Halo, policija, migrantiii! Upomoooć!

Izbjeglice/migranti usred Samobora, kupuju u dućanu, javlja uznemirena građanka, ne znajući da su to radnici njezina uspješnog sugrađanina, razglašenog konstruktora električnog automobila Mate Rimca. Šumar iz Otočca se napio, zakasnio na posao, pa se opravdavao time da su ga izbjeglice/migranti pretukli bukovim kolcem. Jelte, ne grabovim, hrastovim ili bagremovim, nego baš - bukovim. Znâ šumar što je bukva, a u cijelom tom rusvaju on je zapamtio samo dvije indikativne činjenice: bezrazložno nasilne migrante i bukov kolac. Budući da i policija znâ svoj posao, jer baš nije bukva, kazneno je prijavila šumara za širenje panike. Po selima se plitvičkog i karlovačkog područja prema granici s BiH šire glasine o tomu kako su izbjeglice/migranti opasni, jer provaljuju u vikendice, dolaze ljudima na kućni prag, otimaju hranu i vodu, siluju nađe li se koje žensko na osami, uz stoku na pašnjaku, agresivni su, naoružani... Baš pravi strah i trepet mirnim građanima koji gledaju svoja posla. Što bi rekao Twitteraš iz Bijele kuće, nisu to bezazlena kretanja - to je invazija na nas i sve naše. Panika. Halo, policija, migrantiii! Upomoooć!

U zaleđu pak Rijeke, Crikvenice i Novog Vinodolskog žitelji se "gotovo svakodnevno" susreću sa skupinama ili pojedinačnim izbjeglicama/migrantima, koji bespućima idu prema slovenskoj granici. Žene i muškarci, vode ili nose na rukama i sasvim malu djecu, izbjegavaju prometnice i susrete s domicilnim stanovništvom, kriju se od policijskih ophodnji... Unatoč zakonskoj zabrani i zapriječenim kaznama svakomu tko im pomogne hranom, odjećom, pruži čašu vode ili smještaj, počasti djete slatkišem, kojom voćkom, etc., žitelji su odreda bili otvoreni reporterki Novog lista: "Ne tiču nas se zabrane. Pomoći ćemo tim nevoljnicima kada ih god sretnemo i nećemo ih prijaviti policiji. Mirni su i umorni, očajni, dolaze izdaleka, idu u nepoznato i neka ih slobodno kamo su naumili". Policijske ophodnje na tom području, kao i duž cijele granice s BiH na kritičnim dijelovima, gdje je Hrvatska kifla najuža, stalne su i česte, pa nije rijetkost da neke "ilegalne" strance pohvataju. Navodno je oko 6500 naoružanih i tehnički vrlo opremljenih hrvatskih policajaca u živom štitu EU-a.

Prema podatcima slovenskih državnih organa, što ih je još ljetos prenijela Slovenska tiskovna agencija (STA), taj je živi štit jako šupljikav. Policija u Kopru znala je u samo jednom danu uhititi stotinjak (sredinom kolovoza) izbjeglica/migranata koji su ilegalno prešli iz BiH u RH, proputovali našu zemlju i prebacili se preko hrvatsko-slovenske granice. U Deželi, pak, neki također nemaju sreće te ih se vraća u RH, a dio zatraži azil u Sloveniji. "Na području kontrole koju izvodi Policijska uprava u Novomu Mestu", javlja STA, "otkriveno je 53 ilegalnih migranata, među kojima je bilo i 40 Pakistanaca, šestero Iranaca i troje Iračana. Zadnjih mjeseci, uglavnom zbog boljih vremenskih uvjeta, u Sloveniju uđe i do 1000 ilegalnih migranata, što je znatan porast u odnosu na prethodno razdoblje." Slovenija brani schengensku granicu EU-a, ali - kao i RH - drži da to radi učinkovito i ne želi ispomoć Frontexa. Protuizbjeglička/protumigrantska histerija u Sloveniji je ograđena i žilet-žicom na granici, po uzoru na Mađarsku, čak i na dijelovima hrvatskog tla, a hrvatski ksenofobni histerici zahtijevaju od svoje vlade ne samo takvu žicu nego i vojsku, duge cijevi, oklopnjake, etc. Suludo.

