Neprestano ponavljam da je naše društvo u osnovi jadno, ali i da se na fatalizam jada ne smije pristati. Filozofija nije kabinetska disciplina, ona nema predmetnih ograničenja, sve propitkuje, ništa joj nije sveto i pred ničim ne iskazuje strahopoštovanje. Kritika radi kritike je bijeg u kukavičluk ili nespremnost da se susretne s vlastitim jadom.
U životu treba djelovati bez kalkulacija jer je naš život već ukalkuliran u sigurnost smrti. Nestat ćemo, jednokratno postojimo i uistinu je bijedno da jednokratnost našeg postojanja jeftino bacamo drugima pred noge. Oni su također jednokratni, jadni i bijedni jer ovise o onima koji im se nalaze pod nogama.
Hrvatska se devedesetih godina prošlog stoljeća osamostalila kao država pod nogama bijednog i jadnog HDZ-a predvođenog s Franjom Tuđmanom. Danas se nalazi pod nogama tog istog HDZ-a, predvođenog s Andrejom Plenkovićem, koji provodi okrutne politike na unutarnjem planu, a potpuno servilne na vanjskom planu.
Razlog ovome je jednostavan – riječ je o jadu i bijedi koji traži da mu drugi budu pod nogama kako bi se on – servilno, zadovoljno i krotko – smjestio pod noge nekih drugih. U ovakvim okolnostima, dužni smo djelovati, ne samo upozoravati, pisati, analizirati, nego djelovati u praksi.
U Zadru se, od prošlih lokalnih izbora, organizirano i sustavno djeluje protiv politika jada i okrutnosti. Čitateljima Autografa poznato je da u Zadru dužnost gradonačelnika obnaša Branko Dukić, servilni HDZ-ovac, a da većinu u Gradskom vijeću imaju antihadezeovske opcije koje su za predsjednika Gradskog vijeća izabrale mene.
U političke izbore ulazim uvijek zbog filozofskih razloga – vidim jad, bijedu, očaj, tjeskobu, poniženost, destrukciju, omalovažavanje, glupost, bahatost, lopovluk i ni na šta od toga ne pristajem. Imam snažan poriv da se tome suprotstavim.
Čovjek, kao pojedinac, može biti u stanju pobunjenosti, za to mu nisu potrebni drugi. Pobunjeni pojedinac pobunu koristi kao stvaranje čvrste granice između javnog života, koji je okrutan, i osobnog života, koji je svet, miran i dostojanstven.
Takvi pojedinci žive sukladno dualističkom modelu, pripadaju i jednom i drugom svijetu, i to kao negacija. Kada se nalaze u javnom svijetu, koji je okrutan, tada negiraju osobni svijet, kada se nalaze u osobnom svijetu, negiraju javni svijet. Pobunjeni pojedinac je zapravo trajna negacija.
Takav život je patnja i stalna razapetost jer pobunjeni pojedinac nikada nije u potpunosti prisutan samo u jednom svijetu, odnosno u njemu je prisutan kao negacija onog drugog svijeta, a to nije ništa drugo nego unošenje tog svijeta u onaj drugi svijet. Pobuna, u navedenom smislu, samo je neosviješteni jad i očaj.
Slažem se s onima koji pozivaju da od kritike odvojene od djelovanja krenemo u smjeru prakse suprotstavljanja onima koji su uništili ovu državu, a njezine građane sve više i više pretvaraju ili u servilne jadnike pod njihovim nogama ili u pobunjenike koji kao neosviještena negacija pripadaju dvojstvu svjetova.
HDZ je neprijatelj Hrvatske, i to od samog početka. Ova stranka je na razini pravnog, moralnog i političkog metafizičkog zla. Iz nje ništa dobro ne može proizaći. U Hrvatskoj, na svim razinama, treba stvarati antihadezeovske koalicije.
Jasno, te koalicije ne mogu sadržavati one koji misle da je HDZ nekad, pogotovo u Tuđmanovo doba, bio drugačiji od onoga kakav je sada. HDZ je uvijek isti, a Tuđman je najgori od svih loših nakon njega. Koalicija onih koji se bore protiv Plenkovića, a obožavaju Tuđmana, koalicija je gluposti.
Neovisno o tome što mislim o SDP-u, a često mislim negativno, u sadašnjem tranzicijskom stanju demokracije, politički život funkcionira ili kao izbor HDZ-a ili SDP-a ili, a tome smo se opasno približili, kao ničim ugrožena monolitnost HDZ-ovog metafizičkog zla.
