U ime demokracije većinskog naroda, koja se, vidimo, i u civiliziranoj Evropi brani već na granicima, opasanima žicom, zidovima i zastavom, u hrvatskom slučaju još i natpisom: „Hrvat, zauzeto!“ Time se „naše vrijednosti“ brane od etnički nečistih barbara koji nadiru u naše fine, katoličke postojbine. Umjesto da odu „tamo odakle su došli“. U Siriju. Ili Srbiju, na primjer.
Piše: Heni Erceg
Kaže nekidan jedan prijatelj kako jedva čeka da izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka… konačno dođu u Hrvatsku, pa da intenzivna nesnošljivost prema nepoćudnim Hrvatima i Srbima malo olabavi i preusmjeri se na nove „agresore“. Cinizam? Jest, ali i posve pogrešna teza, jer ovdje je ksenofobija tako raširena bolest, da nema toga pripadnika drugog etniciteta koji bi u Hrvatskoj bio rado prihvaćen, osim naravno ako je riječ o turistima kojima se ne gleda u zube, niti broje krvna zrnca, nego samo euri koje će ovdje ostaviti i potom što prije otići. Evo već na samu naznaku da bi izbjeglice s istoka mogle zakoračiti u Hrvatsku, odašilju se „humane“ poruke „neka odu odakle su došli“, internetski portali zagušeni su porukama mržnje, a čula se i praktična ideja šefa Istarskih demokrata, koji je, zgranut idejom da se eventualni došljaci smjeste u napuštene kasarne u Puli, izjavio: „Neka idu u Saudijsku Arabiju!“ Hrvatski premijer pak svakodnevno umiruje Hrvate kako nema bojazni od dolaska emigranata, dok ministar unutrašnjih poslova priča o čvrstim granicama koje je naprosto nemoguće ilegalno prijeći.
Ušančili se tako hrvatski nacionalisti u svoju odbojnost prema najezdi novog „vanjskog neprijatelja“, dok istodobno naporno rade na prebrojavanju i progonu domaćih „izdajnika“, pa se opet uništavaju srpski spomenici, zabranjuje upotreba ćirilice u Vukovaru, da bi bijes eskalirao kolektivnim nasrtajem na Novosti, tjednik srpske manjine u Hrvatskoj. List koji se nikako ne želi ponašati u skladu s ulogom kakvu mu namjenjuje ovdašnja fašistoidna desnica, ali i tobožnji liberalni intelektualci, to jest getoizirati se folklornim, provincijalnim temama, nego je, eto, okupio zavidan broj novinara sklonih baš kritičkom novinarstvu. A povod za novi, radikalni obračun s Novostima bila je tek satirična, antimilitaristička obrada hrvatske himne, od samo četiri strofe, u kojoj je novinar Nikola Bajto dočarao nacionalnu zanesenost ratnim haubicama na nedavnom vojnom mimohodu u Zagrebu. I bilo je dovoljno da pjena na usta izbije svemu što diše samo desnim škrgama, šef jedne fašističke stranke podigao je kaznenu prijavu protiv novinara, uredništva i izdavača, zbog „parodije na tekst hrvatske himne“, uz napomenu da je način rada tjednika Novosti i inače usmjeren na „omalovažavanje nacionalnih simbola“, a za taj strašni čin Kazneni zakon predviđa do godinu dana zatvora.
Potom su paljbu iz svih raspoloživih haubica na Novosti osule sve desničarske stranke, dio intelektualne i vladajuće elite, uz snažnu potporu građana koji se, dakako anonimno, vučje glasaju na internetskim portalima, sve s istim zahtjevom – da se Novostima ukine financiranje iz državnog proračuna. Jer riječ je o „antihrvatskom pamfletu punom mržnje i nacionalne netrpeljivosti“, kaže jedan bivši, opskurni savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića; udarni medijski komentatori pridružili su se hajci na grešnog autora bogohulne pjesmice „Lijepa naša haubico“, uz otvoreni poziv na linč izdavača tjednika, Milorada Pupovca, već duže vrijeme središnjeg objekta mržnje svih domoljubnih hulja. Kolumnist Večernjeg lista detektirao je da Novosti šire „etno mržnju“, dok sporna satirična pjesmica predstavlja „pljuvanje po državi i njenoj većini“, a opći je stav da bi se Novosti trebale baviti isključivo problematikom Srba u Hrvatskoj. Ako pak provire nosom izvan tako zamišljenog geta, što drugo nego otvoriti hajku na autore, a list likvidirati.
