Koliko se tradicionalni model sveučilišta uspješno prilagođava novim globalnim trendovima i rapidnim promjenama kroz koje svijet danas prolazi?
Razumiju li sveučilišta dovoljno svoju ulogu i odgovornost koju imaju u jednom novom društvenom, političkom i gospodarskom kontekstu? Stvaraju li zaposlive ljude?Sve veća nezaposlenost mladih školovanih ljudi u sve većem broju EU država, osim što predstavlja iznimno složen ekonomski problem za svaku zemlju, suočava i s pitanjem opravdanosti i efikasnosti postojećeg obrazovnog, posebno visokoškolskog sustava i primjerenosti obrazovnog procesa za svijet i realno okruženje u kojem danas živimo. Zapošljavanje kod većine poslova prije svega traži konkretne vještine i praktična znanja, a puno manje klasičnu enciklopedijsku obrazovanost. Industrijskom svijetu danas trebaju kreativni i inovativni potencijali i tehnološka vizija budućeg razvoja, a znatno manje pasivno znanje izvan realnog konteksta. Konačno, opravdano je upitati se da li sustav obrazovanja stvara nova radna mjesta i pomaže gospodarstvu ili dodatno povećava problem nezaposlenosti "proizvodeći" nezaposlive kadrove.Europska unija i nova strategija za visoko obrazovanje
Europska komisija svjesna je potrebe redefiniranja uloge sveučilišta kako bi se povećale šanse zapošljavanja završenih studenata. Upravo ovih dana objavila je i novu strategiju za veću internacionalizaciju visokog obrazovanja pod nazivom "Europsko visoko obrazovanje u svijetu" kojom se pokušava suočiti sa svim izazovima globalizacije. Europska povjerenica Androulla Vassiliou se tako zalaže da obrazovni kurikulumi na europskim sveučilištima budu znatno više međunarodno orijentirani, s naglaskom na učenju stranih jezika i većim mogućnostima digitalnog učenja. Činjenica da čak 85% današnjih studenata unutar Europske unije nije mobilno pokazuje koliko je statičan sustav europskog obrazovanja. U razdoblju od 2000. do 2030. godine broj stranih studenata na europskim sveučilištima bi se trebao povećati čak četiri puta, a samo do kraja ovog desetljeća mogao bi porasti sa trenutnih četiri čak na sedam milijuna, od čega bi uvjerljivo dominirali studenti iz Kine, Indije i Južne Koreje. Sve to predstavlja dodatni izazov za prilagodbu sveučilišnih kurikuluma koji bi trebali bolje odgovarati realnim budućim potrebama i zahtjevima poslova koje će tvrtke u svijetu nuditi. U okviru novog programa "Horizon 2020" koji je integrirao niz dosadašnjih programa predviđeno je 400 milijuna eura za poticanje jače međunarodne sveučilišne suradnje.Inovativno učenje i stjecanje znanja potrebnih gospodarstvu
Međunarodna konferencija o inovativnom učenju koja je početkom srpnja održana u Londonu okupila je vodeće svjetske stručnjake u području obrazovanja i primjene novih tehnologija.
Suvremena platforma učenja iznimno se brzo mijenja uslijed razvoja novih komunikacijskih tehnologija. Škole i cjelokupni sustav formalnog obrazovanja, od vrtića do sveučilišta, pod sve većim su pritiskom da u razdoblju rapidnih promjena okoline i kulturnog miljea u kojem živimo zadrže svoju relevantnost i ključnu društvenu ulogu. Iako je klasični sustav učionica i frontalne uloge učitelja i dalje dominantan model cjelokupnog obrazovnog sustava u većem dijelu svijeta, teško je ne primjetiti kako se pristup znanju i novim informacijama do tolike mjere proširio da studenti i učenici većinu podataka koje danas dobivaju ili aktivno traže lako nalaze u brojnim dostupnim izvorima izvan klasičnih učionica u bilo kojem trenutku i gdje god se nalazili. Škola je tako došla do jedne nove faze svog razvoja u kojem se pristup učenju i obrazovnom procesu ne temelji više primarno na monopolu informacija koje posjeduje učitelj ili profesor.
