Na taj način jedini smisao predsjedničkog mandata Zorana Milanovića sveo se na šalovanje serklaže, na armiranobetonsku poveznicu, most između tajkunskih bespravnih graditelja i ratnih zločinaca kojima Hrvatska ne treba kao pravna država već kao resort u kojem će se, na čelu s predsjednikom RH, besplatno gostiti i častiti dok će napušeni paraziti zavidno na njih gledati s balature
Potpuno nepravedno, zbog baraža lokalnih izbora ili neodgovornih medija, svejedno, ispod radara je prošla vijest kako je u svibnju hrvatski europarlamentarac Karlo Ressler izabran za potpredsjednika europskog Odbora za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu (AIDA), posebnog odbora Europskog parlamenta. Kakve veze Karlo Ressler ima s umjetnom inteligencijom malo se zna, prosječni građani i građanke ove zemlje eventualno su upoznati da se radi o posinku HDZ-ovog baje Vladimira Šeksa koji je kao osobni izbor Andreja Plenkovića bio nositelj HDZ-ove liste na europarlamentarnim izborima i kao takav ušao na velika vrata u svijet politike i otputio se u Bruxelles. Budući da je i aktualni premijer krenuo sličnim putem, moglo bi se zaključiti da je Karlo Ressler jedan od šefovih favorita, možda čak i za nasljednika na čelu stranke. Uostalom, sam je Andrej Plenković jednom prilikom rekao kako je Karlo Ressler nešto najbolje što se dogodilo HDZ-u nakon njega samoga!
– Pred nama je reguliranje umjetne inteligencije i napredne tehnologije, koja se već sada široko koristi, od primjene u zdravstvenoj dijagnostici i tretmanu preko sustava prepoznavanja lica do automatiziranih vozila, izjavio je prilikom inauguracije novopečeni potpredsjednik AIDA Karlo Ressler dodavši kako je „ključno da razumijemo transformacijski potencijal umjetne inteligencije“. (https://www.index.hr/vijesti/clanak/karlo-ressler-postao-potpredsjednik-eu-odbora-za-umjetnu-inteligenciju/2278685.aspx)
Budući da se sve zbivalo usred uzavrele predizborne kampanje, transformacijski potencijal umjetne inteligencije kako ga razumiju HDZ i Ressler kao njihov zastupnik, najbolje se dao iščitati iz onoga što su njihovi kandidati prezentirali kao svoj politički program. Dobro, možda su mnogi ostali zatečeni tim iznenadnim uspjehom svog stranačkog kamarada uzdajući se u svoju prirodnu, urođenu inteligenciju dok je najbliži Resslerovoj definiciji umjetne inteligencije bio nesuđeni splitski poteštat Vice Mihanović koji je na YouTubeu ostavio dokaz kako se ona već sada široko koristi kod automatiziranih vozila.
To je onaj videoklipić (https://youtu.be/JJxied3JLEg ) kada kandidat Vice tamnoplavnim Renault 4 s natpisom VICEKONKRETNO dolazi po ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića te se vozikaju splitskim ulicama i komentiraju aktualnu društveno-političku situaciju.
– Ide tebi to dobro, Vice, vidim ja!, zadivljeno će ministar Oleg prokomentirati Vicinu vještu vožnju u kojoj više gleda u njega nego na cestu i, nakon službenog Audija, nostalgično nastaviti dijalog: „Ja sam isto imao Renault 4, to mi je bio prvi auto!“.
– Lip je ovi Split!, ucviljenim će se glasom Oliverovog „Picaferaja“ Vice uputiti put rive.
– A da lip, moj Vice! Energija, pozitivna klima koja se osjeti u Splitu, to nema nigdje! A ljudi! Ja obilazim cijelu Hrvatsku, ali ovo što je u Splitu, nema nigdje!, torcidaški će s lažine suhe ministar prije nego li isproba drugi Resslerov postulat umjetne inteligencije, onaj o sustavu prepoznavanja lica i ozbiljno, bez vica, nahvali Vica: „Napravio si ti puno kao ravnatelj! (Lučke uprave Split, op. a.)“.