MUP je bio prisiljen reagirati na bezrazložno širenje panike/histerije u javnosti, lažnih vijesti o izbjeglicama/migrantima u medijima i na društvenim mrežama. Voditeljica Odjela MUP-a RH za odnose s javnošću Marina Mandić kazala je Hini da je širenje te histerije i lažnih vijesti o izbjeglicama/migrantima, što je kažnjivo djelo, počelo izmicati kontroli. Ksenofobni naglasci na (neosnovanu) opasnost od ljudi u tranzitu dolaze ne samo iz desnih medija i nepriličnih reagiranja ksenofobnih građana na internetu nego se u harangu populistički uključuju čak neki političari. Neodgovorni. Uključujući samu predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović, koja se "proslavila" i izazvala diplomatski spor sa susjednom državom nebuloznim izjavama o fundamentalističkim teroristima u BiH, koji su prijetnja Hrvatskoj. Džihadisti, povratnici s ratišta u tzv. Islamskoj državi. Ovih je dana pak odbila već najavljeno glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu sudjelovanje u Maroku na međunarodnom skupu o tzv. Marakeškom sporazumu o legalnim migracijama.

Iako neobvezujući, u pripremi tog važnog dokumenta sudjelovala je i Hrvatska u UN-ovom aranžmanu, pa je predsjedničin diplomatski salto mortale sramota za Hrvatsku. Manje-više što ona neće biti u Marakešu - realno, nije ni nadležna za pokupiti vrhnje tuđih zasluga - bit će ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, jer premijer Andrej Plenković i vlada, protivno Kolindi Grabar-Kitarović i ksenofobnoj desnici, drže da je tzv. Marakeški sporazum globalno važan u rješavanju izbjegličkog/migrantskog pitanja za koje je izravno zainteresirana i naša (tranzitna) zemlja.

"Mi smo temeljito prošli taj dokument", očitovao se premijer Plenković. "Dosta je resora bilo uključeno, on nama ne predstavlja problem. RH po pitanju migracija mora voditi odgovornu i vrlo racionalnu i razboritu politiku, vodeći računa o nacionalnim interesima i ne podliježući nikada i ni u kojem trenutku bilo kakvim poluinformacijama, dezinformacijama, sijanju straha ili kreiranju panike u javnosti, jer to je nešto što nije dio naše politike ni stava niti je bit našeg programa." Ministar pak Božinović kazao je RTL-u kako je u Marakešu riječ o "globalnom sporazumu o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama" za što Hrvatska mora biti zainteresirana budući da sve što se događa(lo) na našim granicama, osobito sada s BiH, nije ni sigurno, ni uređeno niti zakonito.

"Sporazum je zaključen u sedmom mjesecu", ustvrdio je, "u međuvremenu se ništa nije promijenilo. Pravno neobvezujući sporazum, ali jako bitan. Migracije su nešto s čime ćemo se suočavati desetljećima. Sporazum regulira pitanja nacionalnog suvereniteta, njime se regulira da je pitanje migracija u ovlasti države. Državama daje mogućnost da zakonskim mjerama daje pravo da sami odluče što je legalno, a što ilegalno. Kada mi trpimo kritike, to je zato jer se oni pozivaju na konvencije o pravima izbjeglica."

Hrvatska će biti legitimno i dostojno zastupljena u Maroku. Nisu važna ni egomanska/narcisoidna političko-ideološko-vanjskopolitička soliranja i sama osoba Kolinde Grabar-Kitarović, ali jest bitno za državu kako će čuvati/braniti svoju međunarodnu vjerodostojnost, dostojanstvo i dignitet. Predsjednici se omaklo ostaviti neugodan dojam ne samo o neozbiljnoj i nekonzistentnoj hrvatskoj vanjskoj politici, gdje premijer vuče na jednu, a ona na drugu stranu, nego još više o predsjedničinom neozbiljnom, protivno državnim interesima ulizivanju Twitterašu iz Bijele kuće i domaćoj ekstremnoj desnici.

