Tjednik Nacional objavio je u posljednjem broju da generala Damira Krstičevića, aktualnog potpredsjednika Vlade i ministra obrane, vlasti u susjednoj Bosni i Hercegovini terete za masakr trideset i dvoje ljudi kod sela Bravince, u okolici Jajca.
Ova informacija, vjerujemo, nije točna, jer se u vrijeme kad se navodni masakr dogodio 4. gardijska brigada, kojom je Krstičević zapovijedao, uopće nije nalazila na terenu oko Jajca.
Zbog navedenog članka general Krstičević uputio je demanti i najavio sudsku tužbu protiv Nacionala, što je, dakako, njegovo pravo i način na koji se želi zaštiti od iznesenih neistina. Istinu će u ovoj stvari na koncu utvrđivati nadležni sud, kako to i dolikuje pravnoj državi i civiliziranom društvu.
Ono što civiliziranom društvu ne dolikuje optužbe su generala Damira Krstičevića da Nacional protiv njega vodi specijalni rat.
O tome je Krstičević govorio u par navrata, a jedna od tih izjava glasi: ”Zašto taj tjednik vodi specijalni rat protiv Četvrte gardijske brigade i mene kao zapovjednika te brigade, protiv Hrvatske, ja to ne znam. Zašto taj tjednik radi to, zašto nas želi destabilizirati, za koje interese on radi, za kojeg vlasnika taj tjednik radi, ja to ne znam, ja im samo poručujem da u tome neće uspjeti.”
Zašto je ova izjava nedolična? Najprije, optužba da netko vodi specijalni rat protiv Hrvatske i Hrvatske vojske vrlo je ozbiljna i valjalo bi je dokazati.
Ova konstrukcija – ”specijalni rat” – za sobom povlači i pretpostavku da u tjedniku o kojem je riječ rade ljudi koji po svaku cijenu žele naštetiti Hrvatskoj i Hrvatskoj vojsci.
Takve kvalifikacije ne čujemo prvi put. Na isti način režim Franje Tuđmana obračunavao se s tjednikom Feral, kad su njegovi novinari pisali o ratnim zločinima nad srpskim civilima, koji su u kasnijim sudskim sporovima dokazani i zbog kojih se sudi ljudima poput, primjerice Tomislava Merčepa.
Jednako neprimjereno je Krstičevićevo poistovjećivanje vlatite osobe i sudbine s cijelom Hrvatskom.
Ukoliko netko piše o generalu Krstičeviću, on ne piše o cijeloj Hrvatskoj.
Ukoliko netko piše o sumnji da su pripadnici 4. gardijske brigade počinili ratni zločin, on ne piše o cijeloj 4. gardijskoj brigadi, nego o ratnim zločinima i potrebi da se otkriju konkretni počinitelji, između ostalog i zbog toga da se skine sumnja, odnosno strašna ljaga s cijele te postrojbe.
Pri svemu tome valja imati na umu da general Krstičević dobro zna da se njegovo ime itekako spominje u kontekstu istraga ratnih zločina, ne ratnog zločina navodno počinjenog kod Jajca, nego ratnog zločina neupitno počinjenog kod Mrkonjić Grada.
Zna to dobro i premijer Andrej Plenković, koji je ne tako davno, povodom optužnica što ih diže tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, izjavio da se u ”određenim dokumentima spominje i Krstičevićevo ime”.
Usput rečeno, nitko, ali baš nitko nije našao za shodno ukazati na premijerovu neodgovornost kad je čovjeka pod takvim teretom imenovao na važne državne dužnosti.
Gotovo je sigurno da se general Damir Krstičević ne bi branio tako teškim kvalifikacijama kao što je ”specijalni rat” da ga po pitanju istraga ratnih zločina nešto ne žulja. Istrage zločina kod Mrkonjić Grada sigurno ga žuljaju, jer se tu propituje i njegova odgovornost. Naravno, to ne znači da je Plenkovićev ministar i potpredsjednik Vlade automatski i odgovoran za ratni zločin.
O tome će, dođe li postupak do te faze, suditi i presuđivati nadležni sudovi, bilo oni u Bosni i Hercegovini, bilo oni u Hrvatskoj.
Ono na što želimo ukazati jest da se nitko, pa ni general Damir Krstičević, ne može skrivati iza cijele Hrvatske, naročito ne kad se govori o istragama za ratne zločine.
Ratni zločin Hrvatska nije počinila. Nije ga počinila niti 4. gardijska brigada. Ukoliko se ispostavi da su ga počinili pripadnici Hrvatske vojske, oni imaju svoje ime i prezime. Baš kao i general Damir Krstičević.
Kako Krstičević nije bio cijela Hrvatska kad je na menadžerskoj poziciji zarađivao stotine tisuća kuna, tako Krstičević nije cijela Hrvatska niti kad se propituje njegova odgovornost za bilo što.
Njegov materijalni probitak je samo njegov materijalni probitak, baš kao što je i njegova nevolja samo njegova nevolja. Sve drugo je pokušaj da se sudbina jednog čovjeka poistovjeti sa sudbinom cijele države, o čemu ne smije biti niti govora.
Zato, kad govorimo o istragama ratnih zločina (koji ne zastarijevaju), pričama o specijalnom ratu i ugroženosti Hrvatske ne može biti mjesta.
autograf
Ova informacija, vjerujemo, nije točna, jer se u vrijeme kad se navodni masakr dogodio 4. gardijska brigada, kojom je Krstičević zapovijedao, uopće nije nalazila na terenu oko Jajca.