To ukidanje ekskluziviteta da se kroz najčešće skupo plaćeni studij stječu nova znanja nedostupna svima drugima, s vremenom će donijeti značajne promjene u društvu i redefinirati dosadašnje formalne kriterije osposobljenosti neke osobe za određeni posao.
Sveučilište i stvaranje novih radnih mjesta
Sveučilišta se sve više moraju usmjeriti prema obrazovnom procesu kojim se povećava šansa zapošljavanja, a sve manje dopustiti luksuz odvojenosti akademskog svijeta od realnih uvjeta u kojima će studenti po završetku školovanja živjeti i raditi. Sveučilišta moraju učiniti znatno više kako bi povećala izglede što bržeg i boljeg zapošljavanja svojih studenata. Na žalost, na prevelikom broju svjetskih sveučilišta, ta poveznica akademskog obrazovanja i potreba industrije i realnog tržišta znanja nije osobito prisutna. Mnoga sveučilišta svoju društvenu odgovornost ne vide i nakon podjele diploma, već uglavnom žive u uvjerenju akademske izvrsnosti koju su s više ili manje uspjeha prenijeli na svoje studente.
Trend jačanja veze sveučilišta sa bivšim studentima (Alumni) i aktivni doprinos i posredništvo u njihovom bržem i lakšem zapošljavanju nova je i sve značajanija uloga obrazovnih institucija. Kroz tu komunikaciju i povratne informacije sveučilišta dobivaju korisne podatke o realnoj vrijednosti znanja i vještina koje pružaju studentima i bolje se usmjeravaju na stvarne potrebe sa kojima se bivši studenti nakon zapošljavanja suočavaju. U razvijenim zapadnim zemljama vodstvo sveučilišta sve više je uključeno u sustavnu interakciju i suradnju sa industrijom i tržištem rada. Sve više američkih sveučilišta zapošljavaju i posebne savjetnike s dobrim uvidom u industrijski sektor i njegove potrebe kako bi studente moglo bolje usmjeriti. Bolje povezivanje onih koji proizvode nova znanja i onih koji ga primjenjuju preduvjet je svakog inovativnog društva.
Engleska sveučilišta su temeljem odluke Vijeća za visoko obrazovanje od jeseni 2012. godine formalno zadužena za redovito izvještavanje o statistici zapošljavanja svojih bivših studenata. Studenti prije izbora sveučilišta na kojem će studirati i konkretnog studijskog programa moraju imati preciznije podatke o šansama za zaposlenje i prosječnim visinama plaća koje mogu imati nakon završetka studija. U studiji objavljenoj početkom srpnja kojom je obuhvaćeno ukupno 161 britansko sveučilište, postotak studenata koji su u roku od 6 mjeseci po završetku studija uspjeli pronaći posao varira od 100% (specijalizirani koledži) do 85% . No, činjenica da je 91% britanskih studenata neposredno po diplomiranju uspjelo pronaći posao samo potvrđuje i do sada potvrđenu kvalitetu britanskog visoko-školskog sustava. Zanimljivo je kako su University of Cambridge and Oxford University na toj ljestvici nešto lošiji od niz drugih britanskih sveučilišta, iako studija ne pokazuje o kakvim je poslovima riječ i kakve prihode na svom prvom poslu završeni studenti dobivaju.
"International Herald Tribune" je krajem 2012. godine proveo opsežno istraživanje "2012 Global Employability Ranking" u kojem je 2,500 stručnjaka za ljudske resurse i 2,200 glavnih izvršnih direktora vodećih svjetskih tvrtki iz 20 država rangiralo sveučilišta po kriteriju mogućnosti zapošljavanja studenata, odnosno koliko su završeni studenati s pojedinih sveučilišta osposobljeni za posao. Na prvih pet mjesta su, očekivano, Harvard, Yale, Oxford, Cambridge i MIT. Među prvih 30 najviše je američkih (11), pet britanskih i po tri kanadska i francuska sveučilišta. U prvih 100 je 49 europskih. To pokazuje da se sve veći broj europskih sveučilišta svojim programima dobro prilagođavaju potebama gospodarstva.