To nije trebalo ni njoj niti je išlo u pozitivan prilog dignitetu dužnosti koju obnaša. Pogotovo što joj u izbjegličkomu/migrantskomu politikantstvu drže fenjer likovi poput Velimira Bujanca, fana proustaštva, svojedobno nacističkog manekena i nedavno osuđenog dilera kokaina, kojom je teškom drogom plaćao usluge prostitutki. I ta družina ima nešto protiv ljudi kojima je imperijalni Zapad uništio svaku životnu nadu u vlastitim domovima!? I sada je moralno i na svaki drugi način dužan - tzv. Stara Europa, ekstremno kolonijalistička, plus samozvani svjetski žandar SAD/NATO - snositi posljedice za smrtni grijeh počinjen pljačkom i destrukcijom tuđih zemalja, kolateralno progonom cijelih naroda s njihovog kućnog praga. Posljedice će biti dugotrajne, počesto krvave, globalno traumatične i nepovratno nepopravljive.

Vrag će znati što je pravi razlog zašto dio tradicionalno izbjegličke/migrantske nacije, hrvatske, koja je povijesno slavensko pleme migranata, diže u kompi s dijelom također ksenofobnih medija sve zaglušnije udara u neprijateljske talambase, diže urnebesnu dreku i harangu protiv ljudi što s Bliskog i Srednjeg istoka i dublje iz Azije i Afrike bježe od smrti, ratova, razaranja, gladi, vjerskog fundamentalizma, terora, neimaštine... Tko normalan ne bi bježao od zla, ako ga životno ugrožava, a ne može ga suzbiti, i tko bi normalan imao snage, srca i pameti spriječiti izbjeglice/migrante u njihovom prirodnom nagonu za samoodržanjem!? Cijela je ljudska povijest u biti izbjegličko-migrantska povijest, eto, već oko 2,5 milijuna godina. Od evolucijske pojave roda Homo u kolijevci čovječanstva - negdje u Namibijskoj pustinji u Africi - i prvih migranata Homo erectusa i Homo ergastera koji su, tvrde paleoantropolozi, prije 1,8-1,3 milijuna godina iz Afrike nastanili Europu i Aziju do aktualnih kretanja velikih masa.

Ni slavensko pleme Hrvata nije oduvijek na Balkanu. Ona simpatična najavljivačica iz špice HTV-ove Prizme šaljivo pogađa usridu - "svi smo mi jednom došli odnekud". Pokojni je Stipe Šuvar, jedan od najvećih hrvatskih sociologa, znao kazati da "nema ni jednog jedinog genetski čistog Hrvata, kao ni Srbina, Slovenca...,jer smo svi mješavina" raznih migracijskih - mješavina. Nacionalna mitologija - o kojoj se učene glave spore, eto, već gotovo 200 godina - spominje stoljeće sedmo otkako je imigrant Hrvat na Balkanu svoj na svomu. Tim je stoljećem i estradni pjevač Dražen Žanko uzburkao krv i povremeno to još čini "domoljubima", koji u pravilu ne bi da ih ni mrtve ostave na koncertu ozbiljne glazbe. Arheolog Vladimir Sokol pak presudnu hrvatsku migraciju pomiče na kraj stoljeća osmog. Tvrdi da su Hrvati migrirali na Balkan iz porječja rijeke Labe u Češkoj, gdje ih je franački kralj Karlo Veliki poslao uništiti Avarski kaganat u Panonskoj nizini ne bi li obnovio Zapadni imperij, s granicom prema Bizantu. Hrvati su navodno bili dobri konjanici i navodno ih je vodio knez Vojnomir, koji ne postoji u ozbiljnim povijesnim izvorima. Sokol tvrdi da su Hrvati 795. godine osvojili avarski politički centar Hring, zarobili velike količine zlata i srebra te poslali plijen u franačku prijestolnicu Aachen.

