Handžarom na medije

Nije ovo prvi put da najpoznatiji ovovjeki ljubitelj handžara i njihovih vlasnika na ovim prostorima, nekom groteskom trenutačni ministar kulture u Vladi Republike Hrvatske Zlatko Hasanbegović, oštro i bez suvislih argumenata nasrće na medije, kako i priliči svakom poštenom handžaru za egzekucije spremnom.

Dok s nestrpljenjem čekamo da nam prvi kulturnjak u državi objavi što bi to točno bila "nova nacionalna paradigma" kojom nam prijeti, podsjetit ćemo ovdje na ministrovu neslavnu i sramotnu prošlost odnosa prema medijima.

Bijaše to o zlosretnom referendumu o definiciji braka kao isključive zajednice žene i muškarca, predvođenim zastrašujućom Željkom Markić, za koju još nismo dokučili je li ona Hasanbegovićeva muza ili je on njezina pudlica koju ona čvrsto drži na kratkom povocu. Kako bilo, riječ je o najbližim suradnicima u nakaradnom diskriminatornom referendumu koji je za cilj imao uskraćivanje prava homoseksualcima. Osim što je bila riječ o opskurnom progonu drugih i drugačijih, narečeni dvojac baš nikada i nikako nije objasnio čime i kako njih i njihove obitelji te društvo u cjelini ugrožava brak dviju žena ili dva muškarca.

Jedino ako se Hasanbegovićeve riječi na presici na kojoj su najavljivali referendum - "Ova inicijativa ima vrijednosno i građansko utemeljenje, ona nikoga ne isključuje, ne dovodi u pitanje niti jedno temeljno građansko pravo i nije u sukobu ni s jednim životnim stilom ili navikom. U njoj se može prepoznati svatko sa zdravim razumom i sviješću o zajedničkom dobru - bio on žena, muškarac, vjernik, nevjernik, homoseksualac ili heteroseksualac" – mogu podvesti pod zdravi razum i zajedničko dobro. Jer, naime, nitko zdrava razuma ne želi s Hasanbegovićem i Markić biti u zajedništvu s onim što oni smatraju dobrim.

Elem, taj je "dobronamjerni" ognjištarsko-obiteljaški dvojac, demokratičan, otvoren za sve i susretljiv prema svima, u referendumskoj noći uveo cenzuru i nije novinarima niza medija, uskrativši im akreditacije jer im se nisu dopadali njihovi izvještaji, dopustio ulaz u njihov stožer, s čime su se solidarizirali baš svi mediji i bojkotirali te mračnjake, osim radikalnih klerikalno-desničarskih glasila koje u medije ionako nitko suvisao, normalan, pošten i pristojan ne ubraja.

Ogromnu štetu su pretrpjeli i demokracija i Ustav, koji govore o slobodi medija i jednakosti i pravima svih manjina, pa tako i seksualnih, ali da će nam s dna te kace prispjeti ministar kulture, e, tolikome zlu se nismo nadali.

Po tom je obiteljaškom mulju zajedno s naših dvoje junaka zdušno gmizao i danas uvaženi saborski zastupnik nekakvog Hrasta Ladislav Ilčić koji je nedavno sa saborske govornice gordo ustvrdio da je "cijelo civilno društvo bolesno". Jedini "zdravi", veličanstveni i nemjerljivi doprinos tog isključivog i netolerantnog tipa civilnom i društvu uopće u tome je što se, po vlastitom iskazu, nikada nije dirao po piši.

Pridružiti toj bratiji valja i novu parlamentarnu zvijezdu HDZ-ovca Željka Glasnovića koji rezolutno traži lustraciju medija jer su mediji "jedina prepreka istinskoj demokraciji". Za neupućene, mala fusnota – Glasnović je služio u Legiji stranaca. To je ono gdje vas žestoko drilaju pa onda primate plaću da ubijate druge ljude.

