Na žalost, u javnosti se pokušava manipulirati tezom da se radilo o običnoj novinarsko-uredničkoj raspravi. To je klasična zamjena teze i pokušaj zamagljivanja stvarnog događaja. Medijska smo kuća i znamo razlikovati raspravu od grubog nasrtaja i prijetnji. Hrvoje Zovko prešao je sve granice dopuštenog ponašanja. HRT neće tolerirati nasilje, stoji u priopćenju Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije Kazimira Bačića, kojim je taj čovjek požurio pristati uz izjave koje je o novinaru HRT-a i predsjedniku Hvatskog novinarskog društva Hrvoju Zovku dao premijer Andrej Plenković.
Premijer je, podsjetimo, javno rekao da je Zovko »skoro fizički nasrnuo« na urednicu programa na Hrvatskoj televiziji.
Glavnom ravnatelju Kazimiru Bačiću ovo nije prvi put kako tvrdi da HRT ne tolerira, odnosno da neće tolerirati nasilje na Hrvatskoj televiziji. Za trenutak ćemo slučaj Zovko ostaviti po strani i jasno i glasno reći: Kazimir Bačić ne govori istinu.
Pred očima imamo pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu, u slučaju sudskog postupka koji je protiv Hrvatske radio-televizije pokrenula bivša zaposlenica ove kuće Marina Pavičić. Bivša zaposlenica podnijela je tužbu protiv HRT-a zbog maltretiranja na poslu, dobila je sudski spor i Hrvatska radio-televizija joj je isplatila odštetu. Nakon što je tužila HRT, Marini Pavičić je jednim drugim povodom – zbog nedopuštenog istupanja u medijima – Hrvatska radiotelevizija dala otkaz, a taj otkaz sad je predmet sudskog spora. Žena koja je Marinu Pavičić zlostavljala na Hrvatskoj radio-televiziji zove se i preziva Milica Pavelić, a bila je zaposlena kao interna revizorica. Ta žena još uvijek radi na HRT-u, iz čega se može zaključiti samo jedno: HRT tolerira nasilje, pa čak i onda kad je to nasilje (zlostavljanje, mobbing) verificirano i sudskom presudom.
U pravomoćnoj presudi Županijskog suda, kojom se potvrđuje prvostupanjska sudska presuda, između ostalog se kaže: »Tužiteljica (Marina Pavičić) je kao radnica tuženika (Hrvatska radiotelevizija) prema nedvojbenom utvrđenju prvostupanjskog suda trajno i sustavno ponižavana i uznemiravana pri obavljanju svojih poslova, što je tuženik (Hrvatska radiotelevizija) znao i ništa nije poduzeo da to spriječi...« Ravnatelj Hrvatske radio televizije dobro zna za ovaj slučaj, o njemu smo na ovom mjestu već pisali. Nakon što smo o tome objavili tekst i detalje pravomoćne presude – javno postavljajući pitanje zašto se Hrvoju Zovku želi otkazati ugovor, dok sudskom presudom verificirana zlostavljačica može nastaviti raditi na HRT-u, Kazimiru Bačiću i novinari Jutarnjeg lista postavili su pitanje o tome, a on je odgovorio: »Informacija o kojoj govorite pojavila se na webu u petak popodne. Nakon što dobijem na uvid konkretnu presudu, istu ću proučiti i poduzeti odgovarajuće korake«.
Ne znamo kakve je »odgovarajuće korake« poduzeo Kazimir Bačić, ali znamo da Milica Pavelić – žena koja je provodila mobing nad Marinom Pavičić – još uvijek radi na HRT-u. U isto vrijeme, Kazimir Bačić daje javno priopćenje povodom slučaja Hrvoja Zovka, aktualiziranog novinarskim prosvjedom te u priopćenju tvrdi da Hrvatska radiotelevizija neće tolerirati nasilje. Što je to ako ne licemjerje, neistina i ako baš hoćete – laž? Kazimira Bačića javno pozivamo da nam to objasni.
A sad se vratimo premijeru Andreju Plenkoviću i njegovom komentaru novinarskog prosvjeda. Najprije recimo to da je svođenje novinarskog prosvjeda, jednog od najvećih do sada, na slučaj Hrvoja Zovka i Hrvatske radiotelevizije najobičniji i ne baš najinteligentniji spin. Možda Andrej Plenković misli da u Hrvatskoj žive isključivo budale, ljudi inferiorni njegovoj i inteligenciji njegovih spin doktora, ali ako tako misli – premijer se grdno vara. Ljudi su na prosvjed izišli zbog poraznog odnosa hrvatskih institucija, uglavnom pravosuđa, prema novinarima, novinarkama i novinarstvu uopće. Svodeći taj prosvjed na slučaj Zovko, premijer Plenković je pokazao dokle seže njegovo europejstvo, njegova vizija demokratske države i uloge koju bi novinarstvo u njoj trebalo imati. Nadalje, ustvrdivši da je Hrvoje Zovko »skoro fizički nasrnuo« na urednicu, premijer Andrej Plenković radi pritisak prema pravosuđu, koje o tome slučaju tek ima dati zadnju riječ. I još dalje: optužujući Hrvoja Zovka, hrvatski premijer prenosi rekla-kazala dokaze s Hrvatske radio-televizije, jer on na licu mjesta nije bio i ne može znati što se u spornim trenucima događalo. Uostalom, kad je već tako dobro (dez)informiran, kako Andrej Plenković tumači činjenicu da je Radničko vijeće Hrvatske radiotelevizije odbilo potvrditi otkaz koji je uprava kuće za Zovka predložila?