– I ti kao ministar!, prepoznao je svoje lice u Butkovićevim riječima Vice.
– Ti si spreman! Vidim po ovom kako me voziš, ti si spreman!, zadovoljno će potpredsjednik HDZ-a, dok će ushićeni kandidat za gradonačelnika pustiti umjetnoj inteligenciji da upravlja automobilom i mašući rukama po zraku uzvratiti: „Znaš kako se kaže, sve 5, samo Renault 4!“.
Da će Karlo Ressler imati posla kako uvjeriti Hrvate u dobrobiti umjetne inteligencije, pokazali su i Splićani ovog 30. svibnja 2021. godine uvjerljivo izabravši za svog gradonačelnika Ivicu Puljka koji cijeli svoj radni vijek ne radi ništa do li traži tamo nekakvu „Božju česticu“, nekakav Higgsov bozon, koji nitko nikada nije vidio i koji ničemu ne služi, a kamo li da može voziti Renault 4 bez ruku! Vici Mihanoviću za utjehu je ostalo 796 pregleda njegovog predizbornog spota uz osam lajkova. Zluradost svjetine tu se nije zaustavila te je pred Vicom još jedan izazov sada kada neće biti poteštat, da dokaže da njegova doktorska disertacija pod nazivom „Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja“, obranjena na osječkom Ekonomskom fakultetu 28. veljače 2018. godine, nije umjetna već prirodna, originalna tvorevina, odnosno plod njegove vlastite inteligencije. A do jučer sve je bilo 5, samo je Renault bio 4.
Možda bi ipak Vice Mihanović bolje prošao na izborima da je umjesto umjetne inteligencije koristio onu prirodnu, kao njegov kolega Blaženko Boban. On je uoči izbora priznao svoju dovitljivost kada je 2006. godine „iscenirao“ požar ne bi li vatrom istjerao đavla odnosno otjerao američku filmsku ekipu koja je u Solinu snimala nastavak filma „Omen 666“, nanijevši Sotoni štetu od pola milijuna dolara, te 2021. uvjerljivo postao splitsko-dalmatinskim županom. Ne izaziva Vrag samo hadezeovce, Nečastivi je napast i za one koji se drže agnosticima ili je to što se događa predsjedniku RH Zoranu Milanoviću ipak ključno za razumijevanje transformacijskog potencijala umjetne inteligencije koja se, kako kaže potpredsjednik europskog AIDA Karlo Ressler, već sada „široko koristi, od primjene u zdravstvenoj dijagnostici i tretmanu preko sustava prepoznavanja lica do automatiziranih vozila“.
Nitko od Zorana Milanovića kao predsjednika nije očekivao da ovog 1. srpnja 2021. godine ode u Đakovo i oda počast prije 30 godina likvidiranom načelniku PU osječko-baranjske Josipu Reihlu-Kiru, nije to činio ni kao premijer, još manje kao predsjednik SDP-a i običan građanin. Ali da na taj dan kada je u politički motiviranom ubojstvu, čiji nalogodavci nikada nisu privedeni pravdi, jednog istinskog mirotvorca koji je bez oružja branio ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, Zoran Milanović kao predsjednik čija je dužnost i obaveza čuvati upravo taj ustavno-pravni poredak za koji je Reihl-Kir dao vlastiti život, ode u Karlovac i tamo se založi za čovjeka koji je pravomoćno osuđen za ubojstvo 13 i ranjavanje dvojice razoružanih rezervista JNA u rujnu 1991. godine na Koranskom mostu u Karlovcu, mogao je očekivati samo Nečastivi.
– Za zločin je propisana kazna, ali postoji razlika između kazne i zlostavljanja, mrcvarenja, rekao je tom prilikom Zoran Milanović založivši se za pravomoćno osuđenog ubojicu Mihajla Hrastova kao da je žrtva bankarske mućke sa „švicarcima“, pozvavši da njegovu zakonsku obavezu, dug koji treba platiti, riješi „oprezno, sućutno, inteligentno predstavničko tijelo i hrvatska vlada“!?
