vlade, poput one njemačke, već ubrzano pripremajuUrsula Röschen/Ružica von der Leyen, dakako, ima pravo sanjati drugi euromandat opet na čelu Komisije, ali će u predizbornoj kampanji, je li, „osvajanja srca i duše“ birača morati objasniti niz političkih promašaja svoje politike kojom je bitno srozala političku i ekonomsku europsku tzv. suverenost potpunom potčinjavanju (pro)američkim interesima. Europa više nije ni ekonomski, ni politički niti vojni, etc. samostalan čimbenik u odnosu na SAD i grupaciju brzorastućih tzv. azijskih razvojnih tigrova. Nekritičkim prihvaćanjem SAD/NATO-ovih ratnohuškačkih obrazaca za Ukrajinu i proturuskih 13 paketa zapadnih tzv. sankcija službenoj Moskvi, Von der Leyen je neodgovorno namrla Uniji najveću inflaciju, energetsku i prehrambenu krizu nakon Drugoga svjetskog rata, recesiju u Njemačkoj (lokomotivi europskog razvoja), ali i drastičan pad životnog standarda tzv. običnih/malih ljudi, najveću sigurnosnu ugrozu u povijesti i ina još zla…
Kakav je to kapital s kojim i vladajući europučani u Uniji – koji u svojim zemljama trpe nevjerojatne kritike zbog loših politika – ali i gubitnica s čela Europske komisije žele „osvajati srca i duše Europljana“!? Tko želi kontinuitet gubitništva, podaništva i nesposobnosti što se već odavno ne uspijevaju abolirati lažnom (pro)američkom tvrdnjom o tomu da su sva ta dnevna i jamačno dugoročna egzistencijalno-razvojna zla skrivili Rusi, tj. autoritarni režim Vladimira Vladimiroviča Putina (i on osobno!) „ničim izazvanom (sic transit) vojnom invazijom na Ukrajinu“. I da, je li, „Unija ima dati Ukrajini i posljednju kap krvi, koliko god treba i dokle treba“, jer da Ukrajina brani (sic transit) Europu i cijeli slobodni svijet od – samo što nije!? – ruske agresije.
Šefica Europske komisije Von der Leyen na odlasku je dužna objasniti europskim biračima, a HDZ/Plenković hrvatskima, zašto promašenom proukrajinskom politikom potajno dilaju tisuće tona zabranjenim u Uniji pesticidima zatrovane/jeftine ukrajinske žitarice i svjesno uništavaju svoj prehrambeni potencijal u tisućama malih i srednjih OPG-ova. Dužni su položiti račun građanima na čija računaju „srca i duše“, prosjače glasove, zašto uvozom bofl-hrane iz Latinske Amerike, Afrike i Azije pretrpavaju džepove uvoznih lobija na štetu zdravlja i obiteljskih proračuna vlastitih žitelja. Zašto ruše životni standard svojih sugraađana uvozom višestruko skupljih od ruskih nafte i plina iz SAD-a i bivših „terorističkih“ zemalja pod okupacijom zapadnih energetskih megakorporacija, a time niti su naudili Rusiji zaustavljanjem ratnog stroja ili rušenjem Putinova režima niti su pak iole približili dozlaboga korumpiran, vojno neuspješan i nesposoban režim Volodimira Zelenskog obećanoj „pobjedi istjerivanjem agresora iz Ukrajine“. Kad ono, „pobjeda“ ili pobjeda, mrkva je nedohvatna?
Europučani i Von der Leyen su neoprostivo suodgovorni za pogubne rezultate loših politika s kojima se u principu – ne ide na izboreDa nije bilo onomad nerazborita/kuštrava britanskog premijera Borisa Johnsona koji je onemogućio pregovore Kijeva i Moskve o obustavi rata, pa baš u trenutku kada je ukrajinska vojska imala inicijativu na bojištu, danas bi jamačno i Von der Leyen i njezini europučani imali prihvatljiviju priču za „osvajanje srca i duše birača“. Ovako, SAD/EU/NATO-ov i proameričkih tzv. saveznika/partnera rat protiv Ruske Federacije u Ukrajini do posljednjeg Ukrajinca pokazao se nevjerojatno skupom i promašenom politikom, pogrešnom procjenom zapadne tzv. kolektivne obavještajne pameti i velikom ekonomskom štetom za građane u Uniji, u SAD-u, ali i šire na Starom kontinentu i u svijetu.