I upravo se sinhroniziranim nasrtajem na Novosti, u kojima su svoje mjesto „našli brojni otpadnici iz Ferala“, tako fino opet razabrala sva banalnost nacionalizma koji se uvijek prvo prazni tek verbalno, a potom brzo iz svoje banalnosti prerasta u opasni ulični fašizam, kada pivske boce pažljivo biraju mete. Jučer su to bili sudionici antiratne predstave u Rijeci, sutra će već biti autor satirične pjesmice, taj izrod čiji stihovi, prema tvrdnji ratnih veterana i ulične desničarske pesnice, „na najbrutalniji način vrijeđaju nacionalne osjećaje i krše Ustav Republike Hrvatske“. Isti onaj Ustav koji formalno jamči slobodu govora i koji je tako lako prekršen u Vukovaru kada je lokalna, profašistička vlast, Ustavu usprkos, donijela odluku o zabrani ćirilićnih natpisa u tome gradu.
Ali Ustav ionako vrijedi da bi ga se prilagođavalo bolesnim, ksenofobnim potrebama većine, dok srpska manjina ima da bude tiho, njoj je namjenjena uloga australskih Aboridžina, pa smiju samo tancati, skriveni u zavičajnim domovima i biti zahvalni državi što im, kao mrskim uljezima, dopušta njegovati folklorne običaje svojih predaka. I još im daje lovu za list u kojemu će kritizirati ili zajebavati tu istu velikodušnu državu. Zato takve novine doista treba ugušiti. U ime demokracije većinskog naroda, koja se, vidimo, i u civiliziranoj Evropi brani već na granicima, opasanima žicom, zidovima i zastavom, u hrvatskom slučaju još i natpisom: „Hrvat, zauzeto!“ Time se „naše vrijednosti“ brane od etnički nečistih barbara koji nadiru u naše fine, katoličke postojbine. Umjesto da odu „tamo odakle su došli“. U Siriju. Ili Srbiju, na primjer.
tacno
Piše: Heni Erceg
Kaže nekidan jedan prijatelj kako jedva čeka da izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka… konačno dođu u Hrvatsku, pa da intenzivna nesnošljivost prema nepoćudnim Hrvatima i Srbima malo olabavi i preusmjeri se na nove „agresore“. Cinizam? Jest, ali i posve pogrešna teza, jer ovdje je ksenofobija tako raširena bolest, da nema toga pripadnika drugog etniciteta koji bi u Hrvatskoj bio rado prihvaćen, osim naravno ako je riječ o turistima kojima se ne gleda u zube, niti broje krvna zrnca, nego samo euri koje će ovdje ostaviti i potom što prije otići. Evo već na samu naznaku da bi izbjeglice s istoka mogle zakoračiti u Hrvatsku, odašilju se „humane“ poruke „neka odu odakle su došli“, internetski portali zagušeni su porukama mržnje, a čula se i praktična ideja šefa Istarskih demokrata, koji je, zgranut idejom da se eventualni došljaci smjeste u napuštene kasarne u Puli, izjavio: „Neka idu u Saudijsku Arabiju!“ Hrvatski premijer pak svakodnevno umiruje Hrvate kako nema bojazni od dolaska emigranata, dok ministar unutrašnjih poslova priča o čvrstim granicama koje je naprosto nemoguće ilegalno prijeći.
