Da bi bili konzekventni, Robert Bajruši i antisrpska bulumenta Jutarnjeg lista bi trebali papu Franju proglasiti putinovcem, dapače, većim Rusom od Rusa, baš kao što je Bajruši patrijarha Porfirija izvrijeđao riječima: ”Porfiriju puca prsluk za istinu i pravdu otkako je zasjeo na tron SPC-a” te ”Srpski patrijarh Porfirije želi biti veći Rus od Rusa” (JL, 27. srpnja 2024.), naime, u članku u kojem se Porfirije proziva zbog toga što je ustao protiv bezakonja centralne ukrajinske vlasti i nekanonske Pravoslavne Crkve Ukrajine koju vodi gospodin Epifanije. Jer, što?, Papa osuđuje zabranu Ukrajinske Pravoslavne Crkve: ”Crkve se ne diraju. Tko želi, neka moli u Crkvi koju smatra svojom” (Angelus, 25. kolovoza, Vatican news).
Papa Franjo je u nedjelju u pozdravima nakon Angelusa izrazio zabrinutost zbog odluke Kijiva da zabrani Pravoslavnu Crkvu povezanu s Moskovskim patrijarhatom te uputio apel: ”Neka nijedna kršćanska Crkva ne bude izravno ili neizravno ukinuta”. Hajmo, Bajruši, osudi i Papu!
Veliku je zabrinutost izrazio papa Franjo 25. kolovoza osvrćući se nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja na odluku ukrajinskoga Parlamenta o zabrani Pravoslavne Crkve povezane s Moskovskim patrijarhatom. ”I dalje sa žalošću pratim borbe u Ukrajini i Ruskoj Federaciji, i razmišljajući o nedavno usvojenim zakonskim odredbama u Ukrajini, bojim se za slobodu onih koji mole, jer tko istinski moli uvijek moli za sve. Ne čini se zlo zato što se moli. Ako netko počini zlo svom narodu, bit će kriv za to, ali nije mogao počiniti zlo zato što je molio. Neka stoga oni koji žele moliti, mole u Crkvi koju smatraju svojom. Molim vas, neka ne bude izravno ili neizravno ukinuta nijedna kršćanska Crkvu: Crkve se ne diraju.”
Eh, i nakon što osudi Papu kao okorjelog putinovca, neka Bajruši ne zaboravi baciti anatemu na State Department: prema neovisnoj članici Rade Maryani Bezuhli, ukrajinski zastupnici osjetili su pritisak SAD-a. Govoreći pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti teme, izvori u nekoliko parlamentarnih frakcija rekli su za RFE/RL da je uoči sjednice parlamenta 23. srpnja ukrajinsko veleposlanstvo u Washingtonu dobilo hitne signale ”da bi usvajanje zakona naštetilo položaju i ugledu Ukrajine”.
Neka Bajruši ”ekskomunicira” i Svjetsko vijeće crkava. Jer su kazali: ”Vlada Ukrajine ima suvereno pravo i odgovornost braniti teritorijalnu cjelovitost nacije i štititi svoje građane, čak i više od ruske nezakonite invazije i oružane agresije. (WCC) dosljedno je osuđivalo rat Rusije protiv Ukrajine i ostajemo nepokolebljivi u tom stavu. Ukrajinske vlasti imaju pravo štititi suverenitet i neovisnost Ukrajine, te kazneno goniti pojedince krive za zločine protiv interesa Ukrajine. Istodobno, WCC je duboko zabrinut zbog mogućnosti neopravdanog kolektivnog kažnjavanja cijele vjerske zajednice i kršenja načela slobode vjere ili uvjerenja prema novom zakonu koji je odobrila ukrajinska Rada 20. kolovoza 2024. (…) Ponovno pozivamo ukrajinsku vladu da bude oprezna u odnosu na mjere kojima postoji opasnost od kršenja temeljnog prava na slobodu vjere ili uvjerenja i potkopavanja društvene kohezije u ovom trenutku izvanrednog stanja”.
Pojasnili su: ”Primjećujemo proces od šest koraka koji je propisan novim zakonom prije nego što se vjerska organizacija može zabraniti, i pozivamo na pošten i nepristran pristup svakoj takvoj istrazi, te da se dužna pažnja posveti načelima međunarodnog prava, prirodne pravde i pravilan postupak u poduzimanju radnji prema ovom novom zakonu. Niti zločini pojedinih pojedinaca, niti povijesna pripadnost pojedine vjerske cjeline, ne mogu biti dovoljna osnova za mjere ravne kolektivnom kažnjavanju žive bogoslužne vjerske zajednice u Ukrajini. Vlada Ukrajine odgovorna je za zaštitu prava svih svojih građana” (dr. Jerry Pillay, Glavni tajnik Svjetsko vijeće crkava, Biskup dr. Heinrich Bedford-Strohm, Moderator Svjetskog vijeća crkava).