Što nam poručuje predsjednik RH Zoran Milanović ili trbuhozbori Nečastivi iz njega? Da se ne trebamo kao pijani plota držati zakona? Da umjesto pravomoćno osuđenih ubojica dugove plaća država odnosno da te iste ne treba „zlostavljati“ i „mrcvariti“ te ih tako tjerati da sada moraju opljačkati banku za pišljivih 900 tisuća kuna koliko po hrvatskom pravosuđu vrijedi ljudski život? Tih trinaestero ratnih zarobljenika za Milanovića su tek „greška“, baš kao i Reihl-Kir, i ostali ubijeni na pravdi Boga, ili Vraga, jer „u danim okolnostima mi smo se ponašali dobro“!? Gdje to, na Koranskom mostu, u Tenji, u Paulin dvoru, u Varivodama i Gruborima, u Bosni i Hercegovini…?
Nisu Milanovićeve simpatije prema ratnim zločincima od jučer, one su postale simptomatične i počele biti redoviti dio njegovog posla otkako je izabran za predsjednika RH. Tako nešto na taj način nisu se usudili činiti njegovi prethodnici Stipe Mesić i Ivo Josipović, čak je i Kolinda Grabar-Kitarović bila oprezna i nije se drznula ponašati kao aktualni predsjednik iako u svom mandatu nije bježala od ultradesničara. Milanović kojeg gledamo pokušava se dokazati kao jedini istinski i autohtoni nasljednik Franje Tuđmana, onog predsjednika koji je odlikovao jednog od ubojica obitelji Zec i svojim suradnicima izjavljivao kako će nam „takvi još trebati“. Njegovo nadmetanje s Andrejem Plenkovićem ima samo jedan cilj, dokazati da je on, Milanović, Tuđman nakon Tuđmana, a da bi došao do tog priznanja, treba mu upravo podrška onih najekstremnijih koji nisu prezali niti od najokrutnijih zločina. Navodno u ime svetog cilja države, a u stvari u porobljavanju Hrvatske kao svog ratnog plijena. Zato Milanović i danas, četvrt stoljeća nakon rata, zastupa najpogubniju i najbesmisleniju tezu koja je Hrvatsku i dovela na optuženički klupu Haaga kako u „obrambenom ratu nije moguće počiniti ratne zločine“. Ako je taj pledoaje za legaliziranje zločina 1995. još mogao biti razumljiv u kontekstu prolivene krvi, žrtava, nestalih, raseljenih ljudi i razrušene zemlje, on 2021. godine može biti samo apologija vječnom ratu.
S jedne strane, predsjednik RH Zoran Milanović rado pomaže ratnim zločincima, s druge građane koji se bore za teritorijalni integritet RH koji 20 godina narušava njegov pajdo i donator Stipe Latković u uvali Vruja, proglašava „napušenim parazitima s balature“. Na taj način jedini smisao predsjedničkog mandata Zorana Milanovića sveo se na šalovanje serklaže, na armiranobetonsku poveznicu, most između tajkunskih bespravnih graditelja i ratnih zločinaca kojima Hrvatska ne treba kao pravna država već kao resort u kojem će se, na čelu s predsjednikom RH, besplatno gostiti i častiti dok će napušeni paraziti zavidno na njih gledati s balature. Ili im kao druga mogućnost ostaje put pod noge u Irsku.
(https://hr.n1info.com/kolumne/boris-dezulovic/glup-i-najgluplji/)
I kakve sada sve to ima veze s umjetnom inteligencijom i Karlom Resslerom? Osim što je posinak Vladimira Šeksa, koji je za hrvatsko pravosuđe ono što su umjetni kuk ili umjetni zubi za kljaste i krezube, novoizabrani potpredsjednik europskog Odbora za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu (AIDA) morao bi kao svoj prvi korak na ovoj visokoj i časnoj dužnosti prijaviti Europskom parlamentu predsjednika Republike Hrvatske kao onog koji ugrožava transformacijski potencijal umjetne inteligencije.