Uz srčanu borbu za zabranu građanskih prava homoseksualcima, ministra kulture krase i članstva u proustaškim organizacijama poput HOP-a i HČSP-a (premda se tragovi o tome sada histerično brišu s interneta, a panično nestaju i intervjui u kojima ne skriva simpatije prema fašizmu), antifašizam nalazi floskulom, a iz njegovih "stručnih", povijesnih tumačenja o Drugom svjetskom ratu proizlazi da su se Hrvati našli na poraženoj strani. Nije nepoznato ni Hasanbegovićevo divljenje nacističkom imamu Huseinu ef. Đozi iz SS-ove Handžar divizije, koji je Heinrichu Himmleru, zapovjedniku Gestapoa i jednim od glavnih organizatora Holokausta pisao nježna pisma: "Spremni smo položiti živote u borbi za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Europu". Za Hasanbegovića Đozo je "istinski reformator" i jedna od "najmarkantnijih i najzanimljivijih bošnjačkih ličnosti koja se zajedno sa SS Handžar divizijom suprotstavila zločinačkom djelovanju različitih ustaničkih i odmetničkih skupina, koje su barem formalno sebe vidjele i kao dio savezničke ratne strane".

Moraš onda biti blesav ako se čudiš što takav ministar kulture ne reagira kada osuđeni diler droge koji se predstavlja kao novinar predvodi marš za "slobodu medija" u kojemu tisuće usred Zagreba arlauču "za dom spremni", a policija ne uspijeva privesti nikoga jer ih je "bilo previše". Onda se privodi organizator, a to je HVIDR-a, ali nema junaka koji bi se usudio dirnuti u te profesionalne domoljube.

I stvarno si teška budala ako vjeruješ ministru kada kaže da je "puka koincidencija" da je Stručno povjerenstvo ukinuo samo dan nakon što mu je Markićka poslala otvoreno pismo u kojemu je upravo to zatražila. Pa onda poslije kritike ministru proglasila – manipulirajući kao i uvijek - islamofobijom, iako nitko nikada nije spominjao bilo etničku pripadnost, bilo vjersku opredijeljenost ministra. Osim, naravno, pripadnika njene lobotomirane sekte koji su ga na njenom opskurnom portalu nazivali čitavim spektrom pogrdnih naziva - od "balije" do "vehabije".

Pa je onda opet proradio handžar Zlatka Hasanbegovića namijenjen medijima jer je Željka Markić nezadovoljna što nije prošla ni na jednom natječaju Ministarstva kulture. Za potrebe vjerodostojnosti gospođe Markić ovdje ćemo se praviti da nije samo u 2014. godini bez javnog natječaja, diskrecijskom odlukom gradonačelnika Milana Bandića njenom portalu donirano 240.000 kuna gradskog novca. Usto joj je Grad Zagreb besplatno dodijelio i prostor od 70 kvadrata za koji im plaća režije. "Istina je, taj smo novac tražili od Grada Zagreba i oni su nam odobrili. Sve je transparentno i po zakonu i mi im se zahvaljujemo. Mi smo novac tražili i od Ministarstva kulture i drugih institucija koje dodjeljuju novac neprofitnim medijima i programima kao što je naš", potvrdila je Markić mutne rabote. I pritom promašila ceo fudbal jer od Ministarstva kulture se novac ne traži i ono ga nije davalo svakom Marku ili Peri koji je nazvao i tražio novac nego se za njega trebalo natjecati što kvalitetnijim programima (što ona nikako nije mogla zbog 'prakse diskriminacije marginaliziranih društvenih skupina u Republici Hrvatskoj') i izboriti ga između više desetaka medija koji su sudjelovali na natječaju.

Dakle, cenzorski handžar Zlatka Hasanbegovića radi punom parom jer je odlučio pogasiti sve neprofitne medije, a dok program u listopadu ne istekne maksimalno im zagorčati život. Kako vidimo, ministru štošta nije jasno, pa ćemo mu pojasniti da odluku nekoga poput njega možemo samo ponosno nositi kao orden na reveru.

I ako slučajno još uvijek nije jasno - tu smo, ministre, a namjeravamo ostati i dalje. Dugo. Puno, puno dulje nego vi. Znate, nagledali smo se već oho-ho leđa tipova iz polusvijeta poput vas. I još ćemo.