Europučani i Von der Leyen su neoprostivo suodgovorni za pogubne rezultate loših politika s kojima se u principu – ne ide na izbore. CRO premijer Andrej Plenković i njegov tzv. light HDZ u toj su nesavjesnoj i krajnje nesuverenističkoj družbi – kapa dolje pak mađarskoj bijeloj vrani Viktoru Orbánu – krivi za podaničku primjenu tih politika u Bijednoj Našoj. Za nasilno utjerivanje RH na tzv. pravu stranu povijesti. Bez da su – kao što se u tim delikatnim slučajevima radi u demokracijama tipa Švicarske – pitali sugrađane za dopuštenje. Npr. referendumom. „Draga Ursula, poštovane kolegice i kolege“, sjajio je Plenković od (samo)zadovoljstva i prepotencije za govornicom EPP-ova kongresa u Bukureštu ispod onog ANDREJ PLENKOVIĆ, HDZ verzala visine pola Burj Khalifa, egzaltiran, glasan, pobjedničkih ruku u zraku, „vidimo se iduće godine, u mojem trećem mandatu na čelu vlade!“
Šibenski neovisni novinarski portal Tris je komentirao kako je je to bila „podjednako poruka onima kod kuće i onima pred kojima je stajao, a koje je očito htio impresionirati svojim samopouzdanjem, ali i sigurnošću u još jednu izbornu pobjedu te im dati do znanja da mogu i trebaju računati na njega kao jednog od pučana ‘od formata’“. Sic transit. Od formata!? A „formata“, eto, preskočili u kadrovskoj EU-križaljci, pa… „Bio je to Andrej Plenković na visokim frekvencijama, samouvjereniji i motiviraniji negoli smo ga navikli gledati kod kuće“, piše Tris. „Kao da mu je publika na kongresu EPP-a bila inspirativnija od one domaće, kao da se njima želio dokazati i pokazati u posebnoj formi. Ukratko, AP je na kongresu pučana konačno došao ‘na svoje’. Bio je među ‘svojima’, tamo gdje mu je mjesto, i kao da je želio da to svi jasno vide i dobro čuju. Razmijenio je prisne, prijateljske poruke s predsjednicom Europske komisije, koju i s govornice kongresa EPP-a naziva tek imenom, Ursula.
A ova mu komplimentira jednako prisno i zahvalno: „Mi u EPP-u se ponosimo Andrejem Plenkovićem, koji je uveo Hrvatsku u eurozonu i Schengen“. Da je to istina, europski bi pučani itekako honorirali svoj „ponos“ i prepotentnu Plenkovićevu samohvalu svojom „važnošću u Uniji i zavidnoj pozicioniranosti u europučanskoj kasti“. Čime se inače ne prestaje busati u prsa pred hrvatskom političkom i širom javnošću. Valjda bi, da jest tako kao što nije, bio u znatnoj prednosti za npr. glavnog tajnika NATO-a ispred nizozemskog premijera Marka Ruttea? Ili za, je li, čelnika Europskog vijeća, Europskog parlamenta, ministra EU-a za vanjsku politiku, itsl. Kako je moguće da europučani ne računaju na AP-a kao jednog „od formata“ među svojima najboljima, najodanijima, koji će – dokazano, provjereno – i u vatru i u vodu za interese EPP-a prije no za bilo koji CRO interes!? Opcija ZNA SE zapeta je kao puška. Je li, što bi onomad nezbrojeno bubnuo povijesno neobrazovani Ivica Kostelić: „Spreman kao vojnik Wehrmachta pred Staljingradom“. Sic transit.