Kako premijer vidi činjenicu da sudski verificirana zlostavljačica još uvijek radi na HRT-u, dok se Zovko bez slične sudske presude i unatoč godinama poštenog i plodnog rada na javnom servisu izvodi pred »prijeki sud« – to Andreju Plenkoviću ostavljamo za razmišljanje ili za dogovor s glavnim ravnateljem HRT-a Kazimirom Bačićem.
novilist
Premijer je, podsjetimo, javno rekao da je Zovko »skoro fizički nasrnuo« na urednicu programa na Hrvatskoj televiziji.
Glavnom ravnatelju Kazimiru Bačiću ovo nije prvi put kako tvrdi da HRT ne tolerira, odnosno da neće tolerirati nasilje na Hrvatskoj televiziji. Za trenutak ćemo slučaj Zovko ostaviti po strani i jasno i glasno reći: Kazimir Bačić ne govori istinu.
Pred očima imamo pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu, u slučaju sudskog postupka koji je protiv Hrvatske radio-televizije pokrenula bivša zaposlenica ove kuće Marina Pavičić. Bivša zaposlenica podnijela je tužbu protiv HRT-a zbog maltretiranja na poslu, dobila je sudski spor i Hrvatska radio-televizija joj je isplatila odštetu. Nakon što je tužila HRT, Marini Pavičić je jednim drugim povodom – zbog nedopuštenog istupanja u medijima – Hrvatska radiotelevizija dala otkaz, a taj otkaz sad je predmet sudskog spora. Žena koja je Marinu Pavičić zlostavljala na Hrvatskoj radio-televiziji zove se i preziva Milica Pavelić, a bila je zaposlena kao interna revizorica. Ta žena još uvijek radi na HRT-u, iz čega se može zaključiti samo jedno: HRT tolerira nasilje, pa čak i onda kad je to nasilje (zlostavljanje, mobbing) verificirano i sudskom presudom.
U pravomoćnoj presudi Županijskog suda, kojom se potvrđuje prvostupanjska sudska presuda, između ostalog se kaže: »Tužiteljica (Marina Pavičić) je kao radnica tuženika (Hrvatska radiotelevizija) prema nedvojbenom utvrđenju prvostupanjskog suda trajno i sustavno ponižavana i uznemiravana pri obavljanju svojih poslova, što je tuženik (Hrvatska radiotelevizija) znao i ništa nije poduzeo da to spriječi...« Ravnatelj Hrvatske radio televizije dobro zna za ovaj slučaj, o njemu smo na ovom mjestu već pisali. Nakon što smo o tome objavili tekst i detalje pravomoćne presude – javno postavljajući pitanje zašto se Hrvoju Zovku želi otkazati ugovor, dok sudskom presudom verificirana zlostavljačica može nastaviti raditi na HRT-u, Kazimiru Bačiću i novinari Jutarnjeg lista postavili su pitanje o tome, a on je odgovorio: »Informacija o kojoj govorite pojavila se na webu u petak popodne. Nakon što dobijem na uvid konkretnu presudu, istu ću proučiti i poduzeti odgovarajuće korake«.
Ne znamo kakve je »odgovarajuće korake« poduzeo Kazimir Bačić, ali znamo da Milica Pavelić – žena koja je provodila mobing nad Marinom Pavičić – još uvijek radi na HRT-u. U isto vrijeme, Kazimir Bačić daje javno priopćenje povodom slučaja Hrvoja Zovka, aktualiziranog novinarskim prosvjedom te u priopćenju tvrdi da Hrvatska radiotelevizija neće tolerirati nasilje. Što je to ako ne licemjerje, neistina i ako baš hoćete – laž? Kazimira Bačića javno pozivamo da nam to objasni.
A sad se vratimo premijeru Andreju Plenkoviću i njegovom komentaru novinarskog prosvjeda. Najprije recimo to da je svođenje novinarskog prosvjeda, jednog od najvećih do sada, na slučaj Hrvoja Zovka i Hrvatske radiotelevizije najobičniji i ne baš najinteligentniji spin. Možda Andrej Plenković misli da u Hrvatskoj žive isključivo budale, ljudi inferiorni njegovoj i inteligenciji njegovih spin doktora, ali ako tako misli – premijer se grdno vara. Ljudi su na prosvjed izišli zbog poraznog odnosa hrvatskih institucija, uglavnom pravosuđa, prema novinarima, novinarkama i novinarstvu uopće. Svodeći taj prosvjed na slučaj Zovko, premijer Plenković je pokazao dokle seže njegovo europejstvo, njegova vizija demokratske države i uloge koju bi novinarstvo u njoj trebalo imati. Nadalje, ustvrdivši da je Hrvoje Zovko »skoro fizički nasrnuo« na urednicu, premijer Andrej Plenković radi pritisak prema pravosuđu, koje o tome slučaju tek ima dati zadnju riječ. I još dalje: optužujući Hrvoja Zovka, hrvatski premijer prenosi rekla-kazala dokaze s Hrvatske radio-televizije, jer on na licu mjesta nije bio i ne može znati što se u spornim trenucima događalo. Uostalom, kad je već tako dobro (dez)informiran, kako Andrej Plenković tumači činjenicu da je Radničko vijeće Hrvatske radiotelevizije odbilo potvrditi otkaz koji je uprava kuće za Zovka predložila?
Kako premijer vidi činjenicu da sudski verificirana zlostavljačica još uvijek radi na HRT-u, dok se Zovko bez slične sudske presude i unatoč godinama poštenog i plodnog rada na javnom servisu izvodi pred »prijeki sud« – to Andreju Plenkoviću ostavljamo za razmišljanje ili za dogovor s glavnim ravnateljem HRT-a Kazimirom Bačićem.
novilist