No, istraživanje je pokazalo i nedostatak komunikacije i sve veći rascjep između sveučilišnih programa i potreba industrije i tržišta radne snage. Razvoj socijalnih mreža i platformi za bolje umrežavanje svih koji su ključni u lancu obrazovanja i zapošljavanja mladih uzima sve više maha. Jedna od takvih socijalnih mreža čija popularnost u posljednje vrijeme eksponencijalno raste jest i Ted.com koja omogućuje svima da besplatno prate sve značajnije konferencije, govore i predavanja brojnih svjetskih stručnjaka na ključne teme s kojima je svijet danas suočen. To studentima daje priliku da prošire svoje poglede na svijet, dobiju nove vidike i usmjere se ka područjima koja traže inovativni iskorak.
Život kao proces učenja
Konačno, proces učenja postaje sastavni dio naše svakodnevnice neovisno o formalnom stupnju našeg obrazovanja. Svijet koji nas okružuje postaje sve složeniji i bez sustavnog permanentnog učenja teško je suočiti se sa izazovima i problemima koji nam se stalno nameću. Svijet se nekada nije mijenjao tolikom brzinom i postojeći modeli ponašanja i rješavanja problema trajali su i bili učinkoviti znatno dulje. Danas smo suočeni sa stalnim promjenama koje traže sustavno definiranje i pronalaženje nekih novih rješenja, postupaka i modela. To naravno vrijedi i za sveučilišta, tim više što je razvoj novih digitalnih tehnologija i informacijskih znanosti u temelju promijenio način na koji ljudi komuniciraju, traže željene informacije ili prenose svoje ideje.
Ako je život proces učenja i ako se taj proces sve više odvija izvan učionica i formalnih obrazovnih institucija onda je potrebno da svatko bude dobro osposobljen samoinicijativno upravljati procesom aktivnog potraživanja novih i relevantnih informacija i izgradnjom sustava korisnog znanja. Svatko postaje menadžer vlastitog obrazovnog procesa za što je potrebno poznavati nove digitalne tehnologije, ali i metodičnost rada, prirodu motivacije i širi kontekst u koji nova znanja i sposobnosti treba optimalno integrirati. Dok su u klasičnom obrazovnom modelu studenti dobivali povratnu informaciju o svom znanju putem ispita i od strane profesora i mentora, u novom modelu moraju razviti sustav u kojem mogu sami dobivati povratne informacije o količini i kvaliteti znanja, kao i o vještinama koje su usvojili.
Obrazovanje za globalno tržište rada
Po mnogima, zapošljavanje studenata biti će lakše ukoliko ih sustav obrazovanja i sveučilišni program obrazuju kao građane svijeta koji su spremni za globalno tržište rada. Nacionalni kurikulumi u pravilu postaju preuski za novo doba globalne ekonomije.
Koliko je danas prisutna diskrepanca između ponude diplomiranih studenata i zahtjeva radnih mjesta najbolje pokazuje jedna kanadska studija objavljena prošle godine. U tom istraživanju, gotovo jedna trećina ispitanih poslodavaca misli kako diplomirani studenti nemaju potrebna znanja za obavljanje traženih poslova, iako je kanadski sustav visokog obrazovanja među vodećima u svijetu. Autori zaključuju kako bi umjesto prestižnih sveučilišnih diploma poslodavci radije ponudili posao onima koji su prošli odgovarajuće treninge i usavršili neke praktične vještine potrebne za uspješno obavljanje povjerenih poslova. Studija potiče na širu javnu raspravu da li je ključna funkcija obrazovnog sustava, pa tako i sveučilišta, osposobiti mlade ljude za posao koji će realno moći dobiti ili stvarati akademske građane koji će sa sveučilišnom diplomom bez mogućnosti pronalaženja posla u konačnici raditi kao konobari ili priučeni radnici.