Provalili na tuđe i ostali svoji na svomu tu gdje su i danas - na prostoru od Panonske nizine do Jadrana, uključivo dijelove današnje BiH, Crne Gore, Srbije... Stoljećima potom asimilirali su i izmiješali se s domicilnim stanovništvom. Izbjeglištvo i migriranja zbog, suštinski, istih razloga koji su sada.pogonsko gorivo izbjeglicama/migrantima s Juga na Sjever, ostali su hrvatski usud. Moralo se bježati pred Tatarima, Osmanlijama, u dvama svjetskim te ratu zbog raspada SFR kralja Aleksandra Karađorđevića, čak Napoleonovog zalijetanja (ukinuo Dubrovačku Republiku), i kojekakvih međuhrvatskih krvavih gluposti, bratoubilačkih hvatanja za gušu zbog ulizivanja moćnim susjedima, sedamdesetih godina prošlog stoljeća iz gastarbajterskih razloga, etc. Četiri velika izbjeglička/migrantska vala iseljavanja u novije doba - koncem 19. i početkom 20. stoljeća s Jadrana i zaleđa preko Velike bare, kvislinška bježanija 1945. od odgovornosti za jezive ratne zločine, gastarbajterstvo sedamdesetih i napuštanje RH u Domovinskom ratu - razlogom su što neki publicisti tvrde kako u svijetu živi barem još četiri milijuna Hrvata. Koji se, kao ni potomci im koji najvećim dijelom ne govore hrvatski, više nikad neće vratiti na rodnu grudu svojih predaka.

Nikad se nisu vratili niti će se ikad vratiti - pojedinačni slučajevi se ne računaju - iz Italije moliški Hrvati, iz Austrije gradišćanski, iz Mađarske prekodravski, s Kosova janjevački, vrnavokolski, letnički, iz Srbije vojvođanski..., što su i prije više od pola milenija izbjegli/emigrirali prema "boljem životu" zbog velike nevolje ili osvajačkih najezdâ s Istoka. Kosovski Hrvati, koje javnost pogrešno sve odreda naziva Janjevcima - prema većem mjestu Janjevu nedaleko od Prištine, gdje su najbrojniji, ali nastanjuju i obližnju Letnicu i Vrnavokolo - najstarija su hrvatska dijaspora, blizu 800 godina.

U doba najvećeg prosperiteta srednjovjekovne srpske države, kojoj je sjedište bilo upravo na Kosovu, gdje su i danas svi najvažniji srpski manastiri i povijesna dobra stoljetne srpske državnosti i srpskog identiteta, najveći je srpski vladar svih vremena kralj Stare Srbije i car Srba i Grka Dušan Silni iz dinastije Nemanjića pozvao Hrvate iz Dubrovačke Republike nastaniti se u njegovoj državi da mu razviju trgovinu. Germane je, Sase, iz istih razloga pozvao radi rudarstva. Dubrovčani su odvajkada bili na glasu u tadašnjoj Europi kao svjetska trgovačka velesila. Budući da su financijski poduprli Dušanov uspješan rat protiv Bizanta, on im je 1333. godine poveljom u Pologu ustupio za 8000 perpera i još 500 perpera godišnje naknade srpskim vladarima Ston s poluotokom Pelješcem i primorjem do Dubrovnika.

Dubrovčani su bili dužni plaćati 500 perpera i bosanskom kralju Stjepanu II. Kotromaniću, koji je poveljom potvrdio srpsko-dubrovačku transakciju, jer su mu 1326. pomogli osvojiti dio Zahumlja zetskih velikaša Branivojevića, a znao je da je Dubrovačka Republika bacila oko na taj dio svog susjedstva još za vladavine Dušanova oca Stefana Dečanskog. Taj nije imao sluha za ono što jest njegov sin, domaćin dubrovačke/hrvatske dijaspore na Kosovo. Car Dušan Silni je dvaput posjetio Dubrovnik te dao velik prilog Katoličkoj crkvi, no uvjetovao je kupcu Stona, Pelješca i primorja da ne smije dirati stečena prava tamošnjeg pravoslavnog življa i njihovoj Crkvi ometati djelovanje, do čega su Dubrovčani držali kao do lanjskog snijega, s figom u džepu. Do 1349. U Stonu "neka ostane srpski pop da poje", bio je jedan od uvjeta, jer se smatralo da je episkopiju osnovao sam Sveti Sava. Vjerska netolerancija je potaknula migracije, jer je među isključivo pravoslavni, domicilni živalj pušteno militantno katoličko svećenstvo, koje je poduzelo masovna pokatoličenja i progon svih što su ustrajali u svojoj staroj vjeri. Pravoslavne bogomolje nasilno se pretvaralo u katoličke, pa je i Crkva sv. Bogorodice u Stonu pokatoličena prije 22. kolovoza 1335. Čak s istim, pravoslavnim posvećenjem.

