ostavljaju dojam da je s njima sve u redu
internetski ovisnici fiksaju se citatima,
besplatnom drogom, ne napuštajući svoje kuće;
ostavljaju dojam da je s njima sve u redu,
misle da su netko kad sami ubrizgavaju
navode umjetnika bez preinaka;
izražavaju sebe mislima drugih
vjeruju da su tako veći, važniji, vlastitiji.
krizu ne poznaju jer mreža je pouzdan diler,
darežljiva, raznovrsna, neiscrpna.
vole tako remarqueovu trijumfalnu kapiju,
slijede ravicove tragove u vremenu
bez nade. čupaju rečenice o odnosu s joanom...
da bez ljubavi čovjek je samo mrtvac na odsustvu,
ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime...
internetski ovisnici ne izlaze iz svojih domova,
ne uživaju u cijeloj knjizi, odgrizaju komadiće,
gutaju ih nasumično, bez tekućine razumijevanja;
kada im navod zapne u grlu ispljunu ga na mreži
za pretjerano vesele, pretjerano depresivne,
pretjerano pospane, pretjerano panične.
Poligon pripadnosti sebi
govori mu mladić, novinski pisac koji obećava;
sviđa mi se mogućnost da 24 sata
posjedujem poligon za vježbe
koje se ne razlikuju od istinskih bitaka
za drukčije, novo i slobodno.
Internet je dalekometno oružje.
Što mi je sve potrebno, pita ga.
Moraš osjećati etičku samoću u čoporu.
Imati potrebu da stranicu nosiš
kao majicu s amblemom pripadnosti sebi,
ne kao majicu ispod majice za pokazivanje
publici samo kad zabiješ gol.
Neka nadmoć, prezir i podsmijeh
budu odgovori na kontrolu tvojih žudnji.
Moraš biti otporan na ravnodušnost ništarija,
na mehaniku podvlašćivanja.
Ne smiješ okrivljavati sebe što tvoje
mutirane prijatelje ne intersira što stvaraš.
Uvjeti bez kojih se ne može je nostalgija,
da baš hoćeš čeznuti za izgubljenim,
i melankolija, da si obuzet prisutnošću sloma.
Poput nepokorenog sibirskog logoraša
ne vjeruj, ne plaši se, ne moli.
Trebao bi se buditi rano, nestrpljiv,
da bi skuhao ručak, da bi uživao
u vještini pretvaranje energije sunca, vode i zemlje
u ukusnu snagu koja pokreće tvoje tijelo.
S osjećajem nepovratnog gubitka trajati u danu
koji prolazi bez čitanja, slušanja, gledanja.
Predoziranost ljepotom i kritikom ti je sudbina.
Znati da i borovi rastu ukrivo kad puše jedan vjetar,
i uporno ih saditi na putu sjeveroistočnjaku.
Možeš li, završava glavni urednik,
sve to podnijeti, to organsko stapanje
osjećaja spriječenosti, užitka, čežnje, angsta
i potrebe da opišeš sebe u svijetu i svijet u sebi?
Tri
Istina
Uskoro dolazi Istina.
Približava se prolazeći
neprohodnim područjima,
stvarajući svoj put i po tami,
jer od same svjetlosti je.
Čekamo ju spremni –
sa zatamnjenim naočalama.
Riječi
Da riječi postanu voda
mnogi ne bi preživjeli taj
potop.
Da se riječi pretvore u pijesak
teturali bi žedni nepreglednom
pustinjom.
Ali riječi su uvijek cjepanice
grube & nezgrapne & teške.
Krvavi shvaćamo.
Ključ
Ako bilo što započneš
i odjednom zastaneš,
i tako nepomičan zašutiš,
sjetivši se mjesta
gdje skrivaš ključ
od ulaznih vrata,
tada učini kao ja:
zaključaj ih u mislima.
____________________________