Prijedlog zakona koji je 20. kolovoza u Kijivu usvojen velikom većinom glasova, a koji dotičnim župama daje rok od devet mjeseci da prekinu veze s Ruskom pravoslavnom Crkvom, izazvao je trenutnu reakciju Moskovskoga patrijarhata koji je kazalo da se radi o očitom kršenju međunarodno priznatih ljudskih prava na području vjerske slobode.
Bajrušiju na znanje, jer o tome pojma nema: nema šanse da se ljude koji su zaista vjernici i preživjeli su strahovladu Staljina i SSSR odvrati od vjere u rusko pravoslavlje i od kalendara koji im je važan. U rascjepkanom ukrajinskom crkvenom krajoliku, oko 10 000 zajednica još uvijek je pod Moskovskom patrijaršijom Ruske pravoslavne crkve.
Lakše bi bilo i papi Franji i WCC-i u drugima kojima je odluka ukrajinske Rade i Zelenskog apsolutno neprihvatljiva da je bilo jasnijih osuda na razaranje crkava i manastira od strane ruskih napadača kao što je bilo raketiranje katedralne crkve u Odessi 23. srpnja 2023.
Unatoč formalnom raspadu i prekidu veza Onufrija i Kirilla, ukrajinske vlasti optužuju Ukrajinsku Pravoslavnu Crkvu za održavanje veza s Rusijom kao i za propagiranje prokremaljskih narativa i suradnju s okupacijskim snagama u dijelovima Ukrajine pod ruskom kontrolom. Poglavar UPC, mitropolit Onufrij, i dalje je član Svetog sinoda Ruske Pravoslavne Crkve (RPC). Ostali ključni hijerarsi članovi su njegovih vladajućih struktura, a mnogi svećenici i dalje spominju moskovskog patrijarha Kirila tijekom liturgija. Kirill, poglavar Ruske Pravoslavne Crkve, glasno podržava ruskog predsjednika Vladimira Putina i rat protiv Ukrajine. U rujnu 2022. rekao je ruskim vojnicima da “žrtva tijekom izvršavanja vojne dužnosti pere sve grijehe”.
No, što sada, hoće li Zakon riješiti problem? Hoće li prevladati podjelu ukrajinskog pravoslavlja na dvije grane? Ne mislim tako. To će samo razljutiti pravoslavne kršćane. Raskol će se samo produbiti. Najvjerojatnije je da će se, ako Rusija zadrži kontrolu nad okupiranim područjima regija Zaporožja i Hersona tijekom 2024. godine i nakon toga, ukrajinske crkve i vjerske zajednice u tim regijama suočiti s istom sudbinom kao i vjernici u dijelovima regija Donjecka i Luganska okupiranih od 2014. godine.
Ruske okupacijske vlasti nastavit će se boriti protiv svih manifestacija neslaganja, protivljenja i ukrajinskog identiteta, posebice vjerskog identiteta, provođenjem represivnog ruskog zakonodavstva. Stradavaju, naime, i drugi: razmjeri razaranja molitvenih domova evanđeoskih crkava golemi. Pobrojano je najmanje 170 oštećenih evanđeoskih mjesta — uključujući 75 pentekostnih crkava, 49 baptističkih crkava, 24 crkve adventista sedmog dana i 22 “druge” evanđeoske crkve — što čini punu trećinu ukupnog broja, iako evangelisti čine manje od 5 posto stanovništvo Ukrajine. A da ne govorimo o uništenim sinagogama i džamijama.
Scenarij približavanja suparničkih crkava je dalek i nevidljiv ali ja znam samo jednog čovjeka u pravoslavlju koji ima autoritet da se jednog dana krene u pregovore i da ih moderira. To je patrijarh Porfirije.
On i nije smio i mogao drugačije postupiti nego onako kako traži trenutak koji i Papa prepoznaje, a to je trenutak kada se treba osuditi zlosilje države Ukrajine spram milijuna kršćana.
Iz toga razloga donosim pismo koji je patrijarh srpski poslao mitropolitu Onufriju (dali smo ga već na našem drugom portalu Ekumena):
”Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije uputio je pismo snažne i bezrezervne podrške Njegovom Blaženstvu Mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine g. Onufriju povodom usvajanja Zakona o zaštiti ustavnog poretka u sferi delovanja verskih organizacija od strane Vrhovne rade u Kijevu.
Svetejši Patrijarh Porfirije u Sinodskom pismu naglašava da ima ne samo obavezu, nego i snažnu ličnu potrebu da svog brata i saslužitelja, Blaženjejšeg g. Onufrija, obavesti da je u pomesnoj Crkvi Svetog Save sa dubokim ogorčenjem primljena vest da je Parlament u Kijevu usvojio zakon kojim se predviđa zabrana rada autonomne Ukrajinske Pravoslavne Crkve.