Zbog navedenog članka general Krstičević uputio je demanti i najavio sudsku tužbu protiv Nacionala, što je, dakako, njegovo pravo i način na koji se želi zaštiti od iznesenih neistina. Istinu će u ovoj stvari na koncu utvrđivati nadležni sud, kako to i dolikuje pravnoj državi i civiliziranom društvu.
Ono što civiliziranom društvu ne dolikuje optužbe su generala Damira Krstičevića da Nacional protiv njega vodi specijalni rat.
O tome je Krstičević govorio u par navrata, a jedna od tih izjava glasi: ”Zašto taj tjednik vodi specijalni rat protiv Četvrte gardijske brigade i mene kao zapovjednika te brigade, protiv Hrvatske, ja to ne znam. Zašto taj tjednik radi to, zašto nas želi destabilizirati, za koje interese on radi, za kojeg vlasnika taj tjednik radi, ja to ne znam, ja im samo poručujem da u tome neće uspjeti.”
Zašto je ova izjava nedolična? Najprije, optužba da netko vodi specijalni rat protiv Hrvatske i Hrvatske vojske vrlo je ozbiljna i valjalo bi je dokazati.
Najprije, optužba da netko vodi specijalni rat protiv Hrvatske i Hrvatske vojske vrlo je ozbiljna i valjalo bi je dokazati. Ova konstrukcija – ”specijalni rat” – za sobom povlači i pretpostavku da u tjedniku o kojem je riječ rade ljudi koji po svaku cijenu žele naštetiti Hrvatskoj i Hrvatskoj vojsci
Ova konstrukcija – ”specijalni rat” – za sobom povlači i pretpostavku da u tjedniku o kojem je riječ rade ljudi koji po svaku cijenu žele naštetiti Hrvatskoj i Hrvatskoj vojsci.
Takve kvalifikacije ne čujemo prvi put. Na isti način režim Franje Tuđmana obračunavao se s tjednikom Feral, kad su njegovi novinari pisali o ratnim zločinima nad srpskim civilima, koji su u kasnijim sudskim sporovima dokazani i zbog kojih se sudi ljudima poput, primjerice Tomislava Merčepa.
Jednako neprimjereno je Krstičevićevo poistovjećivanje vlatite osobe i sudbine s cijelom Hrvatskom.
Ukoliko netko piše o generalu Krstičeviću, on ne piše o cijeloj Hrvatskoj.
Ukoliko netko piše o sumnji da su pripadnici 4. gardijske brigade počinili ratni zločin, on ne piše o cijeloj 4. gardijskoj brigadi, nego o ratnim zločinima i potrebi da se otkriju konkretni počinitelji, između ostalog i zbog toga da se skine sumnja, odnosno strašna ljaga s cijele te postrojbe.
Pri svemu tome valja imati na umu da general Krstičević dobro zna da se njegovo ime itekako spominje u kontekstu istraga ratnih zločina, ne ratnog zločina navodno počinjenog kod Jajca, nego ratnog zločina neupitno počinjenog kod Mrkonjić Grada.
Zna to dobro i premijer Andrej Plenković, koji je ne tako davno, povodom optužnica što ih diže tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, izjavio da se u ”određenim dokumentima spominje i Krstičevićevo ime”.
Usput rečeno, nitko, ali baš nitko nije našao za shodno ukazati na premijerovu neodgovornost kad je čovjeka pod takvim teretom imenovao na važne državne dužnosti.
Gotovo je sigurno da se general Damir Krstičević ne bi branio tako teškim kvalifikacijama kao što je ”specijalni rat” da ga po pitanju istraga ratnih zločina nešto ne žulja. Istrage zločina kod Mrkonjić Grada sigurno ga žuljaju, jer se tu propituje i njegova odgovornost. Naravno, to ne znači da je Plenkovićev ministar i potpredsjednik Vlade automatski i odgovoran za ratni zločin.
General Krstičević dobro zna da se njegovo ime itekako spominje u kontekstu istraga ratnih zločina, ne ratnog zločina navodno počinjenog kod Jajca, nego ratnog zločina neupitno počinjenog kod Mrkonjić Grada
O tome će, dođe li postupak do te faze, suditi i presuđivati nadležni sudovi, bilo oni u Bosni i Hercegovini, bilo oni u Hrvatskoj.
Ono na što želimo ukazati jest da se nitko, pa ni general Damir Krstičević, ne može skrivati iza cijele Hrvatske, naročito ne kad se govori o istragama za ratne zločine.
Ratni zločin Hrvatska nije počinila. Nije ga počinila niti 4. gardijska brigada. Ukoliko se ispostavi da su ga počinili pripadnici Hrvatske vojske, oni imaju svoje ime i prezime. Baš kao i general Damir Krstičević.
Kako Krstičević nije bio cijela Hrvatska kad je na menadžerskoj poziciji zarađivao stotine tisuća kuna, tako Krstičević nije cijela Hrvatska niti kad se propituje njegova odgovornost za bilo što.
Njegov materijalni probitak je samo njegov materijalni probitak, baš kao što je i njegova nevolja samo njegova nevolja. Sve drugo je pokušaj da se sudbina jednog čovjeka poistovjeti sa sudbinom cijele države, o čemu ne smije biti niti govora.
Zato, kad govorimo o istragama ratnih zločina (koji ne zastarijevaju), pričama o specijalnom ratu i ugroženosti Hrvatske ne može biti mjesta.
autograf
