Hajka na Milorada Pupovca ne jenjava. Može on objasniti svoje postupke, posuti se pepelom ili pokušati otvoriti dijalog, ali utaman. Ništa ne prolazi. Tako je sada iz Hvidre objavljeno da je zbog njegova intervjua u ljubljanskom Delu, gdje je rekao da se u hrvatskom društvu godinama “generira ideologija mržnje” i da je predsjednička izborna kampanja “protumanjinska”, “Pupovac zloćudni tumor na najosjetljivijem dijelu tijela Hrvatske”. On je na piku desnih opcija što god izjavio.
Gotovo je prošlo 25 godina od završetka rata, a dio institucionalizirane braniteljske populacije ponaša se poput političke stranke ili “moralno-etničke policije”. Stalno nam nudi jednu te istu priču i neprestano živi na stalnoj reanimaciji, ne pozitivnih tekovina Domovinskog rata, nego isključivo mržnje prema Srbima, koja onda prelazi na političko-ideološku mržnju prema svemu što se ne uklapa u njihovo viđenje života i razvoja Hrvatske.
Mržnja prema Srbima ne može biti sastavni dio hrvatskog ni identiteta, ni domoljublja. Hrvatska je pobjednica u ratu. Oslobodila se, kao i u Drugom svjetskom ratu, sama i uz vlastite žrtve. Ne smije se ta pobjeda dezavuirati mržnjom prema bilo kome. Srbi ne smiju i ne mogu biti stalna opsesija, kao da smo zapeli u rujnu 1991. godine.
Hvidra misli da Pupovac “ugrožava ugled Hrvatske u inozemstvu”, ali nema veće ugroze od one kada se podižu spomenici nacističkim drukerima ili kada se onemoćaloj manjinskoj zajednici onemogućava normalan život, jer to će se obavezno preliti i na pritiskanje većine. A znamo kako se u bivšoj državi postavljao SUBNOR koji je želio nadgledati sve, od mode i glazbe do ekonomije i obrazovanja. I kako je to prošlo!? Treba li nam ponovno to vrijeme!? Hvidra takvim svojim ponašanjem, kao nekada SUBNOR, na izravan način diskreditira veliku žrtvu i ideale borbe u Domovinskom ratu.
jutarnji