Europski pučani i uzdanica im za drugi mandat predsjednice Europske komisije Ursula Röschen/Ružica von der Leyen nemaju čime opravdati neuspješno vođenje tzv. zapadnoeuropske obitelji proširene izgubljenom djecom s tzv. komunističkog istoka, ali se sada napadno trse alimentirati svoje neuspješne/pogrešne politike kopernikanskim zaokretom radi još jednog „osvajanja srca i duše birača“. To više nisu tzv. zelena agenda (koja je masovno digla na prosvjedne noge europske proizvođače hrane) i ultimatum o potpunoj elektrifikaciji cestovnih vozila do 2035. godine, pa je Von der Leyen smislila za „tranzicijsko razdoblje“, sic transit, prednost sintetičkim gorivima i time automobilskoj industriji i potrošačima ponuditi alternativu električnoj energiji. Uoči europskih izbora, Von der Leyen se primjetno ugrizla za jezik, pa odjednom više ne inzistira na zabrani vozila na dizel i benzin. „Pod pritiskom da se uhvati u koštac s klimatskim promjenama“, bio je zapisao Zvonimir Jurčić u Jutarnjem listu, „Von der Leyen je pokrenula ‘Zeleni dogovor’. No sada je raspoloženje drugačije. Ljutiti poljoprivrednici, a ne klimatski aktivisti, blokiraju seste oko Pariza i Berlina žaleći se na sve duži popis europskih pravila o zaštiti okoliša.
Zelene stranke u anketama stoje lošije. Europljane sada više brinu ekonomska i geopolitička nestabilnost, imigracija, sve viši troškovi života i rat u Ukrajini, nego klimatske promjene. Odražava se kriza već dulje vrijeme i na europsku autoindustriju koja se zbog ispunjavanja planova o klimi okrenula snažnom ulaganju u elektrifikaciju, a što sve manje uspijeva jer plasiranje isključivo električnih automobila na tržište u natjecanju s Kinom, europske proizvođače vodi u neizdrživu situaciju jer opasno kaskaju, kako tehnologijom tako i cjenovnim pozicioniranjem u odnosu na agresivne kineske proizvođače.“ Po nekim procjenama, 2026. godina će biti ključna za budućnost autoindustrije. Von der Leyen i EPP ne mogu izbjeći odgovornost ne samo za tu i inu industrijsku budućnost EU-a nego ni za energetsku i budućnost proizvodnje hrane, sigurnost…
„Sada imamo 90 dana do izbornog dana“, optimistično je zborila Von der Leyen, ne spominjući nikakve, kamoli svoje pogreške. „Ujedinjeni smo i imamo fantastičan manifest, ujedinjeni smo u poruci. Sada je vrijeme da izađemo i uvjerimo ljude, osvojimo njihova srca i njihov razum.“ E sad, to o razumu… Da je bilo razuma ne toliko u birača i tih što su 2019. godine izbacili tzv. spitzenkandidata Manfreda Webera u korist Von der Leyen koliko u vodećoj kasti EU-a, rata u Ukrajini ne bi bilo niti bi Stari kontinent pao u živo blato multiplicirajuće krize za što je – osim, je li, 46. američkog predsjednika Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. i ukrajinskog podanika Volodimira Zelenskog – kriva i Ursula Röschen/Ružica von der Leyen. Sa svojih 65 godina, kada se u njezinoj dobi u Europi odlazi u mirovinu, ona juriša s EPP-om još jedan mandat utapati u tom blatu cca pola milijarde nedužnih ljudi. I nije da za takvo što nema izgleda. Dapače.
Možebitno je samo Donald John Trump kadar poremetiti stvar pobijedi li Joe Bidena na izborima u SAD-u, prekine li smjesta rat u Ukrajini kako je obećao, „disciplinira“ li birokratsku kastu u Bruxellesu glede&unatoč tzv. sankcija Rusiji i reformira li NATO po obrascu multipolarnoga tzv. novog svjetskog poretka. Njegov prvomandatni slogan America First! već sada, u Trumpovoj predizbornoj kampanji, trpi vidljive prepravke, pa…
Globalno tzv. stanje zdravlja proameričkog Zapada – što se pak domino efektom prenijelo i na najudaljenije dijelove Kugle – posljedica je Biden-EU-ove nakadarne, ratnohuškačke i polit-ekonomski pogrešne politike. Rane će se vidati desetljećima. U analizi „Komunistička laž o ‘trulom Zapadu’ postaje istina“ Zorana Metera, glavnog urednika i analitičara portala Geopolitika.newsa, koju je još listopada 2022. godine prenijelo više medija, tvrdi se da „svi ozbiljni američki analitičari znaju kako od Putinovog pada neće biti ništa i da se Rusija ‘nekim čudom’ uspjela othrvati golemom sankcijsko udaru koji ju je, prema zamislima pokretača, trebao vrlo brzo ‘baciti na koljena’, i što je trebalo dovesti do brzog završetka rata u Ukrajini. Ovako su njegove posljedice gospodarski još snažnije udarile po samom Zapadu. Ugledni britanski medij The Economist piše kako je EU izgubila ekonomski i energetski rat s Rusijom i da joj prijeti recesija, dok se rusko gospodarstvo oporavlja“.