Školovanje je u pravilu iznimno velika investicija koja ima smisla ukoliko se može vratiti kroz adekvatni posao koji se temeljem njega uspije dobiti. U velikom istraživanju koje je Kanada za područje Ontaria provela 2011. godine pokazalo se da je kritična generacija diplomanata iz krizne 2009. godine uspjela pronaći adekvatan posao (njih 93%) u roku od dvije godine, iako im je plaća niža nego pred-kriznim generacijama, a poslovi često manje atraktivni.
U kojoj mjeri svojim programom obrazovanja sveučilišta danas pomažu ili odmažu lakšem zapošljavanju mladih te u kojoj mjeri obrazovne kurikulume prilagođavaju realnim potrebama društva i gospodarstva najbolje je vidjeti po statistikama nezaposlenih na nacionalnim službama za zapošljavanje. U 2012. Godini u 27 članica Europske unije bilo je 20 milijuna nezaposlenih (10,5%), au u svibnju 2013. g. čak 26,5 milijuna. Posebno brine što je svaki peti mladi Europljanin bio bez posla. U Grčkoj i Španjolskoj njih preko polovice, a više od trećine u Portugalu, Italiji i Slovačkoj. No, ono što detaljniji uvid u statističke prikaze pokazuje jest da je upravo sveučilišna diploma najbolje jamstvo lakšeg dobivanja posla. Dok ih je 16,8% sa završenom srednjom školom bilo bez posla, fakultetski obrazovanih bilo je znatno manje na službama za zapošljavanje (5,6%).
Hrvatska i problem nezaposlenosti mladih
Hrvatska, na žalost, u tome nije osobiti primjer. Prema podacima Eurostata ukupno nezaposlenih u 2012. godini bilo je 15,9% (na 3. mjestu u EU28), odnosno skoro dvostruko više nego 2008. godine. Taj broj se u svibnju 2013. dodatno povećao na 16,5%, od čega je mladih bez posla preko polovice. No, dok je od svih mladih nezaposlenih njih 61,1% sa završenom srednjom školom, oko 11,5% ih je sa fakultetskom diplomom. To svakako sugerira da je sveučilišna diploma i u Hrvatskoj, također, najbolje jamstvo dobivanja posla. Potrebno je, međutim, reči kako to nikako ne znači i da su poslovi koje su mladi obrazovani ljudi dobili upravo u struci za koju su se školovali.
Veći je broj razloga koji u konačnici dovodi do masovne nezaposlenosti mladih i pitanje njihovog obrazovanja samo je jedan od tih ključnih faktora. To je, međutim, faktor na koji se sigurno u određenoj mjeri može utjecati, ako društvo u cjelini to zaista i želi. Prije svega, sveučilišna zajednica morala bi se više približiti realnom svijetu i potrebama hrvatskog gospodarstva te preuzeti znatno odgovorniju ulogu u sustavu planiranja i kreiranja društvenog i gospodarskog razvoja zemlje te jačanja svih njezinih ljudskih potencijala. Za početak, bilo bi lijepo vidjeti neko od hrvatskih sveučilišta na vodećoj Shanghai ljestvici prvih 500 sveučilišta u svijetu. Obzirom na tradiciju, značaj i brojne vrhunske svjetske znanstvenike koji su ujedno naši bivši studenti, to ne bi trebao biti pretežak problem. Hrvatska sveučilišta to sigurno mogu, a svrstavanje na ljestvice ponajboljih u svijetu ili barem u Europi pokazuje da sveučilišta dobro razumiju svijet u kojem žive, a studentima daju jamstvo lakšeg zapošljavanja i bolje budućnosti.