Jer, hrvatski HAL 9000 podivljao je i oteo se kontroli te prijeti ovu našu svemirsku misiju odvesti u neizbježnu propast.
brankomijić
Potpuno nepravedno, zbog baraža lokalnih izbora ili neodgovornih medija, svejedno, ispod radara je prošla vijest kako je u svibnju hrvatski europarlamentarac Karlo Ressler izabran za potpredsjednika europskog Odbora za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu (AIDA), posebnog odbora Europskog parlamenta. Kakve veze Karlo Ressler ima s umjetnom inteligencijom malo se zna, prosječni građani i građanke ove zemlje eventualno su upoznati da se radi o posinku HDZ-ovog baje Vladimira Šeksa koji je kao osobni izbor Andreja Plenkovića bio nositelj HDZ-ove liste na europarlamentarnim izborima i kao takav ušao na velika vrata u svijet politike i otputio se u Bruxelles. Budući da je i aktualni premijer krenuo sličnim putem, moglo bi se zaključiti da je Karlo Ressler jedan od šefovih favorita, možda čak i za nasljednika na čelu stranke. Uostalom, sam je Andrej Plenković jednom prilikom rekao kako je Karlo Ressler nešto najbolje što se dogodilo HDZ-u nakon njega samoga!
– Pred nama je reguliranje umjetne inteligencije i napredne tehnologije, koja se već sada široko koristi, od primjene u zdravstvenoj dijagnostici i tretmanu preko sustava prepoznavanja lica do automatiziranih vozila, izjavio je prilikom inauguracije novopečeni potpredsjednik AIDA Karlo Ressler dodavši kako je „ključno da razumijemo transformacijski potencijal umjetne inteligencije“. (https://www.index.hr/vijesti/clanak/karlo-ressler-postao-potpredsjednik-eu-odbora-za-umjetnu-inteligenciju/2278685.aspx)
Renault 4
Budući da se sve zbivalo usred uzavrele predizborne kampanje, transformacijski potencijal umjetne inteligencije kako ga razumiju HDZ i Ressler kao njihov zastupnik, najbolje se dao iščitati iz onoga što su njihovi kandidati prezentirali kao svoj politički program. Dobro, možda su mnogi ostali zatečeni tim iznenadnim uspjehom svog stranačkog kamarada uzdajući se u svoju prirodnu, urođenu inteligenciju dok je najbliži Resslerovoj definiciji umjetne inteligencije bio nesuđeni splitski poteštat Vice Mihanović koji je na YouTubeu ostavio dokaz kako se ona već sada široko koristi kod automatiziranih vozila.
To je onaj videoklipić (https://youtu.be/JJxied3JLEg ) kada kandidat Vice tamnoplavnim Renault 4 s natpisom VICEKONKRETNO dolazi po ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića te se vozikaju splitskim ulicama i komentiraju aktualnu društveno-političku situaciju.
– Ide tebi to dobro, Vice, vidim ja!, zadivljeno će ministar Oleg prokomentirati Vicinu vještu vožnju u kojoj više gleda u njega nego na cestu i, nakon službenog Audija, nostalgično nastaviti dijalog: „Ja sam isto imao Renault 4, to mi je bio prvi auto!“.
– Lip je ovi Split!, ucviljenim će se glasom Oliverovog „Picaferaja“ Vice uputiti put rive.
– A da lip, moj Vice! Energija, pozitivna klima koja se osjeti u Splitu, to nema nigdje! A ljudi! Ja obilazim cijelu Hrvatsku, ali ovo što je u Splitu, nema nigdje!, torcidaški će s lažine suhe ministar prije nego li isproba drugi Resslerov postulat umjetne inteligencije, onaj o sustavu prepoznavanja lica i ozbiljno, bez vica, nahvali Vica: „Napravio si ti puno kao ravnatelj! (Lučke uprave Split, op. a.)“.
– I ti kao ministar!, prepoznao je svoje lice u Butkovićevim riječima Vice.