Osim vjerski, pravoslavne se šikaniralo i agrarnim podjelama, imovinskim pravima, etc. tako da je car Dušan na učestale pritužbe Pelješana i Stonjana zaprijetio Dubrovačkoj Republici da će joj oduzeti sporne teritorije, jer krši prihvaćene uvjete. Pleme Šešelj s dubrovačko-neretvanskog područja, recimo, još i danas ima izrazito srpsko-pravoslavne izdanke (golobradi vatni zvočinac Vojislav, npr.), ali i "čistokrvne" hrvatsko-katoličke (književnik Stjepan, npr.), a velikosrpsku pak politiku, uključivo Srpsku pravoslavnu crkvu, kronično satiru noćne more zbog toga što Dušan Silni nije ostvario svoju prijetnju Dubrovčanima. A nije, jer se zaokupio proširenjima svoje, jedne od tada najmoćnijih/najvećih država u Europi na jugoistok. Povijesne nepravde i životne ugroze uvijek su bile i bit će u osnovi razloga za kretanja naroda, nastajanja i nestajanja, asimilacije i promjene kakvih ljudi još nisu ni svjesni. Ali i nesebičnost i humanost prema svim potrebitima i nevoljnima. Zlo je kad huda vremena učine nesebičnost i humanost deficitarnima, što su i Hrvati s Kosova izravno osjetili 1990-ih godina na svojim izbjegličkim/migrantskim leđima.

Velika migracija iz Janjeva, Letnice i Vrnavokola krenule je prema Hrvatskoj s prvim znacima raspada SFR Jugoslavije i ratnim trubama čuvenog Miloševićevog govora na Ušću u Beogradu, ali još povijesno nije vjerodostojno definirano kakvu je ulogu u tome zapravo odigrao režim tzv. prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana glede i u svezi, je li, velikohrvatskog projekta podebljanja neprirodnog hrvatskog pereca s londonske salvete, humanog preseljenja, zamjene teritorija i inih psihopatskih zamisli i sa srpske i s hrvatske strane. Koje su istjerale s ognjišta u progonstvo, izbjeglištvo i ekonomsko migriranje blizu četiri milijuna žitelja ex SFR Jugoslavije. Bogatiji, školovaniji i snalažljiviji Janjevci nastanjuju sada Zagreb (poznata Konjščinska i okolne ulice u Dubravi) te okolicu, dijelom istočnu Slavoniju. Gotovo svi su u HDZ-u, a proslavili su se pečenim izbornim volom u Dubravi kada su navodno razočarali Tuđmana podatkom da ih je s Kosova došlo u RH 7000, a ne 70.000 kako je on mislio. Janjevačka je sirotinja - većinom su to mnogobrojne obitelji - iseljena iz Zagreba u bivše pretežno srpsko mjesto Kistanje. Letničanisu zbrinuti u Voćinu. Imigranti pak nerijetko imaju raznih problema s prihvaćanjem u novoj sredini, jer su donijeli neke drukčije radne navike i običaje, govore "čudnim jezikom", etc. Teško je.

