Živi zid ostaje i dalje čvrsta činjenica u hrvatskoj politici. Zadnje istraživanje pokazuje da im popularnost i dalje raste. Istina, po zadnjem Cro demoskopu on jest u okviru statističke pogreške, ali opet trend je jasan. A to govori da će nakon sljedećih izbora – naravno pod uvjetom da prije njih ne dođe do nekog tektonskog poremećaja koji bi iznova promiješao političke karte – u Hrvatski sabor ući možda i više od 20 zastupnika Živog zida. Oni bi činili treći politički blok po snazi jer je za vjerovati da će SDP biti drugi, odnosno da ipak neće napraviti harakiri.
Iako javnost i mediji pomalo gube interes za njihove akcije u parlamentu – Ivan Pernar prošlog je tjedna dva puta u manje od 24 sata iznesen iz sabornice bez prevelikog odjeka – birači su Živom zidu i dalje vjerni. Iako se u tri godine, koliko su ubrzo u Saboru, nisu nimalo promijenili nabolje. I dalje se radi o antiestablišment priči bez gotovo nikakvog sadržaja. Stranački trojac – Pernar, Sinčić, Bunjac – ne radi nimalo na sebi. Ali 20 vjerojatno i više zastupnika im je manje-više zajamčeno.
Toliko, vjerojatno ipak i nešto više, osvojit će i SDP. Za vjerovati jer da je u SDP-u ostalo dovoljno pameti da se spriječi samouništenje stranke. Tako da će SDP i dalje biti jedan od glavnih igrača u Saboru. Ali gotovo sigurno i dalje iz oporbe. Jer imat će daleko premalo mandata da imaju premijera. Ali opet taman dovoljno da bi mogli napraviti veliku koaliciju s HDZ-om. Ali to je nemoguće jer u SDP-u ne postoji ni minimalna podrška za tako nešto. Što iz ideoloških razloga, što iz uvjerenja dijela pobunjenika da neki privatni financijski interesi izvan stranke okružuju Bernardića ljudima koji ga guraju u tako nešto. Protiv suradnje sa strankom Andreja Plenkovića su i oni koji još uvijek podržavaju Bernardića. Tako da od koalicije HDZ-a i SDP-a, tko god prevlada u ovoj drugoj stranci, neće biti ništa.
Što se tiče HNS-a, tu je priča, čini se, zaključena. Takozvana liberalna Hrvatska nikada im neće oprostiti koaliciju s HDZ-om. Tako da narodnjaci u najboljem slučaju mogu računati na dva, možda tri mandata, ako i toliko. To će opet biti premalo da HDZ s njima i nacionalnim manjinama sastavi većinu. U Saboru bi mogli biti i Nezavisni za Hrvatsku, ali osim što će ih biti malo, oni su najzadnja od zadnjih opcija s kojom bi aktualni HDZ stvarao bilo kakvu većinu. Bit će u Saboru i Most, ali pokušavati po treći put sastavljati zajedničku Vladu ne pada na pamet ni Plenkoviću ni Boži Petrovu.
Tako da bi za dvije godine mogli imati takav sastav parlamenta da će biti teško, možda i nemoguće, sastaviti stabilnu većinu. I tu će onda utrčati predsjednica Republike, ili neki njen nasljednik, s pokušajem ostvarenja sna svakog stanovnika Predsjedničkih dvora. Imenovanje tehničke vlade koja bi vodila zemlju dok se ne održe novi izbori i nakon njih pokuša sastaviti vlada. Scenarij je to iz noćne more. Tako da će stranke pokušati napraviti baš sve da ga izbjegnu. Pa ipak, nije nemoguće da vidimo Vladu u kojoj ipak sjede HDZ-ovi konzervativci i SDP-ovi titoisti. Ili možda dio Živog zida shvati da je HDZ ipak stranka kojoj vrijedi dati šansu.
novilist
Iako javnost i mediji pomalo gube interes za njihove akcije u parlamentu – Ivan Pernar prošlog je tjedna dva puta u manje od 24 sata iznesen iz sabornice bez prevelikog odjeka – birači su Živom zidu i dalje vjerni. Iako se u tri godine, koliko su ubrzo u Saboru, nisu nimalo promijenili nabolje. I dalje se radi o antiestablišment priči bez gotovo nikakvog sadržaja. Stranački trojac – Pernar, Sinčić, Bunjac – ne radi nimalo na sebi. Ali 20 vjerojatno i više zastupnika im je manje-više zajamčeno.
Toliko, vjerojatno ipak i nešto više, osvojit će i SDP. Za vjerovati jer da je u SDP-u ostalo dovoljno pameti da se spriječi samouništenje stranke. Tako da će SDP i dalje biti jedan od glavnih igrača u Saboru. Ali gotovo sigurno i dalje iz oporbe. Jer imat će daleko premalo mandata da imaju premijera. Ali opet taman dovoljno da bi mogli napraviti veliku koaliciju s HDZ-om. Ali to je nemoguće jer u SDP-u ne postoji ni minimalna podrška za tako nešto. Što iz ideoloških razloga, što iz uvjerenja dijela pobunjenika da neki privatni financijski interesi izvan stranke okružuju Bernardića ljudima koji ga guraju u tako nešto. Protiv suradnje sa strankom Andreja Plenkovića su i oni koji još uvijek podržavaju Bernardića. Tako da od koalicije HDZ-a i SDP-a, tko god prevlada u ovoj drugoj stranci, neće biti ništa.
Što se tiče HNS-a, tu je priča, čini se, zaključena. Takozvana liberalna Hrvatska nikada im neće oprostiti koaliciju s HDZ-om. Tako da narodnjaci u najboljem slučaju mogu računati na dva, možda tri mandata, ako i toliko. To će opet biti premalo da HDZ s njima i nacionalnim manjinama sastavi većinu. U Saboru bi mogli biti i Nezavisni za Hrvatsku, ali osim što će ih biti malo, oni su najzadnja od zadnjih opcija s kojom bi aktualni HDZ stvarao bilo kakvu većinu. Bit će u Saboru i Most, ali pokušavati po treći put sastavljati zajedničku Vladu ne pada na pamet ni Plenkoviću ni Boži Petrovu.
Tako da bi za dvije godine mogli imati takav sastav parlamenta da će biti teško, možda i nemoguće, sastaviti stabilnu većinu. I tu će onda utrčati predsjednica Republike, ili neki njen nasljednik, s pokušajem ostvarenja sna svakog stanovnika Predsjedničkih dvora. Imenovanje tehničke vlade koja bi vodila zemlju dok se ne održe novi izbori i nakon njih pokuša sastaviti vlada. Scenarij je to iz noćne more. Tako da će stranke pokušati napraviti baš sve da ga izbjegnu. Pa ipak, nije nemoguće da vidimo Vladu u kojoj ipak sjede HDZ-ovi konzervativci i SDP-ovi titoisti. Ili možda dio Živog zida shvati da je HDZ ipak stranka kojoj vrijedi dati šansu.
novilist