Gospodarstvu zemlje trebaju inovativni potencijali i kreativnost mladih ljudi. Sveučilište ima ključnu ulogu u školovanju i stvaranju tih potencijala i glavna je institucija u društvu koja proizvodi nova potrebna znanja i osposobljava mlade za vještine i sposobnosti potrebne realnom gospodarstvu. Da bi tu odgovornu misiju mogla uspješno provoditi sveučilišta moraju biti dobro umrežena sa svima ostalima u društvu, a prije svega sa potrebama industrije i gospodarstva te s razvojem novih inovativnih tehnologija. Uspješna sveučilišta proizvode potrebne stručnjake, ali i stvaraju nova radna mjesta. Jedino tako sveučilišta aktivno sudjeluju u kreiranju prosperitetne budućnosti na koju mlade generacije sasvim sigurno imaju pravo.
Izvor: SEEbiz
Europska komisija svjesna je potrebe redefiniranja uloge sveučilišta kako bi se povećale šanse zapošljavanja završenih studenata. Upravo ovih dana objavila je i novu strategiju za veću internacionalizaciju visokog obrazovanja pod nazivom "Europsko visoko obrazovanje u svijetu" kojom se pokušava suočiti sa svim izazovima globalizacije. Europska povjerenica Androulla Vassiliou se tako zalaže da obrazovni kurikulumi na europskim sveučilištima budu znatno više međunarodno orijentirani, s naglaskom na učenju stranih jezika i većim mogućnostima digitalnog učenja. Činjenica da čak 85% današnjih studenata unutar Europske unije nije mobilno pokazuje koliko je statičan sustav europskog obrazovanja. U razdoblju od 2000. do 2030. godine broj stranih studenata na europskim sveučilištima bi se trebao povećati čak četiri puta, a samo do kraja ovog desetljeća mogao bi porasti sa trenutnih četiri čak na sedam milijuna, od čega bi uvjerljivo dominirali studenti iz Kine, Indije i Južne Koreje. Sve to predstavlja dodatni izazov za prilagodbu sveučilišnih kurikuluma koji bi trebali bolje odgovarati realnim budućim potrebama i zahtjevima poslova koje će tvrtke u svijetu nuditi. U okviru novog programa "Horizon 2020" koji je integrirao niz dosadašnjih programa predviđeno je 400 milijuna eura za poticanje jače međunarodne sveučilišne suradnje.Inovativno učenje i stjecanje znanja potrebnih gospodarstvu
Međunarodna konferencija o inovativnom učenju koja je početkom srpnja održana u Londonu okupila je vodeće svjetske stručnjake u području obrazovanja i primjene novih tehnologija.
Suvremena platforma učenja iznimno se brzo mijenja uslijed razvoja novih komunikacijskih tehnologija. Škole i cjelokupni sustav formalnog obrazovanja, od vrtića do sveučilišta, pod sve većim su pritiskom da u razdoblju rapidnih promjena okoline i kulturnog miljea u kojem živimo zadrže svoju relevantnost i ključnu društvenu ulogu. Iako je klasični sustav učionica i frontalne uloge učitelja i dalje dominantan model cjelokupnog obrazovnog sustava u većem dijelu svijeta, teško je ne primjetiti kako se pristup znanju i novim informacijama do tolike mjere proširio da studenti i učenici većinu podataka koje danas dobivaju ili aktivno traže lako nalaze u brojnim dostupnim izvorima izvan klasičnih učionica u bilo kojem trenutku i gdje god se nalazili. Škola je tako došla do jedne nove faze svog razvoja u kojem se pristup učenju i obrazovnom procesu ne temelji više primarno na monopolu informacija koje posjeduje učitelj ili profesor.
To ukidanje ekskluziviteta da se kroz najčešće skupo plaćeni studij stječu nova znanja nedostupna svima drugima, s vremenom će donijeti značajne promjene u društvu i redefinirati dosadašnje formalne kriterije osposobljenosti neke osobe za određeni posao.