Politička promjena dolazi samo ako postoji (infra)struktura koja tu promjenu može provesti. Male stranke nemaju tu snagu, nisu dovoljno razvijene.
Ovo ne znači da moramo odustati od novog. Ne, upravo suprotno. Novo moramo izgrađivati, bez novoga nikada nećemo izaći iz stanja tranzicijske demokracije, ali moramo biti svjesni stanja u kojem se nalazimo i mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju.
Sve moguće treba iskoristiti, sve nemoguće treba odbaciti. Nemoguća je borba protiv HDZ-ovog metafizičkog zla tako da se stvara koalicija s onima koji obožavaju HDZ. Borba protiv HDZ-a se odigrava okupljanjem svih onih, malih i velikih, stranačkih i nestranačkih opcija koje u HDZ-u vide ono što on jest – metafizičko zlo koje uništava državu i ponižava građane.
Zadar je grad koji je, po servilnosti HDZ-u, najjadniji grad u ovoj najnesretnijoj državi na svijetu. Ovdje se, tek na prošlim lokalnim izborima, i to u predstavničkom tijelu, pojavila pukotina u otužnoj mentalitetskoj servilnosti tzv. utvrde HDZ-a.
Nema veće uvrede i većeg poniženja od toga da si utvrda stranci osuđenoj zbog korupcije i da tu stranku na županijskoj i gradskoj razini vode i predstavljaju prezimena koja se redovito pojavljuju u sudskim spisima. Zadar je bio utvrda lopova i kriminalaca koji su se bavili politikom kako bi mogli krasti.
U takvom gradu se događaju značajne promjene, one nisu posljedica teoretske osame pobunjenih pojedinaca, nego su nastale uslijed žive prakse suprotstavljanja.
Spomenut ću samo da smo ove godine usvojili proračun kojeg je antihadezeovska većina toliko amandmanima izmijenila da ga HDZ nije mogao prihvatiti, a gradonačelnik ga nije htio povući jer bi se tada održali izbori za gradonačelnika. Dakle, imamo situaciju u kojoj je HDZ protiv proračuna, a gradonačelnik iz redova te iste stranke je, zbog vlastite fotelje, za proračun, jer da nije, povukao bi ga.
Nakon usvojenog proračuna, kada je sebi kukavički osigurao poziciju, gradonačelnik najavljuje ocjenu zakonitosti proračuna, a to znači blokiranje grada na neko vrijeme, otprilike isto onoliko koliko bi grad bio blokiran i da su se održali izbori.
Treba napomenuti da je HDZ, u predproračunskim razgovorima pristao na SDP-ov uvjet da se u proračunu osiguraju sredstva za uvođenje Građanskog odgoja kojem se HDZ, na navodno ideološkoj osnovi, izrijekom do tada suprotstavljao. Ovaj proračun je stoga proračun Građanskog odgoja.
HDZ je pristao i na SDP-ov uvjet da smijene jednog direktora. Direktor se ostavkom samosmijenio. Pristali su na sve jer su mislili da će skupa sa SDP-om izglasati proračun.
Lokalni SDP je shvatio da HDZ treba poniziti. To su i učinili. Ponizili su ih na ideološkoj osnovi, natjerali su ih da se odreknu vlastitih ljudi, ostvarili su svoje ciljeve i nadigrali HDZ prihvaćanjem amandmana preostalih klubova koji nisu htjeli sudjelovati u pregovorima. Tako se to radi.
Na kraju ću samo spomenuti da je dan nakon sjednice održana svečanost obilježavanja 33-godišnjice osnutka HDZ-a u Zadru. Tada su HDZ-ovci izjavili kako im je ovaj dan trebao biti ”radostan, ali to nije jer su radost pokvarili politički teroristi iz Gradskog vijeća”.
Mogu li političke opcije koje čine neformalnu većinu u Vijeću zamisliti veće političko priznanje od ovoga? Zasigurno ne mogu.
Kada su me novinari pitali kako komentiram njihovu kvalifikaciju da smo politički teroristi, odgovorio sam:
”Ako uzmemo u obzir da je HDZ stranka koja je na strukturnoj razini osuđena zbog korupcije, kao i da se protiv njihovih najznačajnijih dužnosnika, kao i članova njihovih obitelji, vode sudski postupci zbog lopovluka i kriminala, preostalo im je samo da nas proglase teroristima, sve ostalo su oni odradili, da su nas proglasili lopovima i kriminalcima, javnosti bi nas predstavili kao kolege”.
