Za razliku od onih maloumnih povampirenih idiota koje Nino Raspudić predstavlja, a koji su u ime vitalnih hrvatskih interesa stvaranja nove mnogo ljepše, bez paleži i pljačke, povijesti spremni kao što vidimo razbiti glavu ili jebati majku  Denisu Latinu, Latin ima ono što oni nikad neće imati: Nesposobnost da šuti i sebe laže.

Piše: Predrag Blagovčanin


Čovjek kojem se definitivno isplati razbiti glavu, opskurni zagriženi ljevičar, antisemit, povrh svega u više navrata potvrđeni mrzitelj Hrvata i naravno svega hrvatskog  a uz to i neizlječivo bolesni urednik trećeg dnevnika nacionalne hrvatske televizije Denis Latin usudio se preko vlastitog fb profila hrvatskoj javnosti čestitati najveći nacionalni blagdan riječima:


“Čestitam vam Dan pobjede i dan domovinske pljačke i paleži.”


Svaki pravi, po mjeri Hrvat sigurno će reći „Pa jebo mater zar ga nije stid? Zar mu mi plaćamo tisuće kuna samo da bi nam govorio istinu?“


Taj „kontraverzni“ status tačnije post Denisa Latina na vlastitom fb profilu u proteklih pet dana izazvao je zgražanje velikog dijela hrvatske javnosti, kako sa jedne tako i sa druge strane granice jedne, jedine, velike domovine te naravno ishitrenu reakciju intelektualnih zaštitnika lika i djela krivoustog oca nacije.


Nismo čekali dugo kako bi se mali Gebels hrvatskog nacionalizma i prvo pero hrvatskog nacionalnog kolektivnog zaborava oslikanog u djelu Nine Raspudića, na sebi svojstven način, pozabavio sa dugogodišnjim „pseudo“ novinarom i urednikom nacionalnog dnevnika Denisom Latinom.


U toj „ izvrsnoj“ kolumni za Večernji list Nino Raspudić, taj svršeni  produkt domovinske pljačke i paleža, iskoristio je priliku kako bi nam po ko zna koji put otkrio pravu i jedinu, njegovu istinu o čovjeku, odnosno novinaru koji je čitav svoj radni vijek u otvorenoj konfrontaciji sa hrvatskim nacionalizmom.


Dobitnik nagrade „Dr. Erhard Busek“ za najboljeg novinara jugoistočne Evrope, za Ninu Rasudića nije ništa drugo nego medijski potrčko Stipe Mesića, kako kaže stvarnog urednika za njega, a i za hrvatsku koju on predstavlja beznačajne „Latinice“. U svojoj daljnoj analizi za Raspudića dobitnik Povelje mira koju dodjeljuje Međunarodna liga humanista je poluprikriveni nacista i fašista.


Da nije smiješno bilo bi tragično.


Raspudić se ne zaustavlja samo na  otvorenom besmislenom poređenju Denisa Latina sa Savom Štrbćem i Ratkom Mladićem nego i postavlja pitanje hrvatskoj javnosti u etno demokratskom duhu kojeg on tako dobro predstavlja. Šta je sa tom relikvijom prošloga njemu, veoma mrskog sistema, šta je sa tim da oprostite  verbalnim deliktom.


Vapi, kumi i ponizno moli Rasudić Nino za objašnjenjem kako u Hrvatskoj koja „Oluju“ proslavlja spektakularnim Čavoglavskim koncertom najznačajnijeg simbola hrvatske borbe za neovisnost Marka Perkovića Thompsona kome se ove godina na bini hrvatske nacionalističke verzije Woodstoka nakon dugogodišnje turneje po evropskim zatvorima  pridružio i osuđeni ratni zločinac Dario „Ahmići“ Kordić jedan Denis Latin može biti urednik dnevnika na nacionalnoj hrvatskoj televiziji.


U viziji onih koji svršavaju na slovo U, a kojima erekciju izaziva svaki tekst Nine Rasudića, Hrvatska sa Thompsonom kao nacionalnim simbolom, vlastitom javnošću koja dočekuje Darija Kordića na zagrebačkom aerodromu, crkvenim vjerodostojnicima koji ljube ruke ratnim zločincima te nogometnim reprezentativcima koji su Za dom spremni postavlja se pitanje kako čovjek poput Denisa Latina, tačnije kako novinar kojem je jebiga ta istina na prvom mjestu uopšte postoji.


Za razliku od onih maloumnih povampirenih idiota koje Nino Raspudić predstavlja, a koji su u ime vitalnih hrvatskih interesa stvaranja nove mnogo ljepše, bez paleži i pljačke, povijesti spremni kao što vidimo razbiti glavu ili jebati majku  Denisu Latinu, Latin ima ono što oni nikad neće imati: Nesposobnost da šuti i sebe laže.


Iz tog razloga sve dok ljudi poput Denisa Latina, Viktora Ivančića, Predraga Lucića, Olivera Frljića i drugih budu okarakterisani kao državni neprijatelji Raspudićave Hrvatske, ta država i to društvo možda i imaju neku šansu.


Doduše procentualno veoma malu.


Izvor: tacno