Sveučilište i stvaranje novih radnih mjesta
Sveučilišta se sve više moraju usmjeriti prema obrazovnom procesu kojim se povećava šansa zapošljavanja, a sve manje dopustiti luksuz odvojenosti akademskog svijeta od realnih uvjeta u kojima će studenti po završetku školovanja živjeti i raditi. Sveučilišta moraju učiniti znatno više kako bi povećala izglede što bržeg i boljeg zapošljavanja svojih studenata. Na žalost, na prevelikom broju svjetskih sveučilišta, ta poveznica akademskog obrazovanja i potreba industrije i realnog tržišta znanja nije osobito prisutna. Mnoga sveučilišta svoju društvenu odgovornost ne vide i nakon podjele diploma, već uglavnom žive u uvjerenju akademske izvrsnosti koju su s više ili manje uspjeha prenijeli na svoje studente.
Trend jačanja veze sveučilišta sa bivšim studentima (Alumni) i aktivni doprinos i posredništvo u njihovom bržem i lakšem zapošljavanju nova je i sve značajanija uloga obrazovnih institucija. Kroz tu komunikaciju i povratne informacije sveučilišta dobivaju korisne podatke o realnoj vrijednosti znanja i vještina koje pružaju studentima i bolje se usmjeravaju na stvarne potrebe sa kojima se bivši studenti nakon zapošljavanja suočavaju. U razvijenim zapadnim zemljama vodstvo sveučilišta sve više je uključeno u sustavnu interakciju i suradnju sa industrijom i tržištem rada. Sve više američkih sveučilišta zapošljavaju i posebne savjetnike s dobrim uvidom u industrijski sektor i njegove potrebe kako bi studente moglo bolje usmjeriti. Bolje povezivanje onih koji proizvode nova znanja i onih koji ga primjenjuju preduvjet je svakog inovativnog društva.
Engleska sveučilišta su temeljem odluke Vijeća za visoko obrazovanje od jeseni 2012. godine formalno zadužena za redovito izvještavanje o statistici zapošljavanja svojih bivših studenata. Studenti prije izbora sveučilišta na kojem će studirati i konkretnog studijskog programa moraju imati preciznije podatke o šansama za zaposlenje i prosječnim visinama plaća koje mogu imati nakon završetka studija. U studiji objavljenoj početkom srpnja kojom je obuhvaćeno ukupno 161 britansko sveučilište, postotak studenata koji su u roku od 6 mjeseci po završetku studija uspjeli pronaći posao varira od 100% (specijalizirani koledži) do 85% . No, činjenica da je 91% britanskih studenata neposredno po diplomiranju uspjelo pronaći posao samo potvrđuje i do sada potvrđenu kvalitetu britanskog visoko-školskog sustava. Zanimljivo je kako su University of Cambridge and Oxford University na toj ljestvici nešto lošiji od niz drugih britanskih sveučilišta, iako studija ne pokazuje o kakvim je poslovima riječ i kakve prihode na svom prvom poslu završeni studenti dobivaju.
"International Herald Tribune" je krajem 2012. godine proveo opsežno istraživanje "2012 Global Employability Ranking" u kojem je 2,500 stručnjaka za ljudske resurse i 2,200 glavnih izvršnih direktora vodećih svjetskih tvrtki iz 20 država rangiralo sveučilišta po kriteriju mogućnosti zapošljavanja studenata, odnosno koliko su završeni studenati s pojedinih sveučilišta osposobljeni za posao. Na prvih pet mjesta su, očekivano, Harvard, Yale, Oxford, Cambridge i MIT. Među prvih 30 najviše je američkih (11), pet britanskih i po tri kanadska i francuska sveučilišta. U prvih 100 je 49 europskih. To pokazuje da se sve veći broj europskih sveučilišta svojim programima dobro prilagođavaju potebama gospodarstva.