Ušančili se tako hrvatski nacionalisti u svoju odbojnost prema najezdi novog „vanjskog neprijatelja“, dok istodobno naporno rade na prebrojavanju i progonu domaćih „izdajnika“, pa se opet uništavaju srpski spomenici, zabranjuje upotreba ćirilice u Vukovaru, da bi bijes eskalirao kolektivnim nasrtajem na Novosti, tjednik srpske manjine u Hrvatskoj. List koji se nikako ne želi ponašati u skladu s ulogom kakvu mu namjenjuje ovdašnja fašistoidna desnica, ali i tobožnji liberalni intelektualci, to jest getoizirati se folklornim, provincijalnim temama, nego je, eto, okupio zavidan broj novinara sklonih baš kritičkom novinarstvu. A povod za novi, radikalni obračun s Novostima bila je tek satirična, antimilitaristička obrada hrvatske himne, od samo četiri strofe, u kojoj je novinar Nikola Bajto dočarao nacionalnu zanesenost ratnim haubicama na nedavnom vojnom mimohodu u Zagrebu. I bilo je dovoljno da pjena na usta izbije svemu što diše samo desnim škrgama, šef jedne fašističke stranke podigao je kaznenu prijavu protiv novinara, uredništva i izdavača, zbog „parodije na tekst hrvatske himne“, uz napomenu da je način rada tjednika Novosti i inače usmjeren na „omalovažavanje nacionalnih simbola“, a za taj strašni čin Kazneni zakon predviđa do godinu dana zatvora.
Potom su paljbu iz svih raspoloživih haubica na Novosti osule sve desničarske stranke, dio intelektualne i vladajuće elite, uz snažnu potporu građana koji se, dakako anonimno, vučje glasaju na internetskim portalima, sve s istim zahtjevom – da se Novostima ukine financiranje iz državnog proračuna. Jer riječ je o „antihrvatskom pamfletu punom mržnje i nacionalne netrpeljivosti“, kaže jedan bivši, opskurni savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića; udarni medijski komentatori pridružili su se hajci na grešnog autora bogohulne pjesmice „Lijepa naša haubico“, uz otvoreni poziv na linč izdavača tjednika, Milorada Pupovca, već duže vrijeme središnjeg objekta mržnje svih domoljubnih hulja. Kolumnist Večernjeg lista detektirao je da Novosti šire „etno mržnju“, dok sporna satirična pjesmica predstavlja „pljuvanje po državi i njenoj većini“, a opći je stav da bi se Novosti trebale baviti isključivo problematikom Srba u Hrvatskoj. Ako pak provire nosom izvan tako zamišljenog geta, što drugo nego otvoriti hajku na autore, a list likvidirati.
I upravo se sinhroniziranim nasrtajem na Novosti, u kojima su svoje mjesto „našli brojni otpadnici iz Ferala“, tako fino opet razabrala sva banalnost nacionalizma koji se uvijek prvo prazni tek verbalno, a potom brzo iz svoje banalnosti prerasta u opasni ulični fašizam, kada pivske boce pažljivo biraju mete. Jučer su to bili sudionici antiratne predstave u Rijeci, sutra će već biti autor satirične pjesmice, taj izrod čiji stihovi, prema tvrdnji ratnih veterana i ulične desničarske pesnice, „na najbrutalniji način vrijeđaju nacionalne osjećaje i krše Ustav Republike Hrvatske“. Isti onaj Ustav koji formalno jamči slobodu govora i koji je tako lako prekršen u Vukovaru kada je lokalna, profašistička vlast, Ustavu usprkos, donijela odluku o zabrani ćirilićnih natpisa u tome gradu.
Ali Ustav ionako vrijedi da bi ga se prilagođavalo bolesnim, ksenofobnim potrebama većine, dok srpska manjina ima da bude tiho, njoj je namjenjena uloga australskih Aboridžina, pa smiju samo tancati, skriveni u zavičajnim domovima i biti zahvalni državi što im, kao mrskim uljezima, dopušta njegovati folklorne običaje svojih predaka. I još im daje lovu za list u kojemu će kritizirati ili zajebavati tu istu velikodušnu državu. Zato takve novine doista treba ugušiti. U ime demokracije većinskog naroda, koja se, vidimo, i u civiliziranoj Evropi brani već na granicima, opasanima žicom, zidovima i zastavom, u hrvatskom slučaju još i natpisom: „Hrvat, zauzeto!“ Time se „naše vrijednosti“ brane od etnički nečistih barbara koji nadiru u naše fine, katoličke postojbine. Umjesto da odu „tamo odakle su došli“. U Siriju. Ili Srbiju, na primjer.
tacno
