Kad pročitaš da su hrvatski porezni obveznici darovali strankama gotovo 760 milijuna kuna u ovih osam godina te da nas dođu sto milja godišnje, dođe ti da zvizneš glavom o zid i prikratiš si muku našu svagdašnju i odeš tamo negdje gdje se ne živi kao u ''top listi nadrealista''.
Živimo u svijetu gdje političari s plaćama preko dvadeset somova kuna kukaju nad svojom sudbinom, dok čovjek u neimaštini skrušeno moli za pomoć da mu se pruži korica kruha i krov nad glavom. Prokletstvo nadrealnog svijeta u Hrvatskoj jest to da ovu zemlju vode gramzljive parazitsko-oportunističke stranke dok nam ljudi s četiri diplome kopaju po smeću. Jučerašnji posprdni intervju premijera i tvrdnja da je pala stopa nezaposlenosti zoran je primjer u kojem bahati političari nisu svjesni trenutka u kojem žive.
Ne, oni ne razmišljaju o budućnosti i tome što će biti sutra kad se iseli sva mladost iz Hrvatske pa stopa nezaposlenosti padne na 6%. Tko će im davati plaće, benzin za limuzine i harač za stranke? Za njih ima novca. Uvijek se za političare i uhljebe našlo novca. Prekjučer sam poslao zahtjev za kolica i antidekubitalni jastuk. Socijalno osjetljiva država odbila je zahtjev. Zašto? Da bi sebi osigurali lovu pomaknuli su pravo na kolica s četiri na pet godina, za jastuk s dvije na svake tri godine, iako ti jastuci jedva izdrže godinu dana.
Financiramo razvidnu otimačinu Hrvatske. Jaše nas ko iznemoglu ragu dok ne crknemo od jada. Što bi se sve moglo učiniti na socijalnom, investicijskom, društvenom, kulturnom, znanstvenom polju s tih stotinu milijuna eura? Ne, stranke koje ne mogu egzistirati ni od članarina nagrađene su za svoj nerad iz državnog proračuna kojeg mi punimo. Neke ne bi mogle ni egzistirati da nemamo toliko gradova, općina i županija iz kojih upumpavaju lovu za sebe.
Povlastice u kojima žive političari sve više stvaraju jaz između njih i nas, običnog puka. Kad vidim na koji način se odnose spram nas i s kojom količinom bahatosti najavljuju svoje nove pohode na stare foteljaške pozicije, te na koji način drže glasački korpus uz sebe manipulirajući populističkim strašenjima, dođe mi da odem na Južni pol i osnujem Stranku smrznutih pingvina i tako uđem u Sabor s novim, četvrtim putem. Nijemi smo promatrači proračunskih crpki koje neumorno crpe naš novac, smiju nam se i osiguravaju svojoj djeci budućnost na naš račun.
Neka nam! Dotle će se građani, zbog tih neinventivnih prodavača magle, dijeliti na lijeve i desne, podobne i spodobne. Liječnici nam bježe u inozemstvo, uvozimo zavarivače, a plijesan koja nas pretvara u kronične financijske astmatičare buja i buja. Sramota od 760 milijuna kuna tako će biti ubrzo zaboravljena jer u ovoj zoni sumraka ionako nestaju milijarde kuna, a da nitko ne odgovara za to. Prebriše se povijest, odbaci odgovornost i odjene novo odijelo za nove intrige.
Otele su nas stranke; i socijalno, i društveno i moralno. Hrvatski puk prepušten je vjetrometini dok u isto vrijeme aparatčici kroje naše sudbine iz sigurnog zaklona. Mislite da se srame? Ne, smiju nam se kako smo glupi i naivni. A oni, samo se smjenjuju i opet sve ide iznova dok nas ne prekriju ružmarin, snjegovi i šaš.
seebiz