– Ti si spreman! Vidim po ovom kako me voziš, ti si spreman!, zadovoljno će potpredsjednik HDZ-a, dok će ushićeni kandidat za gradonačelnika pustiti umjetnoj inteligenciji da upravlja automobilom i mašući rukama po zraku uzvratiti: „Znaš kako se kaže, sve 5, samo Renault 4!“.
Sve pet
Da će Karlo Ressler imati posla kako uvjeriti Hrvate u dobrobiti umjetne inteligencije, pokazali su i Splićani ovog 30. svibnja 2021. godine uvjerljivo izabravši za svog gradonačelnika Ivicu Puljka koji cijeli svoj radni vijek ne radi ništa do li traži tamo nekakvu „Božju česticu“, nekakav Higgsov bozon, koji nitko nikada nije vidio i koji ničemu ne služi, a kamo li da može voziti Renault 4 bez ruku! Vici Mihanoviću za utjehu je ostalo 796 pregleda njegovog predizbornog spota uz osam lajkova. Zluradost svjetine tu se nije zaustavila te je pred Vicom još jedan izazov sada kada neće biti poteštat, da dokaže da njegova doktorska disertacija pod nazivom „Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja“, obranjena na osječkom Ekonomskom fakultetu 28. veljače 2018. godine, nije umjetna već prirodna, originalna tvorevina, odnosno plod njegove vlastite inteligencije. A do jučer sve je bilo 5, samo je Renault bio 4.
Politički motivirano ubojstvo
Možda bi ipak Vice Mihanović bolje prošao na izborima da je umjesto umjetne inteligencije koristio onu prirodnu, kao njegov kolega Blaženko Boban. On je uoči izbora priznao svoju dovitljivost kada je 2006. godine „iscenirao“ požar ne bi li vatrom istjerao đavla odnosno otjerao američku filmsku ekipu koja je u Solinu snimala nastavak filma „Omen 666“, nanijevši Sotoni štetu od pola milijuna dolara, te 2021. uvjerljivo postao splitsko-dalmatinskim županom. Ne izaziva Vrag samo hadezeovce, Nečastivi je napast i za one koji se drže agnosticima ili je to što se događa predsjedniku RH Zoranu Milanoviću ipak ključno za razumijevanje transformacijskog potencijala umjetne inteligencije koja se, kako kaže potpredsjednik europskog AIDA Karlo Ressler, već sada „široko koristi, od primjene u zdravstvenoj dijagnostici i tretmanu preko sustava prepoznavanja lica do automatiziranih vozila“.
Nitko od Zorana Milanovića kao predsjednika nije očekivao da ovog 1. srpnja 2021. godine ode u Đakovo i oda počast prije 30 godina likvidiranom načelniku PU osječko-baranjske Josipu Reihlu-Kiru, nije to činio ni kao premijer, još manje kao predsjednik SDP-a i običan građanin. Ali da na taj dan kada je u politički motiviranom ubojstvu, čiji nalogodavci nikada nisu privedeni pravdi, jednog istinskog mirotvorca koji je bez oružja branio ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, Zoran Milanović kao predsjednik čija je dužnost i obaveza čuvati upravo taj ustavno-pravni poredak za koji je Reihl-Kir dao vlastiti život, ode u Karlovac i tamo se založi za čovjeka koji je pravomoćno osuđen za ubojstvo 13 i ranjavanje dvojice razoružanih rezervista JNA u rujnu 1991. godine na Koranskom mostu u Karlovcu, mogao je očekivati samo Nečastivi.
– Za zločin je propisana kazna, ali postoji razlika između kazne i zlostavljanja, mrcvarenja, rekao je tom prilikom Zoran Milanović založivši se za pravomoćno osuđenog ubojicu Mihajla Hrastova kao da je žrtva bankarske mućke sa „švicarcima“, pozvavši da njegovu zakonsku obavezu, dug koji treba platiti, riješi „oprezno, sućutno, inteligentno predstavničko tijelo i hrvatska vlada“!?
Pošto život?