Ni hrvatskim izbjeglicama/migrantima 1990-ih godina nije bilo jednostavno, iako su ih prijateljski primile i humano zbrinule gotovo sve bogatije europske, ali i najveće prekomorske zemlje - od Mađarska, Slovenije, Austrije, Njemačke, Švedske, Norveške, Nizozemske, Francuske, Italije i Velike Britanije do SAD-a, Kanade, Australije... Cijeli je svijet hvalio RH ujesen 2015. kada je tadašnja SDP-ova vlada Zorana Milanovića primjerno organizirala tranzit "u Njemačku" oko milijun izbjeglica/migranata na tzv. balkanskoj ruti. Svijet su obišle slike kako hrvatska policija nosi malu djecu na rukama, a volonteri iz udruga civilnog društva, Crveni križ, Caritas i građani sinergijski pomažu nesretnicima na putu u nepoznato. Istodobno, novopečena predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović trči izrazitom ksenofobu Viktoru Orbanu u Budimpeštu cinkariti zbog toga vladu i premijera vlastite zemlje. Presedan nezabilježen u povijesti diplomacije. I sada se ta ista, stoljećima izbjeglička/migrantska Hrvatska izbjeglica/migranata - koja s Pantovčaka odurno orbanizira problem, a iz Banskih ga dvora želi bruxellizirati - pravi grbavom, ne pokazuje osjećaj za ljude u ozbiljnoj nevolji? Koji nisu krivi za to što ih je snašlo.

Zašto trenutni "državnici" žele od Hrvatske s respektabilnom izbjegličkom/migrantskom tradicijom - koja ni slučajno nije prekinuta 1992. dodjelom međunarodne licencije tzv. Neovisne, Samostalne i Suverene - učiniti sukrivca za tuđa stradanja što im je namro gramzljiv imperijalni kapitalizam? Ugledan britanski list Guardian nije jedini u svijetu što, za razliku od jeseni 2015., objavljuje sada svjedočenja izbjeglica/migranata o fizičkom nasilju hrvatske policije, pljačkanju novca, otimanju/razbijanju mobitela, ksenofobnim psovkama i ponižavanju, etc., i to ilustrira fotografijama pretučenih ljudi. Na čiju se djecu puca vatrenim oružjem (nedaleko od Srba teško su ranjeni 12-godišnja djevojčica i dječak) ili ih se tjera pod kotače vlaka (šestogodišnjakinju na granici sa Srbijom usmrtila je lokomotiva), itd. Svih tih hrvatskih izbjegličkih/migrantskih stoljeća od doseljenja na Balkan do danas, Hrvatima se nitko nije ispriječio žilet-žicom, pendrecima i vatrenim oružjem kad im je bilo o glavu, kada su silom prilika i braneći gole živote odlazili iz svojih domova tražiti sigurnije mjesto pod suncem.

Većina tih što su u Domovinskom ratu išli u svijet nije se vratila niti će se vratiti. Zapravo, i dalje nemaju kamo, jer okolnosti za povratak ostale su i dalje - neprijateljske. Samo se više ne puca. No, sentimenti i logika su jedno, a drugo ksenofobna histerija što se valja Bijednom Našom i ciljano plagira tzv. alt-right retorika pronacističkih skupina u Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, etc. i Trumpove budalaštine o invaziji izbjeglica/migranata na SAD. U Europi je to invazija, kojom se "želi islamizirati" Stari kontinent i uništiti nacije i nacionalne države. MUP poziva građane neka ne nasjedaju na lažne vijesti o izbjeglicama/migrantima (fake news), koje da "nemaju uporišta u realnosti". Neki mediji pišu da sociolozi "upozoravaju da lažne vijesti zbog mentalne lijenosti građana otvaraju prostor manipulaciji na osnovi predrasuda". I eto ti vraga.

"U komentarima naoko različitih ljudi, odnosno profila na internetu primjećuje se isti narativ, koji zapravo nije originalni hrvatski proizvod..." - tvrdi kolumnist Indexa.hr Gordan Duhaček. "Sada imamo i u online javnosti prisutnu glasnu frakciju koja u hrvatsku javnost upumpava uobičajenu ksenofobnu retoriku alt-righta, što ne znači da se Hrvati većinski slažu s takvim stavovima. Ali cilj nije ni da Hrvati svi postanu pripadnici alt-righta, nego da se razore forme pristojnosti i onoga što se smatra primjerenim kroz vulgarno iživljavanje na izbjeglicama, koje se ismijava zbog njihove vjeroispovijesti, zbog njihove kulture, zbog njihove higijene, zbog toga što neki od njih imaju smartphone itd. Time se, naravno, zagađuje i zagušuje razina javnog diskursa koji je u Hrvatskoj moguć o ovoj temi, a nedvojbeno je potreban."

Halo, policija, migrantiii! Upomoooć!