Osim toga, „Zapad sada sve više počinje sličiti nekadašnjem Istoku. Kako po modelu poimanja demokracije i ideologije koje sve češće poprimaju obrise sovjetske narodne demokracije koja se ideološki modelirala, a onda, kao obligatorna svima nametala u skladu s partijskim direktiva, a (sve izvan toga proglašavano je kontrarevolucijom, reakcionarstvom, fašizmom i čime sve ne; paralela s nedavnom talijanskim izborima uopće nije slučajna), tako i po naglom osiromašivanju stanovništva. Na Zapadu upravo svjedočimo rekordnom rastu inflacije, deindustrijalizaciji, ubrzanom rastu nezaposlenosti, padu burzi, širenju prosvjeda uz realnu mogućnost njihovog prerastanja u nerede za što se pojedine vlade, poput one njemačke, već ubrzano pripremaju. Iz Europe kapital bježi u SAD, a s njim i stručnjaci, inženjeri… Preko Atlantika njemački kemijski div BASF prebacuje 25 mlrd. dolara, Mercedes tvornicu akumulatora, Volkswagen dio svoje proizvodnje automobila – najviše zbog visokih cijena energije. I sve to dok Josep Borrell priča bajke o europskom rajskom vrtu i okolnoj džungli, ne uviđajući kaos koji je već stigao, kao i sjenu velikog rata koja se nadvila nad kontinent. Europska kriza sve je to najvećim dijelom i prouzročila.
Nedovoljno promišljene strategije oko zelene tranzicije sada dolaze na naplatu, dinamizirane oštrom geopolitičkom borbom Zapada s Rusijom koja energetiku nedvojbeno koristi kao svoje moćno oružje. Multipolarni svijet je na djelu i taj se proces više ničim ne dâ zaustaviti, pa je krimen neoprostiv EPP-Von der Leyen politika držanja ljestava Bidenovu SAD-u što je ne toliko Rusiju koliko Europu bacilo na koljena. To nije kapital s kojim se čista obraza može na izbore i računati na pobjedu, na to da su eurobirači, baš kao i birači u zemljama članicama EU-a sve odreda veslo sisali. Da nemaju pameti za spoznati tko ih je, kako i zašto doveo u tako loše i nesigurno stanje. Odnosno tko, kako i zašto ih ostavlja na rubu istrebljenja, gledajući kroz prste pomahnitalomu Zelenskom kada prije dvije godine na virtualnoj konferenciji u think tanku „Loewy Institutu“ u Australiji poziva Zapad na „preventivni udar na Rusiju prije no što ona pokrene svoj nuklearni napad, ne vidi mogućnost diplomatskog rješenja sukoba, jer Rusima treba nanijeti vojni poraz“.
Ludost na entu, pa makar i od bivšega osrednjeg tv-komedijaša, koji nije kadar obaviti malu nuždu ili pustiti vjetar, a da najprije ne pita Bidena za dopuštenje. Sic transit. U svomu tom polit-ekonomskom i geostrateškom ozračju, EPP i Ursula Röschen/Ružica vod der Leyen nisu rješenje europske kvadrature izbornog kruga. Baš kao ni HDZ i Andrej Plenković (izvisio na svima europskim top pozicijama) u Bijednoj Našoj. Na biračku i nesreću izbornih apstinenata, njihovi su izgledi veći no konkurencije, pa… Gubitničke politike kao pobjedničke, kud’ će veće farse!?