No, istraživanje je pokazalo i nedostatak komunikacije i sve veći rascjep između sveučilišnih programa i potreba industrije i tržišta radne snage. Razvoj socijalnih mreža i platformi za bolje umrežavanje svih koji su ključni u lancu obrazovanja i zapošljavanja mladih uzima sve više maha. Jedna od takvih socijalnih mreža čija popularnost u posljednje vrijeme eksponencijalno raste jest i Ted.com koja omogućuje svima da besplatno prate sve značajnije konferencije, govore i predavanja brojnih svjetskih stručnjaka na ključne teme s kojima je svijet danas suočen. To studentima daje priliku da prošire svoje poglede na svijet, dobiju nove vidike i usmjere se ka područjima koja traže inovativni iskorak.
Život kao proces učenja
Konačno, proces učenja postaje sastavni dio naše svakodnevnice neovisno o formalnom stupnju našeg obrazovanja. Svijet koji nas okružuje postaje sve složeniji i bez sustavnog permanentnog učenja teško je suočiti se sa izazovima i problemima koji nam se stalno nameću. Svijet se nekada nije mijenjao tolikom brzinom i postojeći modeli ponašanja i rješavanja problema trajali su i bili učinkoviti znatno dulje. Danas smo suočeni sa stalnim promjenama koje traže sustavno definiranje i pronalaženje nekih novih rješenja, postupaka i modela. To naravno vrijedi i za sveučilišta, tim više što je razvoj novih digitalnih tehnologija i informacijskih znanosti u temelju promijenio način na koji ljudi komuniciraju, traže željene informacije ili prenose svoje ideje.
Ako je život proces učenja i ako se taj proces sve više odvija izvan učionica i formalnih obrazovnih institucija onda je potrebno da svatko bude dobro osposobljen samoinicijativno upravljati procesom aktivnog potraživanja novih i relevantnih informacija i izgradnjom sustava korisnog znanja. Svatko postaje menadžer vlastitog obrazovnog procesa za što je potrebno poznavati nove digitalne tehnologije, ali i metodičnost rada, prirodu motivacije i širi kontekst u koji nova znanja i sposobnosti treba optimalno integrirati. Dok su u klasičnom obrazovnom modelu studenti dobivali povratnu informaciju o svom znanju putem ispita i od strane profesora i mentora, u novom modelu moraju razviti sustav u kojem mogu sami dobivati povratne informacije o količini i kvaliteti znanja, kao i o vještinama koje su usvojili.
Obrazovanje za globalno tržište rada
Po mnogima, zapošljavanje studenata biti će lakše ukoliko ih sustav obrazovanja i sveučilišni program obrazuju kao građane svijeta koji su spremni za globalno tržište rada. Nacionalni kurikulumi u pravilu postaju preuski za novo doba globalne ekonomije.
Koliko je danas prisutna diskrepanca između ponude diplomiranih studenata i zahtjeva radnih mjesta najbolje pokazuje jedna kanadska studija objavljena prošle godine. U tom istraživanju, gotovo jedna trećina ispitanih poslodavaca misli kako diplomirani studenti nemaju potrebna znanja za obavljanje traženih poslova, iako je kanadski sustav visokog obrazovanja među vodećima u svijetu. Autori zaključuju kako bi umjesto prestižnih sveučilišnih diploma poslodavci radije ponudili posao onima koji su prošli odgovarajuće treninge i usavršili neke praktične vještine potrebne za uspješno obavljanje povjerenih poslova. Studija potiče na širu javnu raspravu da li je ključna funkcija obrazovnog sustava, pa tako i sveučilišta, osposobiti mlade ljude za posao koji će realno moći dobiti ili stvarati akademske građane koji će sa sveučilišnom diplomom bez mogućnosti pronalaženja posla u konačnici raditi kao konobari ili priučeni radnici.
Školovanje je u pravilu iznimno velika investicija koja ima smisla ukoliko se može vratiti kroz adekvatni posao koji se temeljem njega uspije dobiti. U velikom istraživanju koje je Kanada za područje Ontaria provela 2011. godine pokazalo se da je kritična generacija diplomanata iz krizne 2009. godine uspjela pronaći adekvatan posao (njih 93%) u roku od dvije godine, iako im je plaća niža nego pred-kriznim generacijama, a poslovi često manje atraktivni.