Što nam poručuje predsjednik RH Zoran Milanović ili trbuhozbori Nečastivi iz njega? Da se ne trebamo kao pijani plota držati zakona? Da umjesto pravomoćno osuđenih ubojica dugove plaća država odnosno da te iste ne treba „zlostavljati“ i „mrcvariti“ te ih tako tjerati da sada moraju opljačkati banku za pišljivih 900 tisuća kuna koliko po hrvatskom pravosuđu vrijedi ljudski život? Tih trinaestero ratnih zarobljenika za Milanovića su tek „greška“, baš kao i Reihl-Kir, i ostali ubijeni na pravdi Boga, ili Vraga, jer „u danim okolnostima mi smo se ponašali dobro“!? Gdje to, na Koranskom mostu, u Tenji, u Paulin dvoru, u Varivodama i Gruborima, u Bosni i Hercegovini…?
Nisu Milanovićeve simpatije prema ratnim zločincima od jučer, one su postale simptomatične i počele biti redoviti dio njegovog posla otkako je izabran za predsjednika RH. Tako nešto na taj način nisu se usudili činiti njegovi prethodnici Stipe Mesić i Ivo Josipović, čak je i Kolinda Grabar-Kitarović bila oprezna i nije se drznula ponašati kao aktualni predsjednik iako u svom mandatu nije bježala od ultradesničara. Milanović kojeg gledamo pokušava se dokazati kao jedini istinski i autohtoni nasljednik Franje Tuđmana, onog predsjednika koji je odlikovao jednog od ubojica obitelji Zec i svojim suradnicima izjavljivao kako će nam „takvi još trebati“. Njegovo nadmetanje s Andrejem Plenkovićem ima samo jedan cilj, dokazati da je on, Milanović, Tuđman nakon Tuđmana, a da bi došao do tog priznanja, treba mu upravo podrška onih najekstremnijih koji nisu prezali niti od najokrutnijih zločina. Navodno u ime svetog cilja države, a u stvari u porobljavanju Hrvatske kao svog ratnog plijena. Zato Milanović i danas, četvrt stoljeća nakon rata, zastupa najpogubniju i najbesmisleniju tezu koja je Hrvatsku i dovela na optuženički klupu Haaga kako u „obrambenom ratu nije moguće počiniti ratne zločine“. Ako je taj pledoaje za legaliziranje zločina 1995. još mogao biti razumljiv u kontekstu prolivene krvi, žrtava, nestalih, raseljenih ljudi i razrušene zemlje, on 2021. godine može biti samo apologija vječnom ratu.
Šalovanje serklaže
S jedne strane, predsjednik RH Zoran Milanović rado pomaže ratnim zločincima, s druge građane koji se bore za teritorijalni integritet RH koji 20 godina narušava njegov pajdo i donator Stipe Latković u uvali Vruja, proglašava „napušenim parazitima s balature“. Na taj način jedini smisao predsjedničkog mandata Zorana Milanovića sveo se na šalovanje serklaže, na armiranobetonsku poveznicu, most između tajkunskih bespravnih graditelja i ratnih zločinaca kojima Hrvatska ne treba kao pravna država već kao resort u kojem će se, na čelu s predsjednikom RH, besplatno gostiti i častiti dok će napušeni paraziti zavidno na njih gledati s balature. Ili im kao druga mogućnost ostaje put pod noge u Irsku.
(https://hr.n1info.com/kolumne/boris-dezulovic/glup-i-najgluplji/)
I kakve sada sve to ima veze s umjetnom inteligencijom i Karlom Resslerom? Osim što je posinak Vladimira Šeksa, koji je za hrvatsko pravosuđe ono što su umjetni kuk ili umjetni zubi za kljaste i krezube, novoizabrani potpredsjednik europskog Odbora za umjetnu inteligenciju u digitalnom dobu (AIDA) morao bi kao svoj prvi korak na ovoj visokoj i časnoj dužnosti prijaviti Europskom parlamentu predsjednika Republike Hrvatske kao onog koji ugrožava transformacijski potencijal umjetne inteligencije.
Jer, hrvatski HAL 9000 podivljao je i oteo se kontroli te prijeti ovu našu svemirsku misiju odvesti u neizbježnu propast.
brankomijić