Budući da je u ne tako davnoj povesti, tokom Drugog svetskog rata, Srpska Pravoslavna Crkva bila zabranjivana i proganjana, mi u Vašem slučaju opitno osećamo istinitost sveštenih reči apostola Pavla da ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi (1 Kor 12, 26), podsetio je patrijarh Porfirije i naglasio da je rad i misiju naše Crkve onda sprečavao jedan neskriveno totalitarni, zločinački režim jedne marionetske fašističke tvorevine, dok, da tragedija bude veća, danas sestrinsku Crkvu u Ukrajini progoni deklarativno demokratska vlast koju čine njeni sunarodnici, što situaciju čini teškom i neuporedivo apsurdnijom.
Sa zebnjom u srcu, dragi u Hristu brate, osećamo da se na primeru Ukrajinske Pravoslavne Crkve uvodi novi totalitarizam u kome ne važi ni ona maksima Svetog ravnoapostolnog cara Konstantina koja je jedno od osnovnih opšteprihvaćenih društvenih načela kojim živimo, a koja glasi: Svako neka veruje kako mu srce hoće, poručio je patrijarh Porfirije i zaključio da je jasno da degradacija Ukrajinske Pravoslavne Crkve na zabranjenu organizaciju dodatno ozakonjuje već permanentni progon, hapšenje i šikaniranje njene sveštene jerarhije i vernog naroda, omogućuje dalje otimanje njene imovine ili, tačnije rečeno, ponavlja golgotski scenario i raspinje je na novi krst stradanja, a ukrajinsko društvo u celini vraća u vreme rimskih progona Crkve Hristove.
Naše molitve, naše nade, naše misli, ali i naše iskrene želje da se nadležni odvrate od svog bezumlja k poznanju pravde i istine, kao i da mir, bratska ljubav i sloga ponovo zavladaju u Vašoj otadžbini, neprestano se uznose pred lice Gospodnje iz svakog srca, uvek Vam odanog, srpskog naroda, u čiju bezrezervnu podršku i pomoć nikad nemojte da sumnjate. S nadom na najpovoljnije i najpravednije rešenje mučne situacije i s molitvom najvećem Stradalniku u svim svetovima, Gospodu našem Isusu Hristu, da Vama i svoj punoći ljubljene nam Ukrajinske Pravoslavne Crkve dâde snage, vere, ljubavi i trpljenja da svoj krst iznesete do vaskrsenjske zore, šaljemo Vam bratske pozdrave i ljubav naših srca, naglasio je na kraju pisma svom u Hristu bratu i saslužitelju, Mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine g. Onufriju, Patrijarh srpski g. Porfirije” (SPC).
Zaključno, paralela s progonom/zabranom SPC-a od strane NDH, stoji. No to ne znači da ne treba i dalje raditi na pomirbi.
Mržnja koja je nastala i eksplodirala između Ukrajinaca i Rusa je ogromna, patnja je ogromna, tragedija je ogromna.
Ali ne smijemo prešutjeti podle rečenice onih novinara i društvenih djelatnika koji tvrde da Porfirije ili drugi arhijereji SPC ne mare za mir ni za pravdu. To je besramna laž.
Ovih dana na HTV4 se reprizira razgovor Romana Bolkovića s vladikom pakračko-slavonskim gospodinom Jovanom koji isto što i Porfirije govori: ”Razaranje jedinstva Crkve na bilo kom nivou, od najblažeg do najdubljeg, ima nesagledive posledice po njen život i njenu misiju u svetu. Sukobi do kojih je došlo bili bi, siguran sam, lakše i brže prevaziđeni da je reč samo o neslaganju između pojedinih Crkava. Pošto je situacija mnogo složenija, a veliki su interesi onih koji podgrevaju same sukobe, a i u ovoj ili onoj meri su i doveli do njih, bojim se da će biti potrebna ozbiljnija pregnuća i velika pomoć Božija da se oni razreše. Jedno je, bez svake sumnje, sigurno. Do toga neće doći ako željeno jedinstvo i prevazilaženje uzroka i posledica sukoba svi zajedno ne izmolimo od Boga. Na takav molitveni odnos prema ovoj i svakoj drugoj krizi u svetu pozivam sve” (Politika, božićni intervju 2024.).
Za sam kraj, ne mogu a da ne kažem, s Porfirijem, da je pretpostavka mira i dobre volje među ljudima živa i aktivna, lična i duboka vjera u Boga. Slavljenje Boga i ljubav prema čovjeku idu ruku pod ruku. Bez prvog je ljubav prema čovjeku kratkotrajna i krhka; bez drugog je vjera lažna i prazna.