U kojoj mjeri svojim programom obrazovanja sveučilišta danas pomažu ili odmažu lakšem zapošljavanju mladih te u kojoj mjeri obrazovne kurikulume prilagođavaju realnim potrebama društva i gospodarstva najbolje je vidjeti po statistikama nezaposlenih na nacionalnim službama za zapošljavanje. U 2012. Godini u 27 članica Europske unije bilo je 20 milijuna nezaposlenih (10,5%), au u svibnju 2013. g. čak 26,5 milijuna. Posebno brine što je svaki peti mladi Europljanin bio bez posla. U Grčkoj i Španjolskoj njih preko polovice, a više od trećine u Portugalu, Italiji i Slovačkoj. No, ono što detaljniji uvid u statističke prikaze pokazuje jest da je upravo sveučilišna diploma najbolje jamstvo lakšeg dobivanja posla. Dok ih je 16,8% sa završenom srednjom školom bilo bez posla, fakultetski obrazovanih bilo je znatno manje na službama za zapošljavanje (5,6%).
Hrvatska i problem nezaposlenosti mladih
Hrvatska, na žalost, u tome nije osobiti primjer. Prema podacima Eurostata ukupno nezaposlenih u 2012. godini bilo je 15,9% (na 3. mjestu u EU28), odnosno skoro dvostruko više nego 2008. godine. Taj broj se u svibnju 2013. dodatno povećao na 16,5%, od čega je mladih bez posla preko polovice. No, dok je od svih mladih nezaposlenih njih 61,1% sa završenom srednjom školom, oko 11,5% ih je sa fakultetskom diplomom. To svakako sugerira da je sveučilišna diploma i u Hrvatskoj, također, najbolje jamstvo dobivanja posla. Potrebno je, međutim, reči kako to nikako ne znači i da su poslovi koje su mladi obrazovani ljudi dobili upravo u struci za koju su se školovali.
Veći je broj razloga koji u konačnici dovodi do masovne nezaposlenosti mladih i pitanje njihovog obrazovanja samo je jedan od tih ključnih faktora. To je, međutim, faktor na koji se sigurno u određenoj mjeri može utjecati, ako društvo u cjelini to zaista i želi. Prije svega, sveučilišna zajednica morala bi se više približiti realnom svijetu i potrebama hrvatskog gospodarstva te preuzeti znatno odgovorniju ulogu u sustavu planiranja i kreiranja društvenog i gospodarskog razvoja zemlje te jačanja svih njezinih ljudskih potencijala. Za početak, bilo bi lijepo vidjeti neko od hrvatskih sveučilišta na vodećoj Shanghai ljestvici prvih 500 sveučilišta u svijetu. Obzirom na tradiciju, značaj i brojne vrhunske svjetske znanstvenike koji su ujedno naši bivši studenti, to ne bi trebao biti pretežak problem. Hrvatska sveučilišta to sigurno mogu, a svrstavanje na ljestvice ponajboljih u svijetu ili barem u Europi pokazuje da sveučilišta dobro razumiju svijet u kojem žive, a studentima daju jamstvo lakšeg zapošljavanja i bolje budućnosti.
Gospodarstvu zemlje trebaju inovativni potencijali i kreativnost mladih ljudi. Sveučilište ima ključnu ulogu u školovanju i stvaranju tih potencijala i glavna je institucija u društvu koja proizvodi nova potrebna znanja i osposobljava mlade za vještine i sposobnosti potrebne realnom gospodarstvu. Da bi tu odgovornu misiju mogla uspješno provoditi sveučilišta moraju biti dobro umrežena sa svima ostalima u društvu, a prije svega sa potrebama industrije i gospodarstva te s razvojem novih inovativnih tehnologija. Uspješna sveučilišta proizvode potrebne stručnjake, ali i stvaraju nova radna mjesta. Jedino tako sveučilišta aktivno sudjeluju u kreiranju prosperitetne budućnosti na koju mlade generacije sasvim sigurno imaju pravo.
Izvor: SEEbiz
