Još jedna cajka rasprodaje Arenu, i to čak četiri puta, još jedan krug zgražavanja hrvatske javnosti nad činjenicom da je popularna muzika – popularna. No u proteklom tjednu zabilježili smo i inovaciju u ovom nevjerojatnom sudaru puritanizma, nacionalizma i idiotizma – pjevač je protjeran iz svadbene sale zato što je Srbin. Zbilja, dokle više?
'Nisi mi ni poslednji ni prvi
Mešam litar vina, litar krvi
Pa neka me hitna kući vodi
Il' ponovo majka da me rodi
Hej, kad oči otvorim
Hej, da te zaboravim'
('Litar vina, litar krvi', Aleksandra Prijović feat. Aco Pejović i Dejan Petrović)
Prije skoro godinu dana moralni kompas hrvatskog medijskog prostora zablokirao se zbog činjenice da je Saša Matić, folk pjevač iz bosanskog Drvara, koji je kafanski staž odradio u beogradskom Studenjaku, dva dana zaredom rasprodao zagrebačku Arenu. Prorekli smo tada – i, ispostavilo se, pogodili stativu – da će sljedeće masovno zgražavanje uslijediti kada to ponovi njegova gošća na tom koncertu, mlada nada srpske pop-folk scene Milica Pavlović. Ona je tada bila kraljica hrvatskog Billboarda, kojoj se u backstageu Arene šlepala ponajveća hrvatska pop zvijezda, Severina, za koju čisto sumnjamo da bi i tada i danas mogla rasprodati Arenu više dana zaredom, iako joj je zvuk sve bliži autentičnim cajkama.
Ipak, srpski folk establišment imao je druge planove, pa se tako u Arenu ni manje ni više nego na četiri dana ugnijezdila Aleksandra Prijović, rođena Baranjka koju su ratne okolnosti odvele preko Dunava, u Sombor. Karijera joj je strelovito uzletjela kad se infiltrirala u najmoćniju balkansku folk obitelj udajom za Filipa Živojinovića, sina Lepe Brene i Bobe. Na krilima najmoćnije balkanske produkcijske kuće Grand, koju su Brena i njezin partner Saša Popović u međuvremenu prodali za više desetaka milijuna eura, postala je 'balkanska Taylor Swift', kako je danas prepun naknadne pameti naziva general poslije bitke, hrvatski menadžer i kreator Severinine slave Edvin Softić.
Prijović je potkraj rujna ostvarila sličan trijumf i u beogradskoj Areni: ni tamo se ne pamti da je netko, doduše triput zaredom, rasprodao najveću dvoranu u državi te trima koncertima zaradio milijun eura. Njezin uspjeh tamo se ipak tumači daleko prozaičnije: veliki medijski hype na krilima aktualnog hita ('Dam dam dam') + jaka koncertna produkcija (Skymusic, organizatori regionalnih nagrada MAC i tvrtka koja scenski oprema festival Exit) + Aleksandrin nekonfliktni imidž = Lepa Brena za novo tisućljeće.
U Hrvatskoj, istina, takva medijska infrastruktura ne postoji: Prija se nikad neće pojaviti u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska' ili kod Turkija. No zato će pola Hrvatske uz granicu sa Srbijom i BiH odrastati uz njezinu glazbu na Pinku, koji hvataju DVB-T antenama, a pola zagrebačkih taksista bez skrupula vrtjeti Extra FM u svojim vozilima - o brojkama na Billboardu, YouTubeu i streaming servisima da ne govorimo. Prošla su vremena u kojima je turbofolk bio underground iz ćumeza sa stare Karlovačke – ljudi su u zbunjujućim, postmodernim vremenima gladni provoda, tuluma, litara vina i litara krvi u prostorima za masovke te im nije problem natankati BMW i platiti više za stol ili separe u Areni, bez obzira dolaze li iz Linza, Ptuja, Bosanskog Grahova ili centra Zagreba.
Ostaje nam još argument (ne)konfliktnosti. Naime, za razliku od Seke Aleksić, koja čačka mečku Vučićeve Srbije zalažući se za prava LGBT zajednice, Roma i ostalih nepopularnih društvenih skupina, Prijović svoj popkulturni utjecaj, baš kao i njezina duhovna majka Brena, nikad nije koristila za društveno talasanje. Ne može se to reći i za Acu Lukasa, pjevača koji je u tjednu u kojem je Prija punila četvrtu Arenu dobio crveni karton politbiroa splitskog Domovinskog pokreta za premijeru svog filma 'Kafana na Balkanu/Pokidan' na Gripama, praćenu i koncertom.
No ni vječni enfant terrible, da ne kažemo Robbie Williams srpskog folka, poznat po životnom motu 'Ako je kokain droga, onda sam narkoman', nije najgore prošao prošlog tjedna. Pravu šut-kartu dobio je bezazleni Saša Kovačević, folk-pop pjevač poznatiji po redovnom pohađanju teretane nego po hitovima, kojega su iz tamošnje sale za vjenčanja otjerali tvrdoglavi Bibinjci. Tako se i ovaj počasni građanin Zemuna pridružuje bizarnom popisu na kojemu su samo ove godine završili Duško Kuliš, Dragan Kojić Keba i Ana Bekuta, a koje je – sjećate se – ljetos drčni gradonačelnik Pule Zoričić otjerao iz najvećeg istarskog grada.
Dakle, Aleksandra Prijović može, i to četiri puta, a Lepa Brena – sudeći po braniteljskim prosvjedima – ne može? Saša Matić može, a Saša Kovačević – ne može? Aco Pejović može, a Aca Lukas – ne može? Sad smo već stvarno zbunjeni. Treba li najmlađoj članici Europske unije šund-komisija koja će neukom puku Hrvatske, pa i šire, od Linza do Bosanskog Grahova, određivati tko je poželjan u arenama, diskotekama i salama za vjenčanje? Raščistimo prvo to, pa se onda zgražajmo nad time tko rasprodaje Arenu četiri puta. Evo i prijedloga za sastav komisije: zdesna Miroslav Škoro, slijeva Severina, a predsjedavajući tko drugi nego – Edvin Softić.
